Povežimo se

Vrt

10 najboljih vrsta drveća za izradu bonsaia

Ovaj stil vrtlarstva započeo je u Kini prije više od 2000 godina i proširio se u Japan u 12. stoljeću. Sada je cijenjen u cijelom svijetu.

Bonsai je intrigantan i kreativan hobi. Na najjednostavnijoj razini, bonsai je mala biljka koja raste u plitkom spremniku, ali za one koji stvaraju bonsai biljke, primjerci su umjetnička djela koja se često stvaraju da oblikuju tradicionalne oblike.

Ako se odlučite sami napraviti bonsai, obratite pažnju na odabir drveta. Pri odabiru drveta za bonsai prvi kriterij je veličina listova. Ako imamo manji list na svom bonsai materijalu dobit će se bolja iluzija veličine, a drugi kriterij je otpornost na rezidbu. Želimo da vrsta na kojoj radimo jako dobro reagira na rezidbu i pušta mnogo izboja što nam u biti onda omogućava i olakšava proces izgradnje tog bonsai drveta, objasnio je stručnjak za bonsai Toni Adžić.

Vrste drveća za izradu bonsaia

Gotovo svako višegodišnje drvo ili grm s drvenastim stabljikama koji daje prave grane može se uzgojiti kao bonsai drvo. Međutim, neke su vrste prikladnije za uzgoj kao bonsai od drugih. Neke su vrste bonsai drveća popularnije zbog estetskih razloga (kao što je malo lišće ili kvrgava kora), dok su druge popularne jer su poznate po tome što se ne održavaju i otporne su kada se uzgajaju kao minijature.

Ovo su uobičajene vrste bonsai drveća:

1 Bor (Pinus spp.)

Borovi su popularni kao bonsai jer su otporni i mogu se dresirati. Zapravo, borovi se mogu oblikovati u gotovo svaki poznati bonsai stil. Borove karakteriziraju iglice koje se pojavljuju u snopovima od dvije do pet i kora koja postaje ljuskava ili se ljušti kako stari. Vrste koje su osobito dobre za bonsai uključuju japanski crni bor (Pinus thunbergii), planinski bor (P. mugo), obični bor (P. sylvestris) i japanski bijeli bor (P. parviflora).

  • Svjetlost: puno sunca
  • Zalijevanje: zalijevajte kada tlo izgleda suho
  • Varijante boja: iglice se kreću od svijetlozelene preko plavkastozelene do tamnozelene (ovisno o vrsti)

2 Japanski javor (Acer palmatum)

Japanski javori su listopadna drveća poznata po crveno-bordo ili zelenom lišću koje u jesen postaje jarko crveno, narančasto ili žuto. Kora mladih japanskih javorova obično je zelena ili crvenkasta, a starenjem postaje siva ili sivkastosmeđa.

Upozorenje za ljubitelje bonsaija koji nemaju puno vremena posvetiti se zanatu – japanski javor zahtijeva puno vode, posebno tijekom sezone rasta. Ovisno o temperaturi, može im biti potrebno svakodnevno zalijevanje, čak i nekoliko puta dnevno.

  • Svjetlo: sunčano, djelomično sunčano
  • Voda: zahtijeva često zalijevanje (svakodnevno ili više)
  • Varijante boja: neke sorte imaju crveno ili žuto lišće od proljeća do jeseni, dok su druge crvenkaste u proljeće, postaju zelene ljeti, a zatim se transformiraju u briljantno crvene, žute ili narančaste u jesen

3 Japanska trešnja u cvatu (Prunus serrulata)

Tradicionalno se vjeruje da stabla trešnje označavaju prijateljstvo, a sorte poput japanske cvjetajuće trešnje također čine prekrasna bonsai stabla. Ova ukrasna, listopadna stabla nisu samo prekrasna, već ih je lako dresirati jer su njihove grane i debla savitljivi i lako ih je oblikovati.

Iako se bonsai trešnje mogu uzgajati u zatvorenom prostoru, mogu patiti od nedostatka svjetla i najbolje rastu kada se uzgajaju na otvorenom u ljetnim mjesecima.

  • Svjetlost: puno sunca
  • Voda: održavajte tlo stalno vlažnim
  • Varijante boja: lišće je zeleno ili brončano; cvijeće može biti različitih nijansi bijele ili ružičaste

4 Cedar (Cedrus spp.)

Hrapava kora stabala cedra učinila ih je popularnim izborom među bonsai entuzijastima. Cedrovi su zimzeleni četinjači koji rastu kratke iglice duž svojih grana, pružajući priliku za vrlo dramatične bonsai stilove. Na stranu impresivna drama, cedrovi nisu idealni za početnike. Bonsai stabla cedra zahtijevaju posebnu njegu i stručnost kako bi pravilno rasla kao bonsai i najprikladnija su za iskusne uzgajivače.

Postoje četiri vrste cedra koje se često uzgajaju kao bonsai: libanonski cedar (Cedrus libania), ciparski cedar (Cedrus brevifolia), himalajski cedar (Cedrus deodara) i atlaski cedar (Cedrus atlantica).

  • Svjetlost: izravno sunce
  • Voda: pustite tlo da se djelomično osuši između dva zalijevanja
  • Varijacije boja: tamno zelene iglice

5 Ginseng Fikus (Ficus microcarpa)

Ginseng ficus je tropska vrsta bonsai drveća. Međutim, smatra se izvrsnom vrstom za početnike ljubitelje bonsaija jer je vrlo izdržljivo i lako oprašta. Ova širokolisna zimzelena stabla karakteriziraju zračni korijeni jedinstvenog izgleda i tamnozeleno lišće ovalnog oblika.

Ginseng ficus čini bonsai stablo koje nije potrebno održavati i ne zahtijeva toliko svjetla kao druge popularne vrste bonsaija. Dobro raste u zatvorenom prostoru kao sobna biljka budući da uspijeva u toplim klimama i jakom, neizravnom svjetlu.

  • Svjetlo: jarko, neizravno svjetlo
  • Voda: održavajte tlo vlažnim
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

6 Plačuća smokva (Ficus benjamina)

Prekrasna krošnja nalik kišobranu žalosne smokve čini je popularnim izborom za bonsai. Njegovo uvrnuto površinsko korijenje još je jedna primamljiva značajka koja dobro pristaje oblikovanju bonsaija.

Osim što izgleda, Ficus benjamina je izdržljivo i otporno drvo što ga čini savršenim za bonsai trening. Dobro se prilagođava uzgoju u zatvorenom prostoru i često se uzgaja kao sobna biljka tijekom cijele godine.

  • Svjetlo: djelomično sunce
  • Voda: zalijevajte često
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće i svijetlosmeđa kora

7 Patuljasti žad (Portulacaria afra)

Patuljasti žad je polu-zimzeleni grm mekog drveta koji čini izvrsno bonsai drvo za početnike. Patuljasti žad izgleda vrlo slično uobičajenoj sorti žada (Crassula ovata), međutim, manje lišće patuljastog žada čini ga poželjnijim izborom za uzgoj bonsaija.

Patuljasto bonsai drveće od žada dobro raste u zatvorenom prostoru, ali mu je potrebna izravna sunčeva svjetlost veći dio dana. Također se mogu uspješno uzgajati vani, ali ne podnose niske temperature.

  • Svjetlo: izravno svjetlo
  • Voda: zalijevajte rijetko
  • Varijante boja: tamnozeleno sočno lišće, svijetlosmeđe grane

8 Nar (Punica granatum)

Debela, kvrgava kora i upečatljivi plodonosni cvjetovi stabla nara učinili su ga popularnom vrstom bonsai drveta. Njegov prirodno kvrgav, starinski izgled savršen je za bonsai estetiku.

Stabla bonsaija od nara mogu se uzgajati na otvorenom tijekom cijele godine u toplim klimama ili dio godine u zatvorenom prostoru. Treba ih zaštititi od niskih temperatura i mraza.

  • Svjetlo: jarko izravno svjetlo
  • Voda: zalijevajte redovito
  • Varijante boja: sjajno zeleno lišće; cvjetovi s narančasto-crvenim cvjetovima koji daju jestive plodove

9 Patuljasti šimšir (Buxus spp.)

Patuljasti šimšir je popularno grmlje, a također je dobar izbor za bonsai biljke jer dobro reagira na orezivanje.

Jedna vrsta patuljastog šimšira, malolisni šimšir (Buxus microphylla), poznat i kao ‘Kingsville Dwarf’, naraste 12 do 18 inča visoko, savršeno za bonsai i minijaturne vrtove. Harlandov šimšir (Buxus harlandii) još je jedan dobar grm za bonsai, ali može narasti malo više, na 2 do 3 stope ako se ne orezuje. Još jedna vrsta patuljastog šimšira je korejski (Buxus sinica var. insularis) s visinom od 2 stope.

  • Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene
  • Voda: donekle otporna na sušu; neka se malo osuši između dva zalijevanja
  • Varijante boja: mali, zaobljeni, sjajni ili kožasti zeleni listovi i beznačajni zeleni ili žuti cvjetovi

10 Azaleja (Rhododendron spp.)

Azaleje su cvjetni grmovi, ali neke minijaturne verzije, koje se obično nazivaju “stakleničke azaleje”, namijenjene su sobnim biljkama. Patuljaste sorte mogu narasti samo 3 stope u visinu.

Jedna posebna azaleja, Satsuki ili južnoindijska azaleja (Rhododendron indicum), idealna je za bonsai, ali se također smatra isključivo biljkom koja cvjeta na otvorenom. Bez obrezivanja može narasti nekoliko stopa u visinu, ali s obrezivanjem je lijepa stopa ili tako visoka s ružičastim proljetnim cvjetovima.

  • Svjetlo: puno sunca do djelomične sjene; šarena nijansa
  • Voda: često zalijevanje
  • Varijante boja: bijeli, ružičasti, crveni, narančasti i cvjetovi breskve

Sobno bilje

Vratili ste se s godišnjeg, a sobne biljke su vam uvenule? Evo što (ne) treba raditi

5 koraka za spašavanje biljaka!

uvenule sobne biljke

Bez obzira jeste li ih ostavili s tanjurićem vode, zamolili susjedu da ih zalije ili se jednostavno nadali najboljem – povratak s godišnjeg može vas dočekati s neugodnim prizorom: biljke s klonulim listovima, suhim supstratom i bez znaka života. Uvenule sobne biljke u vašem domu zaista znaju izgledati tužno. No, nije sve izgubljeno.

Kako zaštititi svoje biljke od temperaturnog stresa, pepelnice i ostalih štetnika

U nastavku donosimo što (ne) treba raditi kad vas dočekaju uvenule sobne biljke, i kako im pomoći da se oporave.

1. Nemojte odmah krenuti s preobilnim zalijevanjem

Prva pogreška je panično zalijevanje – pogotovo ako je zemlja jako suha i voda samo prolazi kroz nju. Kad je zemlja jako isušena, posebno kod sobnih biljaka u teglama s tresetnim supstratom, dolazi do tzv. hidrofobnog efekta – zemlja postaje vodoodbojna.

10 najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka

To znači da umjesto da upije vodu, zemlja je “odbija”, a voda samo procuri niz stijenke tegle i iscuri kroz rupice na dnu, ostavljajući korijenje i dalje suhim.

Ovo je česta pojava kod biljaka koje dugo nisu zalijevane – suhi treset se stvrdne i izgubi sposobnost zadržavanja vlage. Umjesto toga:

  • Izvadite biljku iz ukrasne posude ako je u jednoj.
  • Stavite je u lavor s mlakom vodom (do pola visine tegle) i pustite je da “popije” kroz drenažne rupice 15-30 minuta.
  • Ostavite da se dobro ocijedi prije vraćanja na mjesto.
kako spasiti uvenule sobne biljke

2. Pogledajte korijen – on vam govori sve

Ako biljka i dalje izgleda beživotno, nježno je izvadite iz posude i provjerite korijen:

  • Bijeli ili svijetlosmeđi korijen znači da još ima nade.
  • Crn, mekan i smrdljiv korijen znak je truljenja – u tom slučaju uklonite sve trule dijelove i presadite biljku u svježi supstrat.

3. Ne gnojite odmah

Kad je biljka uvenula, to znači da je pod velikim fiziološkim stresom – najčešće zbog nedostatka vode, prevelike vrućine ili oštećenja korijena. U takvom stanju njezini metabolički procesi usporavaju, a korijen nije sposoban pravilno apsorbirati hranjive tvari.

Dodavanje gnojiva u tom trenutku ne pomaže, već može dodatno oštetiti oslabljeno korijenje, osobito ako se radi o mineralnom (kemijskom) gnojivu. Gnojivo tada djeluje kao sol koja dodatno “izvlači” vlagu iz stanica, što može pogoršati stanje i dovesti do tzv. opeklina korijena.

Zato je najbolje pričekati da se biljka rehidratizira, stabilizira i pokaže znakove oporavka – poput novih listova ili čvršćih stabljika – i tek tada uvesti blagu prihranu, po mogućnosti organsku.Uvenula biljka je pod stresom. Gnojivo će je dodatno opteretiti.

Pričekajte barem 2-3 tjedna, i tek kad se pojave novi listići, možete početi s blagim prihranama.

4. Sjenovito i vlažno, ali ne mokro

Nakon “spašavanja”, stavite biljku na svijetlo, ali ne izravno sunce. Redovito prskajte listove i pratite oporavak. Ako su listovi jako suhi, možete ih i lagano obrisati vlažnom krpicom.

5. Ponekad – treba znati i pustiti

Ako nakon nekoliko tjedana pažljive njege biljka ne pokazuje znakove života – nema novih izboja, stabljika je mekana, a korijen truo – možda je vrijeme da se oprostite. I to je u redu.

Biljke su živa bića i nisu sve situacije popravljive. No čak i u toj situaciji – nešto se još može učiniti.

Može li se spasiti barem dio biljke?

U nekim slučajevima moguće je uzeti zdravi dio biljke i pokušati ga razmnožiti:

  • Stabljike koje su još čvrste i zelene mogu se odrezati, staviti u vodu ili u vlažan supstrat i potaknuti na razvoj novog korijenja.
  • Listovi sukulenata, primjerice, često se mogu posaditi direktno u suhu zemlju i uz malo sreće pustit će nove izbojke.
  • Kod biljaka poput pothosa, tradescantije ili afričke ljubičice, rezanje reznica i ukorjenjivanje u vodi vrlo je učinkovita metoda spašavanja.

Na taj način, iako ste izgubili staru biljku, možete započeti novi životni ciklus njezina “potomka” – simbolično, ali i praktično.

8 znakova koji otkrivaju da je vaša biljka bolesna – evo kako je spasiti

Sljedeće godine izbjegnite uvenule sobne biljke

Ako vas je ovaj povratak s godišnjeg dočekao s lošim iznenađenjem, iskoristite iskustvo za sljedeći put. Dobra priprema može uvelike smanjiti stres – vama i biljkama.

Evo nekoliko korisnih koraka koje možete poduzeti prije odlaska na odmor:

  • Zalijte biljke temeljito dan-dva prije puta, ali ne neposredno prije – kako biste spriječili truljenje korijena.
  • Grupirajte biljke zajedno na jednom mjestu, po mogućnosti u sjeni, kako bi zadržale vlagu kroz mikroklimu.
  • Koristite sustave samozalijevanja: staklene boce okrenute naopako, konce ili trake za kapilarno zalijevanje, ili specijalizirane posude sa spremnicima.
  • Zamolite nekoga da navrati, ali jasno objasnite koliko i kako zalijevati – prekomjerno zalijevanje može biti jednako štetno.
  • Preskočite gnojidbu tjedan dana prije odlaska – biljke u mirovanju bolje podnose privremeni stres.

Tako ćete idući put s odmora donijeti samo lijepe uspomene – a ne i planove za spašavanje svog kućnog bilja.

Nastavite čitati

Sobno bilje

Ovim savjetima vaše biljke neće uvenuti dok vas nema

Ne očajavajte – ovim savjetima vaše biljke neće ni primjetiti da vas nema

zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru

Planirate godišnji odmor, ali brinete da će vam sobne biljke uvenuti dok vas nema? Dva tjedna bez redovite njege mogu biti izazovni za mnoge vrste, ali uz dobru pripremu biljke mogu preživjeti – i to bez pomoći susjeda. U ovom vodiču donosimo praktične savjete za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru prema njihovim potrebama, kako biste se mogli opustiti znajući da vas kod kuće čeka zelenilo – ne osušene stabljike.

1. Biljke koje vole vlagu (paprati, kalateje, fitonije, marante)

Ova skupina biljaka prirodno raste u tropskim i suptropskim šumama, gdje je zrak konstantno vlažan, a tlo stalno lagano vlažno. Paprati (npr. Nephrolepis), kalateje, fitonije i marante imaju tanko korijenje i velike listove kroz koje brzo gube vlagu, što ih čini osjetljivima na sušu. Bez zalijevanja mogu početi venuti već nakon 3 do 5 dana.

Gdje ih smjestiti? Idealno mjesto je svijetla, ali neosunčana prostorija, poput kupaonice s prozorom. Ako to nije opcija, stavite ih u skupinu i stvorite “mikroklimu” uz pomoć pladnja sa šljunkom i vodom. Tako će se vlažnost zadržavati duže oko biljaka.

Koliko im inače treba vode? Ove biljke vole stalno vlažno tlo, ali ne podnose stajanje u vodi. Zalijevaju se svakih 2–3 dana ljeti, pa je ključno osigurati alternativu ako vas nema.

Uradi sam trik: Stavite biljku u prozirnu plastičnu vrećicu (s rupicama), uz vlažan sloj perlita ili mokar ručnik – napravit ćete mini staklenik koji zadržava vlagu i usporava isušivanje.

zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru

2. Sukulenti i kaktusi (aloe vera, sanseverija, echeveria)

Ove biljke potječu iz pustinjskih i polusušnih područja, zbog čega su izuzetno štedljive kad je u pitanju voda. Sukulenti poput echeverije i aloe vere, te otporne vrste poput sanseverije ili kaktusa, mogu bez problema izdržati dva tjedna bez zalijevanja – a previše vode im često više škodi nego koristi.

7 sobnih biljaka koje nikada ne biste trebali previše zalijevati

Gdje ih smjestiti? Držite ih na svijetlom mjestu, ali ne izravno na jakom popodnevnom suncu – idealno je difuzno svjetlo uz istočni ili sjeverni prozor. Visoke temperature mogu ubrzati isparavanje, pa je važno izbjeći “pećnicu” na prozoru.

Koliko im inače treba vode? Ljeti ih zalijevamo svaka 2–3 tjedna, a zimi još rjeđe. Prije odlaska na odmor – jednostavno ih ostavite takvima kakvi jesu.

Napomena: Zaboravite na trikove s bocama i špagicama – sukulenti nisu za to. Oni vole sušu i dobit će više ako ih ostavite na miru.

3. Zeleni klasici (zamioculcas, monstera, pothos, aglaonema)

Ove biljke su zahvalne i prilagodljive, ali dva tjedna bez zalijevanja mogu ipak ostaviti traga – osobito ako su temperature visoke. Zamije i pothos podnose sušu bolje, dok monstera i aglaonema preferiraju umjereno vlažno tlo.

Gdje ih smjestiti? Najbolje ih je držati dalje od direktnog sunca, u prostoriji s umjerenom temperaturom. Ako imate više biljaka, grupirajte ih zajedno – tako će vlaga između njih ostati dulje.

Koliko im inače treba vode? Zalijevaju se otprilike jednom tjedno ljeti. Prije odlaska, temeljito ih zalijte – neka se voda ocijedi kroz drenažne rupe, ali neka tlo ostane vlažno.

Uradi sam trik: Upotrijebite bocu s vodom – probušite čep iglom i okrenite bocu naopako u zemlju. Voda će polako otpuštati vlagu danima.

Kako zalijevati biljke dok ste na godišnjem – bez pomoći susjeda

4. Male biljke i viseće teglice (peperomija, pilea, mini fikus)

Zbog manjeg volumena zemlje, ove biljke gube vlagu brže. Viseće tegle dodatno su izloženije toplini i isušivanju zraka.

Gdje ih smjestiti? Spustite ih s visine i grupirajte u veću posudu ili kutiju. Ako imaju rupice na dnu, stavite ih u plitku posudu s vodom – biljke će povlačiti vlagu prema potrebi.

Koliko im inače treba vode? U malim teglama – često, svakih 3–5 dana. Zato im morate osigurati dugotrajni izvor vlage.

Uradi sam trik: Položite mokre ručnike ispod tegle ili ih stavite na sloj vlažnog pijeska, perlita ili kokosovih vlakana.

zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru

5. Osjetljive biljke (orhideje, anthurium, fikus)

Neke biljke ne vole ni promjenu mjesta, ni pretjeranu vlagu, ni sušu. Orhideje su posebno osjetljive, ali i anthurium i neki fikusi mogu reagirati stresno na izostanak njege.

Gdje ih smjestiti? U miran kut stana, bez direktnog sunca i propuha. Idealno je mjesto s konstantnom temperaturom i difuznim svjetlom.

Koliko im inače treba vode? Orhideje se inače zalijevaju svaka 1–2 tjedna potapanjem. Anthurium i fikusi traže zalijevanje svakih 7–10 dana.

Uradi sam trik: Prije odlaska, orhideju dobro potopite i ocijedite. Ostale biljke zalijte kao inače i ostavite u stabilnom okruženju – nemojte ih seliti bez potrebe.

Navodnjavanje biljaka u vrijeme godišnjih odmora

Bonus savjet za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru : Ako imate pomoć – dajte jasne upute

Ako netko ipak dolazi zalijevati vaše biljke, ne pretpostavljajte da zna što radi. Napišite kratke upute za svaku grupu biljaka – jer previše vode često napravi više štete nego premalo.

Zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru nije nemoguća misija. Ključ je u tome da prepoznate što kojoj biljci treba i da prilagodite njegu bez pretjerivanja. Uz nekoliko trikova, sobne biljke mogu bez problema preživjeti dva tjedna bez vas – i dočekati vas svježe i zelene.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice