Arhitektura i dizajn
Podzemne željeznice koje oduzimaju dah
Podzemne željeznice neizostavan su element urbanog života mnogih svjetskih gradova. Prijevoz gradom čine bržim i jednostavnijim, no u većini slučajeva riječ je o pomalo bezličnim prostorima. Donosimo vam osam podzemnih željeznica koje privlače pozornost svojim jedinstvenim dizajnom.

Moskovska podzemna željeznica
Nakon Tokija, Moskva ima drugu najprometniju podzemnu željeznicu na svijetu kroz koju dnevno procirkulira oko 7 milijuna ljudi. Metro je dugačak 305 kilometara te sadrži čak 185 stanica, a iako se neke postaje ničime ne razlikuju od standardnog dizajna metro stanica, neke su uistinu veličanstvene. Jedna od najljepših i najstarijih je postaja Komsomolskaya izgrađena 30-tih godina prošloga stoljeća koju krase bogati ornamentalni ukrasi, raskošni lusteri i stupovi.

Njujorška postaja “Abandoned City Hall”
Iako je zatvorena za javnost, Njujorška postaja “Abandoned City Hall” može se razgledati samo tijekom rijetkih turističkih obilazaka. Postaja je zatvorena 1945. godine, a od tad je za javnost otvorena samo jednom. Rijetki sretnici koji ju uspiju vidjeti mogu posvjedočiti ljepoti njenog dizajna i bogatoj arhitekturi prve polovice 20. stoljeća.

Podzemna željeznica u gradu Tapei
Metro glavnog tajvanskog grada popularnost je stekao zbog svojeg živahnog dizajna kojeg oplemenjuju raznobojni vitraji, murali, svjetlosne i interaktivne instalacije te mnoga druga umjetnička djela. Tako je prostor poprimio izgled svojevrsne umjetničke galerije, što ga čini ugodnim i privlačnim mjestom.

Stockholmski Metro
Metro glavnog švedskog grada Stockholma mnogi smatraju jednim od najljepših podzemnih željeznica na svijetu, a čak je i prozvan “najdužom umjetničkom galerijom na svijetu”. Postaje na plavoj liniji posebno su atraktivne, a neke od njih karakterizira grubo obrađeni kamen koji modernom ambijentu daje prirodni izgled. Upečatljiva je i stanica Rissne čija oba zida krasi informativna freska o povijesti civilizacije.

Metro u Washingtonu
Metro u glavnom gradu Sjedinjenih Država slovi kao jedan od vizualno najdomljivijih sistema podzemnih željeznica u toj zemlji. Većina postaja izrađena je od betona s uzorkom kartonske kutije za jaja, a dizajn potpisuje arhitekt Harry Weese. Progresivan dizajn u prostor donosi dovoljne količine prirodnog svjetla koje u kombinaciji s dobrom umjetnom rasvjetom, metro čini sigurnijim.

Podzemna željeznica u Frankfurtu
U petom najvećem njemačkom gradu, U-Bahn dnevno preveze oko 300 tisuća ljudi, kroz 86 postaja i preko 64 kilometara tračnica. Dizajn stanica varira od modernih do onih razigranih, živog kolorita. Posebna atrakcija je ulaz u frankfurtski U-Bahn u obliku vagona podzemne željeznice koji se probija kroz površinu.

Metro u kazahstanskom gradu Almathy
Kazahstanski metro je najmlađi metro na svijetu koji je svoja vrata otvorio 1.prosinca 2011. godine i tako postao drugi sistem podzemne željeznice na prostoru središnje Azije. Dizajn koji je istovremeno moderan i klasičan odlikuju geometrijski uzorci, vitraji te mnoštvo rasvjetnih tijela među kojima se posebno ističu ornamentalni lusteri. Gradnja metroa trajala je 23 godine.

Podzemna željeznica “Montreal Metropolitan”
Baš poput metroa u Moskvi i Taipeiu, podzemna željeznica u Montrealu svojevrsni je izložbeni prostor mnogim umjetničkim djelima. Preko 50 postaja dekorirano je s više od stotinu umjetničkih instalacija poput murala, skulptura i vitraja poznatih kanadskih umjetnika, među kojima je i slavni umjetnički pokret Automatistes.

Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.
You must be logged in to post a comment Login