Povežimo se

Vrt

Krovni vrtovi za povratak prirode u urbanim sredinama

Zelenilo u našem životnom okruženju povezuje nas s prirodom od koje smo se udaljili. Urbana gradnja ostavlja sve manje prostora prirodi, no pluća grada moguće je razviti čak i na krovu.

zeleni-krov-extezivni-dom2-domnakvadrat-naslovna

Ozelenjavanje krovova ima dugu povijesnu i hortikulturnu tradiciju, koja seže još iz doba Rimskog carstva. Zeleni vrtovi kasnije padaju u zaborav, ali se ponovo pojavljuju na vilama plemstva u vrijeme renesanse. Iako ih i danas mnogi doživljavaju kao stvar luksuza, zeleni krovovi, odnosno travnjaci, cvjetnjaci, pa čak i cijeli šumarci na krovnim terasama, osim u estetskom, opravdanje dobivaju i u ekološkom i komunalnom smislu. Zeleni pokrov zadržava oborinske vode i usporova njihov dotok u kanalizaciju, čime rasterećuje odvode.

zeleni-krov-extezivni-zgrada-dom2-domnakvadrat

Prazne i beživotne površine, krovni vrtovi pretvaraju u zeleni okoliš. Na taj se način prirodi u urbanim gradskim područjima vraća dio prostora oduzetog betonizacijom i intenzivnom gradnjom. Ovisno o zahtjevnosti slojeva i održavanja, kao i vrsti biljnog pokrova, zeleni krovovi dijele se na manje zahtjevne, ekstenzivne i zahtjevnije odnosno intenzivne vrtove.

Ekstenzivni krovni vrtovi

zeleni-krov-extezivni-travnjak-dom2-domnakvadrat

Ekstenzivni krovni vrtovi imaju znatno tanji sloj, stoga se u njima uglavnom sade sedumi, odnosno žednjaci ili tustike. One se smatraju najjednostavnijim i najmanje zahtjevnim vrtnim biljkama. Ovi se pokrivači tla lako uzgajaju na siromašnom i propusnom tlu te su nezamjenjivi pri uređenju kamenjara ili suhozida. Održavanje ekstenzivnih vrtova relativno je lako te se najčešće svodi samo na pljevenje i povremeno zalijevanje.

Intenzivni krovni vrtovi

zeleni-krov-intenzivni-zgrada-drvore-dom2-domnakvadrat

Intenzivni vrtovi vizualno se ne razlikuju mnogo od uobičajenih vrtova na tlu, no za razliku od ekstenzivnih, njihova je izvedba složenija i skuplja s obzirom da je i debljina supstrata deblja i kreće se od 30 do 60 centimetara.

Osnovu supstrata čine agregati mineralnog sastava, poput različitih separacija kvarca, čiste lave, sirove i pečene gline, a izbor separata ovisi o debljini pokrova i vrsti krovnog vrta. Cilj je postići optimalnu mogućnost procijeđivanja uz istovremenu maksimalnu pohranu vode, što je omogućeno zahvaljujući porama i mikroporama unutar granulata. Za bolji rast biljaka supstratu se dodaje tresetno-organsko hranjivo. Kod intenzivnih krovova mogu se saditi sve biljke, od trava i  cvijeća do drveća, kao i u pravom vrtu.

Prednosti krovnog vrta

zeleni-krov-extezivni-cvjetni2-dom2-domnakvadrat

Zeleni, odnosno biljni pokrov štiti krovnu oblogu od UV zračenja, odnosno velikih temperaturnih razlika koje mogu biti uzrokom mehaničkih oštećenja krova. Poboljšava učinke postojeće toplinske izolacije krova, a uz to apsorbira zvukove i time smanjuje buku iz okoliša.

Zelenilo će, pa makar i na krovu, olakšati život u gradu, upijajući pritom ugljični dioksid iz zraka i stvarajući za život neophodan kisik. U nedostatku prostora, tu se mogu kreirati zone za odmor i rekreaciju, kao i nova prirodna staništa za razne biljne i životinjske vrste. Zeleni vrtovi time doprinose humanizaciji života u urbanim sredinama, a od vašeg će krova napraviti pravu malu oazu.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Vrt

Vrijeme je za diobu trajnica: Evo kako ih podijeliti bez oštećenja

Donosimo vodič korak po korak za jesensku diobu trajnica, s popisom biljaka i vremenom sadnje

Vrtlarica dijeli busen hoste na nekoliko manjih biljaka s korijenjem prije ponovne sadnje u vrtu.

Presađivanje trajnica jedna je od onih vrtlarskih vještina koje zvuče komplicirano dok ih prvi put ne isprobate, a zapravo spadaju među najjednostavnije i najisplativije poslove u cijelom vrtlarskom kalendaru.

Jesen u vrtu: Donosimo popis zadataka koje ne smijete preskočiti

Stariji busen jednostavno se razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih biljaka. Time istovremeno pomlađujete postojeću trajnicu, vraćate joj snagu za bogatiju cvatnju, kontrolirate koliko se širi po gredici i, kao svojevrsni bonus, dobivate nekoliko potpuno novih biljaka bez ijednog eura potrošenog u vrtnom centru. Rijetko koji vrtlarski zahvat vraća toliko za tako malo uloženog truda.

Šetate vrtom krajem kolovoza i primjećujete nešto čudno: perunika koja je prije tri godine bila prekrivena cvjetovima sada ima čudnu, gotovo prazno-krateraste sredine, dok cvjetovi izbijaju samo na rubovima busena. Ili floks koji je nekad mirisao cijelim dvorištem sada daje pola manje cvjetova nego prošle godine, iako ga redovito zalijevate i gnojite. Prva pomisao roditelja hobista vrtlara često je: nešto sam pogriješio, biljka je bolesna, treba joj više hranjiva.

U devet od deset slučajeva istina je puno jednostavnija i puno ugodnija. Biljka nije bolesna, ona je jednostavno prerasla samu sebe. Nakon nekoliko godina rasta na istom mjestu, busen postane toliko gust da se stariji dijelovi u sredini doslovno guše, bez pristupa svjetlu, vodi i hranjivim tvarima koje odnose mlađi, rubni izdanci. Rješenje se ne krije u dodatnom gnojivu, nego u lopati.

Što je dioba trajnica i zašto se radi?

Iza pomalo stručno zvučnog naziva krije se postupak koji je, u praksi, iznenađujuće izravan. Biljka se pažljivo iskopa zajedno sa svojim korijenom, busen se zatim razdvoji na nekoliko manjih, samostalnih dijelova, a svaki od njih posadi se kao potpuno nova biljka, sa svojim vlastitim korijenom, izdancima i, već sljedeće sezone, vlastitim cvjetovima.

Zašto se vrtlari uopće upuštaju u ovaj, na prvi pogled, pomalo drastičan zahvat? Razlog leži u samoj biologiji trajnica. Za razliku od jednogodišnjih biljaka koje niknu, procvjetaju i uvenu unutar jedne sezone, trajnice iz godine u godinu ostaju na istom mjestu i svake sezone dodaju novi rast na već postojeći busen. Taj busen s vremenom postaje sve gušći, a stariji dio u sredini biljke prirodno slabi, gubi vitalnost i sve teže dolazi do resursa koje mu okolno tlo pruža.

Diobom se taj proces zapravo obrće. Pomlađuje se starija biljka koja bi inače nastavila slabiti iz godine u godinu, smanjuje se pregust busen koji je počeo gušiti sam sebe, a kod mnogih vrsta cvatnja se vidljivo poboljša već u prvoj sezoni nakon diobe, upravo zato što svaki novi dio ima pristup više prostora, svjetla i hranjivih tvari nego što ga je imao unutar starog, prenapučenog busena. Uz to, dioba sprječava nekontrolirano širenje agresivnijih vrsta po gredici, a kao praktičan dodatak, iz jedne biljke dobivate nekoliko novih, kojima možete popuniti prazne dijelove vrta, umjesto da nove primjerke kupujete u rasadniku.

Vrtlar dijeli veliki busen hoste s korijenjem na nekoliko manjih dijelova za ponovnu sadnju.

Kako znati da je vrijeme za presađivanje trajnica?

Postoji nekoliko jasnih signala da je busen zreo za diobu.

  1. Sredina busena počinje odumirati ili ostaje prazna.
  2. Biljka slabije cvjeta nego prethodnih godina.
  3. Busen je postao izrazito gust.
  4. Biljka se proširila izvan prostora koji ste joj namijenili.
  5. Susjednim biljkama počinje oduzimati prostor i svjetlo.

Ipak, ne treba svaku veliku i zdravu trajnicu automatski dijeliti samo zato što je narasla. Veličina sama po sebi nije problem, dok god biljka i dalje dobro cvjeta i nema znakova zbijenosti u sredini.

Kada je najbolje vrijeme za diobu?

Postoji jednostavno pravilo koje vrtlari često koriste: trajnice koje cvjetaju u proljeće i rano ljeto najčešće se dijele nakon cvatnje, u kasno ljeto ili ranu jesen, dok se mnoge kasnije cvatuće vrste bolje dijele u proljeće.

To ipak nije univerzalno pravilo za sve vrste, pa je uvijek dobro provjeriti preporuku za konkretnu biljku. Za jesensku diobu jedno je pravilo, međutim, gotovo bez iznimke: ne čekajte predugo. Novim dijelovima treba ostaviti dovoljno vremena da razviju korijen prije nego što dođu ozbiljnije hladnoće, u pravilu barem četiri do šest tjedana prije prvih mrazova.

Koje trajnice možemo dijeliti u ranu jesen?

BiljkaKada dijelitiKoliko čestoPosebna napomena
HostaRana jesen ili rano proljećeSvakih 3–4 godineReže se oštrim nožem kroz korijen; podnosi i grublju diobu
Perunika (brada)Kasno ljeto, 6–8 tjedana nakon cvatnjeSvakih 3–5 godinaRizom se sadi plitko, tik ispod površine tla
BožurKasna jesen, kad lišće posve posušiSvakih 5–7 godina, tek nakon 3. godine starostiSvaki dio treba barem 3 pupa; sadi se plitko, pupovi oko 5 cm ispod površine
LjiljanRana jesen, nakon cvatnjeSvakih 3–4 godineLukovice se dijele ručno, sade odmah da se ne osuše
FloksRano proljeće ili rana jesenSvakih 3–4 godineSredina busena najčešće prva odumire
Hemerokalis (zvončica)Rano proljeće ili rana jesenSvakih 3–5 godinaVrlo otporan na diobu, podnosi i grublje rezanje
BergenijaRana jesenSvakih 4–5 godinaRizom se dijeli na komade s po nekoliko listova
Ukrasne traveRano proljeće (kod većine vrsta)Svakih 3–4 godineKod nekih vrsta jesenska dioba nosi veći rizik od izmrzavanja

Presađivanje trajnica korak po korak

Kad ste utvrdili da je biljka spremna za diobu i da je vrijeme pogodno, postupak izgleda ovako.

1. Zalijte biljku prije diobe. Tlo treba biti dovoljno vlažno za lakše vađenje busena, ali ne potpuno natopljeno.

2. Iskopajte cijeli busen. Lopatom kopajte dovoljno daleko od središta biljke, kako biste sačuvali što više korijena netaknutim.

3. Uklonite višak zemlje i pregledajte korijen. Tako lakše uočavate zdrave dijelove korijena, kao i one koji su trulih ili oštećenih.

4. Podijelite busen. Manji i rahliji buseni ponekad se mogu razdvojiti jednostavno rukama. Kod čvršćih busena koristi se vrtni nož, lopatica, dvije vrtne vile postavljene leđima okrenute jedna prema drugoj, ili lopata, ovisno o vrsti biljke i veličini busena.

5. Odbacite stare i bolesne dijelove. Svaki novi dio treba imati zdrav korijen i dovoljno zdravih izboja ili pupova, ovisno o vrsti biljke.

6. Odmah ponovno posadite. Korijen se ne smije predugo ostaviti izložen suncu i vjetru, jer se brzo isušuje.

7. Dobro zalijte. Nakon presađivanja biljci treba pomoći da ponovno uspostavi kontakt korijena s tlom, pa je obilno zalijevanje odmah nakon sadnje obavezno.

Najčešća greška: napraviti premale dijelove

U želji da od jedne biljke dobijemo što više novih primjeraka, lako je pretjerati s usitnjavanjem busena. Svakom dijelu treba dovoljno korijena i vegetativne mase da se uspješno primi na novom mjestu, premali komadi teško uspijevaju.

Ostale česte greške uključuju ostavljanje korijena izloženog suncu, gdje se vrlo brzo isušuje, sadnju predubokog, što je posebno problematično kod perunika i božura, diobu biljke usred vrućine, koja dodatno stresira već oslabljeni korijen, te zaboravljanje zalijevanja nakon presađivanja, iako je ono ključno za uspješan prihvat.

Postoje i trajnice koje ne vole često dijeljenje

Nisu sve trajnice dobri kandidati za rutinsku diobu. Neke vrste imaju dubok ili osjetljiv korijenski sustav i bolje ih je što manje uznemiravati, jer se sporo oporavljaju od premještanja.

Nemojte, dakle, vidjeti veliku trajnicu i automatski posegnuti za lopatom. Prvo provjerite kojoj vrsti pripada i kako ta konkretna biljka reagira na diobu.

Što napraviti s viškom novih biljaka?

Ako od jednog busena dobijete pet novih biljaka, ne morate svih pet vratiti natrag u istu gredicu. Njima možete popuniti praznine u vrtu, napraviti novu skupinu iste vrste na drugom mjestu, posaditi ih na drugom dijelu parcele ili jednostavno pokloniti susjedima i prijateljima.

Nastavite čitati

Vrt

Što saditi u rujnu: Vodič kroz jesensku sadnju za ukrasni vrt i povrtnjak

Rujan je jedan od najboljih mjeseci za sadnju. Donosimo pregled biljaka za ukrasni vrt i povrtnjak koje sada vrijedi posaditi.

Jorgovan s raskošnim ljubičastim cvjetovima raste u zelenom vrtu okružen travnjakom i drvećem.

Rujan je jedan od najizdašnijih mjeseci za sadnju, iako se to na prvi pogled ne čini očitim. Tlo je još toplo od ljeta, a zrak postaje svježiji i vlažniji, što je idealna kombinacija za brzo ukorjenjivanje.

Kao što smo pisali u tekstu o poslovima koje ne treba odgađati u rujnu, ovaj mjesec podjednako je važan i za ukrasni vrt i za povrtnjak. U nastavku donosimo pregled što saditi u rujnu kako bi vrt bio spreman i za jesen i za sljedeće proljeće.

Kod proljetne sadnje biljka mora istovremeno razvijati korijen i nadzemni dio, često uz nagle skokove temperature. U rujnu je taj proces jednostavniji. Tlo je toplo, pa se korijen brzo širi, dok hladniji zrak smanjuje stres i potrebu za čestim zalijevanjem. Biljka posađena sada ima nekoliko tjedana mirnog rasta prije zime, a u proljeće kreće iz mnogo bolje pozicije nego ona posađena tek s prvim toplim danima.

Što saditi u rujnu (od povrća)

U povrtnjaku rujan otvara priliku za posljednji krug sjetve prije zime. Najbolje prolaze kulture kratke vegetacije, koje stignu do berbe prije prvih ozbiljnijih hladnoća.

1. Salata

Salata, posebno maslačaste i hrastove sorte, dobro podnosi niže temperature i može se sijati kroz cijeli rujan. Na gredicama koje su ostale prazne nakon ljetnih kultura može osigurati još jednu berbu prije zime.

2. Špinat

Špinat posijan krajem ljeta ili početkom jeseni daje prvu berbu mladih listova za otprilike šest do osam tjedana. Odgovaraju mu niže jesenske temperature pa je rujan dobro vrijeme za novu sjetvu.

3. Rotkvica

Rotkvica je među najbržim kulturama koje možete posijati u rujnu. Do uroda joj treba samo tri do četiri tjedna pa je idealna za popunjavanje gredica koje su se oslobodile nakon ljetne berbe.

Detaljne rokove sjetve i vremena do berbe za ove i druge kulture, uključujući blitvu i rukolu, pronaći ćete u vodiču o postrnoj sjetvi.

4. Matovilac

Matovilac se sije izravno u pripremljeno tlo tijekom rujna, a može se brati praktički cijele zime. Kada temperature znatnije padnu, gredicu je dobro zaštititi netkanim materijalom.

Visoke gredice na balkonu ili u vrtu

Što saditi u rujnu (od začinskog bilja)

Rana jesen pogodna je i za sadnju pojedinih višegodišnjih začinskih biljaka, osobito iz već razvijenih sadnica. Prednost rujanske sadnje je u tome što biljke više nisu izložene najvećim ljetnim vrućinama, a tlo je još dovoljno toplo za razvoj korijena.

1. Ružmarin

Ružmarin se početkom rujna još može saditi na sunčanom i dobro dreniranom položaju, osobito u toplijim dijelovima Hrvatske. U kontinentalnim krajevima sigurnija je sadnja u posudu koju je tijekom hladnijeg dijela godine moguće zaštititi.

2. Kadulja

Kadulji odgovaraju sunčana mjesta i propusno tlo. Sadnice posađene početkom jeseni imaju vremena razviti korijen prije zime, ali je važno izbjegavati mjesta na kojima se nakon kiše zadržava voda.

3. Vlasac

Vlasac dobro podnosi niže temperature, a rujan je pogodan za sadnju novih biljaka, kao i za dijeljenje već razvijenih busena.

Kako uzgojiti začinsko bilje kod kuće? 3 greške koje morate izbjeći!

Što saditi u rujnu (od cvijeća i ukrasnih biljaka)

Dok se povrtnjak priprema za posljednji urod, u ukrasnom vrtu rujan označava početak jedne od najvažnijih sezona sadnje.

1. Trajnice

Rujan je jedan od najboljih trenutaka za sadnju i diobu trajnica. Nova biljka stigne razviti korijen prije zime, a već sljedeće sezone može cvjetati punom snagom.

Ovo je ujedno pravo vrijeme za podjelu prenapučenih busena, čime možete dobiti dodatne primjerke biljaka bez ikakvog troška.

Trajnice kao pokrivači tla: Praktično estetsko rješenje za vaš vrt

2. Ukrasno grmlje

Rujan je vrlo pogodan za sadnju brojnih vrsta ukrasnog grmlja. Dobar primjer je jorgovan: sadnja jorgovana u rujnu daje grmu dovoljno vremena da razvije zdrav korijenski sustav prije nego što se tlo ohladi.

Isto vrijedi i za brojna druga ukrasna grmlja i stabla. Osjetljivije vrste u teglama vrijedi na vrijeme premjestiti na zaklonjeno mjesto ili ih pripremiti za unošenje u zatvoreni prostor kada temperature počnu padati.

3. Proljetne lukovice

Od rujna počinje sezona sadnje brojnih lukovica koje trebaju hladan period kako bi procvjetale u proljeće. Među njima su tulipani, zumbuli, narcisi, ukrasni luk i šafrani.

Jesenske lukovice mogu se saditi na gredicu ili u teglu, ovisno o prostoru koji imate na raspolaganju, dok sadnja tulipana posebno dobro uspijeva na plodnom, dobro dreniranom tlu i osunčanoj poziciji.

Ipak, vrijeme sadnje nije univerzalno za sve vrste lukovica. Neke se mogu saditi već tijekom rujna, dok je za druge bolje pričekati da se tlo dodatno ohladi. Zato prije sadnje vrijedi provjeriti preporuke za konkretnu vrstu.

Balkon u rujnu – što možete saditi u tegle

Rujan je zahvalniji za sadnju na balkonu od vrućih ljetnih mjeseci jer se posude više ne pregrijavaju tako brzo, a zemlja sporije gubi vlagu.

U teglama možete posijati salatu, špinat, matovilac i rotkvice, dok su veće posude pogodne i za pojedine začinske biljke. Ovo je i vrijeme kada možete početi saditi proljetne lukovice u tegle, ovisno o vrsti i temperaturama.

Pritom pripazite na odvodnju. Jesenske kiše znače da višak vode iz posude mora moći brzo otjecati kako lukovice i korijen biljaka ne bi počeli trunuti.

Balkon kao produžetak dnevnog boravka – i ljeti i zimi

Savjeti za uspješno vrtlarenje u rujnu

Priprema tla: Prije nove sjetve gredicu lagano prekopajte i obogatite tankim slojem zrelog komposta. Ljetni usjevi iscrpljuju tlo pa će nova kultura imati koristi od dodatnih hranjivih tvari.

Zalijevanje: Nakon sadnje ili sjetve tlo treba održavati ravnomjerno vlažnim, ali ne natopljenim. Zalijevajte prema stvarnoj vlažnosti tla, a ne prema fiksnom rasporedu.

Drenaža: Dobra drenaža posebno je važna za lukovice, začinsko bilje i ukrasno grmlje jer tijekom jeseni raste količina oborina.

Malčiranje: Sloj malča pomaže zadržati vlagu, ublažava temperaturne promjene i štiti korijen kada stignu prve hladnije noći.

Vrijeme sadnje: Nemojte čekati duboku jesen za biljke kojima treba nekoliko tjedana da razviju korijen. Što se biljka prije ukorijeni, lakše će dočekati zimu.

Rujan nije mjesec u kojem vrt usporava, nego mjesec u kojem se postavljaju temelji za sljedeću sezonu. Dok salata, špinat, matovilac i rotkvice mogu osigurati još jedan urod, trajnice, grmlje i proljetne lukovice koje posadite sada pokazat će pravi rezultat tek sljedeće godine.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama