Kada živa na termometru raste, dobra hidratacija u zoru je univerzalni recept za biljke. No, ne za sve, jer pored zalijevanja, pojedino cvijeće teško opstaje izloženo direktnom ljetnom suncu. Jedne od takvih sigurno nisu ljetnice, ivančica, afrička ivančica i prkos.

Ivančica ili margareta kao savršena ljetnica

Ivančica, popularno zvana margareta, je jedna od onih biljaka koje vam zasigurno neće zamjeriti ako je malo zanemarite u tople ljetne dane. Nekoć ih se moglo naći samo na livadama, zbog čega se i danas nazivaju poljskim cvijećem. No, danas je njihov uzgoj vrlo popularan, jer osim što krase tegle i vrtne gredice, kao rezano cvijeće neizostavan su dio buketa.

Sadnja ivančica

Sanela Predojević, agronom u Vrtnom centru Šestine je odlučila kombinirati 2 ljetnice, biljke iz iste porodice-ivančicu i afričku ivančicu. Za vas ih je odlučila posaditi u terakotnu teglu. Prije sadnje treba pripremiti supstrat sastavljen od organskog gnojiva i treseta tako da nećete morati koristiti drugo gnojivo. Na dno posude se stavlja drenaža i preko nje supstrat. Umetnu se ivančice, a zemljom se puni tegla gotovo do vrha. Zalijevat ih treba jednom tjedno, a prihranjivati dvaput mjesečno. Ako se odlučite za sadnju u gredicama, razmak među biljkama bi trebao biti 30 centimetara. Prednost takve sadnje jest što ih treba rijeđe zalijevati, jer korijen crpi vlagu direktno iz zemlje. Afrička ivančica će svoje cvjetove zatvoriti kada padne mrak, baš kao i druga zahvalna ljetnica, prkos.

Prkos prkosi vrućini

Ljetnica prkos je niskog rasta s igličastim, mesnatim listovima i cvate u različitim bojama, a u tegli se sadi na istu podlogu kao i ivančica. Kombinacija drenaže i supstrata uz minimalno zalijevanja bit će zaslužni za njegov uspješan rast. Prema riječima Sanele Predojević iz Vrtnog centra Šestine, prkos nema mirisa, otporan je na dosta na bolesti i voli izrazito sunčana mjesta. A sunce s juga i zapada je upravo takvo, direktno i nemilosrdno. Stoga će mu ivančica, afrička ivančica baš kao i prkos uspješno prkositi. A vaš balkon, uz minimalno njege, uljepšavati do prvih mrazova.

Ova prekrasna biljka potječe iz tropskih područja. Ime joj je dao francuski botaničar Plumier koji je begonije otkrio na zapadnoindijskim otocima pod upravom guvernera Michaela Begona. Poznato je oko 1000 vrsta begonija i one se međusobno razlikuju izgledom. Neke begonije su jako niske, a neke rastu kao povijeni grmovi. Kod pojedinih su cvjetovi i listovi mali, a kod drugih veliki. No, ono što im je svima zajedničko jest da zahtijevaju toplinu i umjerenu vlagu. Za njihov uzgoj najvažnije je izabrati pravu lokaciju. Sjeverozapadni i istočni položaj ovim će biljkama najviše odgovarati, kao i sadnja u humusno, propusno i umjereno vlažno tlo.

Savjeti za održavanje

Pretjerano zalijevanje može dovesti do truljenja korijena biljke pa bi je trebalo zalijevati samo kada je površinski sloj zemlje suh. Prihranjivati bi je trebalo dva puta mjesečno. Cvijet i listove ne bi trebalo direktno zalijevati da ne dođe do oštećenja biljke. Ako ih uzgajate u vrtu, gomolje bi prije prvih mrazova trebalo izvaditi, skratiti na 10 centimetara i pohraniti u treset. Oni se iz treseta vade u ožujku i sade u posude te redovito zalijevaju. Ako su bili na toplom i svijetlom mjestu s niskom vlažnošću zraka, izboji biljaka bi trebali biti sada u punom rastu. A upravo je sredina svibnja vrijeme za njihov povratak u vrt. Ova prekrasna biljka bit će vam zahvalna na trudu.

Nagrađivana grmolika begonija

Nagrađivana sorta grmolike begonije, Begonia boliviensis “Bonfire”, ima izuzetno bogat cvat i karakteristične plameno narančaste cvjetove koji se konstantno otvaraju od proljeća do jeseni.

Raste kao povijeni grm pa se stoga često sadi u viseće košare ili visoke tegle niz koje se onda spuštaju vitke grane s uskim listovima i mnoštom cvjetova. Najbolje uspijeva na svijetlim i polusjenovitim mjestima, a zimi se lako može održati i u unutarnjem prostoru s mnogo svjetla. Koju god vrstu odabrali, nećete pogriješiti. Sa svojim prekrasnim bojama i oblicima begonija će uljepšati svaki kutak interijera ili eksterijera.

Ako želite biljke koje će krasiti vaš dom, ali ih zaboravite zaliti pa brzo uvenu, terarij je idealno rješenje za vas. A kako ga izraditi pokazala nam je mr.ing.agr. Sandra Bedran, voditeljica Odjela sobnog bilja u Iris MBM Vrtnom centru.

Vrste terarija

Ovi mini vrtovi u različitim staklenim posudama već dva stoljeća krase domove. Otkrio ih je slučajno u 19. stoljeću jedan britanski znanstvenik. Dvije godine terarij je hit na svjetskoj zelenoj sceni pa tako i našoj. Postoje dvije vrste terarija: otvoreni i zatvoreni. U otvorene terarije, prema riječima Sandre Bedran, stavljaju se dvije vrste biljaka. One koje ne vole visoku vlažnost zraka ili biljke koje je zahtijevaju. U otvoreni terarij najčešće se sade kaktusi i sukulenti.

No, koliko god bio lijep otvoreni, zatvoreni terarij više fascinira, jer se radi o malom, samodostatnom  ekosustavu. Upravo takav su za vas odlučili izraditi u Iris MBM Vrtnom centru.

Izrada “vrta u malom”

Za izradu terarija potrebna nam je čista staklena posuda, biljni materijal, zemlja, šljunak za drenažu, dekorativno kamenje te mahovina.

Biljke koje su odabrane za sadnju su: coffea arabica, fitonija i peperomija. Ove tri vrste su kompatibilne za sadnju, jer zahtijevaju istu količinu vode. Kada ih se posadi u terarij, ne smije ih se prihranjivati i time poticati njihov rast, jer njihovi se korijeni u malom prostoru terarija ne bi trebali dodatno razvijati.

U staklenku za terarij se najprije sipa krupniji šljunak pomiješan s mikrogranuliranim, koji će vam služiti za drenažu. Potrebno ga je ravnomjerno rasporediti, jer je kod terarija najvažniji efekt slojeva.

Nakon šljunka, u terarij se stavlja zemlja. Idealna bi bila zemlja za lisnato sobno bilje. Ona se također ravnomjerno rasporedi. Nije potrebno staviti veliku količinu zemlje, jer biljke koje se u nju sade dolaze sa zemljom oko korijena. Na zemlju se može staviti i aktivni ugljen koji će apsorbirati neugodne mirise koji se stvaraju u takvim sustavima.

U zemlju se prva sadi coffea arabica, zatim fitonija i peperomija sa čijih korijena prije sednje treba ukloniti višak zemlje. Zemlja se utisne i oblikuje se uredan sloj.

Na zemlju se može staviti sloj finog, mikrogranuliranog šljunka koji dolazi u različitim bojama. Također, dodaju se i dekoracije. Za ovaj terarij je mr. ing. agr. Sandra Bedran izabrala veliko ukrasno kamenje. Nakon kamenja dodaje se mahovina. Ona, također, dolazi u više boja, a doprinijet će bujnosti vegetacije.

Održavanje

Vaš terarij je gotov. Potrebno ga je samo zaliti manjom količinom vode, a procesom kondenzacije ovaj sustav će se sam pobrinuti da su biljke dobro hidrirane. Promjena boje mahovine biti će dobar indikator da je terarij potrebno zaliti. Izložite ga u prostoriji u kojoj nema prevelikih razlika u dnevnoj i noćnoj temperaturi i gdje neće biti pod utjecajem direktnog sunčevog svjetla. O drugim potrebama ne morate previše brinuti – jer ovaj jedinstveni eko sustav većinu stvari će napraviti sam, umjesto vas. Otvoreni ili zatvoreni, u različitim staklenim posudama-na vama je samo da ga pokušate izraditi.