Predstavljamo dom
Uređenje stana od roh-bau faze, evo kako je promjena tlocrta stvorila prozračan dom
Luksuz ovog doma ne proizlazi iz količine skupih materijala ni upadljivih dekoracija…
Dobar interijer ne počinje izborom boja ni namještaja. Počinje razumijevanjem prostora i načina života ljudi koji će u njemu živjeti. Uređenje stana od roh-bau faze, dok su zidovi tek u fazi sirove gradnje, otvara mogućnosti koje kasnije jednostavno više nisu dostupne: promjenu položaja zidova, povećanje prostorija, planiranje spremišta i usklađivanje instalacija s budućim rasporedom.
Elizabeta Minić, mag. art., ušla je u ovaj projekt upravo u tom trenutku, dok je stan još bio u roh-bau fazi. Rezultat je dom čiji se pravi luksuz ne krije u upadljivim detaljima, nego u osjećaju lakoće i logičnom načinu na koji se prostor koristi svaki dan.
Uređenje stana od roh-bau faze omogućilo je promjenu tlocrta
Kad su dizajnerice prvi put ušle u stan, prostor ih je odmah dočekao problemom.
“Kad smo prvi put ušle u stan, on je još bio u roh bau fazi. Prvo što smo primijetile je da kad otvoriš vrata, odmah te dočeka zid, ono odmah na ulazu”
Taj raspored činio je prostor skučenim i vizualno zatvorenim već na samom ulazu, prije nego što bi gost uopće stigao vidjeti ostatak stana.
Rješenje je zahtijevalo odvažan potez. “Prvi cilj bio je, dok još stignemo, riješiti tlocrt da bude što funkcionalniji. Gledale smo na način da što više povećamo tu dnevnu zonu, znači open space. Tako da smo zapravo ukinule jednu sobu, a zid prema hodniku smo pogurale u kuhinju, da bismo u hodniku ipak dobile nekakav skladišni prostor, dio koji izgleda bolje kad se uđe, a ne da te odmah dočeka zid”, objašnjava Minić.
Ukidanje jedne prostorije nije bila isključivo estetska odluka. Ovakav zahvat ima smisla kad vlasnicima veći, povezan zajednički prostor znači više od dodatne, ali rijetko korištene sobe.
Open space prilagođen svakodnevnom životu ukućana
Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak nisu spojeni samo zato što je otvoreni tlocrt trenutno popularan. Prostor je oblikovan tako da prati stvarne svakodnevne aktivnosti stanara: pripremu hrane, druženje, objedovanje i odmor, sve unutar iste, neprekinute cjeline.
“Cilj koji smo imale što se tiče uređenja bio je dobiti otvoreniji osjećaj, što prozračniji, da boje budu svijetle, da tonovi budu prirodni i da ništa nigdje ne strši”
Uklanjanjem oštrih granica između zona povećan je osjećaj prostranosti, a prirodno svjetlo slobodnije se kreće kroz cijelu dnevnu zonu, umjesto da ostane zarobljeno u jednoj prostoriji. Dobar open space, međutim, ipak treba jasnu logiku i središnju točku oko koje se sve ostalo organizira, a u ovom je stanu ta točka bila jasna od početka.
Kuhinjski otok kao središte cijelog doma
Cijela dnevna zona razvija se oko kuhinjskog otoka, koji ovdje nije samo dodatna radna ploha, nego stvarno mjesto okupljanja, razgovora i svakodnevnih aktivnosti cijele obitelji.
“Open space je zapravo projektiran na način da se sve vrti oko otoka. On je središte zbivanja, druženja, svih aktivnosti u open spaceu, a blagovaonica i dnevni boravak samo su nastavak toga, vizualno se nastavlja isti potpis u izboru materijala, atmosferi i tako dalje”
Ovakav pristup, gdje kuhinjski otok postaje organizacijsko srce cijelog prostora, sličan je principu koji smo opisali i u tekstu Uređenje open space prostora: kako povezati kuhinju, dnevni boravak i blagovaonicu u jednu skladnu cjelinu, gdje se objašnjava zašto otok prirodno funkcionira i kao granica i kao poveznica između zona.
Kako neutralan interijer učiniti toplim, a ne monotonim
Neutralan interijer ne znači korištenje jedne jedine bež nijanse kroz cijeli prostor. Dubina se u ovom domu postiže kombiniranjem različitih tekstura: toplih tonova drveta, odsjaja stakla i površina koje podsjećaju na prirodni kamen. Elegancija ovdje leži upravo u detaljima koje na prvi pogled ne primjećujemo.
U dnevnom boravku, jedini snažniji akcent je tamna fotelja, jedini tamni element u cijelom prostoru.
“Kupovni namještaj svojim tonom prati ostatak uređenja, sve u prirodnim, bež tkaninama, malo krupnijeg uzorka. Jedino što je možda akcent je fotelja u dnevnom boravku. Ona je jedini tamni element u cijelom prostoru, ali smo je baš htjele naglasiti da se istakne malo ispred te neutralne tapete”
Kad prostor ne sadrži brojne kontrastne detalje, jedan jedini tamni komad dobiva puno veći vizualni značaj nego što bi imao u šarenijem, gušće dekoriranom interijeru.
Radna ploča s izgledom mramora bez cijene keramike
Odabir radne plohe pokazao se jednim od najvećih izazova projekta. Investitorica je željela izraženi mramorni uzorak u visokom sjaju, no keramika u tom trenutku nije odgovarala budžetu, jer se cijeli stan trebao opremiti odjednom.
“Izbor radne plohe nam je možda bio najveći izazov jer je investitorica jako htjela taj uzorak mramora, a nismo bili spremni ići na keramiku jer je to možda bilo too much u tom trenutku. Uspjeli smo, uz pomoć našeg stolara, iskopati HPL High Gloss, koji je zaprešan na medijapan, i njega imamo i na otoku i na kuhinji, kao radnu ploču i backsplash”
Kvalitetan dizajn često nije potraga za najskupljim mogućim materijalom, nego za rješenjem koje daje željeni vizualni dojam, odgovara stvarnom budžetu i pritom izdrži svakodnevnu upotrebu kuhinje.
Spavaća soba kao mirna protuteža otvorenoj dnevnoj zoni
Dok je dnevni prostor otvoren i društven, spavaća soba oblikovana je kao tiha zona odmora, gotovo suprotan pol istog stana.
“Za spavaću sobu cilj je bio dobiti nekakvu atmosferu smirenosti, neku oazu mira, i to se onda vidi kroz odabir materijala, kroz tonove, ništa ne iskače, sve je ujednačeno, svi tonovi su mirni. Malo su naglašeni ti vertikalni zidni paneli i tapeta s uzorkom mramora”
Cilj je bio stvoriti atmosferu u kojoj pogled ne skače s jednog detalja na drugi, nego se smiri čim uđete u prostoriju.
Drugi važan cilj bio je osigurati što više garderobnog prostora, bez osjećaja da ormari zauzimaju cijelu sobu. Dobro projektirano spremište, kad je planirano na vrijeme, može ostati gotovo neprimjetno, a istovremeno znatno olakšati svakodnevnu rutinu, umjesto da se naknadno dodaje kao vidljiv, glomazan element.
Promjene u kupaonici treba planirati dok se još može mijenjati tlocrt
Kad se jedna prostorija povećala, kupaonica se morala smanjiti, što je promijenilo i njezin unutarnji raspored.
“Kupaonice su se zapravo kroz projekt mijenjale jer smo mijenjale tlocrt, pošto smo jednu sobu povećale, pa se kupaonica malo smanjila samim time. Nama se mora malo promijeniti raspored, pa kad smo već mijenjale, onda smo dodale te niše za šampone, i opet je posložile da za korištenje bude logičan raspored”
Ovo je dobar primjer zašto projektiranje kupaonice ne bi trebalo svesti isključivo na izbor pločica. Položaj instalacija, tuša, sanitarija i prostora za odlaganje mora se planirati prije same izvedbe, jer naknadne promjene tlocrta u kupaonici gotovo uvijek koštaju znatno više nego promjena unesena dok su zidovi još u sirovom stanju.
Zašto je dizajnera najbolje uključiti prije završetka gradnje
Ovaj projekt jasno pokazuje što je bilo moguće postići upravo zato što je dizajnerica uključena dok je stan još bio u roh-bau fazi. Tlocrt se mogao promijeniti, dnevna zona povećati, a hodnik pretvoriti u koristan prostor za odlaganje umjesto praznog prolaza.
Kuhinja i kuhinjski otok mogli su se osmisliti unaprijed, kao organizacijsko srce cijelog stana, dok su kupaonice prilagođene novom rasporedu prostorija umjesto da ostanu zarobljene u prvotnom, sad već pogrešnom planu. Naposljetku, sve prostorije povezane su istim materijalima i istom atmosferom, što bi bilo znatno teže postići da su pojedine odluke donesene naknadno, prostorija po prostorija, umjesto kao dio jedinstvenog plana od samog početka.
Luksuz ovog doma ne proizlazi iz količine skupih materijala ni upadljivih dekoracija. Nalazi se u dobro osmišljenom tlocrtu, dovoljnoj količini prostora za odlaganje, otvorenoj dnevnoj zoni i atmosferi koja stvarno omogućuje odmor. Najveća vrijednost ovog projekta leži u tome što je svaki važan potez donesen prije nego što su zidovi, instalacije i završne obloge ograničili mogućnosti, dokaz da uređenje stana od roh-bau faze donosi slobodu koju kasnija renovacija jednostavno ne može ponuditi.
Predstavljamo dom
Stan od 82 kvadrata za peteročlanu obitelj: Pametna rješenja, namještaj po mjeri i interijer s karakterom
Kako urediti stan za peteročlanu obitelj, a da pritom svatko ima svoj kutak, dovoljno prostora za odlaganje i ugodno mjesto za zajedničko druženje? Mirta Milek pokazala je da za funkcionalan i lijep dom nisu uvijek potrebni veliki budžeti ni angažman dizajnera interijera. Uz kreativnost, dobro planiranje i namještaj po mjeri, svoj je stan pretvorila u prostor koji raste i mijenja se zajedno s obitelji.
90+ ideja za uređenje stana: Od malih garsonijera do luksuznih interijera
Stan za peteročlanu obitelj prilagođen svakodnevnom životu
Uređenje doma uvijek je izazov, ali kada u njemu živi peteročlana obitelj s troje djece različite dobi, svaki kvadratni metar dobiva dodatnu važnost. Prostor mora istodobno biti mjesto za odmor, igru, učenje, rad i druženje, a pritom ostati uredan i estetski privlačan.
Upravo se takvim izazovima vodila Mirta Milek, koja je sama osmislila uređenje obiteljskog stana od 82 četvorna metra. Stan se sastoji od dnevnog boravka povezanog s kuhinjom, tri spavaće sobe, dvije kupaonice i lođe.
Iako danas djeluje skladno i promišljeno, njegovo uređenje nije nastalo odjednom.
Uređenje koje je nastajalo postupno i u skladu s budžetom
Kada se obitelj uselila, prioritet nije bio savršen interijer, nego stvaranje funkcionalnog prostora za život. Financijske okolnosti nakon pandemije zahtijevale su racionalan pristup, pa je dio postojećeg namještaja dobio novu namjenu.
„Prve ideje bile su budžetski orijentirane. Bilo je važno ući unutra i opremiti stan tako da se može živjeti. Kuhinja je bila nužna, pa smo čak i nju uzeli iz jednog starog stana i nadogradili”, prisjeća se Mirta.
S vremenom je počela mijenjati pojedine dijelove interijera, vodeći se iskustvima iz prethodnih uređenja. Shvatila je da otvorene police, velike biblioteke i mnoštvo dekorativnih predmeta možda izgledaju lijepo, ali nisu uvijek najpraktičnije rješenje za obitelj s troje djece.
„Greške koje sam naučila iz prethodnih uređenja bile su velike otvorene biblioteke, puno sitnih detalja i uspomena s putovanja. Sve su to stvari koje skupljaju prašinu, a takav način života jednostavno nije moguć uz troje djece. Sve smo htjeli napraviti što praktičnije”, objašnjava.
Zato su otvorene police postupno zamijenjene zatvorenim elementima, a namještaj je dobio dodatne funkcije.
Visoki stropovi zahtijevali su namještaj po mjeri
Jedna od posebnosti stana njegova je visina od 270 centimetara. Iako viši stropovi stvaraju osjećaj prostranosti, Mirti su predstavljali i izazov pri odabiru standardnog namještaja.
„Ta visina može biti i prednost i nedostatak. Ne može se uzimati nešto tipski jer uvijek ostane neka neprilično velika praznina. Zato smo morali posegnuti za krojenim rješenjima i većom personalizacijom”, govori Mirta.
Inspiraciju je pronalazila na različitim mjestima, među ostalim i na Pinterestu, a vlastite ideje razrađivala je u suradnji sa stolarom.
Blagovaonica koja se pretvara u kućni ured
Jedno zanimljivo rješenje nalazi se u zajedničkom dnevnom prostoru, koji ima dvostruku funkciju.
Dok je najmlađe dijete bilo kod kuće, Mirta i suprug morali su prilagoditi način rada. Zaseban ured više nije bio praktična opcija, pa su radni prostor uklopili u dnevni boravak i blagovaonicu.
„U jednom trenutku to je potpuno blagovaonica, gdje se svi zajedno nađemo za stolom, jedemo i doručkujemo. A kada djecu pošaljemo u školu i vrtić, onda se to pretvara u mali radni prostor”, objašnjava Mirta.
Ključ tog rješenja nalazi se u zatvorenoj komodi koja tijekom obiteljskih obroka izgleda poput običnog komada namještaja. Kada započne radni dan, iz nje se izvlače prijenosna računala i ostale potrepštine.
Na taj način posao ne dominira prostorom tijekom cijelog dana, a blagovaonica zadržava svoju primarnu funkciju.
30+ ideja za uređenje stanova od 70 do 100m2: Stvarni primjeri funkcionalnih i lijepih domova
Dječja soba uređena u dvije razine
Poseban izazov bilo je uređenje dječjih soba. Budući da su djeca različite dobi, njihove se potrebe neprestano mijenjaju.
Najstarije dijete, tinejdžer, dobilo je vlastitu sobu, dok dvojica mlađe braće dijele zajednički prostor. No umjesto klasičnog kreveta na kat, Mirta je osmislila potpuno drukčije rješenje.
„Dječje sobe rađene su u dvije razine, ponovno iskorištavajući visinu od 270 centimetara. Dizali smo sve što je bilo moguće na višu razinu, tako da srednje dijete bude na gornjoj etaži, a donji dio, za rad, igru i spavanje, ostane najmlađem”, objašnjava.
Upravo je to jedan od najboljih primjera kako promišljeno iskorištavanje visine prostorije može nadomjestiti nedostatak kvadrata.
Ogledala vizualno povećavaju spavaću sobu
Za vlastitu spavaću sobu Mirta je željela stvoriti mirniji, elegantniji ambijent, inspiriran hotelskim interijerima. No prostorija nije velika, pa je svaki element trebalo pažljivo isplanirati. Rješenje je pronašla u namještaju izrađenom po mjeri, uključujući elemente iznad kreveta, koji koriste prostor što bi inače ostao neiskorišten.
Posebnu ulogu imaju ogledala i reflektirajuće površine.
„Koristili smo obojana, dimljena ogledala koja su dala novu dimenziju i vizualno produbila prostoriju. Ne stvarno, naravno, nego vizualno”, objašnjava Mirta.
Zrcalne površine korištene su i na drugim elementima namještaja kako bi se izbjegao dojam skučenosti. Rezultat je spavaća soba koja, unatoč ograničenoj površini, djeluje elegantno i skladno.
Renovacija obiteljskog stana naše urednice – finalni rezultati
Zatvorena lođa postala je dodatni kutak za opuštanje
Još jedan dio stana koji je dobio potpuno novu funkciju jest lođa koja je zatvaranje postala znatno iskoristiviji prostor.
„Lođa je uska i dugačka, pa u nju ne možete smjestiti sav onaj lounge namještaj koji biste možda željeli. Ali ako je malo uredite detaljima, može postati ugodno mjesto za boravak tijekom različitih sezona”, kaže Mirta.
Danas je to dodatni kutak za opuštanje koji se može prilagođavati godišnjim dobima.
Tihi luksuz u obiteljskom stanu od 66 kvadrata
Hodnik više nije odlagalište torbi i jakni
Jedna od najzanimljivijih transformacija dogodila se u hodniku.
Mirta hodnik opisuje kao prvi pozdrav obitelji, no njegov je prvi dojam donedavno bio zid prepun torbi, teniskih i padel reketa te jakni koje su ukućani ondje ostavljali pri ulasku u stan. Rješenje je bilo jednostavnije nego što se na prvi pogled čini.
„Skinula sam vješalice jer postoji ormar preko puta u koji se te stvari mogu spremiti. Stavili smo tekstilnu tapetu i ptičice koje daju trodimenzionalni efekt. Tako smo se riješili torbi, reketa i jakni i dobili lijep dojam kada se uđe u stan”, objašnjava.
Ovaj primjer pokazuje da ponekad nije potrebno dodavati novi namještaj kako bismo poboljšali funkcionalnost prostora. Dovoljno je promijeniti navike i bolje iskoristiti ono što već imamo.
Tapete kao praktično rješenje za dom s djecom
Tapete su jedan od elemenata koji povezuju različite dijelove stana. Mirta ih nije birala samo zbog estetike, nego i zbog jednostavnijeg održavanja.
Ciljano ih je postavila jer su praktične za dom s djecom i olakšavaju održavanje zidova. Periva tapeta u kuhinji pokazala se osobito dobrim rješenjem jer više nije bilo potrebno stalno bojiti zidove.
Tapete su korištene i u dječjim sobama, gdje unose toplinu i zanimljive uzorke, ali bez pretjerano dječjih motiva.
Luksuzno uređenje obiteljskog stana: Ovako izgleda elegantan dom koji živi s obitelji
Interijer pripremljen za jednostavne buduće promjene
Zanimljiv detalj u stanu jest i vizualna povezanost kuhinje, blagovaonskog stola i zidnih površina. Mirta je razmišljala unaprijed, pa je odabrala rješenja koja će joj omogućiti jednostavnije promjene u budućnosti.
Umjesto zamjene cijelog namještaja, dovoljno će biti promijeniti pojedine površine ili dekore.
Kada poželi promjenu,može zamijeniti samo ploču blagovaonskog stola i uskladiti je s novom kuhinjskom površinom. Odabirom terrazza, betona ili drva stan može dobiti potpuno drukčiji izgled uz mnogo manju investiciju nego što bi zahtijevala zamjena cijelog namještaja.
Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić
Takav pristup posebno je koristan za obitelji koje žele povremeno osvježiti interijer, a pritom izbjeći velike troškove.
Stan Mirte Milek dokaz je da uspješno uređenje ne ovisi isključivo o veličini prostora ili visini budžeta. Najvažnije je razumjeti kako obitelj živi, što joj svakodnevno treba i na koji se način njezine potrebe mijenjaju.
Jer dom ne mora biti savršen od prvog dana. Ponekad su najbolja upravo ona rješenja koja nastaju postupno, iz svakodnevnog života, iskustva i želje da prostor bude prilagođen ljudima koji u njemu žive.
Predstavljamo dom
Slika koja skriva televizor samo je jedno od kreativnih rješenja u ovom šarenom zagrebačkom stanu
Pogledajte kako je arhitektica želje mlade obitelji pretvorila u kreativna rješenja za njihov dom
Projekt stana od 81 m² za mladu obitelj povezuje šareni open space, zaobljeni kuhinjski otok i dimnjak koji dobiva sasvim novu ulogu.
Kad vlasnici kažu da televizor ne treba biti glavni u dnevnom boravku, a na pitanje o bojama odgovore „sve može!”, rezultat ne može biti dosadan. Uređenje stana za mladu obitelj u Zagrebu potpisuje Ema Dunkić iz studija Dunks, a gotovo svako rješenje u njemu nastalo je iz konkretne želje ukućana ili iz zatečenog rasporeda prostora.
Riječ je o projektu koji je zasad prikazan kroz vizualizacije. Radovi bi trebali početi uskoro, a mogli bi potrajati pet do šest mjeseci.
Slika koja skriva televizor
U većini dnevnih boravaka sve se okreće prema ekranu. Ovdje je planirano drugačije: televizor je smješten unutar polica, a prekriva ga klizna vratnica. Vratnica, međutim, nije od običnog materijala, nego je umjetnička slika.
Sliku će izraditi umjetnica Petra Šabić, i to izravno na šperploči od koje će biti napravljena vratnica TV ormara. Kad nitko ne gleda televiziju, u dnevnom boravku umjesto crnog ekrana stoji umjetničko djelo.
Stan za obitelj koja je rekla „sve može!”
Stan je projektiran za mladi par s malim djetetom, psom i dva kunića.
„Radilo se o klijentima koji nisu imali izrazito specifične zahtjeve. Htjeli su prostor koji će biti njihov, veseo i u kojem će se osjećati kul. Iako bi se neke od referenci koje su mi na uvodnom razgovoru pokazali mogle opisati kao dopamine decor, nije bilo specifičnih uvjeta niti najdražih boja.”, kaže arhitektica.
Na pitanje o paleti odgovor je bio kratak: „sve može!” Kroz razgovor, moodboard i različite primjere brzo su došli do kombinacije boja koja im je savršeno odgovarala.
Zgrada iz osamdesetih i dva mjeseca projektiranja
Stan od 81 kvadrat nalazi se u zgradi iz osamdesetih godina. Stanogradnja iz tog razdoblja često je kvalitetnije projektirana od velikog dijela današnje novogradnje, što je dobra polazna točka za svaku adaptaciju.
Projektiranje je trajalo oko dva mjeseca. Riječ je o idejnom i izvedbenom projektu interijera, pa je u tom razdoblju napravljena i detaljna razrada svih pozicija te odabir i ponude materijala, boja, namještaja, pa čak i prekidača.
Pametan raspored utičnica (koji će vam kasnije spasiti živce)
Open space nastao preseljenjem kuhinje
Stan ima dvostranu orijentaciju, prema sjeveru i jugu. U izvornom rasporedu kuhinja je bila na sjevernoj strani, odvojena od dnevnog prostora. Sjever je dobra orijentacija za kuhinju, ali stan funkcionira puno bolje kad je kuhinja dio dnevnog boravka.
Kuhinja je zato preseljena na južnu stranu, a na njezino mjesto, u spavaći dio stana, dolazi dječja soba. Spavaće sobe tako dobivaju svoju mirnu zonu, a dnevni prostor postaje open space zahvalne kvadrature.
„Open space je bio nešto oko čega nismo puno dvojili. Kada smo kuhinju prebacili na južni dio stana, klijenti su željeli da taj prostor bude cjelina uz dnevni prostor kako bi kuhanje, druženje i boravak postali jedna zajednička aktivnost.”
Tlocrt planiranog stanja
Dimnjak koji je odredio raspored kuhinje
Umjesto da ga skriju, dimnjak je postao polazište za cijelu kuhinju. Kuhanje je smješteno na otok upravo zbog njegova središnjeg položaja: predviđena je indukcijska ploča s integriranom napom, a pozicija uz dimnjak omogućuje pravilnu, izravnu ventilaciju dok se kuha.
Da ne bi ostao samo „stup” na putu, dimnjak s vanjske strane dobiva oblogu od ogledala. S unutarnje, kuhinjske strane bojit će se magnetnom bojom i bojom po kojoj se može pisati kredom. Tako postaje mala oglasna ploča za cijelu obitelj, za poruke, popise za kupnju ili dječje crteže.
Oko dimnjaka se povlači i vizualna granica između kuhinje i dnevnog boravka. Prostori su spojeni, ali svaki zadržava jasno definiranu zonu.
Zaobljeni otok i sofa za druženje uz šank
Prostor za kretanje oko otoka ponešto je ograničen, pa oblici namještaja moraju pomoći. Otok je dobio zaobljenu bočnu stranicu, bez oštrog kuta na koji bi se svakodnevno nailazilo.
Sofa je birana s istom idejom: niži naslon, mekše linije i otvoren bočni kraj. Kad se ukućani i gosti okupe oko kuhinjskog šanka, mogu se nasloniti ili sjesti na njezin naslon i bok, pa sofa istodobno pripada i dnevnom boravku i kuhinji.
Ovakvu konfiguraciju omogućila je i odluka o televizoru. Želja klijenata bila je da televizor ne bude fokus dnevnog prostora, nego sporedna funkcija koja se koristi povremeno. Zato se namještaj ne mora okretati prema ekranu, a televizor je skriven iza slike Petre Šabić.
Boje povezuju stan, a mali WC donosi iznenađenje
Boje su okosnica ovog projekta, ali i jedan od najvećih izazova tijekom projektiranja. Polazište je jednostavno: s prostorom se uvijek možemo malo poigrati i ne treba baš sve pratiti standardna dizajnerska pravila.
„Neočekivana kombinacija boja ponekad baš izvrsno funkcionira, a daje prostoru specifičan karakter.”, kaže arhitektica.
Za kuhinju se krenulo od plave i zelene, a pridružila im se crvena, u tamnijoj, zagasitoj bordo varijanti. Ključ je u kontrastu: hladnoj i kričavoj boji, kakva je plava na kuhinji, najbolje parira tamnija, topla i zagasita, poput tamnocrvene. To je pravilo koje, prema riječima dizajnerice, uvijek pali.
Paletu je važno odrediti rano i držati je se u cijelom stanu, savjetuje Ema. Zato se svijetloplava i zelena ponavljaju i kao naglasci na namještaju, a ravnotežu daju neutralniji elementi: drvo, bijele police i neutralni tepih.
Gostinjski WC je mjesto gdje je arhitektica otišla još korak dalje. Crvene retro pločice s uzorkom krugova kombinirane su s plavim elementima i blijedo ružičastim zidom. Mali prostor koji se ne koristi često idealna je podloga za neočekivani moment, a tu je i jedan od najdražih detalja projekta. Drugi je prijelaz između kuhinje i dnevnog boravka, izveden keramikom manjeg formata u šahovskom uzorku.
Materijali za svakodnevni život
Stan u kojem žive dijete, pas i dva kunića traži otporne materijale. U kuhinji je zato predviđena keramika s terazzo uzorkom, koja skriva svakodnevne nečistoće, a u ostatku stana LVT pod, otporan na habanje i jednostavan za čišćenje.
Održavanje ipak nije bilo glavna vodilja projekta.
„Osobno mislim da smo u interijerima baš postali robovi održavanja, gdje se čišćenje stavlja prije svih drugih potreba, osjećaja prostora te naposlijetku i njegove estetike. Prašina će biti tu kako god okrenete i jednom tjedno ćete je morati pobrisati.”
Zato u dnevnom boravku ostaju otvorene police za knjige, a ogledalo oko dimnjaka spušta se do poda. Ogledalo će se, naravno, prljati, ali čisti se mnogo jednostavnije od, recimo, običnog obojenog stupa.
U moru neutralnih interijera koji su dugo dominirali kod nas i šire, ovako šaren i vibrantan stan rijedak je projektni zadatak. Inspiracija je dijelom došla iz poljskog dizajna i magazina koji rado predstavljaju odvažne interijere s bojama, uzorcima i zanimljivim detaljima. Upravo je tome težio i ovaj projekt.
Vizualizacije: studio Dunks
