Vrt
10 začinskih i ljekovitih biljaka koje je dobro imati u vrtu
Ublažavaju simptome raznih bolesti i jačaju otpornost organizma, što je u ovom trenutku od izuzetne važnosti
Mnoge biljne vrste, koje poznajemo kao ukrasno bilje, davno su dospjele u vrtove zahvaljujući ljekovitim i aromatskim svojstvima. Zbog njih su dobile mjesto i u tradicionalnim kuhinjama. Također, mnogi suvremeni lijekovi sadržavaju ekstrakte ljekovitog bilja. To bilje nas samo po sebi neće izliječiti, ali će nam pomoći ublažavanjem simptoma bolesti kao i jačanjem otpornosti organizma, od izuzetne važnosti u ovoj pandemiji. Zbog toga ga je dobro uzgajati u vrtu, kako bi nam bilo pri ruci kada god nam to zatreba, za očuvanje zdravlja i kao dodatak jelima.
Kadulja

Kadulja ili žalfija spada u čajne vrste. To je samoniklo mediteransko grmoliko bilje, koje se može uzgojiti i u kontinentalnim predjelima. Voli sunčana mjesta, a osjetljiva je na vjetar i hladnoću. U doba cvatnje, u svibnju i lipnju, kada sadržava najviše eteričnih ulja, sakupljaju se listovi i vršni dijelovi biljke.
Kadulja pročišćava krv, poboljšava apetit i liječi upale želuca, crijeva i mokraćnih putova. Listovi ublažavaju iritaciju kože nakon uboda insekata, a med od kadulje jedan je od najcjenjenijih na svijetu.
Metvica

Metvica je odlična u salatama, te u osvježavajućim pićima i desertima. Razmnožava se isključivo vegetativno. Osjetljiva je na sušu i niske temperature, ali dobro uspijeva i u loncu na balkonu gdje može i prezimiti. Kao začin koriste se svježi listići metvice koje nakon branja treba zamrznuti. Listovi se beru u srpnju i kolovozu te se suše za čaj koji smiruje živce, ali djeluje i kao diuretik.
Timijan

Timijan ili majčina dušica je gusti zimzeleni polugrm ili puzavica, drvenastog donjeg dijela stabljike. Raste samoniklo ili se uzgaja, a voli osunčani položaj te rahlo i propusno tlo. Tijekom ljeta ju treba podrezivati te zimi zaštititi od hladnoće. Eterično ulje majčine dušice ima snažno antiseptičko djelovanje.
Neven

Neven je odličan za liječenje kožnih bolesti, poput akni, bradavica i osipa, opeklina od sunca i kožnih infekcija. Osim toga pobuđuje cirkulaciju te pospješuje obnovu kože kod liječenja rana. Neven se sije od travnja do lipnja, a cvjeta tijekom ljeta, pa čak i do studenog.
Bijeli sljez

Bijeli sljez se sije na otvorenom kada temperatura zemlje dostigne 20 stupnjeva. Zasijanu površinu potrebno je dobro zaliti i prekriti prozirnom plastičnom folijom do nicanja. Na površinu gdje će rasti, treba ga presaditi godinu nakon sjetve. Sakuplja se list, a nakon druge godine vadi se i korijen, koji se guli, reže i suši. Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje kod kašlja, bronhitisa i plućnog katara. Koristan je i u liječenju bolesti probavnog trakta.
Lavanda

Lavanda umiruje, opušta i ublažava bolove, pa tako i glavobolju. Esencijalna ulja lavande imaju antiseptična i protuupalna svojstva pa su dobra za modrice, ogrebotine, opekline te ugrize insekata. Ova mediteranska biljka godinama se koristila kao lijek, ali i kao začin. Upotrebljava se njen sušeni cvijet, bogat esencijalnim uljima, a mogu i sušeni listići. U toplim, mediteranskim podnebljima uspijeva u svakom vrtu, dok se kontinentalna lavanda može saditi u loncima. Potrebno joj je puno sunca i redovito zalijevanje.
Ružmarin

Ružmarin je odlična zamjena za aspirin! Smiruje živčani sustav i jača probavu. Odličan je u varivima, juhama i povrću te kao začin mediteranskim jelima od ribe i mesa na žaru ili u marinadama. Bogat je jakim eteričnim uljem koje potiče koncentraciju, a kupka osvježava iscrpljeni organizam i ublažava simptome prehlade.
Lovor

Lovor je biljka cijenjena još iz vremena antike. Listovi sadrže eterično ulje te se koriste kao začin kod pripremanja juha, variva i marinada, kao i u medicini. Lovorov list poboljšava probavu, a ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, bolnih mišića, te pospješuje prokrvljenost i dezinficira. Lovor je nisko zimzeleno drvo ili žbun, koji cvjeta u travnju i svibnju, a može narasti i do 9 m.
Bosiljak

Bosiljak je tipična začinska biljka mediteranskog podneblja poznata po aromi i ljepoti listova. Cvjetovi su mu sitni bijeli, ružičasti ili purpurni. Koristi se u salatama, juhama, tjestenini i u kombinacijama s rajčicom. Bosiljak raste na sunčanim mjestima, potrebno mu je dosta vode i osjetljiv je na zimu. Zbog toga se najčešće uzgaja u lončanicama koje je potrebno obilno zalijevati i držati na izravnom svjetlu. Pomaže protiv prehlada, potiče apetit i služi za smirenje.
Vlasac

Vlasac je višegodišnja biljka koja se sastoji od lukovice i gustih, cjevastih listova plavozelene boje i blagog okusa koji podsjeća na luk. Od svibnja do srpnja ima ljubičasto-crvenkaste loptaste cvjetove. Kao začin se upotrebljavaju svježe i sitno nasjeckani listovi. Bogat je vitaminima A, C i željezom, a ima blagotvorne učinke na poboljšanje cirkulacije i za rješavanje problema nadutosti.

Začinsko i ljekovito bilje može se uzgajati u zatvorenom prostoru ili u malom začinskom vrtu u dvorištu. Za uspješan uzgoj potrebno mu je dosta svjetlosti i redovito, ne preobilno zalijevanje, plijevljenje i prihrana prirodnim gnojivima poput otopine češnjaka, sitno nasjeckane kore banane ili ljuske jajeta. Primjena kemijskih sredstava kod uzgoja ljekovitog i začinskog bilja nije dopuštena. Stoga, uzgoju začinskog i ljekovitog bilja u svom korisnom vrtu pristupajte s ljubavlju, koju će vam biljke sigurno i uzvratiti.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.

Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.


Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.


Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.
Vrt
Kako odabrati kosilicu prema veličini travnjaka?
Izbor odgovarajuće kosilice nimalo nije jednostavan. Na tržištu je veliki broj različitih uređaja, od ručnih i strižnih kosilica, preko klasičnih električnih, akumulatorskih i benzinskih modela, pa sve do traktorskih i robotskih kosilica. Svaka od njih ima svoje prednosti i namijenjena je određenim uvjetima rada. Stoga je prije kupnje važno dobro usporediti dostupne opcije.
Prilikom odabira kosilice najvažnije je uzeti u obzir površinu koju ćete održavati ali i budžet s kojim raspolažete. Uređaj koji je idealan za manji gradski vrt neće biti prikladan za veće travnate površine, dok odabir snažnijeg ili automatiziranog modela može biti isplativiji kada je riječ o velikim okućnicama.
Što uzeti u obzir prije kupnje kosilice?
Sama veličina travnjaka nije jedini kriterij. Kako biste lakše odabrali odgovarajuću kosilicu, potrebno je odgovoriti na nekoliko pitanja. Kolika je površina travnjaka koji treba kositi? Je li riječ o redovito održavanom travnjaku ili se trava kosi tek povremeno pa zna biti viša i gušća? Postoje li na terenu izdanci grmlja, korov ili deblje stabljike koje mogu otežati košnju? Je li radna površina ravna ili ima nagibe i kosine?
Iako konačan odabir ovisi o više čimbenika, veličina travnjaka najčešće je polazna točka pri kupnji kosilice.
Kosilice za male travnjake do 300 m²
Za manje i redovito održavane travnjake do 300 m² prikladne su električne, akumulatorske ili manje ručne kosilice. Takvi su uređaji lakši za rukovanje i održavanje, a kod akumulatorskih modela važno je provjeriti može li kapacitet baterije pokriti cijelu površinu.
Kosilice za srednje velike travnjake od 300 do 800 m²
Za srednje velike travnjake od 300 do 800 m² dobar izbor mogu biti snažniji akumulatorski (18V/36V) i benzinski modeli ili robotske kosilice. Kod ovih površina važnu ulogu imaju radna širina i veličina prihvatne košare jer utječu na brzinu i učinkovitost košnje.

Kosilice za velike travnjake od 800 do 1500 m²
Za veće travnjake od 800 do 1500 m² preporučuju se snažnije akumulatorske (36V) ili benzinske samohodne kosilice, a ovisno o uvjetima i načinu održavanja mogu biti prikladne i robotske kosilice. Veća snaga, šira radna površina i pogon na kotače okašavaju rad na većim površinama.
Kosilice za travnjake veće od 1500 m²
Za travnjake od 1500 do 2500 m² mogu se koristiti robotske kosilice ali i snažnije motorne kosilice veće radne širine od 51 do 56 cm.
Kod travnjaka većih od 2500 m² praktično rješenje mogu biti traktorske, Rider ili robotske kosilice. Rider i traktorske kosilice omogućuju brzo održavanje velikih površina, dok robotski modeli mogu samostalno održavati travnjak uz minimalan angažman korisnika.


Ključne karakteristike pri odabiru kosilice
Nakon što ste odredili vrstu kosilice koja odgovara veličini travnjaka, usporedite nekoliko modela prema karaktersitikama važnima za vaš način rada.
Radna širina određuje koliko trave kosilica pokosi u jednom prolazu. Što je radna širina veća, potrebno je manje prolaza za obradu iste površine. Za manje travnjake dovoljni su uži modeli, dok se na većim površinama preporučuju kosilice sa što širom radnom površinom.
Kod odabira je važno obratiti pozornost na vrstu motora i njegovu snagu. Kod benzinskih modela podaci o motoru najčešće se iskazuju kroz kroz obujam motora (ccm), snagu (kW) te broj okretaja u minuti (o/min). Kod električnih i akumulatorskih modela važni su snaga motora, napon i kapacitet akumulatora. Snažniji motor omogućuje stabilniji rad i bolje performanse na zahtjevnijim terenima i u težim uvjetima košnje.
Kod pokretanja motora razlikujemo klasično pokretanje pomoću startne sajle, elektrostart ili pokretanje ključem. Elektrostart može biti posebno praktičan kod većih uređaja.


Važan kriterij je i ima li kosilica pogon. Modeli bez pogona prikladni su za manje i ravne površine, dok pogon na kotače olakšava rad kod većih travnjaka ili kosina. Samohodne kosilice mogu imati jednu ili više brzina, dok kod traktorskih kosilica to može ovisiti o izvedbi prijenosa. Kod nekih modela brzina se odabire putem klasičnog mjenjača, dok hidrostatski prijenos omogućuje jednostavno podešavanje brzine pritiskom na papučicu.
Kod kupnje obratite pozornost i na težinu. Težina kosilice može biti važan čimbenik, osobito ako uređaj treba često prenositi, utovarivati ili koristiti na kosinama.
Većina kosilica nudi mogućnost podešavanja visine košnje. Prilikom usporedbe modela provjerite raspon podešavanja te broj dostupnih položaja kako biste travnjak mogli prilagoditi godišnjem dobu i uvjetima rasta.
Materijal kućišta utječe na trajnost uređaja. Prilikom usporedbe cijene provjerite i što dolazi u opsegu isporuke. Kod akumulatorskih uređaja posebno je važno dolaze li akumulator i punjač uz kosilicu ili ih je potrebno kupiti zasebno. Kod traktorskih kosilica opseg isporuke i dostupna dodatna oprema također mogu utjecati na konačan odabir, primjerice udobnost sjedala, naslon za ruke, upravljačka ploča i dodatne funkcije.
Osim samog uređaja, važan kriterij pri kupnji je i dostupnost servisa i rezervnih dijelova. Dobro razvijena servisna mreža može značajno olakšati održavanje kosilice, redovite servise i eventualne popravke tijekom dugogodišnjeg korištenja.
Prikupljanje trave, izbacivanje i malčiranje
Kod odabira kosilice važno je obratiti pozornost na način zbrinjavanja pokošene trave. Mogućnosti su prikupljanje trave u prihvatnu košaru, bočno ili stražnje izbacivanje te malčiranje, odnosno usitnjavanje trave koja se vraća natrag na travnjak. Kapacitet prihvatne košare važan je kod većih površina jer veća košara znači manje prekida tijekom rada.


Odabir odgovarajuće kosilice nije samo pitanje veličine travnjaka, već kombinacija površine, terena, učestalosti košnje i načina korištenja. Pažljivom usporedbom karakteristika lakše ćete pronaći uređaj koji će vam dugoročno olakšati održavanje travnjaka.








You must be logged in to post a comment Login