Srpanj u povrtnjaku rijetko izgleda prazno. Grah je obran, grašak je davno završio svoj krug, a gredica koja je do jučer bila puna zelenila sada zjapi. Upravo tu počinje priča o postrnoj sjetvi.

Postrna sjetva znači da se ista gredica iskoristi dvaput u istoj sezoni. Nakon što se ubere rani usjev poput graha, graška ili mladog krumpira, na isto mjesto sije se nova kultura koja stigne sazrijeti prije zime. Neki vrtlari je nazivaju i naknadnom sjetvom ili drugim krugom sjetve, no princip je uvijek isti: iskoristiti svaki kvadrat zemlje i svaki preostali topli tjedan, umjesto da gredica čeka sljedeće proljeće.

Razlika prema plodoredu je bitna, iako se pojmovi često miješaju. Plodored je dugoročan raspored: kulture se izmjenjuju iz godine u godinu kako se tlo ne bi iscrpilo i kako se bolesti vezane uz određenu biljku ne bi nakupljale. Postrna sjetva je kratkoročan potez unutar iste sezone. Jedno ne isključuje drugo: dobro planirana postrna sjetva zapravo je dio šireg plodoreda, jer redovito mijenja koju kulturu gredica nosi.

Zašto je srpanj i dalje dobar trenutak

Najveći izazov u ovo doba godine nije nedostatak vremena, nego visoka temperatura i suho tlo. Klijanje sitnog sjemena u takvim uvjetima ide sporije nego u svibnju. Ipak, dani su dovoljno dugi da mnoge kulture stignu do berbe prije prvih hladnijih noći, pa je druga sjetva i dalje isplativa.

Prema iskustvima naših vrtlara, lipanj je mjesec kada vrt dobiva pravi zamah: mrkva i peršin siju se upravo tada za jesenski urod, jer preskaču najgori dio ljetne vrućine u tlu i intenzivnije kreću rasti čim dođu prvi hladniji dani. Isto vrijedi i za salatu: sorte poput maslačaste ili hrastove salate podnose visoke temperature bolje od klasičnih glavatih sorti, pa su bolji izbor za srpanjsku postrnu sjetvu. Rotkvica i repa rastu još brže. Do uroda im treba tek tri do četiri tjedna, što ih čini idealnima za popunjavanje svake gredice koja se odjednom oslobodila.

Blitva je posebno zahvalna kultura za ovo razdoblje. Brzo raste, dobro podnosi vrućinu i može se brati kroz cijelo ljeto, pa je česta preporuka za onaj dio vrta koji je ostao prazan nakon prvog kruga sjetve.

Kako srpanjska sjetva izgleda u praksi

Kad se gredica isprazni, prvi korak nije sjeme, nego tlo. Ljetni usjevi poput graha ili graška iscrpe hranjive tvari, pa gredicu vrijedi lagano prekopati i dodati sloj zrelog komposta prije nove sjetve. To je ulaganje koje se vraća već kroz nekoliko tjedana, kroz zdraviji i brži rast nove kulture.

Sjeme se u srpnju sije nešto dublje nego u proljeće, jer sunce brže isušuje površinski sloj tla. Nakon sjetve nužno je redovito zalijevanje, po mogućnosti ujutro, kako bi biljka imala vodu za cijeli dan, a lisna masa ostala suha do večeri. Vrtlari koji planiraju klimatsku zonu i raspored sadnje unaprijed, uglavnom lakše pogode pravi trenutak za ovu drugu sjetvu.

Zaštita od vrućine: kako sjeme uopće preživi srpanj

Najveći neprijatelj postrne sjetve nije nedostatak vremena, nego sunce koje u nekoliko sati osuši površinski sloj tla. Nekoliko provjerenih trikova pomaže da sjeme uopće proklija.

Sjenčanje je prvi korak. Laka mrežica za zasjenu, obično 30 do 50 posto propusnosti, postavljena preko gredice u prvih desetak dana smanjuje temperaturu tla za nekoliko stupnjeva, a time i isparavanje vode. Istu ulogu može odigrati i improvizirana sjena: postavljena daska, karton ili grančice položene preko reda dok klice ne izbiju.

Vrijeme sjetve tijekom dana također igra ulogu. Sjeme je najbolje sijati kasno poslijepodne ili predvečer, kada se tlo već malo ohladilo. Ako se sije ujutro, sunce tijekom dana može presušiti gornji sloj prije nego što sjeme uopće upije dovoljno vlage za klijanje.

Pred-namakanje sjemena dodatno ubrzava i olakšava klijanje. Sitno sjeme poput salate, rotkvice ili mrkve namoči se u mlakoj vodi šest do dvanaest sati prije sjetve. Time se skraćuje vrijeme koje sjeme provede u suhom, vrućem tlu, pa se smanjuje rizik da presuši prije nego što proklija. Nakon sjetve, gredicu je dobro odmah lagano zaliti i po potrebi prekriti tankim slojem malča koji zadržava vlagu bliže površini.

Krajem kolovoza i u ranom rujnu red dolazi na kulture koje podnose i prve hladnije noći: matovilac, zimska salata, špinat i razne vrste rukole. Prema našem vodiču za kolovošku sjetvu, salatna rukola posijana krajem kolovoza ima najbolju šansu preživjeti prve mrazeve, dok divlja rukola posijana ranije osigurava urod svježih listova prije zime, a zatim mirno čeka proljeće. Matovilac se sije izravno u pripremljeno tlo i pokriva netkanim materijalom čim temperature počnu padati, a onda se bere praktički cijele zime. Ovaj drugi val zapravo je klasična jesenska dosjetva, nastavak iste ideje koja je krenula još u srpnju.

Što posijati i kada: kratki pregled rokova

Za lakše planiranje, evo okvirnih rokova sjetve i vremena do berbe za kulture koje najčešće dolaze na red kod postrne sjetve:

• Rotkvica — sije se do kraja kolovoza, berba za 3 do 4 tjedna
• Salata (maslačasta, hrastova) — sije se tijekom srpnja i kolovoza, berba za 4 do 6 tjedana
• Blitva — sije se do sredine kolovoza, berba za 6 do 8 tjedana, a bere se postupno kroz cijelu jesen
• Mrkva — sije se u lipnju i srpnju za jesenski urod, berba za 10 do 12 tjedana
• Špinat — sije se krajem kolovoza, prva berba mladih listova za oko 6 do 8 tjedana
• Matovilac — sije se u rujnu, bere se tijekom cijele zime
• Rukola (salatna i divlja) — sije se krajem kolovoza, berba za 3 do 5 tjedana

Kad se ovi rokovi poklope s vremenom žetve ranijih kultura, gredica praktički nikad ne ostaje prazna.

Koje kulture najbolje odgovaraju postrnoj sjetvi

Za postrnu sjetvu najbolje prolaze biljke s kratkim vegetacijskim razdobljem, one kojima ne treba puno vremena da dođu do berbe. Rotkvica, salata, blitva, špinat, mladi luk i razne vrste kupusnjača spadaju u tu skupinu. Mrkva i peršin traže nešto dulje da sazriju, ali upravo zato ima smisla sijati ih baš sada: dok temperatura opada, korijen nastavlja rasti, a plod je slađi nego kad je sazrio u punoj ljetnoj vrućini.

Vrijedi izbjegavati ponovnu sjetvu iste porodice na istom mjestu odmah nakon žetve, isti princip koji vrijedi i kod klasičnog plodoreda i visokih gredica. Ako je gredica prije nosila mahunarke poput graha, dobro će joj doći lisnato povrće ili korjenaste kulture, jer imaju drugačije potrebe za hranjivim tvarima i manje su izložene istim bolestima tla.

Strpljenje u prvim tjednima

Srpanjska postrna sjetva traži malo više pažnje nego proljetna, prije svega zbog vode. Tlo se brzo suši, a sitno sjeme lako presuši prije nego što uspije proklijati. Zato je vrijedno provjeravati vlažnost prstom, nekoliko centimetara ispod površine, umjesto oslanjati se samo na izgled tla. Malčiranje tanjim slojem organskog materijala oko mladih biljčica dodatno pomaže zadržati vlagu i smanjuje potrebu za svakodnevnim zalijevanjem.

Nagrada za taj trud dolazi već krajem ljeta, kada gredica koja je izgledala prazna ponovno bude puna zelenila, a povrtnjak umjesto jednog kruga uroda daje dva. Za sve koji žele iskoristiti svaki kvadrat zemlje, postrna sjetva ostaje jedan od najjednostavnijih i najisplativijih poteza u cijeloj vrtlarskoj sezoni.

Na otoku San Giorgio Maggiore u Veneciji ponovno se otvaraju staze Borgesovog labirinta, jednog od najljepših i najupečatljivijih labirinata u Italiji. Nakon petnaest godina od dovršetka, obnova je stigla baš na četrdesetu obljetnicu smrti argentinskog pisca Jorgea Luisa Borgesa (1899. – 1986.), kojemu je labirint i posvećen. Glavni sponzor projekta bila je tvrtka PwC Italija, koja se pridružila Zakladi Giorgio Cini u ovom zahtjevnom pothvatu.

Borgesov labirint je djelo arhitekata Buore i Palladija i danas predstavlja gotovo treći klaustar kompleksa, prostor koji spaja staro i suvremeno, arhitekturu i književnost, krajolik i literaturu. Otvoren za javnost 2021. godine kroz vođene obilaske u organizaciji VisitCinija, u posljednjih pet godina privukao je više od 25.000 posjetitelja. Po svojoj koncepciji podsjeća na formalne, geometrijski uređene vrtove kakvi su nekoć krasili talijanske renesansne palače, sličan pristup simetriji i preciznoj organizaciji prostora danas je i dalje jedan od omiljenih stilova pri planiranju vrta.

Renata Codello, glavna tajnica Zaklade Giorgio Cini, istaknula je da su obnova i trajna briga o otoku i njegovoj baštini temelj djelovanja zaklade još od 1951. godine. Prema njezinim riječima, riječ je o kontinuiranom, znanstveno utemeljenom i vizionarskom projektu, koji konzervatorsku obnovu ne shvaća kao puki odgovor na hitne situacije, već kao proces prilagodbe prošlosti sadašnjosti. Otok, dodaje, zaklada oduvijek doživljava kao svojevrstan laboratorij restauracije, mjesto koje povezuje strogost struke s kreativnim izazovom.

Giovanni Andrea Toselli, predsjednik uprave PwC Italije, naglasio je da je obnova Borgesovog labirinta osobito značajan projekt jer objedinjuje očuvanje baštine, promicanje kulture i brigu o pristupačnosti. Prema njegovim riječima, podržati ovakvu inicijativu znači učiniti lokalitet velike umjetničke vrijednosti pristupačnijim i otvorenijim širokoj publici, uz poštovanje jedinstvenog ambijenta otoka San Giorgio Maggiore. Time se, kaže Toselli, nastavlja smjer djelovanja inicijative PwC for Culture, koja kroz partnerstva s kulturnim institucijama nastoji čuvati sjećanje i stvarati vrijednost za zajednicu.

Kako je tekla obnova

Radovi su započeli uklanjanjem 165 osušenih ili oštećenih grmova šimšira (Buxus sempervirens), biljke koja se stoljećima koristi upravo za izradu ovakvih zelenih struktura zahvaljujući svojoj gustoći i otpornosti na rezidbu. Slična logika stoji iza topiarija kao ukrasnog elementa vrta, gdje se zimzelene, sporo rastuće vrste poput šimšira oblikuju u precizne geometrijske forme.

Nakon uklanjanja starih biljaka uslijedila je temeljita inspekcija sustava navodnjavanja, a malfunkcionalne linije zamijenjene su novima, čime je sustav vraćen u puni pogon. Tlo je pripremljeno gnojidbom i unošenjem oko dva kubična metra novog, prikladnog supstrata, kako bi se osiguralo pravilno ukorjenjivanje novih sadnica. Zatim su posađene nove biljke šimšira iste vrste, odabrane zbog već razvijenih krošnji i naknadno orezane tako da se skladno uklope u postojeći oblik labirinta.

Konstantnim praćenjem rasta i navodnjavanja utvrđeno je koje su se biljke uspješno ukorijenile, dok su primjerci koji nisu dobro reagirali zamijenjeni dodatnih 30 novih sadnica. Usporedno s tim radovima, ručno je uklonjen korov kroz cijeli labirint kako bi se očuvala njegova cjelovita skladnost.

Labirint dostupan svima

Poseban naglasak stavljen je i na pristupačnost lokaliteta. Prvi zahvat odnosio se na stazu prema ulazu: uklonjen je višak šljunka, staze su izravnate i trasirane, a postavljeni su certificirani saćasti paneli koji omogućuju sigurno kretanje i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Zahvaljujući stabilizaciji površine, prilaz labirintu danas je prirodan, ugodan i siguran za sve posjetitelje, princip koji je sve prisutniji i u suvremenom urbanizmu, gdje se sve više razmišlja o gradovima prilagođenima svim skupinama građana.

U suradnji s Talijanskim savezom slijepih i slabovidnih osoba (UICI), a posebno uz doprinos Gabrielea Marina, predsjednika Područnog odbora za Veneciju, izrađena je i postavljena taktilna mapa koja prikazuje raspored labirinta. Ona posjetiteljima omogućuje da se unaprijed upoznaju s rutom prije nego što krenu među stazama od šimšira.

Renata Codello dodaje da je pitanje pristupačnosti kulturnim lokalitetima puno šire nego što se obično misli. U doba produženog životnog vijeka, kaže, potrebno je razvijati nove oblike gostoljubivosti, jer ljepota mjesta znatno pridonosi ljudskoj dobrobiti, ali zahtijeva konkretne akcije. Obitelji i mlađe generacije danas na drugačiji način doživljavaju umjetničke lokalitete, pa je ponuditi pozitivno iskustvo koje se može podijeliti s drugima važan korak prema uključivosti.

Kada posjetiti labirint

Borgesov labirint otvoren je za posjetitelje od sredine srpnja, s prilagođenim radnim vremenom, a sve informacije dostupne su na službenoj stranici visitcini.com. U jesen će PwC Italija ponuditi i besplatan vikend otvorenja, tijekom kojeg će svi zainteresirani moći doživjeti imerzivnu šetnju kroz zelenilo otoka San Giorgio. Detalji rezervacije bit će objavljeni putem službenih kanala Zaklade Giorgio Cini i PwC Italije.

Ovakvi projekti, u kojima zelenilo, arhitektura i pristupačnost postaju dio iste priče, sve su češći i u drugim europskim gradovima, gdje krajobrazna arhitektura i urbanizam više ne funkcioniraju odvojeno, već se promatraju kao cjelina.

Stefano Boeri: Arhitekt koji vraća prirodu u gradove

Info i foto:
Fondazione Giorgio Cini
Ufficio Stampa
PwC per la cultura
Ufficio Stampa