Dolaskom hladnijih dana balkoni, terase i ulazi u domove ne moraju izgubiti svoju živost i boje. Iako većina ljetnog cvijeća završava svoj ciklus, postoje biljke koje upravo u jesen i zimu pokazuju svoju najljepšu stranu. Uz pravilan odabir vrsta, malo kreativnosti i nekoliko važnih pravila sadnje, moguće je stvoriti atraktivne biljne aranžmane koji će uljepšavati vanjske prostore tijekom hladnijeg dijela godine.

Kalendar sadnje povrća: Što sijati i saditi od siječnja do prosinca?

Jesenski i zimski aranžmani vraćaju boju balkonima i terasama

Kada temperature počnu padati, a dani postaju sve kraći, mnogi balkoni i terase ostaju prazni. No jesen ne mora značiti kraj vrtlarske sezone. Naprotiv, upravo je to idealno vrijeme za stvaranje novih biljnih kombinacija koje će unijeti boju i teksturu u često siv zimski krajolik.

Zimzeleni grmovi, vrijeskovi, ciklame i ukrasne četinjače samo su neke od biljaka koje se mogu kombinirati u zanimljive aranžmane. Kako ih pravilno posaditi i osigurati im dobre uvjete za prezimljavanje, otkriva diplomirana inženjerka agronomije Zvonimira Bošnjaković.

Biljke koje cvatu zimi: Savjeti za sadnju i odabir najljepših vrsta

Koje biljke odabrati za hladnije mjesece?

Za jesenske i zimske aranžmane važno je odabrati biljke koje dobro podnose niže temperature, ali i one koje će svojom bojom, oblikom ili teksturom ostati dekorativne tijekom hladnih mjeseci.

Među zanimljivijim vrstama ističe se skimija, zimzeleni grm čiji su najveći ukras gusti cvjetni pupovi koji se razvijaju u jesen i ostaju na biljci sve do proljeća.

„Skimija je zimzeleni grm koji naraste do 80 centimetara, a njezini pupovi drže od jeseni, preko cijele zime, do proljeća. U proljeće se ti pupovi otvaraju, tako da je lijepa tijekom cijele godine”, objašnjava Zvonimira Bošnjaković.

Uz skimiju, u hladnijem dijelu godine posebno su atraktivni vrijeskovi i kalune, koji svojim bojama i strukturama stvaraju zanimljive kontraste. Ciklame donose nježne cvjetove u ružičastim, bijelim ili ljubičastim tonovima, dok maćuhice mogu cvjetati i tijekom blažih zimskih razdoblja.

Kombiniranjem različitih biljaka moguće je postići razigran izgled koji ostaje privlačan i kada većina vrta miruje.

Kada je najbolje saditi biljke zimske cvatnje?

Iako su biljke namijenjene hladnijem dijelu godine, njihova sadnja zahtijeva odgovarajuće vremenske uvjete.

Najbolje ih je saditi kada prođu najveće ljetne vrućine, ali prije dolaska jačih mrazova. Tada je tlo još dovoljno toplo da se korijen može prilagoditi novim uvjetima.

„Idealno vrijeme za sadnju biljaka zimske cvatnje je period između rujna i studenoga. Naravno, sve ovisi o temperaturama jer i rujan može biti dosta topao”, ističe Bošnjaković.

Važno je pratiti vremenske prilike, a ne isključivo kalendar. Sadnja tijekom izrazito toplih dana može dodatno opteretiti biljke, dok sadnja neposredno prije smrzavanja tla otežava njihovo ukorjenjivanje.

Vrijeme je za jesensko ukrasno bilje!

Dobra drenaža sprječava propadanje korijena

Jedna od najčešćih pogrešaka pri sadnji biljaka u posude jest zanemarivanje odvodnje vode.

Tijekom jeseni i zime padaline su često obilnije, a zbog nižih temperatura zemlja se sporije suši. Ako se voda predugo zadržava oko korijena, može doći do njegova propadanja.

„Što se tiče zemlje za sadnju, najbitnije je za biljke jesenske i zimske cvatnje da se bira zemlja ili supstrat koji je dovoljno rahli i blago kiseli. Tijekom jeseni imamo puno vlage i zemlja dugo ostaje vlažna. Zbog toga biljke mogu trunuti”, upozorava Bošnjaković.

Osim odgovarajućeg supstrata, važna je i pravilno pripremljena posuda.

„Što se tiče sadnje u tegle, tu nam je bitna drenaža. Važno je na dno tegle staviti dva ili tri prsta glinopora, šljunka ili kamenja kako bi se zemlja mogla ocijediti. Nakon toga stavljamo agrotekstil”, objašnjava agronomkinja.

Pritom je ključno da posuda ima otvore kroz koje višak vode može slobodno otjecati. Sam sloj šljunka ili glinopora ne može zamijeniti odvodne otvore.

Kako pravilno posaditi biljke u tegle?

Biljku treba postaviti na odgovarajuću dubinu, približno jednaku onoj na kojoj je rasla u prethodnoj posudi. Zatim se prostor oko korijena popunjava blago kiselim supstratom.

„Stavljamo biljku unutra, popunjavamo zemlju sa svih strana i onda se sve mora dobro stisnuti kako bi se korijen povezao s novom zemljom. Obavezno nakon sadnje treba zaliti”, savjetuje agronomkinja.

Zalijevanje nakon sadnje važno je čak i kada je vrijeme hladnije jer pomaže da supstrat dobro prione uz korijen.

Kako njegovati biljke tijekom zime?

Iako su odabrane biljke prilagođene hladnijim uvjetima, to ne znači da tijekom zime ne zahtijevaju njegu. Tijekom kišnih razdoblja dodatno zalijevanje često nije potrebno, ali za duljih suhih razdoblja biljke u posudama ipak treba povremeno zaliti.

Posebnu pažnju treba posvetiti biljkama tijekom jakih mrazova. Korijen biljaka u teglama izloženiji je smrzavanju nego korijen biljaka posađenih u vrtu jer je okružen manjom količinom zemlje.

Zato je osjetljivije vrste dobro smjestiti na zaklonjeno mjesto, zaštićeno od hladnog vjetra, a tijekom ekstremnih hladnoća po potrebi zaštititi i same posude.

Treba imati na umu i da sve biljke nemaju jednaku otpornost na niske temperature. Primjerice, otpornost skimije ovisi o sorti i uvjetima uzgoja, dok su ciklame, osobito one koje se često prodaju kao sezonsko cvijeće, osjetljivije na jači mraz.

Orezivanje, zaštita i sadnja ruža – jesenska njega ovog cvijeta uključuje nekoliko važnih koraka

Za zimski kutak dovoljno je nekoliko pažljivo odabranih biljaka

Za stvaranje atraktivnog jesenskog i zimskog kutka nisu potrebni veliki vrt ni zahtjevni zahvati. Dovoljno je nekoliko dekorativnih tegli, pažljivo odabranih biljaka i malo kreativnosti.

Kombinacijom zimzelenih grmova, ukrasnih četinjača i cvjetnica moguće je oblikovati aranžmane koji će krasiti ulaze u dom, balkone i terase čak i kada temperature padnu.

Upravo su takvi mali zeleni detalji najbolji način da i tijekom najhladnijih mjeseci zadržimo dio živosti i ljepote prirode u svojoj svakodnevici.

Postoji jedan dojam koji je u uređenju okoliša najteže postići, a najlakše previdjeti: da nešto novo izgleda kao da je oduvijek na svom mjestu. Kod Picala se, priča Danica Jelenić, predsjednica uprave tvrtke Beton Lučko, taj dojam nije gradio samo sadnjom odraslih stabala, nego i — doslovno — pod nogama, kroz odabir materijala, formata i tekstura.

I to je onaj dio priče koji na lijepim fotografijama nikad ne dobije svoju objavu. Primijetit ćemo palme i infinity bazen, ali tlo? Tlo primjećujemo tek kad zapne — kad je opločnik klimav, ružan ili ljeti vruć da po njemu ne možeš bos. Dobar okoliš, pak, ne primjećujemo uopće. A upravo je to, kad se dobro razmisli, najveći kompliment koji može dobiti.

Jedan resort, više vrsta tla

Danas, objašnjava Jelenić, gostu i vlasniku nekretnine nije bitna samo lijepa zgrada nego i okoliš — trend koji Beton Lučko, jedan od vodećih domaćih proizvođača betonskih elemenata, prati već godinama, a Valamar im je pritom značajan investitor. Kod Picala se radilo od početka projekta, u dogovoru s projektantom okoliša, gdje su se pomno birali formati, dizajni i obrade opločnika, uz poneko usklađivanje geometrije koje gradnja uvijek donese.

Rezultat nije jedan proizvod razvučen preko cijelog kompleksa, nego mala paleta prilagođena tome što svaki dio resorta traži. Uz more je korištena Tramontana — opločnik koji oponaša dasku, onu brodsku palubu kakvu podsvjesno očekujemo uz obalu. Za površine kojima moraju proći dostavna, ali i vatrogasna vozila (a pristup vatrogascima uvijek je uvjet), poslužio je robusniji Cityline. A uz samu obalu, kod beach barova, našao se Lido — najnoviji i vizualno najmoderniji element. Tri različita tla, tri različita zadatka, jedan usklađen dojam.

Napravljeno da izdrži more (i naše zime)

Ovdje dolazi onaj dio koji se pokaže tek nakon nekoliko sezona — a mene, priznajem, kod svake kupnje zanima najviše: kako će stvar izgledati za par godina. Blizina mora nije sitnica; sol i vlaga nemilosrdni su prema materijalima. Beton Lučko je, kaže Jelenić, još davno uspostavio način proizvodnje koji zadovoljava i uvjete izloženosti moru i naše kontinentalne zime, kroz dodatke i materijale koji ulaze u sam opločnik. Prevedeno: površina koja bi drugdje brzo propala ovdje bi trebala ostati lijepa i sigurna i onda kad prve fotografije davno izblijede.

Iza mirne slike stoji vrlo užurbana stvarnost

Ono što na kraju djeluje mirno i prirodno nastalo je, naravno, na sasvim neromantičnom gradilištu. Proizvodnja je, otkriva Jelenić, dobro pokrivena — dva automatizirana i međusobno jednaka postrojenja između kojih se kalupi mogu prebacivati, što kod ovako velikih projekata omogućuje da se ispoštuje dinamika, a rokovi otvaranja uvijek su bili blizu. Najzahtjevnija je zapravo bila logistika: gradilište je puno, a roba gabaritna i teška, pa se sve svodilo na korektan dogovor s glavnim izvođačem i voditeljima projekta.

Ljepota koja se ne vidi: manje ugljika u svakoj ploči

I tu je dio koji mi se sviđa najviše, jer spaja estetiku s nečim što ima smisla. Održivost Picala ne mjeri se samo potrošnjom gotovog hotela, nego ulazi i u izbor materijala i način proizvodnje. Kod betona to znači smanjiti udio primarnih sirovina i ugljični otisak, a da svojstva ostanu ista.

Beton Lučko na tome radi već godinama, kroz niz istraživačkih projekata usmjerenih na održiviji i reciklabilan beton. Jedan od zgodnijih primjera: umjesto dijela pijeska u smjesu se dodaje pepeo iz energana, čime se štedi na primarnoj sirovini, a opločnik i dalje zadovoljava sve što norma traži. Uz to, beton je i sam po sebi reciklabilan i može se vraćati natrag u proizvodnju, što tvrtka i radi s dijelom nosivih betona. Drugim riječima, dio ljepote koju gazimo napravljen je pametnije nego što bismo pretpostavili — a da se to na oku uopće ne vidi.

Cilj: da nema granice

Najljepše u cijeloj priči je što joj svrha nije bila „ograditi” hotel od okoline. Upravo suprotno — okoliš je ono što ovom velikom kompleksu daje osjećaj pripadnosti mjestu, od materijala i tekstura do više od 37 tisuća posađenih biljaka i šetnica uz more. Ta promenada ispod hotela, u koju su ugrađene tračnice kao omaž nekadašnjoj Parenzani, možda najbolje sažima ideju: cilj nije bio povući granicu između hotela i Poreča, nego stvoriti prostor koji se prirodno nastavlja na grad i njegovu obalu. A kad prošećete i ne osjetite gdje prestaje jedno, a počinje drugo — tlo pod nogama odradilo je svoj najtiši, a možda i najvažniji posao.

Dobro je znati:

• Tramontana — opločnik s izgledom brodske daske, uz more.
• Cityline — robusna površina za dostavna i vatrogasna vozila (pristup vatrogascima uvijek je uvjet).
• Lido — najmoderniji element, uz obalu i beach barove.
• Otpornost — proizvodnja prilagođena i izloženosti moru i kontinentalnim zimama.
• Održivost — manji ugljični otisak (npr. pepeo iz energana umjesto dijela pijeska), a beton je reciklabilan.
• Kontekst — opločnici se stapaju s više od 37.000 biljaka i promenadom s tračnicama, omažom Parenzani.