Povežimo se
challenge konferencija

Arhitekti i arhitektonski projekti

Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost

„Novi Zagreb je danas luksuzniji od podsljemenskih vila“ – Arhitekt Dražen Arbutina ruši predrasude o arhitekturi grada i objašnjava zašto su planiranje i vizija važniji od kvadrata i pogleda.

Arhitektura je most između umjetnosti i znanosti, između onoga što nasljeđujemo i onoga što tek stvaramo. Tako je vidi dr. sc. Dražen Arbutina – profesor na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, ovlašteni arhitekt i urbanist i predsjednik ICOMOS Hrvatska. Njegova profesionalna filozofija jasno govori: arhitektura mora imati dušu, a duša se gradi poštovanjem baštine i odgovornošću prema budućnosti.

Od mrtvačnice do kulturne baštine

Arbutina se za arhitekturu odlučio, kako kaže, racionalno: „Umjetnost volim, ali kod mene je
uvijek bila prisutna i inženjerska komponenta. Arhitektura je za mene odgovor na pitanje kako spojiti umjetnost i inženjerski posao.“ Njegov prvi realizirani projekt bila je mrtvačnica u Dubravici, nedaleko slovenske granice. Kasnije je gradio obiteljske kuće, višestambene zgrade i poslovne objekte, ali ga je najviše privukla – kulturna baština. To je područje gdje se njegov osjećaj za likovnost i inženjerska preciznost najbolje susreću.

Meštrovićev paviljon – obnova kultne zagrebačke džamije

Povijesne zgrade kao knjige čovječanstva

Za Dražena Arbutinu povijesne građevine nisu tek stari zidovi, nego živi svjedoci vremena. One su, kako kaže, materijalizacija ljudske povijesti – kamen i opeka koji čuvaju priče generacija. U njima se zrcali duh epohe, tragovi tehnologije, estetike i vrijednosti društva, koje ih je gradilo. Zato, ističe, obnova nije samo tehnički zadatak nego i dijalog s prošlošću.

“One imaju iznimne vrijednosti i na njima treba raditi na specifičan način – sačuvati ono što
je vrijedno”, kaže Arbutina. Taj pristup često dolazi u sukob s onim što uče mladi arhitekti.
Njihov prirodni poriv je ostaviti osobni pečat, nametnuti vlastitu ideju i pokazati originalnost. No baština traži suprotno – traži poniznost, strpljenje i spremnost da se arhitekt povuče u drugi plan, dopuštajući povijesti da govori svojim jezikom.

Za Arbutinu je to proces učenja: odricanje od ega i otkrivanje ljepote u očuvanju onoga što je već stvoreno. Obnova, kaže, nije prilika za samopromociju, nego odgovornost prema zajednici i budućim generacijama. „To je kontraproduktivno svemu što smo učili na fakultetu, ali je nužno ako želimo očuvati vrijedne građevine.“

Upravo zato on povijesne zgrade naziva knjigama čovječanstva – knjigama koje treba čitati, ali ne i nasilno prepravljati. Njihove stranice nose slojeve vremena, a arhitektova je dužnost sačuvati ih, nadopuniti gdje je nužno i predati dalje u što izvornijem obliku. Jer, zaključuje Arbutina, kulturna baština nije privatno vlasništvo, već zajedničko dobro koje nas oblikuje, jednako kao i mi nju.

Uloga profesora i praktičara

Iako posljednjih petnaest godina predaje na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, Arbutina ne
odvaja teoriju od prakse. „Možete pričati tuđa iskustva, ali dok sami ne iskušate postupke, niste svjesni kompleksnosti“, kaže. Upravo zato razumije kolege koji rade na obnovama. „Kad ih kritiziraju da nisu dovoljno uložili truda, ja imam razumijevanja. Znam koliko aktivnosti treba da bi se došlo do adekvatnog rezultata.“

Za njega je arhitektura stalna škola. Predavaonica je produžetak gradilišta, a gradilište nastavak učionice. Studenti kod njega uče da arhitektura nije teorija na papiru, nego živi, proces koji traži strpljenje i iskustvo.

Mogu li se energetski obnoviti građevine pod zaštitom

Opomena iz Atene

Posebno ga intrigira pitanje modernih materijala u obnovi povijesnih zgrada. Nisu zabranjeni, kaže, ali nose rizik jer ne znamo kako će se ponašati kroz desetljeća. Podsjeća na primjer Partenona: „Tridesetih godina 20. stoljeća Grci su ugradili armirani beton kao ‘umjetni kamen’. No, zagađenje i blizina mora doveli su do korozije koja je uništila i beton i izvorni kamen. To je ilustracija što znači nekritička primjena suvremenih materijala.“

Danas, objašnjava, suočavamo se s novim izazovima – polimeri, kompoziti i drugi materijali
donose prednosti, ali i nepoznanice. Vrijeme je jedini pravi sudac njihove vrijednosti. Zato zagovara oprez, istraživanje i stalno propitivanje.

Ljepota, funkcija i zadovoljstvo ljudi

Za Arbutinu arhitektura nikada nije samo estetika. „Estetska komponenta je važna, ali nije
primarna. Jednako važan je odnos ljudi prema prostoru i njihovo zadovoljstvo“, objašnjava.
Navodi primjer Zagreba: dok podsljemenske zone pate od stihijske gradnje, Novi Zagreb je, zahvaljujući promišljenom urbanizmu, postao jedno od najugodnijih mjesta za život – s obiljem zelenila i sadržaja koji podižu kvalitetu života.

Njegov pogled na arhitekturu uvijek je usmjeren na čovjeka. Zgrada može biti monumentalna i lijepa, ali ako u njoj ljudi ne mogu živjeti ispunjeno, ona je, po njemu, promašaj. Zato smatra da prava arhitektura počinje tek kad prostor postane dom.

Arhitektura koja ima dušu

Na pitanje što je za njega kvalitetna arhitektura, odgovara: „Estetska komponenta nikad se ne smije zanemariti, ali jednako je važna interakcija ljudi s prostorom. Neki prostori podižu kvalitetu života, transformiraju cijele četvrti.“ Dodaje, ipak, da ni najbolja arhitektura nije uvijek odmah priznata: „Vukovarska ulica ili Novi Zagreb kod nekih izazivaju negativne komentare, ali dugoročno pokazuju snagu promišljenog urbanizma.“

Za Arbutinu, arhitektura je više od forme – to je emocija, identitet i svakodnevica. Ona može
biti inspiracija, ali i okvir života. „Najveći kompliment arhitekturi je kad ljudi u njoj žive
zadovoljno“, kaže.

Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini

Osobna nota

Na kraju razgovora otkriva i svoju toplu, ljudsku stranu. Na pitanje o sobama njegove djece, uz osmijeh odgovara: „To morate pitati jedno od njih.“ Taj detalj otkriva arhitekta koji iza titula profesora i stručnjaka ostaje jednostavan otac, čovjek koji zna da život nije samo u projektima i planovima, nego i u svakodnevnim malim stvarima koje nas oblikuju.

Dražen Arbutina gradi mostove između prošlosti i budućnosti, umjetnosti i znanosti, ljudi i prostora. Za njega arhitektura nije luksuz, nego okvir života – trajna vrijednost kojoj se trebamo vraćati s poštovanjem, znanjem i strašću.

Arhitekti i arhitektonski projekti

Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje

Wonderwoods Vertical Forest pokazuje kako arhitektura može integrirati prirodu i potaknuti zdraviji gradski život.

Utrecht, modern architecture, green building

Utrecht, 7. studenoga 2025. — Projekt Wonderwoods Vertikalna šuma iz Utrechta dobio je nagradu “Global Model of Smart Green Building” na ovogodišnjoj dodjeli New Sustainable Cities and Human Settlements Awards 2025, održanoj Ženevi. Riječ je o međunarodnom priznanju koje dodjeljuje Global Forum on Human Settlements (GFHS) uz podršku Ujedinjenih naroda s ciljem poticanja razvoja održivih gradova i naselja širom svijeta.

Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor

Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode

Photo by: Giovanni Nardi

Nagrada u sklopu globalnog programa za održive gradove

Program nagrada pokrenut je prije 20 godina, a prepoznaje projekte koji doprinose ostvarivanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja, posebice cilja SDG 11 — održivi gradovi i zajednice. Ove je godine 19 projekata iz različitih dijelova svijeta nagrađeno za doprinos u području urbanizma i klimatskih rješenja. Žiri su činili međunarodno priznati stručnjaci, među kojima Carlos Moreno, urbanist i autor koncepta “15-minutnog grada”, te Vicente Guallart, bivši glavni arhitekt Gradskog vijeća Barcelone . Nagrade su uručene na svečanosti u sjedištu Svjetske meteorološke organizacije (WMO), uz potpisivanje tzv. Ženevske deklaracije o urbanim transformacijama i održivom razvoju.

Photo by: Giovanni Nardi

Živi vertikalni ekosustav u srcu grada

Wonderwoods Vertical Forest dio je urbanističkog kompleksa u središtu Utrechta koji obuhvaća dvije povezane zgrade — jednu koju je projektirao talijanski studio Stefano Boeri Architetti, a drugu nizozemski MVSA Architects. Boeri je poznat po projektu Bosco Verticale u Milanu, a Wonderwoods je 14. izvedba koncepta “vertikalna šuma”. Zgrada je prepoznatljiva po fasadi prekrivenoj biljkama, stablima i grmljem. U ovoj vertikalnoj šumi raste ukupno oko 360 stabala i 50.000 biljaka, što odgovara površini jednog hektara šume. Ovo je istinski urbani ekosustav potiče bioraznolikost i pruža utočište lokalnim vrstama ptica, zahvaljujući kružnim otvorima za smještaj ptičjih gnijezda posebno integriranim u fasadu zgrada.

Photo by: Giovanni Nardi

Arhitektura posvećena ljudima i prirodi

Projekt nije samo stambena zgrada, već “vertikalni zeleni grad” — s restoranima, uredima, sportskim sadržajima, javnim prostorima i podignutim pješačkim mostom koji povezuje oba tornja. Most na sedmom katu pretvoren je u panoramsku šetnicu i vrt dostupan svim građanima. Stanovi imaju prostrane terase s bogatom vegetacijom, obiljem dnevnog svjetla i otvorenim pogledima na grad, dok sofisticirani sustav senzora upravlja navodnjavanjem i održavanjem bilja.

Photo by: Giovanni Nardi

Tehnička izvedba i održivost

Vertical Forest Wonderwoods je izgrađena korištenjem prefabriciranih elemenata kako bi se smanjio utrošak materijala i vrijeme gradnje. Arhitektonska forma oblikovana je kroz sustav rotirajućih volumena i terasa koje omogućuju optimalno osvjetljenje i prostor za rast bilja. Wonderwoods je dosad već osvojio više međunarodnih priznanja, uključujući MIPIM Awards 2025 i International Architecture Awards 2025.

Photo by: Giovanni Nardi

Primjer nove generacije urbanizma

Vertical Forest Wonderwoods smatra se primjerom novog pristupa urbanom planiranju u kojem se bioraznolikost i klimatska otpornost integriraju u svakodnevni život grada. Svojim pristupom, Wonderwoods pridonosi širem cilju stvaranja održivijih i zdravijih gradskih prostora, što je u središtu suvremenih europskih i globalnih urbanističkih politika.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode

U svijetu u kojem beton i staklo dominiraju horizontom, zeleni krovovi i vertikalni vrtovi vraćaju prirodu u gradska središta.

Green forest on the urban balcony

Život u gradu donosi brojne prednosti poput dostupnosti kulturnih sadržaja, blizine škola, vrtića i poslovnih prilika. Ipak, jedan od njegovih najvećih nedostataka nesumnjivo je odvojenost od prirode i nedostatak zelenila. Srećom, moderna arhitektura pronašla je način da i u prenapučenim gradovima ponovno približi čovjeka prirodi. Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi postali su svjetski trend, a sve češće ih susrećemo i u Hrvatskoj. Ti projekti ne samo da uljepšavaju urbani prostor, već pridonose i boljoj mikroklimi, pročišćavanju zraka te stvaranju ugodnijeg životnog okruženja.

Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor

Krovni vrtovi za povratak prirode u urbanim sredinama

U nastavku donosimo nekoliko najimpresivnijih primjera koji pokazuju kako arhitektura i priroda mogu savršeno koegzistirati.

Photo: Patrick Bingham-Hall, Skyshot Pte Ltd, courtesy of WOHA

Parkroyal Collection Pickering – Singapur

Rad arhitektonskog studija WOHA, smješten u srcu Singapura, plijeni pažnju svojim raskošnim zelenim terasama. Projekt dokazuje da i u gusto naseljenim gradskim centrima možemo ne samo zadržati zelenilo, već i povećati količinu zelenih površina, i to na vizualno upečatljiv i održiv način. Inspiraciju za ovaj projekt arhitekti su pronašli u obližnjem Hong Lim Parku i rižinim terasastim poljima jugoistočne Azije. Zgrada koristi napredne ekološke tehnologije poput prirodne ventilacije i solarno napajanog sustava navodnjavanja. Ovakav pristup nagrađen je Singapurskom Green Platinum ocjenom, najvišim nacionalnim ekološkim certifikatom.

Photo by: Dimitar Harizanov, courtesy of Boeri Studio

Il Bosco Verticale – „Vertikalna šuma“ u Milanu

Jedan od najpoznatijih svjetskih primjera održive urbane arhitekture je milanski Bosco Verticale – „vertikalna šuma“. Osmislili su je Stefano Boeri, Gianandrea Barreca i Giovanni La Varra. Dva nebodera visine 80 i 112 metara dom su za više od 400 velikih stabala11.000 trajnica i 5.000 grmova. Ovaj pionirski projekt transformirao je milanski horizont i donio novu razinu bioraznolikosti u središte metropole. Zahvaljujući inovativnom pristupu, Bosco Verticale je 2014. osvojio International Highrise Award, a godinu kasnije proglašen je najljepšim i najinovativnijim neboderom na svijetu prema Council on Tall Building and Urban Habitat.

Namba Parks – prirodna oaza u Osaki

Kada su arhitekti studija Jerde Partnership dobili zadatak redefinirati identitet Osake, odgovorili su projektom koji spaja arhitekturu i prirodu na jedinstven način. Namba Parks proteže se uz poslovnu i rezidencijalnu zgradu visine 30 i 40 katova, dok se ispod krovnog parka smjestio komercijalni centar. Park počinje u razini ulice i postepeno se uzdiže prema vrhu, stvarajući osjećaj šetnje kroz prirodni pejzaž unutar urbanog okruženja. Projekt je postao simbol modernog japanskog pristupa koji slavi interakciju ljudi, kulture i rekreacije.

Hrvatski primjeri zelenih arhitektonskih oaza

I u Hrvatskoj sve više projekata spaja luksuz, održivost i prirodu. Neki od njih postali su pravi primjeri urbane i turističke harmonije.

Photo by: Jure Živković, curtesy of 3LHD

Park kneževa – zeleni urbani koncept u Zagrebu

Park kneževa u Zagrebu jedan je od najmodernijih stambeno-poslovnih kompleksa u Hrvatskoj koji arhitekturu promatra kroz prizmu održivog razvoja. Projekt je djelo renomiranog arhitektonskog studija 3LHD, poznatog po suvremenom pristupu koji povezuje javni prostor, pejzaž i arhitekturu u harmoničnu cjelinu. Kompleks uključuje prostrane zelene površine, drvorede i mirne pješačke zone koje unose dašak prirode u samo središte grada. Poseban naglasak stavljen je na očuvanje prostora za druženje i boravak na otvorenom, a stambene zgrade okružene su pažljivo uređenim vrtovima i travnjacima koji stanovnicima omogućuju svakodnevni kontakt s prirodom bez napuštanja urbanog okruženja.

Photo by: Jure Živković, curtesy of 3LHD
Grand Park Hotel Rovinj – luksuz u simbiozi s prirodom

Smješten uz marinu i s pogledom na starogradsku jezgru Rovinja, Grand Park Hotel Rovinj primjer je kako luksuzna arhitektura može biti u potpunoj harmoniji s okolišem. Projekt potpisuje hrvatski arhitektonski studio 3LHD, dok je za dizajn interijera zaslužan poznati talijanski arhitekt i dizajner Piero Lissoni. Zgrada se savršeno uklapa u mediteranski pejzaž zahvaljujući kaskadnim zelenim terasama i obilju autohtonog bilja koje prekriva krovove i pročelja. Svaki kat otvara se prema moru i prirodi, stvarajući dojam da se hotel „stapa“ s obalom. Ovaj pristup ne samo da smanjuje vizualni utjecaj zgrade, već posjetiteljima pruža osjećaj boravka u prirodnom resortu, a ne u urbanom hotelu.

Hotel Bellevue Lošinj – spoj zdravlja, mora i zelenila

Na Lošinju, otoku poznatom po svojoj ljekovitoj mikroklimi, mirisima borova i raskošnoj vegetaciji, nalazi se Hotel Bellevue – suvremeno redizajnirana inačica nekadašnjeg hotela Zdravka Bregovca iz 1966. godine. Projekt rekonstrukcije i modernizacije potpisuje arhitektonski tim Rusanov ured, koji je pažljivo obnovio prepoznatljive obrise zgrade i prilagodio ih današnjim standardima luksuza i održivosti. Hotel je okružen borovom šumom i hortikulturno uređenim vrtovima koji unose svježinu i miris mediterana u svaki kutak.  Zeleni krovovi i terase s pogledom na more čine Bellevue idealnim spojem luksuza i ekološke osviještenosti, naglašavajući ravnotežu između suvremenog dizajna i prirodnog okruženja.

Zeleni krovovi i održivi arhitektonski projekti nisu samo estetski dodatak – oni su nužnost budućnosti. Bilo da se radi o svjetskim metropolama poput Milana i Singapura, ili o hrvatskim primorskim biserima poput Rovinja i Lošinja, spoj arhitekture i prirode donosi novi način življenja – skladniji, zdraviji i održiviji.

Vertikalni vrtovi za svježinu prostora

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice