Arhitekti i arhitektonski projekti
Tihomil Matković: Arhitektura je stvaranje koje ostaje, ali ništa nije vječno
Razgovarali smo o nagrađenim projektima, radu na obnovi Zagreba nakon potresa i izazovima prostornog planiranja u Hrvatskoj
Razgovarali smo s Tihomilom Matkovićem, diplomiranim inženjerom arhitekture, koji iza sebe ima niz značajnih projekata, arhitektonskih nagrada i javnog djelovanja u interesu struke i grada.
Tihomil Matković bio je predsjednik Udruženja arhitekata Zagreba u izazovnim godinama, sudjelovao u pripremi zakona o obnovi nakon potresa, a svojim radom ostavio trag i u Zagrebu i u manjim sredinama.
S nama je podijelio zašto se još kao dječak zaljubio u arhitekturu, kako izgleda rad na velikim i malim projektima – i zašto vjeruje da ništa nije trajno.
Obnova Zagreba nakon potresa: Suradnja s Austrijom kao put prema održivoj baštini
Tihomile, zašto si odabrao arhitekturu? Znam da si bio odličan u matematici, ali zašto je arhitektura na kraju prevladala?
Pa zapravo je bilo od početka, znao sam da ću ići na arhitekturu, znao sam to još u osnovnoj školi.
A matematika se nekako desila usput, jednostavno kreneš, učiš, ide te dobro, pa evo. Bilo je i toga. Bio sam dosta dobar u matematici, zato sam išao i u Matematički informatički centar u onom trenutku. Arhitektura je ljubav od ranog djetinjstva i evo danas se time bavim.
Što te točno privuklo arhitekturi? Što ti se toliko svidjelo?
Pa čini mi se da je to taj trenutak da stvaraš nešto, da zapravo sam svojim promišljanjem napraviš nešto što na kraju postoji u prostoru, a pri tome netko je i zadovoljan s time što si mu napravio.
Tvoj dosadašnji rad je obilježilo zapravo jako puno nagrada. Od rektorove nagrade do Galića, je li tako?
Pa je, evo, na neki način u svakom tom periodu u životu sam pokazao da nešto i mogu napraviti. To netko i vidio i nagradio nagradom, znači dobro procijenio i na neki način zapravo i meni ukazao da to što radim, radim na dobar način, pa smo svi zadovoljni, mislim da je to u redu.
Kuća Nodi proglašena je najuspješnijim ostvaranjem stambene arhitekture u Hrvatskoj
Za koji projekt si dobio nagradu Galića?
To je jedna obiteljska kuća. Ta nagrada Galića je za stambenu arhitekturu.
Kuća je malo neformalnija, drugačijeg je oblika nego što je možda standardno u tom kraju. To je jedna kuća na krasnoj velikoj prostranoj livadi, neposredno uz rijeku Kupu, sa zanimljivim oblikom jednostrešnog krova, koju su moji kolege procijenili da je te godine bila najbolji rad u stambenoj arhitekturi.
Jako mi je zanimljivo da si Rektorovu nagradu dobio za bazen na Šalati.
Istina. Evo, jako zapravo davna priča da ni ne spominjemo godine. Dugo se razmišlja o zatvaranju bazena na Šalati, odnosno o dopuni tog prostora Šalate. Dakle ne samo ovim otvorenim bazenom, nego jednom cjelogodišnjim zatvorenim bazenom. Dan danas aktualna tema koja bi sigurno trebala negdje dobiti svoje rješenje.
Šest si godina bio predsjednik udruženja arhitekata grada Zagreba. I rekla bih da si dosta onako obilježio tih šest godina, da si se borio protiv svega onog što si mislio da je loše za grad Zagreb…
Kad sam tu preuzeo funkciju, nije bilo jednostavno što se tiče samog društva arhitekata Zagreba, jer jedan trenutak je bio u povijesti razvoja našeg društva koji je bio zahtjevniji.
Osim toga, u prostoru su se počele dešavati razne stvari, neke uvjetovane politikom, neke uvjetovane potrebama, pa smo onda, evo, i na neki način pravovremeno reagirali na priče o Zagrebačkom hipodromu, odnosno o nekakvoj ideji gradnje jednoga potpuno novog svijeta na praznom prostoru, gdje je zapravo ključni problem taj što imamo prostor Zagrebačkog Velesajma neposredno pored koji bi trebao prvo dobiti svoju novu namjenu, a tek onda bi trebalo doći na hipodrom.
Tada su krenuli problemi sa generalnim urbanističkim planom grada Zagreba koji je i dan-danas aktualni problem. Već tada smo rekli da nam nema druge nego ići na potpuno novi generalni urbanistički plan. Sve podloge na kojima je nađen ovaj današnji, su stvarno stare. Još uvijek nam je to problem. To je jedan proces koji je zahtjevniji. Sad je on postao naravno i potpuna politika. Taj prostorno planiranje u ovom našem sferi, ove naše djelatnosti, arhitekture i prostornog planiranja, prostorno planiranje ima najviše veze negdje sa politikama. Nažalost, sad se pokazuju sve loše strane tog procesa, ali nadam se da ćemo ipak to dovesti u redi.
Koliko su arhitekti bili protiv tog projekta Manhattanu koje se treba graditi?
Bilo je bitno u tom trenutku izaći van jer smo vidjeli negativna iskustva od kolega iz Srbije, iz Beograda, gdje je isti investitor praktički radio istu stvar.
U tvojih šest godina, dok si bio predsjednik, dogodio se i potres. I aktivno si sudjelovao zapravo u tom donošenju zakona o obnovi i danas si vrlo aktivan u tome.
Točno. Desila se ta situacija koja se nam se dogodila sa zagrebačkim potresom u nastavku i sa petrinjskim potresom. Tada smo jednostavno shvatili da postoji jedan jako veliki dio zgrada, naročito Stambenog fonda, centra grada Zagreba.
Održana online konferencija u organizaciji DAZ-a “BUDUĆNOST ZAGREBA NAKON POTRESA”
Dogodilo nam se osviještenje gdje smo shvatili da postoji jako puno starih zgrada koje ne zadovoljavaju realno niti tehničke zahtjeve, a i ostale zahtjeve zapravo za uporabnu zgradu od 21. stoljeća. I ako ništa drugo, iz tog zapravo jedne loše situacije, potresa, gdje smo evo do sada i jako puno novaca potrošili i zapravo i dobro uložili u obnovu javnih zgrada, nekako svi ti novci iz Europe su prvenstveno bili namijenjeni za javnu zgradu, a manje za privatnu.
Kod privatnih nam je ostao nešto problema. Međutim, tu smo sigurno osvijestili da moramo razmišljati o tome da sve stare zgrade na neki način ili treba jako puno uložiti u njih, obnoviti ih, ili ih treba zamijeniti.
Došli smo do toga da ništa nije vječno. I tako je to uvijek u arhitekturi. Arhitektura je stvaranje nečega što traje, ali i to trajanje 50 godina optimalno, 100 godina vjerojatno na neki način maksimalno, u tom trenutku dolazi do toga ili jako, jako veliki ulog ili zamjena. To je jednostavno realnost.
Koji su projekti koji su ti bili nekako najdraži tijekom tvojeg rada?
Pa bilo je niz projekata, evo, između ostalih i takvih manjih kao ta kuća za koju sam dobio nagradu. Ali, na primjer, evo, u Zoološkom vrtu grada Zagreba napravio sam restoran.
U jednom trenutku kada smo prije sada desetak godina mi kao Zagreb dobili prva nekakva europska sredstva za ulaganje, pa je tada 5 milijuna eura uloženo u rekonstrukciju zoološkog vrta grada Zagreba gdje je tada odrađeno 15 projekata. Ja sam kao voditelj projekta sudjelovao u više njih, ali kao glavni projektant i kao arhitekt evo u restoranu. I to je jedna zanimljiva situacija.
Kad iz današnjeg kuta gledamo za jako malo novaca je to sve skupa napravljeno, a zapravo je napravljen veliki pomak i veliko unapređenje Zoološkog vrta.
Zatim neki niz jedan projekata u Novskoj, od kojih bi sigurno izdvojio gradsku knjižnicu i čitaonicu i glazbenu školu. To je veza nove i stare zgrade koja je bilo napravljeno prije petnaestak godina i sada je recentno sličan projekt u Novskoj, sve to negdje u centru.
Postoji li nešto što bi baš htio raditi, a da još do sada nisi uspio?
U hrvatskoj arhitekti generalno nemaju specijalizacije. Mi svi radimo poprilično sve. Za razliku od toga što vani arhitekti se na neki način uvijek specijaliziraju, postoji takvo tržište, takve mogućnosti, pa možda njima još, možda bi oni rekli radije bi još nešto drugo radio. Međutim, ja imam osjećaj da sam stvarno radio već dosta toga.
Radio sam i stambene zgrade u sustavu POS-a, što je isto na neki način jedan zanimljiv, zanimljiv trenutak jer radiš zgradu koja mora zadovoljiti određene striktne standarde, a ljudi na kraju moraju biti zadovoljni sa tim stanom koji dobiju. Tako da evo i to sam radio, tako da mislim da sam dosta toga radio i prostornog planiranja i vođenja projekata i nadzora, dosta širok jedan spektar i angažmana u ovim našim zajednicama arhitekata.
Čini mi se, zapravo sigurno mogu reći da je ovo je moje proteklo vrijeme koje sam radio u arhitekturi, da sam baš zadovoljan sa time što sam radio.
A što je bilo od svih tih projekata najzahtjevnije?
Ne osjećam da sam imao neki problema ni sa jednim projektom. I oni najveći izazovi su jednostavno bili trenutak koji moraš napraviti. Pa sam ga napravio, nije problem.
Neke, neke velike projekte koje sam kao voditelj projekta s drugim kolegama koji su bili projektanti, nadzori, vodio, tipa američka škola u Središću u Novom Zagrebu, izazovan ogromni projekt u godinu dana izgrađen, a sve skupa, ajde recimo nekako trajanje projekta dve i pol godine. Svi na kraju zadovoljni, to je zapravo najbitnije. Veliki ulog, znaš šta radiš i na kraju sve se napravi., zaključio je Tihomil Matković.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Zaha Hadid Architects projektiraju najveću zračnu luku u Africi: započela izgradnja Bishoftu International Airporta u Etiopiji
Izgradnja Bishoftu International Airporta (BIA), buduće najveće zračne luke na afričkom kontinentu, službeno je započela u siječnju 2026. godine. Smješten približno 40 kilometara južno od Addis Abebe, u gradu Bishoftu, ovaj ambiciozni infrastrukturni projekt predstavlja ključni korak u pozicioniranju Etiopije kao globalnog prometnog čvorišta između Afrike, Azije i Bliskog istoka.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Zračnu luku projektira Zaha Hadid Architects (ZHA) za Ethiopian Airlines Group, najvećeg afričkog zrakoplovnog prijevoznika, u suradnji s glavnim konzultantom DAR (Dar Al-Handasah). Ukupna vrijednost investicije iznosi 12,5 milijardi američkih dolara, a projekt je osmišljen kako bi odgovorio na dugoročne prognoze rasta zračnog prometa prema podacima IATA-e.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Arhitektonski koncept inspiriran etiopskim krajolikom
Arhitektonsko rješenje terminala crpi inspiraciju iz Velike rasjedne doline (Great Rift Valley) koja prolazi u blizini Bishoftua. Taj prirodni fenomen pretočen je u prostornu organizaciju zračne luke kroz jedinstvenu središnju “kralježnicu” koja povezuje sve sadržaje terminala i putničke gatove. Ovakva konfiguracija značajno skraćuje udaljenosti za transfer putnika i omogućuje intuitivnu orijentaciju unutar kompleksa.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Svaki putnički gat oblikovan je s različitom paletom boja i materijala, reflektirajući kulturnu i geografsku raznolikost etiopskih regija. Dizajn interijera naglašava osjećaj mjesta, istovremeno nudeći suvremeno i fluidno prostorno iskustvo karakteristično za rad Zaha Hadid Architects.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Globalno čvorište s naglaskom na transferne putnike
BIA je prvenstveno osmišljen kao transferna zračna luka, s procjenom da će čak 80 % putnika biti u tranzitu. Kako bi se odgovorilo na takav operativni model, terminal uključuje bogat spektar sadržaja:
- airside hotel s 350 soba,
- raznovrsne restorane i prostore za zabavu,
- unutarnje i vanjske vrtove te dvorišta za odmor putnika.
U prvoj fazi, predviđenoj za otvaranje 2030. godine, zračna luka će imati dva paralelna neovisna uzletno-sletna pravca (Code 4E) i 660.000 m² terminalskog prostora, s kapacitetom od 60 milijuna putnika godišnje. U kasnijim fazama, BIA će se proširiti na četiri piste, kapacitet od 110 milijuna putnika godišnje i parkiranje za 270 zrakoplova.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Održivost i lokalni resursi
Smješten u suptropskoj visoravni regije Oromia, terminal je projektiran za postizanje LEED Gold certifikata. Arhitektura uključuje:
- prirodnu ventilaciju i učinkovitu zaštitu od sunca,
- poluotvorene prostore i vanjske površine prilagođene blagoj klimi,
- modularnu gradnju radi fleksibilnosti i troškovne učinkovitosti.
Građevinski materijali – beton, agregati i čelik – u velikoj će mjeri biti lokalno proizvedeni ili reciklirani u području Bishoftua. Sustavi upravljanja oborinskim vodama usmjeravat će vodu s pista i krovova u novostvorene močvare i biokanale, čime se potiče ponovna upotreba vode i povećava lokalna bioraznolikost.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Projekt također uključuje fotonaponske sustave za proizvodnju energije na licu mjesta, kao i pejzažno uređenje s autohtonim, suši otpornim biljem. Parkovn u javnom dijelu zračne luke bit će dostupne lokalnom stanovništvu, dok će vrtovi u sigurnosno-operativnom djelu služiti putnicima.
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Infrastrukturni i urbani katalizator
Nova zračna luka bit će povezana s Addis Abebom i postojećom zračnom lukom Bole putem brze željezničke veze, čime postaje okosnica novog regionalnog prometnog sustava. Zahvaljujući lokaciji koja omogućuje 24-satne operacije bez policijskog sata, BIA će podržati kontinuirani rast Ethiopian Airlinesa.
Uz zračnu luku razvija se i Airport City – mješoviti urbani kompleks koji će otvoriti nova radna mjesta za oko 80.000 stanovnika. Projekt izravno podupire strategiju “Vision 2035” Ethiopian Airlines Groupa, čiji je cilj razvoj u vodeću globalnu zrakoplovnu grupu s naglaskom na tehnologiju, učinkovitost i održavanje (MRO).
Courtesy of Zaha Hadid Architects
Vizija kontinentalnog značaja
„Bishoftu International Airport je vizionarski projekt za Etiopiju i Afriku u cjelini. Zračne luke povezuju ljude i brišu nacionalne granice,“ izjavio je Cristiano Ceccato de Sabata, direktor zrakoplovnih projekata u Zaha Hadid Architects. „ZHA je počašćen što sudjeluje u stvaranju afričkog globalnog zračnog čvorišta.“
BIA nije samo infrastrukturni projekt – on predstavlja arhitektonski, urbanistički i gospodarski iskorak, simbol nove faze afričke povezanosti sa svijetom.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Drago Galić: Arhitekt moderne svakodnevice
Arhitektura koja stavlja svakodnevni život ispred forme i ostaje relevantna desetljećima
Drago Galić (1907.–1963.) jedan je od ključnih arhitekata hrvatske moderne i jedan od najdosljednijih predstavnika zagrebačke arhitektonske škole. Njegov opus, iako relativno kratak, ostavio je snažan trag u oblikovanju zagrebačke stambene arhitekture sredine 20. stoljeća te i danas služi kao referentna točka za razumijevanje funkcionalizma i humanističkog pristupa stanovanju.
Obrazovanje i utjecaji
Galić je studirao arhitekturu u Zagrebu, gdje je djelovao u okruženju snažno obilježenom modernističkim idejama. Poseban utjecaj na njegov rad imao je Drago Ibler, jedan od najvažnijih promotora moderne arhitekture u Hrvatskoj. Kao i drugi pripadnici zagrebačke škole, Galić je prihvatio načela funkcionalizma, ali ih je razvio u vlastitom, suzdržanom i racionalnom izrazu. Za njega arhitektura nije bila sredstvo reprezentacije, već alat za poboljšanje kvalitete svakodnevnog života.
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
Arhitektonski pristup i stil
Arhitektonski pristup Drage Galića temelji se na jasnoći i racionalnosti prostorne organizacije, uz snažan naglasak na funkcionalnost i svakodnevnu uporabljivost prostora. Njegove zgrade odlikuju čiste, nenametljive fasade i pažljivo oblikovani stambeni sklopovi u kojima balkoni, lođe i veliki prozorski otvori imaju važnu ulogu u osiguravanju prirodnog svjetla i kvalitetnog odnosa interijera i eksterijera. Galić je arhitekturu promatrao u stalnom dijalogu s gradom, vodeći računa o urbanom kontekstu i ulozi zgrade unutar šireg prostora.
U svom radu dosljedno je izbjegavao dekorativnost i monumentalnost, usmjeravajući se prema arhitekturi prilagođenoj čovjeku, njegovim potrebama i mjeri svakodnevnog života. Horizontalne linije, ritam pročelja i odmjereni volumeni stvaraju prepoznatljiv, ali suzdržan arhitektonski izraz u kojem konstrukcija i funkcija čine temelj estetske vrijednosti, a arhitektura ostaje trajna upravo zbog svoje jednostavnosti i promišljenosti.
Dražen Arbutina: Arhitekt koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Stambena arhitektura kao glavni doprinos
Najveći dio opusa Drage Galića čine stambene zgrade, osobito one nastale nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju intenzivne urbanizacije Zagreba, kada je pitanje kvalitetnog stanovanja postalo jedno od ključnih društvenih tema. Upravo je u tom segmentu arhitekture Galić ostvario svoj najznačajniji doprinos, razvijajući modele stanovanja koji su odgovarali stvarnim potrebama svojih korisnika.
Među njegovim najpoznatijim djelima ističe se stambena zgrada u Vukovarskoj ulici, često nazivana Galićeva zgrada, koja se smatra jednim od najuspjelijih primjera hrvatske stambene moderne. Vrijednost tog ostvarenja leži u promišljenoj organizaciji stanova, jasnom razgraničenju privatnih i zajedničkih prostora te arhitektonskom izrazu koji je u vrijeme nastanka bio suvremen, ali se pokazao trajnim i dugoročno održivim. Činjenica da zgrada i danas funkcionira kao kvalitetan stambeni prostor potvrđuje relevantnost i dugovječnost Galićeva arhitektonskog pristupa.
Društvena odgovornost arhitekture
Za Dragu Galića arhitektura je imala društvenu ulogu. Smatrao je da arhitekt mora razumjeti potrebe korisnika i širi društveni kontekst u kojem gradi. Njegove zgrade nisu zamišljene kao izolirani objekti, već kao dio urbanog tkiva koji doprinosi kvaliteti grada. U tom smislu, Galićev rad može se čitati kao tiha, ali jasna kritika arhitekture koja zanemaruje svakodnevnog korisnika u korist forme ili prestiža.
Iako nije ostavio golem opus, Drago Galić zauzima važno mjesto u povijesti hrvatske arhitekture. Njegova djela često se spominju u stručnim analizama moderne, a sve češće i u raspravama o održivosti, kvaliteti stanovanja i dugovječnosti arhitektonskih rješenja. U vremenu kada se arhitektura često svodi na vizualni efekt, Galićev rad podsjeća na vrijednost promišljenog, skromnog i odgovornog projektiranja — arhitekture koja traje jer je nastala iz stvarne potrebe.
