Arhitekti i arhitektonski projekti
Stan od 200 kvadrata na dvije etaže – uz smart home sisteme krase ga druga zanimljiva rješenja
Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor
Nakon povezivanja dva stana u jednu stambenu jedinicu, arhitektu je povjeren zadatak stvaranja elegantnog i modernog interijera, prilagođenog za ugodnu svakodnevnicu četveročlane obitelji, što je postigao korištenjem neutralnih boja i personaliziranih umjetnina.
Stan veličine 200 četvornih metara proteže se na dvije etaže
Na donjoj se nalaze dvije dječje sobe s dnevnim boravkom, dok je gornja tretirana kao glavna etaža na kojoj se nalaze radna i dnevna soba, kuhinja i blagovaonica te glavna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom.
“Kada su se zapravo spajale gornja i donja jedinica, dodatni benefit koji je došao uz donju jedinicu je zapravo veliki vrt koji ima otprilike 150 kvadrata, time je zapravo stan obogaćen.
Osim što je imao postojeće terase, ima još jednu dodanu vrijednost, prirodan teren, a njega smo organizirali vrlo funkcionalno gdje smo vrt podijelili na dva različita ambijenta, jedan je lounge element iza kojeg se nalazi bambus i kojeg smo pozicionirali u malo prirodnije okruženje, a drugi je zapravo vanjska kuhinja gdje se nalazi stol sa vanjskim stolicama za kao vanjsko blagovanje.
Investitori su imali jako jasnu viziju oko toga kako žele organizirati svoj životni prostor, tako da jedno njih je bila i spavaća soba gdje je jedan od zahtjeva bio da žele imati veliki tuš koji smo integrirali vizualno i funkcionalno u sami prostor spavanja.
Uz tuš se nalazi i kada koju smo zapravo dodatno naglasili kao nekakav akcent u prostoru jer ona stoji samostalno ali smo iz funkcionalnih razloga prostor samih sanitarija zapravo odijelili i stavili, organizirali ga kao zaseban stakleni kubus. “, ističe Luka Cindrić, diplomirani arhitekt.
Smart home sistemi za digitalne medije
Primarno je korištena bijela boja koja se provlači na elementima poput zidova, umjetničkih elemenata te rasvjete, a balans je postignut suprotstavljanjem tamnih nijansi. Tako je organizirana i kuhinja u kojoj svijetli otok ima dvije funkcije. S jedne strane je spremišni prostor, a s druge kuhinjski uređaji.
“Kuhinja ima dva dijela, gornji – odnosno ti visoki elementi, to je bila zapravo želja investitorice gdje smo integrirali i kuhinjske uređaje i radnu plohu. Na taj način smo postigli taj nekakav dodatni miris i sklad koji smo htjeli postići u cijelom prostoru.
Cijeli prostor, odnosno cijeli stan je koncipiran da je zapravo sve skriveno, imamo jako malo otvorenih polica i te police koje su otvorene, one više imaju nekakvu dekorativnu svrhu. Uspomene sa putovanja, fotografije i tako dalje.
Svi digitalni mediji koji se nalaze u kući su integrirani odnosno povezani na smart home sistem tako da investitori zapravo kroz bilo gdje, obzirom da često putuju, mogu iz bilo kojeg dijela svijeta vidjeti stanje u kući, prilagoditi grijanje, hlađenje, a isto tako su imaju i dodatnu razinu sigurnosti.”, dodaje arhitekt.
Stubište kao dio središnjeg prostora trebalo je zadovoljiti dvije glavne funkcije.
“Jedno je naravno povezivanje gornje i donje etaže, čime smo mi zapravo još dodatno htjeli sa njegovim otvaranjem postići da unos dnevnog svjetla, a drugo je gdje zapravo stubište dobiva taj neki, nekakav umjetnički feature moment, a čemu smo se dodatno potrudili tako što smo u njega integrirali rasvjetu, radili smo custom gazišta, sve skupa izgleda kao jedna skulpturica koja se penje s donje etaže na gornju. “, pojasnio je.
U istom se prostoru dodatnu ističu dva vrlo posebna elementa
“Jedno je zapravo rasvjeta dekorativna na zidu gdje smo sa mjestimičnom rasvjetom koja ima isključivo vizualnu vrijednost dodali još i umjetnine umjetnika Matije Plavčića. On je naš nagrađivani kipar koji je, kojemu smo mi zapravo dali dvije plohe na kojima je on sam predložio intervenciju.
Obzirom da je tema stana kompletno bila taj nekakav balans, odnosno ravnoteža, on je odlučio za motiv kruga kojeg je multiplicirao odnosno napravio u dva dijela, kao diptih, gdje je isti motiv prikazao kao pozitiv i negativ. Time smo zapravo zaokružili tu cijelu priču stana i zapravo pokazali koji je koncept kojim smo se cijelo vrijeme vodili. “, ističe sugovornik.
Donja etaža rezervirana je za dva mladića
“To su dva mala „man cave-a“ gdje dečki dolje imaju svemir za sebe. Sobe su slično koncipirane, prilagođene su svaka svojoj poziciji, vizualno sudjeluju sa ostatkom stana zato što su kroz velike staklene stijene povezane na prostor stubišta, istovremeno sa korištenjem zavjese, odnosno blackout panela mogu se kompletno odvojit, kad mama i tata tu gore imaju parti da se oni mogu izolirat.
Gostinjska soba je mala prostorija koja zapravo služi kao kontakt sa vanjskim prostorom, to je više prostor za nekakav odmor, relaksaciju, gledanje televizije, ali smo tu zapravo napravili custom element, odnosno napravili smo ormar koji u sebi ima skriven krevet na kojem mogu spavati dvije osobe. “, zaključio je arhitekt.
Specifični elementi namještaja rađeni su po mjeri zbog bolje tlocrtne prilagodbe, a s kupovnim elementima čine skladnu cjelinu. Uz pomno izabranu funkcionalnu, ambijentalnu i dekorativnu rasvjetu, personalizirane umjetnine i pametno iskorišten prostor, Lukin dizajn interijera ispunio je sve želje investitora.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Arhitekt kojeg dizajneri obožavaju: Zašto je Carlo Scarpa i danas inspiracija?
Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog.
U povijesti moderne arhitekture rijetki su autori koji su s tolikom preciznošću i senzibilitetom povezivali prošlost i sadašnjost kao talijanski arhitekt Carlo Scarpa. Njegov rad ne temelji se na spektakularnim gestama, već na pažljivo promišljenim detaljima, materijalima i odnosu prostora prema kontekstu. Upravo zbog toga njegovi projekti i danas služe kao referenca za arhitekte i dizajnere interijera diljem svijeta.
Od Murana do svjetske arhitektonske scene
Carlo Scarpa rođen je 1906. godine u Veneciji, gradu koji je snažno obilježio njegov arhitektonski izraz. Obrazovao se na Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je stekao temeljno znanje o oblikovanju, materijalima i umjetnosti.
Karijeru započinje suradnjom s majstorima muranskog stakla, što je ostavilo trajni trag na njegov senzibilitet prema materijalima i detalju.
Iako formalno nikada nije stekao titulu arhitekta u klasičnom smislu, Scarpa postaje jedan od najutjecajnijih autora 20. stoljeća. Djelovao je i kao profesor na Institutu za arhitekturu u Veneciji, gdje je generacijama studenata prenosio svoj specifičan pristup prostoru i dizajnu.
Njegov rad obilježava kontinuirana povezanost s Venecijom, ali i otvorenost prema međunarodnim utjecajima – od Franka Lloyda Wrighta do japanske estetike.
5 svjetskih arhitekata koji su ostavili neizbrisiv trag
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Arhitektonski stil: između zanata i inovacije
Scarpa je poznat po jedinstvenom pristupu koji kombinira tradicionalne tehnike obrade materijala s modernim arhitektonskim rješenjima. Njegovi projekti često uključuju kamen, beton, staklo i metal, ali nikada kao neutralne elemente – svaki materijal ima svoju priču i funkciju. Posebno se ističe njegova opsesivna pažnja prema detalju. Spojevi, prijelazi i teksture nisu skriveni, već naglašeni – kao svojevrsni „potpis“ autora.
Scarpa je bio majstor intervencija u povijesnim zgradama. Umjesto da briše prošlost, on je nadograđuje, stvarajući dijalog između starog i novog. Njegova arhitektura često uključuje vodu, svjetlo i slojevite prostorne sekvence, čime prostor dobiva gotovo scenografski karakter.
Arhitekt hrvatskih korijena Smiljan Radić Clarke dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu
Projekti koji su Scarpu upisali u povijest arhitekture
Carlo Scarpa smatra se jednim od najvažnijih arhitekata 20. stoljeća upravo zbog svoje sposobnosti da spoji tradiciju i inovaciju, ali i zato što je tu ideju dosljedno provodio kroz konkretne, iznimno promišljene projekte. Njegov rad nije lako imitirati jer proizlazi iz duboko osobnog pristupa materijalu i prostoru, što je posebno vidljivo u projektima poput obnove Muzeja Castelvecchio u Veroni, gdje je povijesnu strukturu reinterpretirao suvremenim intervencijama, ili u Fondazione Querini Stampalia u Veneciji, gdje je vodu integrirao kao aktivan element arhitekture. U Olivetti showroomu na Trgu sv. Marka pokazao je kako interijer može postati scenografski doživljaj, dok je Brion groblje u San Vitu d’Altivole njegovo najpoetičnije djelo – prostor meditacije, simbolike i iznimne preciznosti u detalju.
Njegov utjecaj vidljiv je u radu brojnih suvremenih arhitekata, osobito u pristupu restauraciji, dizajnu interijera i pažnji prema spojevima materijala, gdje svaki detalj ima funkcionalnu i estetsku ulogu. Scarpa je preminuo 1978. godine u Japanu, zemlji čija je estetika također utjecala na njegov rad, no njegova djela i danas žive kao inspiracija za arhitekturu koja ne ignorira kontekst, već ga promišljeno nadograđuje i interpretira.
U kontekstu arhitekture 20. stoljeća, obilježene modernizmom i težnjom prema standardizaciji, rad Carla Scarpe izdvaja se kao promišljena i autorski snažna alternativa. Umjesto univerzalnih rješenja, razvijao je pristup koji polazi od mjesta, materijala i povijesnog sloja prostora. Njegovi projekti pokazuju da arhitektura nije samo funkcija, već iskustvo – slojevito, taktilno i pažljivo oblikovano kroz detalje. Kroz precizne spojeve, suptilne intervencije i izražen osjećaj za kontekst, Scarpa je stvarao prostore koji i danas svjedoče o važnosti razumijevanja i interpretacije prostora, a ne njegove simplifikacije.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Nova šetnja kroz povijest antičkog Rima
Stefano Boeri Interior i Giorgio Dona oblikuju novi javni prostor južnog ambulatorija Koloseuma
Projekt obnove južnih ambulatorijskih prostora Koloseum predstavlja iznimno preciznu i slojevitu intervenciju na jednom od najvažnijih spomenika antičkog svijeta. Riječ je o zahvatu koji potpisuje Stefano Boeri Interiors, studio koji je osnovao Stefano Boeri u suradnji s arhitektom Giorgiom Donaom, a realiziran je za Parco Archeologico del Colosseo.
Ova intervencija ne predstavlja klasičnu restauraciju, već pažljivo osmišljenu prostornu rekompoziciju koja rekonstruira čitljivost izgubljenih dijelova južnog perimetra Flavijeva amfiteatra, pritom izbjegavajući doslovnu rekonstrukciju.
Mala povijest arhitekture kroz stilove
Povratak izgubljene geometrije
Polazište projekta bila su opsežna arheološka istraživanja, koja su omogućila precizno preklapanje iskopanih struktura s geometrijskim modelom amfiteatra. Upravo je ta superpozicija omogućila točnu definiciju perimetra krepidine — kamene baze koja definira kontakt građevine s tlom.
Obnova izvornih visinskih kota pokazala se ključnom ne samo za razumijevanje izvorne organizacije prostora, već i za ponovno uspostavljanje geometrijske logike cijelog kompleksa. Time je posjetiteljima omogućeno da jasnije percipiraju izvorni tlocrt i proporcije Koloseuma.
Pločnik kao interpretacijski alat
Jedan od najvažnijih aspekata projekta jest novi sustav popločenja, koji pokriva površinu od približno 3.130 m². Umjesto neutralne rekonstrukcije, arhitekti koriste pločnik kao medij interpretacije, oblikujući ga u skladu s radijalnom geometrijom amfiteatra. Površina je organizirana u izmjenične trake, pri čemu se pravilna polja izmjenjuju s kompenzacijskim zonama koje apsorbiraju zakrivljenost krepidine, dok su ploče trapezoidnog oblika i varijabilne geometrije. Ovakav pristup omogućuje da se kompleksna geometrija antičke građevine čita kroz suvremeni arhitektonski jezik. Materijalno, odabran je klasični travertin iz kamenoloma Cava del Barco, obrađen duž slojeva kako bi se osigurala maksimalna vizualna i teksturalna kompatibilnost s izvornim površinama, čime se postiže suptilan kontinuitet između starog i novog.
Vizualne osi i prostorna percepcija
Posebna pažnja posvećena je orijentaciji ploča: njihovo usmjerenje prati optičke osi lukova, čime se pogled posjetitelja intuitivno vodi prema strukturi amfiteatra.
Na taj način tlo prestaje biti pasivna površina i postaje aktivni element u oblikovanju iskustva prostora.
Voda kao dio dizajna
Obnova izvornih visinskih razina otvorila je mogućnost redefiniranja sustava odvodnje oborinskih voda, koji je u novom rješenju pažljivo integriran u dizajn popločenja. Nagibi su precizno kalibrirani, a prijelazi između različitih površina usklađeni s povijesnom morfologijom prostora, čime voda postaje sastavni dio njegove arhitektonske logike. Rezultat je javni prostor koji istovremeno odgovara funkcionalnim zahtjevima i postiže visoku razinu infrastrukturne sofisticiranosti.
Kako će izgledati kultni pariški muzej nakon renovacije?
Arheologija bez rekonstrukcije
Umjesto rekonstrukcije nestalih elemenata, projekt se oslanja na suptilne arhitektonske geste kako bi ih učinio čitljivima. Uz južno pročelje naznačeni su volumeni koji su nekada postojali, dok su uvedeni elementi koji sugeriraju izvorni prostorni raspored. Dio prostora pritom je ostavljen otvoren kao „arheološki prozor“, omogućujući uvid u stratigrafiju temelja. Ovakav pristup omogućuje razumijevanje povijesti bez falsificiranja izvornog stanja.
Pristupačnost i suvremena uporaba
Projekt integrira niz intervencija koje odgovaraju suvremenim standardima korištenja, pri čemu su uvedene rampe koje omogućuju kontinuirano kretanje, eliminirane su visinske barijere, a prostor je učinjen inkluzivnim za sve posjetitelje. Važno je naglasiti da su sve intervencije reverzibilne, odnosno mogu se ukloniti bez oštećenja povijesne strukture.
Wonderwoods u Utrechtu proglašen globalnim modelom pametne gradnje
Povratak izgubljenog sustava orijentacije
U antičko vrijeme lukovi Koloseuma bili su numerirani kako bi se olakšala orijentacija posjetitelja, no taj je sustav na južnoj strani s vremenom izgubljen. Projekt predviđa njegovu reinterpretaciju kroz ponovno uvođenje brojeva u prostoru, pri čemu se oni graviraju u travertinske ploče. Njihove dimenzije i tipografija temelje se na sačuvanim primjerima sa sjevernog pročelja, čime se vraća još jedan sloj čitljivosti izvornog sustava.
Novi javni prostor antičkog grada
Intervencija na južnom ambulatoriju ne završava na restauraciji, već stvara novi javni prostor koji omogućuje bliži kontakt s monumentalnim zidovima Koloseuma, olakšava razumijevanje izgubljenih dijelova njegove strukture i pruža novo iskustvo kretanja kroz jedan od najpoznatijih spomenika svijeta. Projekt Stefano Boeri Interiors pritom pokazuje kako suvremena arhitektura može djelovati unutar povijesnog konteksta bez potrebe za dominacijom, koristeći dizajn kao alat interpretacije, a ne imitacije.
Obnova južnog ambulatorija Koloseuma primjer je iznimno suptilne ravnoteže između arheologije, arhitekture i infrastrukture. Kroz pažljivo vođenu intervenciju, projekt ne samo da vraća čitljivost izgubljenog dijela Koloseum, već redefinira način na koji ga suvremeni posjetitelji doživljavaju.
Radi se o projektu koji pokazuje da restauracija danas nije samo čin očuvanja — već i prilika za stvaranje novih prostornih značenja.
Animaux dans la Ville (Životinje u gradu): vizija grada u kojem nismo sami
