Vrt
Deset najrjeđih cvjetova na svijetu
Posebni životni uvjeti, nekontrolirano ubiranje i klimatske promjene neki su od razloga zašto o pojedinim biljnim vrstama možemo samo čitati u medijima, ili ih vidjeti u nekom od poznatih botaničkih vrtova. U nastavku donosimo listu deset najrjeđih biljaka na svijetu.

Rijetke biljke skrivene su u različitim dijelovima svijeta, a njihovo cvjetanje većina ljudi nikada neće vidjeti. Ako ipak budete u prilici da ih vidite, zastanite i uživajte!
10. ŽADOVA LOZA (Strongylodon macrobotrys)
Žadova loza pripada porodici grahorica, a raste u tropskim kišnim šumama na Filipinima. Biljku krase kandžasti cvjetovi čija boja varira od plavo-zelene do mint zelene, a koji rastu u grozdu koji može narasti i do 3 metra. Biljku je vrlo teško uzgojiti, a zbog uništavanja njenog prirodnog okoliša i smanjenja jedinki koje prirodno oprašuju biljku, žadova ili smaragdna loza ubraja se među ugrožene biljne vrste.
9. CVIJET – STRVINA (Rafflesia arnoldii)
Prirodno stanište jednog od najrjeđih i ujedno najvećih cvjetova na svijetu, Rafflesia arnoldii, indonezijske su tropske kišne šume. Ovaj parazitski cvijet bez stabiljke i korijena naraste i do metar u širinu, a biljka je ovisna o specifičnoj vrsti loze zvanoj Tetrastigma na kojoj raste i iz koje crpi hranjive tvari. Rafflesia arnoldii specifična je i po tome što u vrijeme cvatnje ispušta neugodni miris truleži kojim privlači određene vrste muha i buba koje oprašuju cvijet. Cvijet će uvenuti već tjedan dana nakon što procvjeta.
8. GIBRALTARSKI KLINČIĆ (Silene Tomentosa)
Za ovaj cvijet koji raste samo na visokim stijenama Gibraltara, do 1980-tih se vjerovalo kako je izumro, no lokalni botaničari dokazali su kako je nekoliko primjeraka preživjelo. Ipak, 1992. godine ovoj biljci gube se svi tragovi, da bi dvije godine kasnije jedan planinar pronašao primjerak Silene tomentosa na nepristupačnoj litici na Gibraltaru. Taj je pronalazak ovu rijetku biljku vratio u život, koja se danas može pronaći u gibraltarskom botaničkom vrtu Almeda te kraljevskom botaničkom vrtu Kew u Londonu.
7. PAPIGIN KLJUN (Lotus berthelotii)
Predivni narančasti cvijet poznat i pod imenom “Papigin kljun” još je davne 1884. godine smatran iznimno rijetkim. Vjeruje se kako ovaj endemski cvijet potječe s Kanarskih otoka, gdje ga je nekoć oprašivala ptica koja je u međuvremenu izumrla. Od tada se provode eksperimenti kojima se pokušava doći do novog prirodnog oprašivača kako bi cvijet opet rastao u divljini, no za sada nema pozitivnih rezultata.
6. ČOKOLADNI KOZMOS (Cosmos atrosanguineus)
Ovaj cvijet tamno-crvenih do kestenjasto-smeđih cvjetova potječe iz Meksika no nažalost posljednjih stotinu godina smatra se kako je Čokoladni kozmos u potpunosti izumro u divljini. Biljka danas preživljava kao neplodan klon koji je stvoren vegetativnim razmnožavanjem 1902. godine. Cvijet ima blagi miris čokolade, koji je nešto intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci.
5. TITAN ARUM (Amorphophallus titanum)
Osim što je vrlo rijedak, ovaj cvijet slovi i kao najsmrdljiviji cvijet na svijetu, čiji miris asocira na smrad raspadajuće strvine. Baš kao i Rafflesia arnoldii koja se našla na devetom mjestu naše liste, Titan arum također zovu cvijet-strvina. Biljka vuče korijene iz zapadne Sumatre, a u botaničkim vrtovima predstavlja pravu atrakciju i zbog veličine cvijeta koji u vrijeme cvatnje dosegne visinu i do 3 metra. Ženski cvjetovi cvjetaju jedan do dva dana prije muškog, čime je spriječeno njihovo samooprašivanje. Nakon što cvijet ocvate, iz podzemne lukovice naraste list koji dosegne i do 6 metara u visinu te 5 metara u širinu. Svake godine list strune, a na njegovom mjestu naraste novi. Kad lukovica pohrani dovoljno energije, postaje neaktivna iduća 4 mjeseca, nakon čege se cijeli proces ponavlja.
4.KOKI’O (Kokia cookei)
Ova endemska vrsta drveta prekrasnih jarko crvenih cvjetova potječe s havajskih otoka. Drvo Kokai cookei otkriveno je 1860. godine kada su pronađena samo tri primjerka. Drvo se vrlo teško razmnožava, što je uzrokovalo njegovo izumiranje 1950. godine. Ipak, dvadeset godina kasnije pronađen je jedini primjerak koji je 1978. godine stradao u požaru. Jedna grana drveta ostala je sačuvana te su cijepljenjem stvorene nove biljke. Danas brojimo 23 drveta Kokai cookei koja rastu diljem Havaja.
3. ŽUTA I LJUBIČASTA PAPUČICA (Cypripedium calceolus)
Ova iznimno rijetka vrsta divlje orhideje naziva žuta i ljubičasta papučica, može se pronaći na nekoliko lokacija diljem Europe. Jedini primjerak u Velikoj Britaniji tako raste na golf terenu koje je desetljećima pod policijskom zaštitom kako bi biljka ostala netaknuta. Pošto sjeme biljke ne pruža nikakve hranjive tvari, ona živi u simbiozi s posebnom vrstom gljivice dok se listovi dovoljno ne razviju i ne preuzmu tu ulogu.
2. EUROAZIJSKA DUH ORHIDEJA (Epipogium aphyllum)
Jedna od posebnosti euroazijske duh orhideje svakako su neobične i nepredvidljive lokacije na kojima raste, kao i činjenica da biljka ne sadrži klorofil. Cvijet nema listova, ne vrši fotosintezu te poput žute i ljubičaste papučice ne proizvodi vlastite hranjive tvari, već joj je za to potrebna specifična vrsta gljivica koje rastu u neposrednoj blizini korijena duh orhideje. Za razliku od žute i ljubičaste papučice, ova vrsta orhideje nikada ne razvije listove zbog čega je cijeli svoj vijek ovisna o simbioznom odnosu. Rijetku biljku teško je pronaći i zbog činjenice što godinama može rasti pod zemljom, a procvjeta jedino kada za to ima optimalne uvjete. Ovu vrstu valja razlikovati od američke duh orhideje, Dendrophylax lindenii.
1. CRVENA MIDDLEMIST KAMELIJA (Middlemist camellia)
Na svijetu postoje samo dva primjerka Middlemist kamelije od kojih se jedna biljka nalazi u vrtu u gradu Waitangi na novozelandskom otočju Catham, dok druga ukrašava Duke of Devonshire konzervatorij u zapadnom Londonu. Cvijet potječe iz Kine, a 1804. godine u Europu ga donosi vrtlar John Middlemist po kojem kamelija i dobiva ime. Iako naziv biljke sugerira drukčije, cvijet je jarko ružičaste boje, a svojom formom podsjeća na ružu.
Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.
You must be logged in to post a comment Login