Drvena nota s natruhama dima u zraku znak je samo jednog, početka sezone roštiljanja. S prvim znakovima sunca, na terasama i u vrtovima ukazat će se oni, moderni roštilji.

Klasični roštilji

Pravi ljubitelji roštilja odabrat će klasiku, roštilj na drva sa gus rešetkom koja je puno izdržljivija od inoksa. Prije prve upotrebe potrebno ju je premazati s masnoćom da se meso ne bi lijepilo, a kod ovakvog roštilja rešetka je pomična s bočne strane pa možete dodavati ugljen bez njezinog uklanjanja.

Za održavanje čistoće oko roštilja je posuda u koju pada pepeo. A moguća je i regulacija temperature.

A za sve one nestrpljive koji ne mogu dočekati da ugljen ili drva budu spremni, pomoć stiže u vidu praktičnog dodatka. Radi se o dodatku za potpaljivanje briketa.

Ovakav roštilj ispod poklopca postiže temperaturu do 400 stupnjeva pa može imitirati i peku. A na njemu se, uz dodatak kamena, može ispeći pizza, kruh ili čak kolač. Sve što treba je zagrijati kamen za pizzu na rešetkama ispod poklopca te potom na njega staviti tijesto.

Ne treba ni zaboraviti da se na njemu može pripremiti i ukusna riba uz dodatak fleksibilne inoks rešetke.

Plinski roštilji

Poklopiti možete multifunkcionalne plinske roštilje, koji sve više dobivaju na popularnosti u stambenim zgradama.

Ovakav jedan roštilj predstavlja svojevrsnu mini kuhinju, jer se na njemu može i peći i kuhati.

Ima i dodatke koji će se svidjeti ljubiteljima drvenog ugljena. Upalite plinski štednjak koji će razgoriti brikete te ga potom isključite i vaša omiljena hrana će se peći samo na ugljenu.

Keramički roštilji

Radi se o lijepom i funkcionalnom roštilju na ugljen. Dugo zadržava temperaturu, može služiti kao peka, ali i za dimljenje mesa. Nakon uporabe treba ga pustiti da se sam ohladi. 

Za manje vanjske prostore tu je i njegova manja verzija koja ima iste odlike.

Vrtni namještaj za raskošne vrtove i male balkone

Svatko bira prema uvjetima koje ima i željama, a krajnji cilj je uživanje u hrani i dobra zabava.

Ukrasna cvatuća stabla najljepši su ukrasi okućnica u proljeće. Jedno takvo je i vrlo popularna japanska trešnja. Radi se o ukrasnom drvu koje pripada porodici ruža. Prepoznata je po prekrasnoj krošnji punoj bijelih mekanih cvjetova grupiranih u ružičaste cvatove.

Sva lica raskošnih magnolija

Cvate u travnju, a upravo je proljeće idealno za njenu sadnju. Sadi se u rahlu zemlju u rupu barem dva puta širu od sadnice. Nakon sadnje, zemlju treba utabati kako zrak ne bi došao do korijenja, a biljku zaliti.

Potrebno joj je ostaviti dovoljno prostora za rast. Nije je preporučljivo saditi na travnjacima jer joj košnja trave može oštetiti površinsko korijenje.

Japanska trešnja je dugovječno stablo koje može trajati do 30 godina, a raste relativno brzo.

Plod postoji kod nekih vrsta i služi kao hrana malim pticama.

Iako se stabla obrezuju, kod japanske trešnje to nije nužno. Dovoljno je skratiti grane ili obrezati suhe, i to prije početka vegetacijske sezone.

Inače, japanska trešnja vrlo je cijenjena u Japanu. Njezin cvijet smatra se nacionalnim cvijetom i simbolom sreće. Čest je motiv u japanskoj umjetnosti i povezuje se sa ženstvenošću i ljubavlju žene.