Sve smo svjesniji da je plastika u svijetu veliki problem. Dio nje se reciklira, no veliki dio nije reciklabilan. Upravo su u tome svoju priliku vidjeli hrvatski inovatori, supružnici Josip i Monika Šnicek. Od nereciklabilne plastike napravili su novu vrijednost.

Put do inovacije

Polietileni, poliamidi, polikarbonati i razni PVC-i mogu se reciklirati, ali, primjerice, drške kuhinjskih noževa, plastične utičnice ili razni plastični dijelovi automobila ne mogu. Zato je jedina mogućnost njihova nova namjena.

Tu na scenu stupaju ovi hrvatski inovatori koji su deset godina pokušavali napraviti novi proizvod od nereciklabilne plastike. Spajanje te plastike na vruće bilo je nemoguće zbog različitih temperatura tališta tih plastika, ali i plinova kao nusprodukata koji nisu bili na eko bazi. No, hladnim spojem dodatkom emulzije i dodatkom cementa zbog UV zaštite dobili su kompaktnu masu koja je pokazala neku svoju statičku vrijednost.

Sve je počelo s barskom stolicom od tog materijala, pa preko pregrade, da bi proizveli i panele dimenzija 50 x 200 cm debljine 10 cm. Svoje su proizvode prvo testirali sami i oni su se s vremenom razvijali.

I tako su krenuli u pilot projekt izrade kućica od nereciklabilne plastike. Mislili su da nisu prvi koji su se toga dosjetili, no posjeti sajmovima uvjerili su ih da su na tom području ipak prvi na svijetu.

Treba znati da je sirovina od koje rade novi materijal jako kvalitetna i zato skupa u startu. Ali jednom izlivena i iskorištena, gubi na vrijednosti, no ne i na kvaliteti. Tajna je bila u tome da se osmisli kako je ponovno iskoristiti. Ovaj novi materijal ima i dobra izolacijska svojstva.

Čini se da na kućici od reciklabilne plastike ne misle stati. Tako su sada u izradi pontona za more, vezova za marine, bukobrana, zvučnih barijera. Ako imi to uspije, okoliš će im biti vrlo zahvalan.

Slika je, u vremenima kada tehnologija nije bila dostupna, predstavljala dokument u vremenu. Obilježavala je ljepotu, radost i tugu pojedinog trenutka, otkrivala emocije autora i ekspresije modela. Klasici hrvatskog slikarstva vrlo su traženi, a hommage-i njima svoja mjesta lako pronalaze na zidovima modernih zdanja.

Hommagei klasicima

Akademski kipar i slikar Dejan Kljun napravio je mnoge hommage klasicima hrvatskog slikarstva. Zadatak je umjetniku bio prilično izazovan, jer se radilo o Vlahi Bukovcu i ostalim umjetničkim velikanima. Kako i navodi sam umjetnik, bilo je tu puno istraživanja prije početka rada. Tražio je kako izraziti potez koji su imali umjetnici prije 130 godina, a u tom proučavanju došao je i do nekih spoznaja.

“Rekao bih da sam uspio otkriti jedan odnos impresionizma i klasicizma kod Vlahe Bukovca pogotovo jer sam se fokusirao na njegove radove.”, ističe Kljun.

Hommage epidemiji-slike s maskama

Na Kljunovim slikama našao se i jedan detalj koji je zapravo hommage vremenu u kojem se nalazimo. Slika barunice Rukavine s maskom na licu kreativna je sloboda autora Dejana Kljuna koji ističe: “Ta maska bi simbolizirala trenutak u kojem smo zatečeni.

Kako odabrati idealnu sliku

Kod odabira slike treba uzeti u obzir da bi se ona trebala lijepo uklopiti u vaš životni prostor. Slika bi trebala reflektirati vaš osobni stil, naglasiti prostor ili zaokružiti njegov izgled. Slikar Kljun ističe da svatko bira sliku po intuiciji no sugestije su dakako moguće. “Ako je recimo nekakav prostor uređen po suvremenim principima, ako je hladan, minimalistički, čist, prazan, i tako dalje, onda svakako u taj prostor ide nešto vatreno, možda čak nešto i zapackano itd. Dok, recimo kod nekih klasičnih prostora gdje se možda više gaji nešto tradicionalno, a tu uvijek ide nešto ovog stila. Naravno da su klasici uvijek poželjni, oni imaju svoje simbolike, imaju svoje značenje već zadano na početku, dok je apstrakcija sama po sebi slobodna, ona je neka vrsta jazza ili možda suvremene elektronske glazbe koja vas ne programira nego vas oslobađa.”, poentira umjetnik.

Apstrakcija za minimalističke prostore

Apstraktna umjetnost je puno slobodnija. Ona je ujedno i bliža modernom vremenu jer nije neopterećujuća. U modernim minimalističkim prostorima može podići atmosferu. Osim jednostavnih, postoje i slike koje su zadane u formi i imaju svoju kompoziciju, a tu je i kolorit kojem je cilj podići atmosferu u prostoru. Nije ga lako raditi, jer treba paziti da ne ostavi dojam kiča.

“Ovakve sklike dolaze u prostore koji su hladni, koji imaju taj jedan prizvuk ledenjaka ili Sjevernog pola kako ih ja volim nazivat. Onda ovo dođe kao kamin ili kao jedan vizualni oganj.”, navodi Kljun.

Budući da je ozarenost pri pogledu na umjetnička djela u svom domu ishod koji svaki kupac želi postići, treba se pobrinuti da se odabere prava slika. Ljubav na prvi pogled tu najčešće pali, no i ljubav nakon dužeg upoznavanja nije isključena. Jer se ipak radi o trajnoj vrijednosti.