Vrt
Kakav vrtni roštilj odabrati? Ovaj će vam vodič olakšati posao
Roštilj ili vrtni kamin neizostavni je dio svakog doma
Ako želite ukrasiti svoj vrt ili ljetnu kuhinju roštiljem koji će privlačiti poglede i upotpuniti dojam boravka na otvorenom, svakako promislite nekoliko važnih pitanja:
Želite li natkrivenu ili nenatkrivenu verziju roštilja?
Pod natkrivenom (unutarnjom) izvedbom roštilja podrazumijevamo roštilj postavljen na terasi pod nadstrešnicom ili u unutarnjem prostoru. U tom slučaju je obavezno korištenje limene nape iznad roštilja i cijevi za odvod dimnih plinova. Ako postoji dimnjak na kojeg se priključuje limena napa, potrebno je obratiti pažnju na potreban profil dimnjaka. Kod ugradnje u unutarnje prostore, potrebno je predvidjeti dovod svježeg zraka i ugradnju kutije za pepeo.
Planirate adaptirati ili urediti stan? Za uspjeh ove avanture slijedite deset ključnih savjeta
Nenatkrivena izvedba je vanjska, slobodno izložena svim atmosferskim uvjetima. Roštilj se postavlja na dovoljnoj udaljenosti od objekata jer dimni plinovi izlaze van kroz betonsku masku. Nije moguće korištenje drvenih elemenata zbog djelovanja vlage iz atmosfere. Roštilj je potrebno postaviti na betonsku podlogu minimalne debljine 15 cm, temeljeno ovisno o nosivosti terena.

Želite li pripremati manje količine hrane ili pripremati jela na ražnju?
Tu su manji, obiteljski roštilji širine ložišta 66 – 100 cm koji će sigurno zadovoljiti potrebe jedne veće obitelji. Za veće zabave potrebna je i veća širina ložišta 100 – 130 cm, a za potpuni ugođaj roštiljanja može se preporučiti širina ložišta 150 cm. U tom slučaju potrebno je s bočne strane predvidjeti pristup motoru za vrtnju ražnja.
Na to treba posebno obratiti pažnju pri ugradnji roštilja u prostor omeđen zidovima. Ložišta šira od 150 cm također se mogu pronaći, ali ona su već namijenjena ugradnji u ugostiteljskim objektima.
Otporne, postojane, lako se održavaju… Evo dobrih razloga zašto odabrati keramičke pločice
Hoćete li pripremati peku na roštilju?
Ako želite pripremati peku u ložištu svojeg roštilja, za peku promjera 40 cm minimalna potrebna dubina ložišta je 70 cm, kao i širina 70 cm. Ako odaberete veću peku promjera 50 cm tada računajte i na desetak centimetara veće dimenzije unutrašnjosti ložišta.

Koji dodatni elementi roštilja su vam potrebni?
U skladu s ograničenjima prostora i, naravno, vašim financijskim mogućnostima, priprema hrane u zidanim roštiljima može biti posebno ležerna i zanimljiva ako predvidite neke od dodatnih elemenata roštilja: metalno žarište odgovarajućih dimenzija, malu obiteljsku krušnu peć, klupčice pokraj roštilja za odlaganje pribora i hrane, radne plohe sa sudoperom, ugradbenim hladnjakom, kuhalom, ledomatom.
Ako još u sličnom stilu sazidate pod svojom nadstrešnicom stol i vrtne klupe, bit će jednako oduševljeni vaši ukućani i vaši gosti pa se život u toplim razdobljima godine može ugodno preseliti na terasu.
Izvor: Fic.hr
Balkoni i terase
Biljke na balkonu ljeti: Kako zelenilom rashladiti stan i stvoriti ugodniji prostor
Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva…
Biljke na balkonu ljeti nisu samo dekoracija. One su jedan od najučinkovitijih načina da se smanji temperatura u stanu. Dok gradski asfalt prikuplja toplinu i vraća je u zrak i noću, balkon prekriven zelenilom funkcionira po posve drukčijoj logici. Biljke isparavaju vlagu, blokiraju izravno sunčevo zračenje i stvaraju rashladni sloj između vas i ljetne vrućine.
Nije potreban vrt ni velika terasa. Dovoljno je nekoliko dobro odabranih tegli na pravom mjestu. I malo strpljenja na početku – jer biljke koje se jednom ukorijene na balkonu rade posao same, tiho i bez struje.
Zašto je grad ljeti vruć, a park hladan i što zelenilo u gradu ljeti radi s mikroklimom
Kako biljke na balkonu zapravo rashladuju prostor
Mehanizam je isti onaj koji čini park ugodnijim od asfaltiranog trga. Biljka kroz listove ispušta vlagu. Pri isparavanju te vlage troši se toplinska energija iz okolnog zraka i temperatura pada. Što je više zelenila na balkonu, to je efekt izraženiji. Uz to, veće biljke i penjačice stvaraju sjenu na podu balkona i na prozorskom staklu. Time se smanjuje količina topline koja ulazi u stan kroz ostakljenje.
Efekt nije zanemariv. Dobro ozelenjen balkon može sniziti temperaturu neposredno uz prozor za nekoliko stupnjeva. To se osjeti i unutar stana, posebno na gornjim katovima gdje je insolacija najjača. Stanari koji ljeti pate od pregrijavanja spavaće sobe često kao rješenje odmah pomisle na klimu – a rjeđe na to da bi nekoliko tegli s pravim biljkama moglo značajno promijeniti situaciju, i to trajno.
Biljke na balkonu ne djeluju samo rashladujuće. One povećavaju vlažnost zraka u neposrednoj okolini, što je posebno važno u gradovima gdje je suhi, zagrijani zrak jedan od glavnih uzroka nelagode ljeti. Zrak koji prolazi kroz zelenilo na balkonu dolazi u stan blaži i svježiji nego onaj koji udara ravno s betonskog zida.

Koje biljke birati za balkon ljeti
Odabir ovisi ponajprije o orijentaciji balkona. Južni i zapadni balkoni primaju daleko više sunca. Sjeverni i istočni imaju drukčije uvjete pa traže drukčiji pristup. Greška koju mnogi rade je kupovina biljaka prema izgledu, bez provjere koliko sunca balkon stvarno prima. Biljka koja ne odgovara uvjetima neće napredovati – i neće rashladivati.
Za sunčane balkone najpouzdanije su pelargonije, lavanda i ukrasne trave. Podnose jaku insolaciju i ne traže svakodnevnu pažnju. Pelargonije su posebno zahvalne – rastu brzo, cvjetaju cijelo ljeto i tvore gustu masu listova koja dobro blokira sunce. Lavanda uz to privlači pčele i širi miris koji mnogi asociraju s ugodnim ljetnim večerima. Sukulenti su odlična dopuna jer ne zahtijevaju učestalo zalijevanje čak ni u najtoplijim danima. Pogodni su za one koji su često odsutni ili jednostavno zaborave zaliti.
Za sjenovite pozicije odlično se snalaze begonije, fuksije i razne vrste paprati. Vole vlagu i difuzno svjetlo, a zauzvrat daju bujan i svjež izgled cijelo ljeto. Paprati su posebno korisne jer stvaraju efekt tropske bujnosti i značajno povećavaju vlažnost zraka oko sebe. Na balkonu okrenuttom prema sjeveru mogu biti pravo rješenje za prostor koji bi inače ostao prazan i beživotan.
Ovo je formula za balkon koji privlači poglede
Penjačice – najučinkovitiji rashladivači balkona
Posebnu ulogu imaju penjačice. Klematis, zvjezdasti jasmin ili bugenvilija mogu prekriti ogradu ili rešetku. Stvaraju pravi zeleni zastor koji blokira i sunce i poglede susjeda. Dobro odabrana penjačica može pergolu ili zid pretvoriti u ugodan i funkcionalan dio prostora – uz relativno malo održavanja kad se jednom ukorijeni.
Zvjezdasti jasmin posebno je popularan izbor za balkone jer je zimzelen, raste umjereno i ne zahtijeva stalno rezanje. Uz to, cvjeta u proljeće i širi intenzivan, ugodan miris. Klematis je odličan za one koji žele boju – dolazi u desecima varijanti, od bijele do tamno ljubičaste, i može prekriti veliku površinu ograde za jednu sezonu. Bugenvilija je pravi mediteranski klasik, idealna za balkone na jugu ili zapadu koji primaju sunce veći dio dana.
Ako balkon nema rešetku ili ogradu prikladnu za penjačice, rješenje je jednostavno: postavljanje drvene ili metalne rešetke uz zid košta malo, a otvara mogućnost za potpuno zelenu fasadu balkona.
Začinsko bilje – praktično i rashladujuće
Za one koji uz ljepotu žele i praktičnost, začinsko bilje je odličan izbor. Menta, bosiljak, ružmarin i kopar dobro podnose balkonske uvjete. Ne traže puno prostora, a imaju i kulinarsku primjenu. Menta je posebno zanimljiva jer osim što raste brzo i bujno, njezin miris osvježava prostor na sasvim drugačiji način od ostalih biljaka.
Začinsko bilje najlakše je posaditi u duguljaste pravokutne žardinjere koje stanu uz rub ograde. Jedna žardinjera s četiri vrste bilja zauzima minimalno prostora, a ljeti postaje svakodnevno korisna. Sve to možete kompaktno organizirati uz vertikalni vrt koji ne zauzima tlocrtnu površinu balkona, a može prekriti cijeli zid zelenilom.

Nekoliko praktičnih savjeta za biljke na balkonu ljeti
Biljke u teglama gube vlagu brže nego one u tlu. Na izloženim balkonima vjetar dodatno isušuje supstrat. Ljeti je redovito zalijevanje ključno – za većinu vrsta to znači svakodnevno. Za zahtjevnije vrste poput begonija i paprati, i dvaput dnevno u najtoplijim tjednima. Zlatno pravilo: zalijte rano ujutro ili navečer. Nikad sredinom dana.
Veće tegle su uvijek bolji izbor od malih. Zadržavaju vlagu dulje, daju biljkama više prostora za korijen i smanjuju stres u vrućim danima. Za balkone na višim katovima, gdje je izloženost vjetru veća, birajte teže posude koje se neće prevrnuti. Keramika i beton bolji su od plastike jer ne zagrijavaju supstrat kao tamne plastične tegle izložene suncu.
Grupiranje biljaka je jednostavan trik koji mnogi podcijene. Kad su biljke blizu jedna druge, zajedno stvaraju mikroklimu s višom vlagom između njih. Prostor između tegli manje se isušuje, a biljke lakše preživljavaju vrućinske valove.
Ako planirate godišnji odmor, pobrinite se za biljke unaprijed. Grupirane biljke lakše zadržavaju vlagu. Boce za samozalijevanje mogu premostiti i dva tjedna odsutnosti. Više o tome kako se pripremiti pišemo u vodiču za zalijevanje biljaka na godišnjem odmoru.
Biljke na balkonu ljeti nisu zahtjevan projekt. Dovoljno je početi s nekoliko tegli i jednom penjačicom pa nadograđivati prema osjećaju i vremenu koje imate. Balkon koji diše zelenilom ne hladi samo prostor oko sebe – mijenja i način na koji doživljavate vlastiti dom usred srpanjske vrućine. A to vrijedi daleko više od bilo kojeg ventilatora.
Bilje
Ginko: Drvo koje je preživjelo dinosaure i danas raste u hrvatskim parkovima
Šest stabala preživjelo je atomsku eksploziju u Hirošimi 1945. godine. Nije bila posrijedi ni jedna otporna vrsta drveća, ni posebno zaštićeni primjerci, nego ginko (Ginkgo biloba), biljka koja na Zemlji raste već oko 270 milijuna godina. Već sljedeće sezone ta su stabla potjerala nove grane. Danas stoje u Hirošimi kao simbol obnove i nade, a njihova priča možda je najrječitiji dokaz zašto ginko zaslužuje posebno mjesto i u svakom ozbiljnijem vrtu.
Živi fosil bez bliskih srodnika
Ginko je jedini preživjeli predstavnik nekad razgranate biljne skupine Ginkgoales, čiji su preci rasli diljem planeta još dok su Zemljom hodali dinosauri. Dok su svi ostali srodnici izumrli, ginko je ostao gotovo nepromijenjen, što znanstvenicima nije prestalo biti zadivljujuće. Kada se uspoređuju suvremeni listovi s fosilnim primjercima starim milijunima godina, razlike su jedva primjetne.
Botanički, ginko ne pripada cvjetnicama nego skupini golosjemenjača, zajedno s četinjačama. U živom biljnom svijetu danas nema nijednog bliskog srodnika ove vrste, što ga čini jedinstvenom evolucijskom granom koja je nekako uspjela doći do današnjeg dana.

Kako izgleda i koliko naraste?
Najprepoznatljiviji detalj su listovi: lepezastog oblika s karakterističnim urezom na vrhu, posve drugačiji od lišća gotovo svakog drugog stabla. Proljeće i ljeto donose svježe svijetlozelenu boju, a u jesen listovi se transformiraju u intenzivno zlatnožutu koja može dominirati cijelim dvorištem ili parkom.
U povoljnim uvjetima ginko naraste između 15 i 30 metara. Poznat je i po iznimnoj dugovječnosti: neki primjerci u Kini procjenjuju se na više od 3000 godina starosti, što ga svrstava među najdugovječnija stabla na svijetu.


Zašto je toliko otporan?
Ginko je stablo koje rijetko obolijeva. Otporan je na većinu uobičajenih bolesti i štetnika koji muče druge ukrasne vrste, a to ga čini jednim od najzahvalnijih izbora za uzgoj, posebno za one koji žele malo njege uz dugotrajne rezultate.
Nakon što se dobro ukorijeni, podnosi sušu, gradsko zagađenje i sol uz prometnice. Upravo te osobine razlog su zbog kojeg ga krajobrazni arhitekti rado biraju za drvorede, javne prostore i parkove gdje uvjeti nisu idealni. Za razliku od nekih stabala koja mogu ugroziti temelje ili infrastrukturu, ginko razvija korijen koji nije agresivan prema okolnim strukturama, što ga čini sigurnim izborom i za manje okućnice.
Uzgoj i njega
Ginko ne traži posebne uvjete. Najbolje mu odgovara sunčan položaj i dobro drenirano tlo, no poznato je da se uspješno prilagođava i manje idealnim situacijama. U mladosti raste sporije, ali s godinama razvija karakterističnu krošnju i sve impresivniji habitus.
Kada razmišljate o sadnji, vrijedi imati na umu jednu važnu praktičnu stvar: postoje muška i ženska stabla. Ženski primjerci stvaraju mesnate sjemenke koje u sazrijevanju razvijaju vrlo neugodan miris, koji mnogi opisuju kao užeglo maslinovo ulje ili pokvareno voće. U privatnim vrtovima i urbanim sredinama zato se uglavnom sade muške sorte. Prilikom kupnje sadnice dobro je to provjeriti, osobito ako planirate sadnju blizu terase, ulaza ili šetnice.
Paprati: Kako ih uzgajati u vrtu i domu te koje vrste odabrati?
Ginko kao pojedinac ili u drvoredu
Jedna od najvećih prednosti ginka je što pruža vizualnu vrijednost kroz cijelu godinu. U proljeće ga krase svježi listovi, ljeti daje ugodnu sjenu, a u jesen postaje jedno od najdojmljivijih stabala u prostoru. Ako razmišljate o tome kako jesenskim bojama obogatiti vrt, ginko je jedna od rijetkih vrsta koja u tom pogledu nema konkurenciju.
Zimi njegova silueta ostaje vizualno zanimljiva čak i bez lišća, što ga razlikuje od stabala koja u hladnim mjesecima postaju nezanimljiva. Upravo taj kontinuitet čini ga omiljenim izborom kao soliterno stablo u vrtu ili kao fokalna točka uz šetnice i prilaze.
Najpopularnije sorte
Za veće prostore i parkove najpopularnija je sorta ‘Autumn Gold’, poznata po pravilnoj krošnji i intenzivnoj zlatnoj boji u jesen. Onima kojima prostor nije problem, ova sorta daje reprezentativne rezultate uz minimalno ulaganje u njegu.
Za uže gradske parcele i manje vrtove prikladnija je ‘Princeton Sentry’, stupastog oblika koji ne zauzima previše horizontalnog prostora. Za vlasnike manjih okućnica postoje i patuljaste sorte koje zadržavaju karakteristični izgled lista i jesenske boje, ali ostaju znatno kompaktnije.


Ginko u Hrvatskoj
Ginko se u Hrvatskoj uzgaja već desetljećima i pritom se pokazao kao izrazito zahvalna vrsta za naše klimatske uvjete. Bez problema podnosi kontinentalne zime, ali i ljetne vrućine, a može ga se vidjeti u brojnim gradskim parkovima, arboretumima i botaničkim vrtovima diljem zemlje. Posebno je prepoznatljiv u jesen, kada zlatna stabla odskaču od ostalog zelenila.
Iako ga danas najčešće vežemo uz Kinu, gdje je stoljećima uzgajan u budističkim i taoističkim hramovima, ginko je odavno zauzeo mjesto i u europskim, pa tako i hrvatskim zelenim površinama.
Stabala koja možete uzgojiti u posudama: Dodajte boju i visinu vašim terasama i dvorištima
Posebno mjesto zauzima daruvarski ginko, koji raste ispred dvorca Antuna Jankovića i smatra se najvećim i najstarijim primjerkom ove vrste u Hrvatskoj. Ujedno je i drugi najstariji u Europi. Procjenjuje se da je posađen oko 1777. godine, zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture, a Daruvarčani ga s razlogom zovu Adam. Uz njega raste i nešto mlađi ženski primjerak, Eva. Upravo je taj par 2019. proglašen Hrvatskim stablom godine, a sljedeće je godine na europskom natjecanju osvojio srebrno mjesto. Teško je zamisliti bolji dokaz da ginko u hrvatskim uvjetima ne samo preživi nego postane i prvak.
Ima li ginko ljekovita svojstva?
U Aziji, a osobito u tradicionalnoj kineskoj medicini, ginko ima dugačku povijest primjene. Listovi se koriste za izradu standardiziranih biljnih ekstrakata koji su danas jedni od najprodavanijih biljnih dodataka prehrani na globalnoj razini. Međutim, primjena takvih pripravaka posebna je tema koja zahtijeva konzultaciju sa stručnom medicinskom literaturom i ne treba je poistovjećivati s uzgojem stabla u vrtu.
Teško je naći drvo koje kombinira toliko prednosti. Nije zahtjevno, rijetko obolijeva, ne ugrožava okolne objekte, spektakularno izgleda u jesen i nosi priču staru gotovo 270 milijuna godina. Planiranje vrta obično podrazumijeva kompromise između estetike, praktičnosti i dugoročnog održavanja Ginko je jedno od rijetkih stabala koje vrijedi imati u dvorištu gdje ti kompromisi gotovo i ne postoje.
Jedino što treba provjeriti pri kupnji je sorta, odnosno radi li se o muškom primjerku. Sve ostalo ginko obavlja sam.






