Uređenje interijera
Brigada x Ledo, evo kako izgleda kad dizajn ureda progovori jezikom brenda
Prostor je projektiran prema stvarnim navikama i strahovima ljudi koji će u njemu provoditi većinu radnog dana
Uredi više nisu mjesta na kojima zaposlenici samo sjede za računalom. Danas se projektiraju kao prostori koji potiču suradnju, kreativnost i dobrobit zaposlenika. Open space i dalje postoji. Ali više nije jedino rješenje.
Dorotea Šarić, mag. ing. arh. iz arhitektonskog studija Brigada, i Ivan Šagulj, predstavnik investitora, pokazuju to na primjeru novog Ledo ureda, vodeće kompanije za proizvodnju sladoleda i smrznutih proizvoda. Prostor ima 1.800 kvadrata neto korisne površine i smješta preko 200 zaposlenika.
Moderni ured počinje potrebama zaposlenika
Prije nego što je nastala ijedna skica, tim je proveo opsežno istraživanje o tome kako zaposlenici stvarno rade. Ovakav pristup u skladu je s filozofijom cijelog studija: Brigada dizajn gradi na promatranju stvarnog ponašanja ljudi u prostoru, a ne na pretpostavkama, slično onoj čuvenoj priči o nizozemskim parkovima gdje su prihvatili dijagonalne staze koje su ljudi sami utabali, umjesto da im nametnu unaprijed zacrtane puteljke.
“Ono što je nama bilo bitno je kako bi se zaposlenici trebali osjećati i kako bi izgledalo njihovo idealno mjesto rada. Samim time smo proveli brojne radionice, fokus grupe i sastanke gdje smo radili s timovima”
Iz tog procesa proizašao je ključni uvid. Zaposlenici su se iz zatvorenih uredskih prostora trebali preseliti u open space. Pitanje je bilo kako to izvesti, a da ljudi i dalje osjećaju pripadnost i ugodu. Ured se dakle nije projektirao prema trenutnim trendovima u dizajnu. Projektiran je prema stvarnim navikama i strahovima ljudi koji će u njemu provoditi većinu radnog dana.
Open space ured koji potiče suradnju i produktivnost
Otvoreni uredski prostor donosi jasne prednosti. Lakšu suradnju, brzu komunikaciju i spontanu razmjenu ideja među kolegama koji bi u zatvorenim uredima rijetko razgovarali. No isti prostor koji potiče spontanost, drugima otežava koncentraciju. Buka, stalni pokret u perifernom vidu i različiti stilovi rada znače nešto konkretno: klasičan, neprekinut open space rijetko odgovara svima podjednako.
Neki zaposlenici najbolje rade uz stalnu interakciju s timom. Drugima treba mir za fokusiran, dulji rad bez prekida. Dobar ured mora ponuditi oboje, ne birati između jednog ili drugog.
Koncept “Grad u gradu” mijenja način organizacije ureda
Rješenje koje je studio Brigada osmislio za Ledo ured nadilazi klasičnu podjelu na open space i zatvorene urede.
“To smo riješili s novim konceptom uredskog prostora Grad u gradu, gdje smo ured organizirali u kvartove, komunicira se putem ulica, i naravno, u središtu ureda je trg, odnosno u ovom slučaju jedan veliki i prekrasan prostor show kitchena”
Ovakva prostorna metafora rješava čest problem klasičnog open spacea: gubitak orijentacije i pripadnosti u velikom, neprekinutom prostoru. Kad je ured podijeljen na kvartove, svaki tim dobiva svoj prepoznatljiv “dio”. Dovoljno je intiman da zadrži osjećaj pripadnosti timu. Istovremeno ostaje otvoren prema ostatku ureda kroz zajedničke “ulice” komunikacije.
Show kitchen i zajednički prostori kao srce ureda
Ono što u klasičnom rasporedu odgovara gradskom trgu, u ovom je uredu prostor show kitchena. Mnogo je više od obične kuhinje za zaposlenike.
“Show kitchen je zapravo namjenski prostor koji služi za okupljanje svih timova, za druženje, za objed, ali i za testiranje novih proizvoda, isprobavanje i naposljetku prezentaciju novih prehrambenih proizvoda, prvo timovima, a onda i svima nama. To je stvarno laboratorij gdje se odvija čarolija koju kasnije, kao korisnici, možemo prezentirati”
Ovakav prostor pokazuje širu promjenu u dizajnu ureda. Zajednički prostori danas nose mnogo veću odgovornost nego prije, kad su se svodili na kuhinjicu s aparatom za kavu. Ovdje kuhinja postaje funkcionalno i simbolički srce cijelog prostora. Mjesto je gdje se sastaju svi timovi, bez obzira na to u kojem “kvartu” inače rade.
Ključna lekcija ovog projekta jest da nijedan jedinstven tip prostora ne odgovara svim zaposlenicima podjednako. Studio Brigada zato je osmislio čitav niz tipologija prostora unutar iste zgrade.
“Neki ljudi vole raditi u open spaceu, nekima ipak treba neki dan malo fokusiraniji rad, pa nam je bilo bitno stvoriti različite tipologije prostora, od open spacea, odnosno kvarta koji je i dalje intiman prostor tog tima, ali je open space, do soba za sastanke, kolaboracijskih zona koje su nekakav semi-privatan, ali i dalje otvoren tip komunikacije među timovima, i fokusiranih soba za rad”
Konkretno, ured raspolaže s otprilike 180 radnih jedinica u open space kvartovima. Uz njih ide sedam soba za sastanke namijenjenih formalnijim, timskim razgovorima. Tu su i desetak takozvanih tihih soba i kabina za telefonske pozive, gdje zaposlenik može povući poziv ili kratko se koncentrirati bez buke ostatka ureda.
Kolaboracijske zone dodatno popunjavaju taj spektar. Nude poluprivatan prostor za rad u paru ili manjoj grupi, negdje između potpune otvorenosti open spacea i potpune izolacije zatvorene sobe. Svaka od ovih tipologija ima jasnu funkciju. Zaposlenik bira prostor prema zadatku koji trenutno obavlja, umjesto da je zauvijek vezan uz jedan jedini tip radnog mjesta.
Ured nije samo mjesto za rad
Osim radnih zona, ured uključuje i sadržaje koji izravno utječu na kvalitetu radnog dana, ne samo na produktivnost u užem smislu.
“Ono što je specifično za ovaj ured je to što zaposlenici imaju dva urbana kafića za pauze i odmor, imaju svoje terase, tako da uvijek imaju priliku za mali break”, ističe Šarić. Dodaje i detalj koji smatra posebno važnim. “Ono što je jako bitno, i što ovaj ured ima, je soba za prvu pomoć, što je danas definitivno nužan dio svakog ureda, ali nije situacija da svi uredi to imaju.”
Ovakvi sadržaji, terase, lounge prostori, kafići i prostor za odmor, polako postaju novi standard u projektiranju uredskih zgrada. Riječ je o dijelu šireg shvaćanja da produktivnost ne dolazi samo iz dobro raspoređenih radnih stolova. Dolazi i iz prilika za kratak, stvaran predah tijekom dana.
Dizajn ureda inspiriran brendom i potrebama zaposlenika
Poseban izazov ovog projekta bio je ugraditi identitet Leda u prostor na način koji ne djeluje doslovno ili banalno.
“Budući da se radi o vodećoj kompaniji za proizvodnju sladoleda i smrznutih proizvoda, odlučili smo tu bogatu tradiciju prenijeti kroz detalje, putem materijala, tekstura i slično. Tako da se kroz ured vide dizajnirane lampe u obliku sladoleda, keramičke pločice koje podsjećaju na kornet, i taj neki suptilni, ne banalan, već promišljen detalj istaknuo je dizajn ovog ureda”,
Proces odabira boja za prostor bio je pritom neočekivano doslovan. “To je jedna slatka strana ovog projekta, što smo stvarno testirali puno sladoleda pod izlikom posla. Čak smo u jednom trenutku konzumirali sladoled i direktno spajali boje koje smo na kraju pretočili u prostoriju koju danas možemo vidjeti”, prisjeća se Šarić.
Rezultat je paleta boja u zajedničkim prostorima izravno inspirirana proizvodima same kompanije, umjesto generičke korporativne sheme koja bi jednako dobro pristajala bilo kojoj drugoj tvrtki.
Cijeli ured slijedi jasnu logiku podjele atmosfere prema funkciji prostora.
“Uvijek nam je cilj napraviti balans radnog prostora i tih zajedničkih zona. Radni prostori su opušteni, korišteni su više prirodni materijali, smireni tonovi, dok su zajedničke zone malo naglašenije dizajnerski, i tu se zapravo ističe ta bogata prehrambena inspiracija koju smo izvukli za oblikovanje tih zona”
Radne zone, gdje zaposlenici provode većinu dana, namjerno ostaju vizualno tiše. Zajedničke zone, poput show kitchena i kafića, mogu si priuštiti izraženiji, energičniji dizajn upravo zato što njihova funkcija nije dugotrajan fokusiran rad, nego druženje i promjena tempa.
Nekoliko mjeseci nakon useljenja, investitor već vidi konkretne rezultate promjene.
“Ured je zaista funkcionalan, ured je sve ono što smo se nadali da će biti. Donio nam je već u ovim prvim mjesecima bližu suradnju između odjela, češću komunikaciju, lakši protok informacija. Sve ono što nas je možda u starom uredu ograničavalo, sada to više nije izazov”, kaže Šagulj.
Ovaj projekt, dodaje, predstavlja krunu šireg transformacijskog procesa kroz koji je organizacija prošla posljednjih nekoliko godina.
Što možemo naučiti iz ovog projekta?
Ovaj projekt nudi nekoliko lekcija za svako projektiranje poslovnog prostora. Uključivanje zaposlenika kroz radionice i fokus grupe prije projektiranja daje uvide koje arhitekt sam, izvana, jednostavno ne može pretpostaviti.
Ponuda više različitih tipova radnih prostora, od open spacea do fokus soba, prepoznaje da ne postoji jedan univerzalan način rada. Dizajn ureda može, i po mišljenju ovog tima treba, odražavati identitet i priču tvrtke. Naposljetku, zajednički prostori poput kuhinja, kafića i terasa danas zaslužuju jednaku pažnju kao i sami radni stolovi. Izravno utječu na to koliko se zaposlenici u prostoru osjećaju dobro.
Ledo ured kao primjer dobro projektiranog ureda
Moderni ured više nije prostor u kojem svi rade na isti način. Dobro projektiran ured prilagođava se različitim navikama zaposlenika. Potiče suradnju kada je potrebna, ali omogućuje i mir za koncentrirani rad kad je to prijeko potrebno. Upravo zato današnji najbolji poslovni prostori nisu samo lijepo uređeni, nego prije svega promišljeni, izgrađeni oko stvarnih potreba ljudi koji u njima provode veći dio svog radnog dana.
Retro futuristički ured iz druge galaksije – prostor iz snova za svakog IT-evca
Kuhinja i blagovaonica
Zaboravite načas na boju fronte – dobra se kuhinja projektira od instalacija i centimetara
Kuhinja je često jedna od najskupljih prostorija za opremanje u domu, a najlakše je zaljubiti se u pogrešnu stvar: nijansu fronte i broj ormarića. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat projektantica kuhinja Ivana Karlović pokazuje zašto ozbiljno projektiranje kreće obrnutim redoslijedom – od instalacija, dimenzija uređaja i prostora za kretanje.
Postoji jedno pravilo koje vrijedi provjeriti prije nego što potpišete ponudu za kuhinju: ako razgovor počinje bojom fronte, počeo je od kraja. Kuhinja je, osobito u otvorenom tlocrtu, mjesto gdje se najviše okupljamo, ali je istodobno i precizan sklop uređaja, instalacija i radnih ploha koji ili funkcionira ili vas svaki dan pomalo nervira.
Ivana Karlović, projektantica kuhinja, zato najprije gleda ono što se na kraju gotovo neće vidjeti. Gdje su voda i odvod? Gdje se može dovesti struja? Koji uređaji ulaze u prostor? Tek nakon tih odgovora ima smisla razgovarati o rasporedu elemenata, materijalima i bojama.
U postojećim stanovima položaj vode i odvoda često je jedno od prvih ograničenja jer njihovo premještanje može značajno zakomplicirati zahvat. Naravno, instalacije se mogu mijenjati ako projekt i budžet to dopuštaju, ali tada više ne govorimo o jednostavnom slaganju kuhinje nego o širem građevinskom zahvatu.
Kuhinjski trokut: zašto je redoslijed hladnjak – sudoper – kuhanje i dalje važan
Kad se zna gdje su instalacije, gradi se ono što Karlović naziva smislenim hodom – raspored u kojem najčešće radnje teku prirodnim slijedom. Klasičan primjer je kuhinjski trokut: hladnjak, sudoper i ploča za kuhanje kao tri ključne točke.
Iz hladnjaka uzmete namirnice, odložite ih, operete i pripremite kod sudopera, a zatim prijeđete prema zoni kuhanja. U većim i složenijim kuhinjama danas se često govori o radnim zonama umjesto o jednom trokutu, ali princip ostaje isti: smanjiti nepotrebno hodanje i napraviti logičan slijed rada.
Nekoliko suvišnih koraka ne čini se važnim na nacrtu, ali kada ih ponavljamo iz dana u dan, vrlo brzo postaju nešto što osjećamo u svakodnevnom korištenju kuhinje.
Prvo odaberite uređaje – ili barem njihove stvarne dimenzije
Idealan raspored lijepo zvuči dok ne stignu stvarni centimetri. Velik dio kuhinje zauzimaju uređaji, a njihove dimenzije nije dobro pretpostavljati. Mnogi kuhinjski moduli organizirani su oko širine od 60 centimetara, ali ploče za kuhanje, hladnjaci, pećnice, perilice i drugi uređaji postoje u različitim izvedbama.
Zato prije finaliziranja projekta treba znati barem koju vrstu uređaja planirate i koje su njihove točne dimenzije. Tek tada se može precizno rasporediti koliko mjesta ostaje za ladice, radnu plohu, visoke elemente i spremište.
To je jednostavna racionalna provjera: prije nego što maštate o broju ormarića, zbrojite što sve u kuhinji stvarno mora stati.
Iza fronti: zašto duboke ladice često pobjeđuju police
Funkcionalnost nije samo pitanje gdje stoje uređaji, nego i što se događa iza fronti. Upravo tu se donji ormarići s klasičnim policama sve češće zamjenjuju dubokim ladicama.
Logika je jednostavna. Kod ormarića s policom, da biste došli do stvari u stražnjem dijelu, često morate izvaditi ono što stoji ispred nje. Kod dobro organizirane duboke ladice sadržaj izvučete prema sebi i odmah ga vidite.
Karlović to sažima praktično: ne treba se izgubiti u vlastitom prostoru. Zato pri planiranju vrijedi obratiti pozornost i na kvalitetu mehanizama, vodilica i organizacije unutrašnjosti, a ne samo na izgled fronte.
Koliko prostora treba između elemenata – i što kada ga jednostavno nema?
Kod kuhinja s otokom ili paralelnim nizovima širina prolaza postaje jedna od ključnih mjera. Nije važno samo da osoba može proći, nego i da se vrata i ladice mogu otvoriti te da kuhinju mogu koristiti ljudi koji u njoj stvarno žive.
Karlović kao komotnu mjeru navodi oko 120 centimetara. U manjim stanovima takav razmak često nije moguće ostvariti pa se projekt prilagođava: oko 90 centimetara može biti radna mjera s kojom se susreće u praksi, dok je 80 centimetara već kompromis za vrlo skučen prostor i uglavnom jednu osobu.
Te brojke zato ne treba čitati kao univerzalnu formulu, nego kao upozorenje da prolaz nije ostatak prostora koji nam ostane nakon što nacrtamo elemente. On je dio projekta jednako kao i sami ormarići.
Kad arhitektura postavi uvjete: studija jednog konkretnog prostora
Idealni uvjeti su rijetkost, a kuhinja prikazana u prilogu dobar je primjer. Relativno je mala, a najveći izazov zadala je postojeća arhitektura – zid pun niša koji dijeli hodnik od kuhinje. Izvana danas djeluje kao mirna, jedinstvena ploha, ali iza nje se kriju elementi različitih dubina i iskoristivosti.
Upravo tu se vidi što funkcionalnost stvarno znači: ne slijepo slijeđenje pravila, nego njihovo prilagođavanje konkretnom prostoru. Dio zida imao je punu dubinu potrebnu za određene uređaje, dok su drugi dijelovi bili mnogo plići. Zato su zamrzivač, pećnica i hladnjak raspoređeni drukčije nego što bi možda bili u potpuno praznoj novogradnji.
Rezultat kompromisa ne mora biti lošiji projekt. Povišena pećnica, ladica ispod nje i drugačiji položaj hladnjaka mogu postati vrlo praktično rješenje upravo zato što su nastali iz stvarnih ograničenja prostora.
Više ormarića ne znači nužno bolju kuhinju
Gornji ormarići u ovoj kuhinji namjerno nisu ugrađeni na svako moguće mjesto. Da jesu, prostor bi, kako Karlović slikovito opisuje, mogao djelovati poput tunela.
To je pouka koja ide protiv prvog instinkta: u užim kuhinjama više ormarića ne mora značiti i bolju kuhinju. Spremište treba tražiti tamo gdje ga prostor može podnijeti bez gušenja prolaza, radne plohe i vizualne širine.
Funkcionalni kompromisi pritom ne znače da estetika mora nestati. U prikazanom projektu fronte su izvedene u keramici u kombinaciji s furnirom Revere Stream, čime je zadržana mirna, povezana ploha iako se iza nje kriju elementi različitih funkcija.
Prava provjera kuhinje je funkcionalnist
Na kraju je broj elemenata manje važan od toga kako ih koristite. Možete li bez prepreke otvoriti perilicu i ladice? Imate li dovoljno radne površine između ključnih zona? Jesu li sudoper, hladnjak i zona kuhanja u logičnom odnosu? Može li se po kuhinji kretati onoliko ljudi koliko je stvarno koristi?
Ako ti odgovori funkcioniraju, tek tada boja fronte postaje ugodan, a ne presudan izbor. Dobra kuhinja izgleda dobro zato što je prethodno dobro riješena – ne obrnuto.
Što provjeriti prije finaliziranja projekta kuhinje
- Gdje su voda, odvod, struja i ventilacija i što od toga planirate mijenjati?
- Koje točne uređaje planirate i koje su njihove stvarne dimenzije?
- Ostaje li dovoljno prostora za potpuno otvaranje vrata, ladica i perilice?
- Koliko ljudi će istodobno koristiti kuhinju i je li prolaz tome prilagođen?
- Jesu li hladnjak, sudoper i zona kuhanja povezani logičnim slijedom?
- Imate li dovoljno radne površine – a ne samo dovoljno ormarića?
Čišćenje i organizacija
Stan može biti prekrasno uređen – a onda stigne pitanje: „A kamo ću sa svime ovime?“
Na savršenim fotografijama interijera rijetko vidite kofere, tri kompleta posteljine i uvijač za kosu koji nema svoje mjesto. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat urednica Jasmina Franjić i dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić bave se najmanje glamuroznom, a možda jednom od najvažnijih tema uređenja doma – prostorom za pohranu.
Postoji jedan trenutak koji dođe u gotovo svakom useljenju, obično kad su zidovi već obojani, a namještaj posložen. Stan izgleda gotovo kao s naslovnice. Onda otvorite zadnju kutiju, ugledate hrpu posteljine, zimske jakne, dva kofera i onu vrećicu „raznih stvari koje se ne bacaju“ i pomislite: dobro, a gdje ovo sad ide?
To je pitanje o kojem se u uređenju doma govori manje nego o bojama, materijalima i namještaju, a dugoročno snažno utječe na to koliko će prostor biti ugodan za život. Jer lijep interijer nije samo onaj koji dobro izgleda na fotografiji – nego onaj koji preživi običan utorak. Dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić upravo zato o spremanju razmišlja već dok projektira prostor.
Prvo kvadratura, pa tek onda unutrašnjost ormara
Dobar prostor za pohranu ne počinje izborom fronte ni organizatora, nego tlocrtom. Kako bi pravilno organizirala prostor Hanžić najprije provjerava gdje uopće postoji dovoljno mjesta za ormare, ostavu ili druge zatvorene elemente, a tek nakon toga kako će se njihova unutrašnjost organizirati.
U praksi to najčešće znači da se prvo traže logične zone: prostor kod ulaza za cipele, jakne i sezonske torbe, ostava ako za nju ima mjesta, te ormari u spavaćim sobama. Tek kad je jasno gdje što može stati, kreće individualni dio – koliko treba vješanja, koliko ladica, kakvi razmaci između polica i koje stvari moraju imati posebno mjesto.
Kvadratura određuje mogućnosti, ali potrebe određuju ljudi koji u prostoru žive. Netko ima deset pari cipela, netko pedeset. Netko gotovo sve vješa, drugi većinu odjeće slaže. Zato ni dva jednako velika stana ne moraju trebati isti raspored spremišta.
Dobar ormar projektira se prema osobi, a ne prema univerzalnom predlošku
U razgovoru se otvorilo i pitanje razlikuju li se ormari različitih korisnika. Hanžić iz iskustva navodi da neki klijenti traže posebno mjesto za torbe, nakit, parfeme, šminku ili uređaje za oblikovanje kose, dok su drugima važniji košulje, hlače, remenje ili kravate. Na kraju je najvažnije nešto drugo: unutrašnjost ormara mora pratiti navike konkretne osobe.
Upravo zato prije projektiranja vrijedi napraviti malu inventuru. Koliko toga vješate, koliko slažete, imate li duge kapute ili haljine, koliko prostora zauzimaju cipele i torbe te gdje će završiti sezonska odjeća, koferi, deke i rezervna posteljina? Odgovori na ta pitanja korisniji su od bilo kojeg univerzalnog predloška.
Koferi gore, posteljina tamo gdje ne smeta svakodnevnoj garderobi
Pravi ispit svakog stana su glomazne stvari koje ne želimo gledati svaki dan. Kofer je dobar primjer. Nakon putovanja prolazi kroz aerodrome, automobile, hotele i javne površine pa ga je, kad god prostor dopušta, praktično odvojiti od čiste odjeće koju nosimo svakodnevno.
Hanžić takve stvari često smješta u više dijelove ormara ili u odvojeno spremište. Za njih se u gornjoj zoni ponekad ostavlja i veći razmak, upravo zato što su voluminozne i koriste se rijetko.
Ako krevet ima spremište ispod madraca, taj prostor može biti vrlo praktičan za posteljinu, deke ili sezonsku odjeću. Vakuumske vreće pritom mogu smanjiti volumen stvari koje nekoliko mjeseci neće biti u upotrebi.
Anatomija dobro organiziranog ormara, odozdo prema gore
Na pitanje kako bi izgledala dobra početna organizacija ormara, Hanžić predlaže logiku po zonama. Pri dnu preferira ladice, iznad njih prostor za vješanje svakodnevne garderobe, a više dijelove ormara koristi za ono čemu ne trebamo pristupati svaki dan.
Ladice pri dnu praktične su jer sadržaj možemo izvući prema sebi i odmah vidjeti što je unutra, bez slaganja velikih hrpa na niskim policama. Iznad njih može doći klasična šipka za košulje, hlače, suknje ili kraće haljine.
Ako visina prostorije dopušta, vrijedi iskoristiti i gornju zonu ormara. Dodatna šipka ili garderobni lift mogu omogućiti korištenje prostora koji bi inače ostao prazan, dok sasvim gornja polica ostaje rezervirana za predmete koji se koriste tek povremeno.
Zašto je više nižih polica često bolje od nekoliko visokih
Jedan od detalja koji se u svakodnevnom korištenju vrlo brzo pokaže važnim jest razmak između polica. Na prvi pogled velika i visoka polica djeluje praktično jer nudi mnogo prostora. U stvarnosti na njoj često nastane visoka hrpa odjeće koja se ruši čim izvučemo jednu majicu.
Za tanju složenu odjeću Hanžić zato preferira manji vertikalni razmak, otprilike 18 do 20 centimetara. Ideja nije da svaka polica u ormaru mora imati tu mjeru, nego da visinu prilagodimo onome što na njoj stvarno držimo. Za majice ne treba isti prostor kao za debele veste ili torbe.
Slično vrijedi i za širinu. Preširoke police lako postanu površina na koju počnemo odlagati sve što nema svoje mjesto. Zato problem često nije premalo prostora, nego njegova loša podjela.
Ormar koji funkcionira vidi se tek nakon nekoliko mjeseci korištenja
Najbolje projektirani ormari često nisu oni s najviše dodataka, nego oni kod kojih svaka stvar ima logično mjesto. Ako svakodnevnu odjeću možemo dohvatiti bez saginjanja i penjanja, ako ne moramo premještati pet stvari da bismo došli do šeste i ako se sezonski predmeti ne miješaju sa svakodnevnom garderobom, spremište radi ono za što je projektirano.
Upravo je to razlika između ormara koji samo dobro izgleda na fotografiji i ormara koji ostaje praktičan kada se život vrati u normalu. U video prilogu Doma na kvadrat Lucija Vita Hanžić objašnjava kako ona pristupa planiranju unutrašnjosti ormara i koje detalje smatra najvažnijima za uredan i funkcionalan prostor za pohranu.
6 stvari koje vrijedi odlučiti prije nego što nacrtate ormar
- Koliko odjeće vješate, a koliko slažete?
- Imate li duge komade odjeće kojima treba puna visina ormara?
- Koliko prostora zauzimaju cipele, torbe i dodaci?
- Gdje će stajati koferi, deke i rezervna posteljina?
- Koje stvari koristite svakodnevno, a koje samo sezonski?
- Treba li vam više ladica, više šipki ili više manjih polica?
