Volite biljke ali često im zaboravite pokloniti dovoljno pažnje? Nema razloga da prestane uživati u zelenilu u svom domu – sukulenti su idealne biljke za vas! Prepoznati ih možete po njihovim mesnatim listovima, koji su ujedno i deponij vode, i upravo zato ove biljke ne trebaju mnogo zalijevanja.

Sukulenti ne zahtjevaju previše vode, dapače, ukoliko ih previše zalijevate možete ih uništiti. Sukulenti vole drenirano tlo, a ukoliko nemate supstrat posebno za ove biljke, možete ga izraditi samostalno. U običan supstrat umiješajte komadiće cigle i perlita.

Sukulenti vole južnu stranu, ali trebaju biti zaštićeni. Najviše vole balkone i vrtove s kamenjarima. Ako ih držite u zatvorenim prostorima koji se ne vjetre često, mogu se izvitoperiti.

Čuvarkuća je posebno popularan sukulent u Europi jer može preživjeti zimu, čak i na otvorenom. Listovi čuvarkuće nisu previše debeli stoga ne nakuplja mnogo vode koja se na niskim temperaturama smrzava, te upravo zato lako preživljava zimu. Nekada je svaki dom imao svoju čuvarkuću. Izuzetno je dekorativna i izvrsno se kombinira s ostalim kaktusima. Dobro ju je saditi u posude koja imaju odvod, kako se ne bi utopila u previše vode. Sade se u plitke tegle, a možete ju kombinirati s drugim sukulentima kako bi teglica bila atraktivnija.

Ovo je vrijeme godine kad nas magnolije uveseljavaju svojim predivnim velikim cvjetovima. Po priču o njima otišli smo u zagrebački Botanički vrt PMF-a i za početak saznali da je riječ o staroj skupini biljaka koje su se javile još u mezozoiku. Zato se često kaže da su među najprimitivnijim cvjetnicama..

Kad pogledate cvijet magnolije vidjet ćete zapravo niz primitivnih karakteristika, ti cvjetovi su veliki, obojani su, sastoje se od jedne vrste latica, ajmo reći, to nisu prave latice. Neki put su mirišljavi, imaju strašno puno prašnika u sebi, dakle, one su se javile u vrijeme kad nije bilo onih oprašivača koje danas poznajemo, najčešće pčele, bumbari i slično. Magnolije oprašuju tvrdokrilci, dakle one bube kak ljudi to vele…

Želite li jedan ovakav primjerak u svojem dvorištu treba znati koja se vrsta prilagođava kojem podneblju. Ima onih otpornih na hladnoću, ali isto tako i osjetljivih. Magnolijama odgovara dobro drenirano tlo. Uspijevaju u polusjeni, ali za punu raskoš cvjetova potrebno je sunce.

Magnolija ima strašno puno vrsta. Dolaze nam iz Sjeverne Amerike, Srednje Amerike, ima i južnoameričkih i zapravo čitavo mnoštvo iz Azije. Mnoge te vrste nećete vidjeti niti lako kupiti u rasadnicima, niti vidjeti po vrtovima nego ovako na posebnim mjestima kao što je botanički vrt jer ljudi ipak traže najviše ono što zovemo kultivarom, dakle možda se neki put čuje naziv sorta, to je zastarjeli naziv, a to su uglavnom magnolije koje su stvorene zbog nekakvih svojih odlika, bilo najčešće boje cvjetova, veličine cvjetova, boje listova čak i plodova i najveći dio ovih magnolija koje su iza nas, koje su u cvatu su upravo takvi kultivari jednog križanca koji se zove magnolija soulangeana.

Kultivari cvjetaju samo jednom godišnje tako da u njihovoj ljepoti možete uživati samo u ovo doba godine. Takozvane liliflore cvatu više puta tijekom ljeta, ali zato imaju skromnije cvjetove.

Ove magnolije su uglavnom za nekakvo kontinentalno podneblje jer upravo i dolaze iz takvih dijelova svijeta. One teško mogu podnijeti to žestoko sunce Sredozemlja, sredozemnih zemalja, treba im jako puno vode, mi smo čak primijetili da ovdje kod nas, zbog suše zadnjih godina i evidentne promjene klime polako te magnolije odumiru.

Za mediteransko područje idealna je takozvana velecvjetna magnolija koja dolazi iz toplijih krajeva, većinom s juga SAD-a. To je zimzelena magnolija s velikim bijelim cvjetovima i kožastim listovima. Podnosi posolicu, sušu, jako sunce, pa čak i zagađeni zrak. I za kraj treba znati da nije sve u ljepoti. Ekstrakt kore magnolije koristi se u tradicionalnoj medicini zemalja Dalekog istoka za ublažavanje različitih tegoba poput nervoze i depresije. Nećemo ulaziti u medicinska pitanja, ali možemo zaključiti da od samog pogleda na magnolije mi se definitivno osjećamo opuštenije i sretnije.

Orhideje su poznate po svojoj osjetljivosti i potrebi za stalnom njegom. Međutim, među 25.000 vrsta ima i onih koje su malo otpornije od drugih.

Vrsta Vanda, jedna je od posebnih vrsta orhideje, uopće ne treba supstrat. Upravo zbog toga se u domu može postaviti na razna mjesta u domu. Dostupna je u rasponu boja od bijele do tamnoljubičaste. Vanda cvate od proljeća do jeseni i može dati 6-8 cvjetova po grani.

Cimbidium je vrsta otpornija od ostalih, i može podnijeti i niže temperature. Ako je držite u kući, treba ju zalijevati jednom tjedno, a cvat se može održati čak do 10 tjedana. Njene se boje kreću od bijele do ciglasto crvene.

Dendrobium nobile ne zahtijeva puno zalijevanja, jer vodu i hranjiva skladišti u pseudo lukovicu. Jednom kad procvate, voli biti u sjeni kako bi cvat trajao što duže.

Većina orhideja ipak ne voli preniske temperature, kao niti veliku razliku u temperaturama. Za njihov rast optimalne su temperature između 20 i 30 stupnjeva.