Arhitektura i dizajn
Zašto odabrati industrijski dizajn prilikom uređenja ureda
Za 400 kvadratnih metara uredskog prostora, klijenti su izrazili želju za stilski modernim izgledom u skladu s industrijskim dizajnom, uz nekonvencionalne elemente. Izvedbu su povjerili dizajnerici Ivi Pavičić.
Za 400 kvadratnih metara uredskog prostora, klijenti su izrazili želju za stilski modernim izgledom u skladu s industrijskim dizajnom. Izvedbu su povjerili dizajnerici Ivi Pavičić.

Veza između betona i drva
“Željela sam napraviti ustvari projekt u kojem se osjeća taj duh industrijskog dizajna. Da je gradnja vidljiva u unutrašnjosti, ali u svakom slučaju sam uz to htjela dodati notu topline upotrebom velike količine drvenih obloga. Meni je jako bilo važno postići lijepi balans između posebne palete boja koju sam za taj prostor slagala. Veliki, veliki naglasak je bio na izboru rasvjetnih tijela i atmosfere koju ta svjetlost postiže u prostoru.” objašnjava nam svoju zamisao dizajnerica.


Metalne pregrada i mnoštva biljaka odvajaju funkcionalni open space s radnim stolovima od ulaznog prostora u kojem je luksuz naglašen predivnim dizajnerskim rasvjetnim tijelima. Industrijski dizajn naglašen je metalnim policama koje podsjećaju kao one koje se koriste u skladištima, prije nego u uredima.
Dizajnerici je bilo bitno postići ravnotežu između funkcionalnosti i estetike. Na nekim mjestima stavljeni vrhunski komadi rasvjetnih tijela koje svojom skulpturalnošću obogaćuju prostor.

Igra toplog i hladnog
Usklađivanjem kontrastnih materijala i boja postignut je unikatan dojam prostora. U njemu se ističe namještaj po mjeri i toplina prirodnih materijala.
Iva je hladne zidove utoplila zemljanim tonovima, te se poigrala nijansama. Od tepiha, podnih obloga, zidova, sve je u različitim tonovima – sve ima svoje mjesto u kolorističkoj paleti koju je zamislila. Industrijski drveni pod, osim što je topao i lijep, jako je izdrživ. To je odlično za velik broj zaposlenika koji se kreće po prostoru.
Namještaj je većinom u furniranom hrastu i on uz zidne obloge, uljenog starog hrasta u širokim daskama, dodatno utopljuje prostor.


Briljantan smisao za boje, dizajnerica je pokazala na pločicama u kuhinji.
“Jako dugo se radilo na tome složit boje da budu zanimljivo spojene, a da nije ono dosadno ponavljanje nekakvog uzroka. Uz to imamo kombinaciju sirovih betonskih ploča, a na to se nadovezuju posebne keramičke pločice sa svojom reljefnom strukturom.
Ono što je posebno u kuhinji, odnosno u cijelom projektu što mislim da je jako, jako vidljivo, kako sam ja u projekt bila uključena od samog početka gradnje zgrade. Mi smo instalacije za struju stavili na potrebne i dobre pozicije već prije same izgradnje zgrade. Nema nikakvih dodatnih kablova, kanalica, nego zidni izvodi, baš ono u kuhinji i na ta tri mjesta oni stoje. Samo se poslije zašarafila lampa i to čini su neku čistoću naravno utječe na kvalitetu estetike.”, nastavlja ona.


Spoj sirovog materijala sa sjajnim površinama
Sanitarni čvorovi različiti u bojama i pristupu, zanimljivog su dizajnerskog rješenja. – “Veći izbor keramičkih pločica sam probala spojiti unutar nekakve manje površine i zone. Naglasak recimo u ženskom wc-u je na zidu s umivaonikom koji je isto bio izrađivan ustvari po mojim nacrtima. Tu sam htjela ponovno napraviti spoj materijala od istaknutog sirovog betona koji je dodatnom indirektom rasvjetom naglašen, s nekim sjajnijim površinama, keramičkim pločicama, tako da sad to ponovno velim, spoj različitog kolorita, različitih dezena, sve sam pokušava zaokružit u jednu zanimljivu cjelinu.”

Visoko funkcionalni radni prostor s ugodnom, domaćom atmosferom primjer je kako poslovno okruženje učiniti ugodnim za cjelodnevni boravak. Ako vas zanima industrijski dizajn, više primjera pronađite ovdje.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Arhitektura, greškom
– Goga, zašto arhitektura?
„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”
Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.


Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda
– Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?
„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“
Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

– Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?
„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu
– Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?
„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“
Posao kao terapija i poziv
– Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?
„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“
– Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?
„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“
Adaptacija iznutra
– Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?
„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“
Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.
Arhitektura i dizajn
Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?
Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.
Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Regent International kao model vertikalnog grada
Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.
Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom
Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.
Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo
Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.
Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.
Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja
Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.
Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?
Inspiracija ili upozorenje?
S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.
Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?