Vrt
Biodinamičkim vrtlarenjem do kvalitetne hrane – uzgajajte prateći mjesečeve mijene
Ako želite da vaše jagode imaju okus jagode, ovo je pristup uzgoja za vas
Biodinamičko vrtlarenje suvremeni je pristup uzgoju hrane koji se temelji na holističkom razumijevanju poljoprivrede, a razvio ga je poznati austrijski filozof, znanstvenik i pisac Rudolf Steiner početkom prošlog stoljeća. Danas biodinamika svojim prednostima privlači sve veći broj pojedinca i proizvođača diljem svijeta.
Dijana Posavec, ravnateljica Centra dr. Rudolfa Steinera navodi kako je biodinamička poljoprivreda najstariji, sustavan način sa svim svojim standardima, principima i metodama koji postoji. Godine 1924., dakle točno prije 100 godina nastao je biodinamički način uzgoja hrane kroz ovaj desetodnevni poljoprivredni tečaj kojeg je održao dr. Steiner.
“Bit biodinamike je da je jedno imanje samodostatno, da sve ono što treba jednom imanju, imanje proizvodi za sebe. To je navedeno u ovom poljoprivrednom tečaju gdje Steiner govori da se na imanje gleda kao na jedan organizam gdje minerali, dakle tlo, biljke i životinje imaju svoju funkciju. U centru je čovjek koji s njima upravlja na dobar način i na dobrobit svih njih, i tla i bilja i životinja.
Za biodinamički uzgoj hrane potrebno je poštivati nekoliko zlatnih pravila
Tlo se obrađuje prema mjesečevim mijenama i konstelacijama, a prilikom sadnje treba se držati načela plodoreda, odnosno niti jedna vrsta ne smije biti posađena na istom mjestu najmanje četiri godine.
“Prvo se uvijek kreće u biodinamici od kvalitete tla. U biodinamici je najvažnija revitalizacija tla i stvaranje humusa. Što više koristite biodinamičke preparate i biodinamičke metode, sve više humusa stvarate na svome tlu za razliku od nekih drugih metoda koje sve više uništavaju taj humus i tu mikrobiologiju tla. Dakle, kada nam je jasno što ćemo saditi, sijati, onda idemo u planiranjem našeg imanja, našeg vrta i tada koristite različite biodinamičke preparate”, navodi Posavec te ističe važnost sjemena ili sadnica. Sjeme ili sadnica za biodinamički vrt ili imanje mora biti iz biodinamičkog ili najmanje iz ekološkog uzgoja. Konvencionalno tretirano sjeme se ne može koristiti u biodinamičkom nasadu jer neće metode funkcionirati.
Biološko dinamički pripravci
Vodi se računa o dobrim i lošim susjedima među pojedinim biljkama, a ono što biodinamičku praksu čini izvornom i učinkovitom, zdravom i vitalnom su prije svega biološko-dinamički pripravci.
“Preparat 500 je temeljni preparat. Služi za prskanje i to prskanje po tlu. Izrađujemo ga tako da se u kravlje rogove stavi kravlja balega, zakopa u 10. mjesecu u zemlju i vadi se van iza Uskrsa. Van dobivamo jednu prekrasnu po humusu mirišljavu supstancu, ako je preparat uspio, ako ste ga radili na način koji treba. I da bi ga koristili mora se aktivirati. Taj preparat se aktivira tako da se stavlja u vodu, najbolje da je to kišnica, da nije direktno iz vodovoda jer onda neće funkcionirati. Znamo da klor ubija mikroorganizme, a tu su upravo oni koji nam trebaju da potaknu mikrobiologiju tla. I kada se sat vremena dinamizira, dakle kaže se da se ide dinamizirati biodinamički preparat, tada ga apliciramo, odnosno nanosimo na tlo. Sljedeći preparat je 501, to je kremen, silicij. Isto se spravlja na isti način, stavlja se u ljetnim mjesecima u rog i zakapa u zemlju”, pojašnjava sugovornica.
Najvažnija prednost ove tehnike je kvalitetna hrana
Jedna od najprimjetnijih prednosti biodinamičke tehnike je kvaliteta hrane. Okus biljaka i plodova neusporedivo je bogatija u odnosu na ostale metode uzgoja.
“Drugačijeg je okusa te ima onaj iskonski okus. Kad znamo reći obično da je jagoda – jagoda, paradajz ima okus paradajza. To svi uspoređuju. Duže je vrijeme čuvanja tih namirnica, kad gledate neke laboratorijske nalaze drugačije su kvalitete, ali ono što volimo reći mi biodinamičari je da to hrana koja u sebi sadrži vitalnost. Vitalnost znači životnu snagu. U tome je možda razlika između ekološke, s konvencionalnom se ni ne uspoređujemo, između ekološki uzgojene i biodinamički uzgojene hrane.”
Koliko se za prirodu brinemo, toliko će nam ona vratiti. Primjenom specijalnih kompostnih pripravaka, promatranjem astronomskih ciklusa i pridavanjem važnosti međusobnoj interakciji biljaka, tla i okoline pružamo joj optimalan tretman, znajući da ćemo ubirati njezine najbolje plodove.
Bilje
Proljeće je pravo vrijeme za sadnju lukovica: Evo koje vrste cvjetaju cijelo ljeto
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni…
Dolaskom toplijih dana vrt ponovno dolazi u središte pozornosti. Nakon zimskog mirovanja biljaka i hladnijih mjeseci, proljeće je vrijeme kada počinju prvi ozbiljniji vrtni radovi. Jedan od njih je i sadnja lukovica u proljeće, koja omogućuje da vrt tijekom ljeta bude pun boja, mirisa i cvjetova.
Koje biljke saditi u ožujku: Vrt, balkon i terasa spremni su za novu sezonu
Lukovice posađene u proljeće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do početka jeseni. Upravo zato mnogi vrtlari u ovom razdoblju planiraju sadnju kako bi vrt bio dekorativan tijekom cijele sezone.
“U ovo doba godine sadimo lukovice proljetne sadnje kako bi nam cvjetale u kasno proljeće i tijekom cijelog ljeta pa sve do početka jeseni. To su vrste poput irisa, begonija, alijuma, anemona, dalija i hemerokalisa”, objašnjava Anita Surić Klarić, dipl. ing. agronomije i hortikulture iz Vrtnog centra Šestine.
Ove biljke posebno su popularne jer su dekorativne, relativno jednostavne za uzgoj i mogu uspijevati u vrtu, ali i u posudama na balkonu ili terasi.
Kako započeti sadnju lukovica u proljeće
Kod sadnje u posude najvažnije je osigurati dobru drenažu, odnosno spriječiti zadržavanje viška vode oko korijena biljke.
Zbog toga se na dno posude najprije stavljaju granule za drenažu. One omogućuju otjecanje viška vode i smanjuju rizik od truljenja lukovica.
Nakon toga slijedi sloj supstrata.
“Na granule stavljamo sloj univerzalnog supstrata, otprilike dvadesetak centimetara, ovisno o dubini sadnje određene vrste”, objašnjava Surić Klarić.
Supstrat je važan jer osigurava biljci početne hranjive tvari potrebne za razvoj korijena i rast.
Sadnja ukrasnog luka
Jedna od zanimljivijih proljetnih lukovica je ukrasni luk (allium), biljka poznata po svojim dekorativnim okruglim cvatovima.
Kod sadnje je važno pravilno postaviti gomolj u tlo.
Ako je korijenje predugačko, može se lagano skratiti kako bi se biljka lakše prilagodila novom supstratu.
Gomolj se sadi na dubinu od približno deset centimetara ispod razine tla, a nakon sadnje potrebno ga je dobro zaliti.
“Ukrasni luk naraste otprilike pola metra u visinu, a cvjetanje počinje krajem lipnja i traje tijekom srpnja i kolovoza, ponekad čak i do rujna”, kaže Surić Klarić.
Biljku je najbolje smjestiti na polusjenovito mjesto gdje neće biti izložena najjačem suncu tijekom dana.
Sadnja begonija u posude i vrt
Sličan postupak primjenjuje se i kod sadnje begonija, jedne od najpopularnijih ljetnih cvjetnica.
Na dno posude ponovno se stavljaju granule za drenažu, a zatim sloj humusnog supstrata bogatog hranjivim tvarima.
“Begonije grandiflora sadimo na dubinu od oko pet centimetara. Ako sadimo više biljaka u posudu, razmak sadnje može biti nešto manji nego u vrtu”, objašnjava Surić Klarić.
Posebno je važno prepoznati gornju i donju stranu gomolja.
Donja strana ima zadebljani krug, dok se na gornjoj strani vide mali korjenčići. Ako se gomolj posadi naopako, biljka se neće pravilno razvijati.
Nakon sadnje gomolj se prekriva supstratom, biljka se dobro zalije i postavlja na odgovarajuće mjesto.
Koliko često zalijevati lukovice
Nakon sadnje lukovice zahtijevaju redovito, ali umjereno.
U pravilu je dovoljno zalijevanje jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi zraka i vremenskim uvjetima.
Važno je pričekati da se površinski sloj supstrata lagano osuši prije sljedećeg zalijevanja jer previše vlage može oštetiti lukovice.
Ako se begonije sade u vrtu, preporučuje se sunčana pozicija i razmak sadnje od oko 25 centimetara kako bi biljke imale dovoljno prostora za rast.
10 najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka
Kako kombinirati različite lukovice
Ako želite vrt koji će cvjetati tijekom cijelog ljeta, najbolji je izbor kombinirati više različitih vrsta lukovica.
Različite biljke cvjetaju u različito vrijeme pa se na taj način može postići kontinuirano cvjetanje kroz nekoliko mjeseci.
Primjerice, ukrasni luk cvjeta početkom ljeta, dok begonije i dalije često cvjetaju sve do jeseni.
Za početnike su posebno praktična pakiranja s mješavinom lukovica. Takva pakiranja omogućuju jednostavnu sadnju lukovica u proljeće, a rezultat je razigran vrt pun cvjetova, boja i mirisa.
Upravo zato mnogi vrtlari svake godine planiraju sadnju novih lukovica jer one vrtu daju dinamiku i čine ga živim prostorom tijekom cijele tople sezone.
Idealne proljetnice za sadnju u travnju: savjeti i kombinacije
Česta pitanja o sadnji lukovica
Kada se radi sadnja lukovica u proljeće?
Sadnja lukovica u proljeće obično počinje u ožujku i traje do svibnja, ovisno o vremenskim uvjetima. Važno je da se tlo dovoljno zagrije i da prođe opasnost od jačih mrazeva. Lukovice posađene u tom razdoblju najčešće cvjetaju od kasnog proljeća pa sve do kraja ljeta.
Koliko duboko treba saditi lukovice?
Dubina sadnje ovisi o vrsti biljke. Veće lukovice poput dalija ili ukrasnog luka sade se na dubinu od oko 10 centimetara, dok se manje lukovice poput begonija sade pliće, najčešće oko 5 centimetara ispod površine tla.
Koliko često treba zalijevati lukovice nakon sadnje?
Lukovice je nakon sadnje potrebno dobro zaliti kako bi se tlo slegnulo oko korijena. Nakon toga ih je dovoljno zalijevati jedan do dva puta tjedno, ovisno o temperaturi i vremenskim uvjetima. Važno je da se površinski sloj zemlje između zalijevanja lagano osuši.
Mogu li se lukovice saditi u posude?
Da, mnoge lukovice odlično uspijevaju u posudama na balkonima i terasama. Važno je osigurati dobru drenažu na dnu posude i koristiti kvalitetan supstrat bogat hranjivim tvarima.
Koje lukovice cvjetaju tijekom cijelog ljeta?
Za dugotrajno cvjetanje često se sade vrste poput dalija, begonija, anemona, ukrasnog luka (alliuma), irisa i hemerokalisa. Kombiniranjem različitih vrsta moguće je postići vrt koji cvjeta od kasnog proljeća sve do početka jeseni.
Arhitektura i dizajn
Zgrade koje “dišu” sve su češći prizor u gradovima
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode…
U gradovima koji se ljeti pregrijavaju, a zimi često guše u smogu, arhitektura sve češće traži nova rješenja koja će poboljšati kvalitetu života. Jedno od takvih rješenja su zelene fasade – sustavi koji omogućuju da biljke rastu na pročeljima zgrada i tako postanu dio urbane infrastrukture.
Klimatski neutralni gradovi u borbi protiv klimatskih promjena
Nekada su se smatrale egzotičnim eksperimentom, no danas zelene fasade postaju ozbiljan odgovor na pitanje kako gradove učiniti zdravijima i ugodnijima za život.
Što su zapravo zelene fasade
Zelene fasade, odnosno vertikalni vrtovi, sustavi su uzgoja bilja na pročeljima zgrada. Iako se ti pojmovi često koriste kao sinonimi, između njih postoji važna razlika.
Kako objašnjava Violeta Blatančić, vlasnica tvrtke specijalizirane za izradu vertikalnih vrtova, riječ je o sustavima različite složenosti.
„Zelene fasade su sustavi uzgoja bilja na fasadama zgrada. Postoje jednostavnije varijante, ali i kompleksniji sustavi koje nazivamo vertikalnim vrtovima“, objašnjava.
Zeleni krovovi i vertikalni vrtovi – spoj arhitekture i prirode
Klasične zelene fasade
Najjednostavniji oblik zelenih fasada temelji se na biljkama penjačicama koje se prirodno penju uz konstrukciju ili mrežu postavljenu uz zid.
Takvi sustavi relativno su jednostavni za izvedbu i financijski pristupačniji. U kontinentalnim uvjetima najčešće se koriste biljke poput bršljana, divlje loze ili visterije.
Ove biljke s vremenom prekrivaju fasadu i stvaraju prirodni zeleni sloj koji ima i estetsku i funkcionalnu ulogu. Osim što zgradi daje drugačiji izgled, vegetacija može smanjiti zagrijavanje fasade tijekom ljeta i doprinijeti boljoj mikroklimi u prostoru.
Vertikalni vrtovi – kompleksniji sustavi
Druga vrsta zelenih fasada su vertikalni vrtovi. Riječ je o tehnološki složenijim sustavima koji se sastoje od modularnih panela u koje se sadi različito bilje.
U tim sustavima koriste se paprati, sukulenti, sedumi i razne trajnice, često zimzelene, kako bi vrt zadržao atraktivan izgled tijekom cijele godine.
„Zimzelene trajnice su posebno popularne jer želimo da vertikalni vrt ima estetsku vrijednost tijekom svih godišnjih doba. Nije prihvatljivo da se tijekom ljeta biljke osuše i da se vidi konstrukcija“, ističe Blatančić.
Vertikalni vrtovi zato često uključuju sustave navodnjavanja, prihrane i odvodnje, što ih čini tehnološki zahtjevnijim rješenjem.
Vertikalna šuma u Milanu
Jedan od najpoznatijih primjera zelenih fasada na svijetu nalazi se u Milanu. Riječ je o projektu Bosco Verticale, odnosno „vertikalnoj šumi“.
Ovaj kompleks sadrži više od 900 stabala, oko 5000 grmova i čak 11.000 biljaka. Količina vegetacije odgovara šumi površine nekoliko hektara.
Zgrada je projektirana tako da balkoni prvenstveno odgovaraju potrebama biljaka, a tek potom stanara. Svaka fasada ima vlastitu mikroklimu, a vegetacija tijekom godine mijenja izgled zgrade.
Zimi gole grane propuštaju sunčevu svjetlost u stanove, dok ljeti gusta krošnja hladi interijere i smanjuje potrebu za klimatizacijom. Umjesto borbe s prirodom, zgrada s njom surađuje.
Mogu li se zelene fasade dodati i naknadno
Zelene fasade ne moraju biti planirane isključivo u fazi projektiranja zgrade. U mnogim slučajevima mogu se dodati i na postojeće objekte.
Važno je pritom razumjeti da fasada sama ne nosi težinu biljaka i sustava.
„Prilikom izvedbe vertikalnih vrtova postavlja se posebna podkonstrukcija koja nosi cijeli sustav. Ona se u pravilu oslanja na fasadu, ali je ne opterećuje izravno“, objašnjava Blatančić.
Takva konstrukcija osigurava stabilnost i sigurnost sustava, jer vertikalni vrtovi mogu biti vrlo teški.
Održavanje zelenih fasada
Iako zelene fasade mogu djelovati kao samoodrživi sustavi, one ipak zahtijevaju redovitu brigu.
Automatski sustavi navodnjavanja i prihrane značajno olakšavaju održavanje, no stručnjaci savjetuju redovitu kontrolu sustava i biljaka.
U prve tri godine nakon postavljanja vertikalnog vrta očekuje se da će dio biljaka trebati zamijeniti.
„Otprilike do deset posto biljaka može se zamijeniti u prvim godinama jer se neće svaka biljka jednako dobro prilagoditi novom staništu“, kaže Blatančić.
Svaki vertikalni vrt je jedinstven projekt
Prilikom projektiranja vertikalnog vrta potrebno je uzeti u obzir niz faktora. Orijentacija zgrade, količina sunčeve svjetlosti, klima i lokalni uvjeti ključni su za izbor biljaka.
Sustav koji će uspješno funkcionirati na južnoj, sunčanoj fasadi neće nužno biti prikladan za sjenovitu sjevernu stranu zgrade.
Jednako je važna i razlika između kontinentalne i mediteranske klime. Biljke koje dobro uspijevaju u primorskim gradovima možda neće preživjeti kontinentalne zime.
Gradovi budućnosti bit će zeleniji
Od Milana do sve više europskih gradova, zelene fasade pokazuju kako arhitektura može postati saveznik prirode.
Bilo da je riječ o spektakularnoj vertikalnoj šumi ili jednostavnom zidu obraslom bršljanom, ideja je ista – vratiti prirodu u gradove.
Zeleni krovovi: Urbane oaze koje hlade grad i oživljavaju prostor
Kako se klimatski izazovi povećavaju, ovakva rješenja sve će više postajati dio urbane arhitekture. Gradovi budućnosti neće biti samo pametni i tehnološki napredni, već i zeleniji.
