Povežimo se

Arhitekti i arhitektonski projekti

Svjetski uspjeh hrvatskih arhitekata: Kineski Hotel LN Garden 

Za izgradnju ovog luksuzno opremljenog hotela površine veće od 60 tisuća kvadrata bilo je potrebno tri i pol godine

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat
Foto: Studio 3LHD

28. kolovoza 2018. u Kini je svečano otvoren 3LHDov projekt Hotel LN Garden.

Hotel površine 61068m2, s ukupno 365 soba dio je Nansha Seaside parka na ušću Biserne rijeke u kineskom gradu Guangzhou. Njegov volumen i velika površina vizualno su horizontalnim linijama fasade uklopljeni u prirodu koja ga okružuje.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_02
Foto: Studio 3LHD

Hrvatski arhitekti osvajaju svijet

Arhitektonski studio koji stoji iza ovog inovativnog projekta poznat je po svojim modernim i održivim rješenjima. Njihov dizajn odražava spoj suvremene estetike i funkcionalnosti, a u ovom su projektu posebnu pažnju posvetili korištenju ekološki prihvatljivih materijala.

3LHD: Kako je nastao i opstao jedan od najistaknutijih arhitektonskih ureda u Hrvatskoj

Za izgradnju ovog luksuzno opremljenog hotela bilo je potrebno tri i pol godine.

Prvi upit stigao je na 3LHDovu mail adresu u prosincu 2013. godine. Nakon inicijalnih sastanaka i komunikacije preko interneta uslijedio je i prvi posjet lokaciji te početak rada na projektu.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_03
Foto: Studio 3LHD

Luksuz i održivost u jednom

Novi hotel u Kini odiše luksuzom, ali istovremeno prati suvremene trendove održive gradnje. Koristeći inovativne tehnologije i energetski učinkovite sustave, ovaj objekt postavlja nove standarde u industriji hotelijerstva.

Ključne značajke hotela uključuju:

  • Ekološki prihvatljive materijale
  • Pametna rješenja za optimizaciju potrošnje energije
  • Spoj tradicionalne kineske kulture i modernog europskog dizajna

Glavni javni prostor hotela na zapadu ima pogled na zaljev a na istočnoj strani gleda na Seaside Park. U njemu dominiraju dva vertikalna lobija i velika vodena površina. Na projektu je ostvarena suradnja s hrvatskom umjetnicom Ivanom Franke, autoricom dviju umjetničkih instalacija postavljenih u glavnom lobiju hotela. Kolege iz kineskih tvrtki Guangzhou Urban and Design Institute i Citygroup su razrađivali detalje projekta te koordinirali radove na gradilištu u suradnji s 3LHDom.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_04
Foto: Studio 3LHD

Jednostavna fasada definira odnos između soba i vanjskih prostora, stvarajući kontinuiranu zonu terasa koje štite unutrašnjost od sunca, osiguravajući privatnost između soba i oblikujući vizualno prepoznatljiv identitet hotela. Njegov volumen i velika površina su horizontalnim linijama fasade uklopljeni u prirodu koja ga okružuje.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_06
Foto: Studio 3LHD

Zašto je ovaj projekt poseban?

Ovaj hotel nije samo mjesto za odmor, već i arhitektonsko remek-djelo koje spaja estetiku, funkcionalnost i ekološku svijest. Hrvatski arhitekti još su jednom pokazali kako domaća struka može konkurirati na globalnoj razini i oblikovati budućnost svjetske arhitekture.

Gosti mogu birati između nekoliko restorana koji se nalaze u hotelu – svaki od njih nudi drugačije iskustvo i atmosferu postignutu različitim materijalima i namještajem. Dvorana za bankete, prvenstveno namijenjena za organizaciju posebnih događaja, oblikovana je da dočara kazališno iskustvo. Kineski restoran, s dvostrukom visinom stropova nudi panoramski pogled na okruženje. Stolovi u prostranom „zapadnom“ restoranu organizirani su oko centralnog „trga“, smješteni ispod krošnji drveća i zelenila, s dvostranim pogledom na okoliš i centralni lobby.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_08
Foto: Studio 3LHD

Naglasak je u interijeru, posebno u smještajnim jedinicama, stavljen na luksuzne prirodne materijale a netipičnom prostornom organizacijom omogućen je neometani pogled prema okolišu.

Sjeverni dio prizemlja hotela rezerviran je za opuštanje i različite tipove aktivnosti. Zdravstveni i spa centar, s unutarnjim bazenom s whirlpoolima, hidro masažom, dvadesetmetarskim trakama za plivanje i vanjskim proširenjem smješten je u sjeverozapadnom krilu hotela.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_09
Foto: Studio 3LHD

Vanjski prostori hotela oblikovani su tako da povežu građevinu s krajobrazom, zelenim elementima koji se ponavljaju u unutrašnjosti građevine interijer se stapa s okolišem. Izmjenom osunčanih i sjenovitih zona, vodenih i zelenih površina i streha, oblikovani su otvoreni prostori.

3LHD_228_Hotel_LN_Garden_domnakvadrat_05
Foto: Studio 3LHD

Investitor je Lingnan Grupa, velika tvrtka čija je primarna djelatnost hotelijerstvo i turizam. U njihovom je vlasništvu više od 60 hotela i hotelskih lanaca diljem Kine. Njihovi poslovni interesi uključuju i prehrambenu industriju, logistiku, maloprodajne lance, te transportne usluge.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Krešimir Ivaniš: “Radio sam projekte iz gušta – i ostao prijatelj sa gotovo svim suradnicima”

Arhitekt Krešimir Ivaniš imao je veliki utjecaj na vizuru grada Zagreba kakav je on danas

Krešimir Ivaniš

Krešimir Ivaniš (Zagreb, 1935.) hrvatski je arhitekt i urbanist, jedan od ključnih protagonista poslijeratne arhitekture u Zagrebu. Diplomirao je 1961. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a karijeru je započeo u Arhitektonskom projektnom zavodu, da bi potom više od 30 godina djelovao u Jugomontu.

Radio je na projektima montažnog stanovanja, rekonstrukciji gradskih prostora i sportskih objekata, a zaslužan je i za idejna rješenja poput Aleje Poljskih jasenova i intervencija u Maksimiru. Njegov rad obilježava funkcionalnost, promišljenost i snažan društveni angažman. Dobitnik je nagrade za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata.

Ovdje pročitajte i ostale intervjue s hrvatskim arhitektima

Gospodine Ivaniš, stvarno ste imali veliki utjecaj na grad Zagreb – od šetnice gdje sada razgovaramo, do brojnih naselja. Kako je sve počelo?

Ja sam imao minimalni utjecaj, ali sam imao sreću da se to malo što smo predlagali i realiziralo. Ova šetnica je, primjerice, nastala spontano – bilo je viška novaca u Direkciji za Savu, i onda je pao prijedlog da se između dva mosta napravi nešto smisleno. Mi smo tada predložili Aleju Poljskih Jasenova, klupe, stube prema Savi – i većina toga je odmah napravljena. Ovaj ekološki asfalt nije bio dio plana, to je došlo kasnije.

Kako ste se odlučili za arhitekturu? Je li to bio san iz djetinjstva?

Iskreno? Odluka je bila prisilna. Moj prijatelj i ja smo planirali ići u nautiku u Kraljevicu, ali roditelji nisu dali. Škola arhitekture bila je odmah iza ugla u Krajiškoj, i tako sam završio tamo. Nije bio plan, ali ispalo je dobro.

Koji je bio vaš prvi projekt?

Još kao građevinski tehničar sam ušao u Arhitektonski projektni zavod. Moj tadašnji šef Branko Tučkorić mi je predložio da zajedno radimo natječaj za gradsku zgradu u Bujama. Dobili smo otkup – moj prvi projekt! Čak sam tada imao priliku osobno upoznati arhitekta Antuna Ulriha – to mi je bio veliki trenutak.

Nakon diplome ste se zaposlili u Jugomontu. Kako je izgledao taj početak?

Nas trojica – Franko Hlebec, Berislav Brnčić i ja – odmah smo pozvani u Jugomont. Tamo smo radili na tehnološkom odjelu, što je značilo da smo morali projektirati cijeli proces izgradnje – od proizvodnje panela do njihove montaže. Bilo je to novo, izazovno i jako zanimljivo. Uživali smo u tom sustavu i timskom radu.

Poznato je da ste veliki ljubitelj sporta. Kako ste to spojili s arhitekturom?

Berislav Brnčić i ja smo stanovali blizu, a svaki drugi dan smo trčali osam kilometara po nasipu. Tridesetak godina tako. Uz to, radio sam i brojne projekte za sportske objekte, iako se mnogi nisu realizirali. Najviše mi je žao velikog plivačkog centra koji je trebao biti s druge strane Save.

Koji dio Zagreba vam je najdraži?

Uh… pa možda južni nasip – to sam svojim šlapama utabao. I Maksimir, za koji sam radio i ozbiljna istraživanja. Vjerovao sam da je to prvi javni park u Europi, iako sam kasnije otkrio da je Saint-Étienne možda bio prvi. No Maksimir je svakako čudesno mjesto, stvoreno da oplemeni dušu građana Zagreba.

Nedavno ste dobili nagradu za životno djelo. Što vam ona znači?

Veliko iznenađenje i još veće zadovoljstvo. Imao sam sreću da sam kroz karijeru mogao birati projekte po afinitetu i surađivati s ljudima koji su postali moji prijatelji. Posebno se sjećam Jugomonta – to je bila radionica entuzijasta bez radnog vremena. Radili smo dok nismo riješili problem. Takvu energiju i strast rijetko gdje nađeš.

Hvala vam na ovom razgovoru.
Hvala vama.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice