Arhitektura i dizajn
Vila iz snova projektirana s puno ljubavi
Ugledni arhitekt Otto Barić ugostio nas je u svom domu. Što o njemu, životnim anegdotama i svom radu kaže, tema je naše rubrike DOMnaKVADRAT.
U neposrednoj blizini gradske vreve, no dovoljno daleko da ne naruši kvalitetu življenja, smjestila se vila uglednog arhitekta koji ju je minuciozno i s ljubavlju projektirao za potrebe svoje obitelji.

“Meni je u projektiranju jedan od bitnijih elemenata genius loci, odnosno duh prostora. I u ovom slučaju se jako lijepo poklopilo jer je pokraj stara villa i naš noviji objekt se morao prisloniti uz nju i ta jedna harmonija starog i novog se relativno dobro posložila i omogućila nam da dobijemo prostore koje želimo,” kaže arhitekt Otto Barić.

Radi se o dvije spavaće sobe, dvije kupaonice te dnevnom boravku koji je “centar života”, kako ga opisuje arhitekt. Također, vila ima garažu, bazen i japanski vrt.
Energetski učinkovita vila
Kao i u svom radu, arhitekt Barić se pri projektiranju doma vodio načelima kvalitete. Sa zelenim krovom, dobrom izolacijom, velikoplošnim keramičkim pločama na dijelu fasade te staklenim stijenama ova vila je energetski vrlo učinkovita.
“Pokazalo se da je svaka kuna utrošena u kvalitetnu izolaciju zapravo jako dobro utrošena, jer ova kuća od 300-tinjak kvadrata mjesečno troši manje plina nego jedan stan od 100 kvadrata u Donjem gradu”, navodi Barić.
Unutrašnjost vile
Iza njezinih vrata skriva se jednaki sklad i funkcionalnost. Obitelji omiljeni dio unutrašnjosti: open space kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak odišu minimalizmom i modernošću. Ravne linije i monokromatsko uređenje kvalitetnim materijalima u oblikovanju interijera bili su im misao vodilja.
Unutarnjim uređenjem uspješno se bavi gospođa Barić čiji je pečat vidljiv i u vlastitom domu. Zbog prostranosti, boljeg protoka energije, funkcionalnosti i sklada odabrani su lijepi i kvalitetni komadi namještaja.

Funkcionalna i ambijentalna rasvjeta koju obitelj Barić također voli, a zaokružuje dizajn interijera, uz cjelodnevnu prirodnu svjetlost kroz veliku staklenu stijenu daje ovom prostoru osjećaj udobnosti.

Baš kao i lijepi japanski vrt, zadužen za zen atmosferu u eksterijeru.

Privatan život
Za brojne prekrasne građevine iz njegovog opusa zasluge može dijelom preuzeti i njegov otac, uspješni nogometni trener Otto Barić. Upravo je on zaslužan što mu sin nije postao nogometaš, jer kako navodi gospodin Barić, juniorskom treneru je prilikom jedne utakmice otvoreno dao do znanja da mu sin nije najbolje krilo u momčadi. Možda su dječački snovi bili u tom trenutku poljuljani, no uspješno likovno stvaralaštvo mu je usmjerilo karijeru. A život u srednjoeuropskim gradovima ga je dodatno oblikovao. U obitelji Barić svi članovi imaju “oko za lijepo”. Uz suprugu koja se bavi dizajnom interijera, kćerka Anabela Barić, inače povjesničarka umjetnosti, svoj put je pronašla u drugim umjetničkim vodama, onim glazbenim. Nakon završene akademije vrsna je sopranistica.
Projekti
U svom domu Otto Barić nema ured, jer poslovni i privatni život razdvaja, no bujica kreativnih ideja ponekad mu navire na terasi vile koja je jedna od malobrojnih kuća koje je projektirao. Kako kaže, za projektiranje kuće trebao bi poznavati navike klijenata. A za takvo nešto bi trebao s njima najmanje 3 mjeseca živjeti.

No, njegove građevine građevine koje dotiču oblake nemoguće je ne istaknuti. Gradnjom Zagrebtower-a i Split Business Towers-a, koji će biti najviša građevina u Hrvatskoj, želio je definirati prostorni reper. A istovremeno i učiniti što iskoristivijom manju kvadraturu zemljišta.

Dio njegovih projekata čine i stadion, rukometna dvorana i hotel u Dohi te hotel u Orebiću. Posljedni projekti mu se također vežu većinom za Katar gdje je izgradio i prekrasnu villu za jednog katarskog investitora.

Budući da je i sam u svojoj višegodišnjoj karijeri uspješno rekonstruirao brojne građevine, smatra da za postpotresni Zagreb postoji samo jedno rješenje. “Ono što treba sačuvati, treba sačuvati, a sve ono što se može zamijeniti, treba zamijeniti. I kao što je rekao Joseph Hoffmann, početkom 20.stoljeća, svaka kuća se može zamijeniti, ali boljom. Trebalo bi počistiti, onako kirurški, ambijentalno sačuvati, ali zapravo dati kvalitetu”, navodi arhitekt Barić. Da se kvalitetna i pomno promišljena gradnja uvijek isplati, vidi se to na domu, ali i projektima Otta Barića koji će još dugo i uspješno mijenjati vizure gradova.
Arhitektura i dizajn
Nikola Bašić: Arhitekt koji je more pretvorio u instrument
Otkrijte kako je Nikola Bašić Morskim orguljama spojio arhitekturu, prirodu i emociju – stvarajući jedno od najposebnijih mjesta na Jadranu

U svijetu arhitekture rijetki su oni koji stvaraju djela koja postaju emocionalni simboli čitavog naroda. Još je rjeđe da takav arhitekt dolazi iz male zemlje i svojim radom osvoji svijet. Nikola Bašić, zadarski arhitekt rođen 1946., upravo je takav slučaj. Njegovo djelo Morske orgulje učinilo ga je međunarodno poznatim – ne samo zbog inovacije, već zbog rijetke sposobnosti da poveže prostor, prirodu i emociju.
Nikola Bašić i duh Niemeyera
U Bašićevom radu prepoznaje se duhovna bliskost s Oscarom Niemeyerom – ne u stilu, već u filozofiji. Obojica odbacuju hladnu racionalnost i apstraktni univerzalizam modernizma. Umjesto toga, stvaraju arhitekturu koja reagira na krajolik, koja diše s lokalnom kulturom i izaziva osjećaj prisutnosti. Bašić, poput Niemeyera, vjeruje da prostor ne treba biti samo funkcionalan, već i poetski, senzualan i smislen.
Morske orgulje – arhitektura koja svira
Najpoznatije Bašićevo djelo, Morske orgulje u Zadru, završene su 2005. godine. Riječ je o interaktivnoj prostorno-glazbenoj instalaciji koja kombinira arhitekturu, inženjerstvo i prirodne sile – valove i vjetar. Nalaze se uz obalu, na zapadnom dijelu zadarske rive, gdje je nekoć bila zapuštena i neiskorištena morska linija.
Orgulje čini sustav cijevi i rezonantnih komora ugrađenih ispod širokih kamenih stuba koje se spuštaju u more. Valovi, gurajući zrak kroz cijevi različitih duljina i promjera, proizvode akustične tonove koji izlaze kroz otvore u gazištima. Zvuk koji nastaje nije kontroliran ni programiran – on je rezultat prirodne energije mora, uvijek drugačiji, spontan i meditativan.
Nakon Morskih orgulja, Bašić je na istom dijelu zadarske rive osmislio i instalaciju Pozdrav Suncu – krug staklenih ploča koje danju upijaju sunčevu energiju, a noću emitiraju svjetlosne efekte sinkronizirane s ritmom valova i zvukom orgulja.
Ranko Skansi: Majstor svjetla koji spaja znanost i dizajn

Svjetsko priznanje i lokalna osjetljivost
Morske orgulje su odmah po otvorenju stekle priznanja na međunarodnoj sceni, uključujući nagradu za europski urbani prostor. Bašićev rad hvaljen je kao primjer arhitekture budućnosti, one koja ne dominira prostorom, već ga nadopunjuje i oplemenjuje. Njegova sposobnost da u zvuku mora prepozna univerzalnu emociju stavlja ga uz bok arhitektima koji, poput Niemeyera, promišljaju svijet kroz ljepotu, kontekst i duhovnost.
Iako su Morske orgulje njegovo najpoznatije djelo, Nikola Bašić potpisuje i niz drugih značajnih projekata. Autor je urbanističkog plana obnove povijesne jezgre Zadra te niza projekata duž zadarske obale koji su pridonijeli identitetu grada kao suvremenog mediteranskog središta.
Projektirao je i memorijalni kompleks posvećen poginulim braniteljima Domovinskog rata na Srđu iznad Dubrovnika, koji u tišini i jednostavnosti prostora evocira duboku emociju. U sklopu Sveučilišta u Zadru osmislio je Studentski dom i obnovio kampus, a u širem području Dalmacije potpisuje nekoliko sakralnih i kulturnih objekata. Njegov rad često balansira između simbolike, konteksta i suvremenog izraza.
Nikola Bašić ostaje primjer kako arhitektura ne mora biti monumentalna da bi bila velika – ponekad je dovoljno da jednostavno sluša prirodu i pozove ljude da je osluškuju zajedno s njom.
Arhitektura i dizajn
Oscar Niemeyer: Arhitekt koji je brazilski duh pretočio u beton i krivulje
Arhitekt koji je projektirao cijeli jedan grad

Ako su Le Corbusier i europski modernisti vjerovali da zgrade trebaju biti univerzalne i lišene svake lokalne osobitosti, Oscar Niemeyer dokazao je upravo suprotno. Ovaj brazilski arhitekt nije samo stvarao prostore – on je stvarao emocije, oblike i identitet nacije kroz arhitekturu. Njegove zgrade nisu govorile jezikom stroja, nego ritmom rijeka, planina i tijela – uvijek modernističke, ali nepogrešivo brazilske.
Od učenika do samosvojnog vizionara
Oscar Niemeyer rođen je 1907. u Rio de Janeiru, a s arhitekturom se zaljubio još u mladosti. Presudan trenutak bio je susret s Le Corbusierom 1936., kada je radio na projektu Ministarstva zdravstva u Riju. Iako je duboko poštovao Corbusiera, brzo je prepoznao ograničenja njegove univerzalne, stroge arhitekture – osobito u kontekstu tropske klime i bogate kulture Brazila.
Već tada je Niemeyer uspio uvjeriti slavnog modernista da odstupi od svojih strogih pravila: dodani su sjenila protiv sunca i keramički paneli s portugalskim motivima. To iskustvo ohrabrilo ga je da razvije vlastiti arhitektonski jezik.
Krivulje umjesto ravnih linija
Niemeyer je prvi modernist koji se svjesno okrenuo regionalnom modernizmu. Njegova crkva sv. Franje Asiškog u Belo Horizonteu iz 1943. označila je radikalni odmak od europske geometrije. „Što me privlači je slobodna i senzualna krivulja,“ govorio je, „krivulja koju nalazim u planinama svoje zemlje, u tijeku njezinih rijeka i u tijelima lijepih Brazilki.“
Za Niemeyera, krivulje su bile prirodnije, ljudskije, emocionalnije – odgovor na strogi racionalizam moderne. Njegove zgrade su često bile podignute na stupovima kako bi se očuvala priroda ispod, a staklene površine i bijeli beton koristili su se za stvaranje dojma lakoće i elegancije.
Brasilia – moderni san nacije
Njegovo najambicioznije djelo bila je izgradnja novog glavnog grada – Brasilije 1956. godine. Na poziv predsjednika Kubitscheka, Niemeyer je projektirao sve. Od Nacionalnog kongresa i katedrale do stambenih blokova i kulturnih centara. Grad je bio simbol novog Brazila: racionalnog, modernog, dostojanstvenog.
Iako Brasilia nikada nije u potpunosti ostvarila svoju utopijsku viziju, Niemeyer je stvorio nešto rijetko – arhitekturu koja utjelovljuje nadu i identitet cijele zemlje. Njegove zgrade nisu prikazivale Brazil kakav jest, već kakav bi mogao biti.
Ostavština i inspiracija
Oscar Niemeyer radio je do posljednjih godina života. Osim arhitekture, bavio se skulpturom, dizajnom i pisanjem. Umro je 2012. u dobi od 104 godine, a Brazil mu je priredio nacionalni ispraćaj. Njegovo naslijeđe danas nadahnjuje arhitekte diljem svijeta koji žele stvarati prostore povezane s kulturom i krajolikom u kojem nastaju.
U vremenu kada su nam telefoni i računala gotovo identični, Niemeyer nas podsjeća da arhitektura mora imati dušu mjesta – i da ravna linija nije uvijek najiskreniji odgovor.
You must be logged in to post a comment Login