U utorak, 6. svibnja 2025., u Oris Kući arhitekture otvorena je izložba „Priče u pločicama“ ilustratorice Klasje Habjan. Izložba je i umjetnička posveta portugalskoj tradiciji ručno oslikanih keramičkih pločica poznatih kao azulejosi.

Ove pločice želimo! Ručna izrada i posebna glazura oduševljavaju ljepotom

Simbolično otvorenje održano je upravo na Nacionalni dan azulejosa, čime je ova izložba dobila dodatnu dimenziju kulturne i simboličke vrijednosti.

Izložba je realizirana uz podršku tvrtke Iverpan i Veleposlanstva Portugala u Hrvatskoj.

Portugalske pločice kao kulturni identitet

Riječ azulejo potječe od arapske riječi al-zulayj, što znači „polirani kamen“. Pločice su se u Portugalu počele koristiti početkom 16. stoljeća, a s vremenom su postale sastavni dio arhitekture i svakodnevnog života.

Nacionalni dan azulejosa ustanovljen je 2017. godine kako bi se dodatno osvijestila potreba za očuvanjem i valorizacijom ovog umjetničkog izraza.

Umjetnost na pločicama – iz Lisabona do Zagreba

Izložba „Priče u pločicama“ nastala je tijekom umjetničke rezidencije Klasje Habjan u portugalskoj tvornici Viúva Lamego.

Tijekom boravka, Klasja je osmislila seriju ručno oslikanih pločica koje prikazuju motive plesa, flore, faune i apstraktnih formi – inspirirane svakodnevicom, ali i tehnikama koje se prenose generacijama.

View this post on Instagram

A post shared by Klasja Habjan (@klasja)

Ilustracije koje pričaju – u pločicama i u formi stola

U suradnji s bratom, dizajnerom Jakovom Habjanom, nastala je serija unikatnih stolova nazvana Klasjakov. Ideja za zajednički projekt razvila se upravo nakon Klasjine rezidencije u Portugalu.

View this post on Instagram

A post shared by Jakov Habjan (@jakovhabjan)

„Razmišljali smo kako bi bilo zanimljivo prenijeti pločice iz zidnog konteksta u uporabni predmet. Tako se rodila ideja o stolićima i stolovima“, pojašnjava Jakov.

Svaki od stolova osmišljen je kao produžetak karaktera Klasjinih pločica.

„Predlagao sam dizajne na temelju njihovih boja, kompozicija i specifičnosti. Na primjer, veliki potezi kista tamnoplave boje na jednoj od pločica inspirirali su proporcije, radijuse i obline hrastovog stola.“

View this post on Instagram

A post shared by Jakov Habjan (@jakovhabjan)

Jakov je koristio različite materijale, vođen dizajnom samih pločica: čelik za dva stola, medijapan za druga dva i hrast za jedan.

„Boje medijapana smo uskladili s glazurom, metal je crn – jednostavan i neutralan – dok je hrast odabran jer savršeno odgovara tonovima tih pločica.“

Rezultat je pet funkcionalnih i estetski snažnih predmeta koji stapaju ilustraciju, keramiku i suvremeni dizajn – vizualni i taktilni produžetak samih pločica, koji prenose umjetnost u svakodnevni život.

Klub stolići – najnepotrebnija potrebna stvar u vašem domu!

Izložba otvorena do 10. svibnja

Izložba ostaje otvorena do 10. svibnja u Oris Kući arhitekture, a posjetiteljima nudi jedinstvenu priliku da se upoznaju s portugalskom tradicijom azulejosa iz suvremene i osobne perspektive.

naslovna fotografija: Jelena Janković, ELLE

Više od 300.000 posjetitelja, 2100 izlagača iz 37 zemalja i 170.000 četvornih metara izložbenog prostora – brojke su koje potvrđuju da je Salone del Mobile ostao najvažnija globalna destinacija za sve zaljubljenike u dizajn interijera, arhitekturu i inovaciju.

⁠Održan Salone del Mobile 2024 – kroz njega nas je provela Sunčica Mastelić Ivić

No, ovogodišnje izdanje, održano od 8. do 13. travnja, nije bilo samo o novim komadima namještaja i završnim obradama. Bila je to priča o emocijama, o čovjeku u središtu prostora i o dizajnu koji ima moć utjecati na našu svakodnevicu. Svoja iskustva sa salona i ove godine nam je donijela arhitektica Sunčica Mastelić Ivić.

Salone del Mobile 2025: gdje se dizajn susreće s emocijama

Pod temom “Misao za ljude”, ovogodišnji Salone del Mobile 2025 istraživao je kako dizajn može biti više od estetike – kako može biti alat koji nas smiruje, veseli, vraća u djetinjstvo ili priziva film iz sedamdesetih.

Kako je istaknula arhitektica Sunčica Mastelić Ivić, iskustvo sajma ne čini samo ono što je izloženo u paviljonima, već i cijeli grad Milano – kroz poznati fuori salone, u kojem dizajnerske kuće preuzimaju palače i stvaraju umjetničke instalacije diljem centra.

Jedna od upečatljivijih bila je instalacija La Dolce Attesa talijanskog redatelja Paola Sorrentina, poznatog po filmu La grande bellezza. Prostor snoviđenja evocirao je emocije 70-ih godina – dekade koja je obilježila cijeli sajam.

View this post on Instagram

A post shared by Cineporto (@cineportoemiliaromagna)

Povratak 70-ih: dizajn koji budi nostalgiju

Dominantna estetska nit bila je inspiracija sedamdesetima – dekadom ležernosti, boravka kod kuće i otvorenih tlocrta. Sofe prilagođene tijelu, prirodne tkanine i zaobljene linije ponovno su zauzele centralno mjesto.

Kako ističe Mastelić Ivić, “dah 70-ih bio je prisutan u završnim slojevima, bojama i raspoloženju prostora. Ta era se ponovno aktualizirala jer smo u pandemiji prepoznali vrijednost doma kao utočišta”.

Uredite prostor u stilu 70-ih: Ovo su pravila koja je dobro slijediti

Izlagači su bili podijeljeni u tri skupine: oni koji diktiraju trendove, oni koji ih brzo prihvaćaju i osvježavaju, te oni koji se obraćaju specifičnim tržištima s bogatom dekorativnom estetikom.

Dizajn koji odražava društvo

Ono što mislimo da biramo sami, vrlo često je – birano za nas. Emocije koje nas vode pri odabiru predmeta, namještaja ili boja, oblikovane su kolektivnim iskustvima – krizama, nesigurnostima i nadama.

Velike dizajnerske kuće osluškuju ta stanja, i upravo ih zato inkorporiraju u kolekcije. Salone del Mobile 2025 tako je pokazao da dizajn nije izoliran svijet, već ogledalo društva.

Snaga zajedničke vizije

Osim proizvoda, sajam je ponudio i bogat kulturni program koji je dodatno produbio glavnu temu – od interaktivnih instalacija do multidisciplinarnih suradnji koje brišu granice između dizajna, filma i umjetnosti.

U godini punoj izazova, najveći svjetski sajam namještaja pokazao je da dizajn ima snagu povezivanja, razumijevanja i iscjeljivanja. I da u konačnici – nije važno samo kako nešto izgleda, već kako nas to čini da se osjećamo.