Tlo je najvažniji čimbenik koji utječe na uspjeh uzgoja pojedinih biljnih vrsta, no vrlo često hobi-poljoprivrednici i cvjećari tome ne posvećuju dovoljno pažnje. Oni upućeni, ponekad rade skupu, dugotrajnu, ali nepotrebnu analizu tla, koju je nužno napraviti tek kod ozbiljnog intenzivnog uzgoja.

Vrste tla za sadnju

Razlikujemo tri vrste tla: glinovito, ilovasto i pjeskovito. Glinovito tlo je najnepogodnije za uzgoj ikakvih biljnih vrsta, pošto je zimi ljepljivo i vlažno, a u proljeće i ljeto, suviše kompaktno i pregrudasto. Ovakav tip zemlje u sebi ne sadrži čestice pijeska te nema dobrih uvjeta za ukorijenjivanje kultura koje smo posadili.

Ilovasta tla su mrvičaste, stabilne strukture što ga čini idealnim tlom za uzgoj – bilo ratarskih, cvjećarskih ili povrtlarskih kultura.

Potpuna suprotnost glinovitim tlima, predstavljaju pjeskovita. Kako im i samo ime kaže, u sebi sadrže najviše čestica pijeska i lako se mrve. Riječ je o tlu koje je vrlo pogodno za ukorijenjivanje reznica, koje ćemo stoga staviti u pjeskoviti supstrat. Mana ovakvog tipa tla je u tomu što ne zadržava vlagu niti sadrži hranjiva neophodna za rast i razvoj biljaka.

Kako odrediti vrstu tla

Kako biste odredili vrstu vašeg tla, možete izvesti jednostavan test koji predviđa izradu kuglice od navlažene zemlje. Ukoliko nije moguće formirati kuglicu, to znači da je struktura suviše mrvičasta te da je tlo pjeskovito. Ukoliko se kuglica može izraditi, čak i razvući u trakice koje pucaju, radi se o ilovastom tlu, a ako su trakice dovoljno rastezljive i od njih se mogu raditi prstenovi, tlo je glinovito.

Iako je najbolja zemlja ilovica, nemaju svi sreće na takvom tlu formirati svoj vrt. Ako niste spremni na zamjenu cijelog površinskog sloja zemlje, glinovito tlo se dugotrajnim agrotehničkim mjerama i upornošću može prilagoditi, no uglavnom za uzgoj cvijeća u vrtu iz hobija. Jedna od opcija je dodavanje pijeska u glinovito tlo. Nažalost, nerealno je očekivati da će se u jednoj vegetacijskoj sezoni postići idealni uvjeti tla, stoga je potrebna strpljivost kojom će se struktura postupno poboljšavati tijekom godina.

Priprema tla za sadnju

Najuspješniju agrotehničku mjeru, u svrhu stvaranja povoljnih uvjeta za uzgoj biljnih kultura predstavlja mehanička obrada tla, odnosno oranje, prekapanje i rahljenje tla. Tlo je potrebno obraditi i u proljeće, netom prije sadnje, odnosno sjetve, kao i usred vegetacijske sezone tijekom ljeta, kako bi se uklonila pokorica i time poboljšala funkcija vodokapilarnog sustava u tlu, ali i uništilo sjeme korova.

Još jedna od bitnih agrotehničkih mjera u svrhu poboljšanja našeg vrtnog tla je i kalcifikacija tj. postupak dodavanja vapna. Ljudi često rade grešku misleći da se kalcifikacija radi samo ukoliko je tlo kiselo, no ono se može kalcificirati i ako nema nisku pH vrijednost.

Kako bi se zemlja obnovila, odnosno u njoj povećala količina potrošenih hranjivih tvari, nekada se zemlja “odmarala” svake treće godine. Danas se to postiže dodavanjem gnojiva. Kvaliteta zemlje tako se može unaprijediti i stavljanjem zrelog stajnjaka na površinu tla u jesen.

Djelovanje prerađenih organskih i anorganskih gnojiva je blaže, a njima se zemlja može prihraniti prilikom sadnje i sjetve, kao i tijekom ljeta kako bi se povećala rodnost biljaka.

Iako se svojstva tla mogu poboljšati, pa čak i promijeniti dodavanjem hranjiva, balkonsko i sobno cvijeće nije dobro saditi u zemlju iz vrta. Vrtna zemlja u sebi često sadrži sjemenje korova koje ne vidimo ili štetnike koji žive u tlu ili u njemu privremeno borave. Za sadnju lončanica stoga je najbolje koristiti supstrate prilagođene pojedinim vrstama bilja.

Tako razlikujemo supstrate za sukulente, orhideje, ruže i balkonsko cvijeće, a neki od njih obogaćeni su i bio-vlaknima, organskim i anorganskim gnojivima ili aktivatorima cvjetanja. Takvu zemlju također treba s vremenom dodatno prihraniti tekućim gnojivima za određene vrste. Tada će vaše cvijeće biti lijep i raskošan ukras doma, vrta ili balkona, a voćke rodne i ukusnih plodova.