Predivno poljsko, ali i rezano cvijeće može svoj životni vijek produžiti dugo nakon branja. U okvirima na zidovima ono nastavlja pričati svoju priču: priču o čudesnoj prirodi, njezinoj ljepoti i utjecaju. Donosimo savjete kako izraditi herbarij i napraviti slike bez slikanja.

Zadovoljstvo u ovom hobiju pronašla je prevoditeljica i herbaristica Ivana Ostojčić koja se izradom herbarija bavi godinu dana. “Puno sam vremena provodila sa svojom malom kćeri u šetnjama po šumi. Brale smo cvijeće, lišće. Ona je meni donosila razne stvari. Vidjela sam da je to zanima, pa smo nekako ušle u to, a ja inače volim biljke, volim i rezano cvijeće, zaista mislim da je priroda nešto najsavršenije što postoji”, kaže Ostojčić.

Što je sve potrebno za herbarij?

Za savršen herbarij potrebno je vrijeme. Minimalno 7 dana, koliko je biljkama potrebno za prešanje i sušenje. Bilo bi ih dobro umetnuti u novinski papir obložen ubrusima te na njih staviti 5 do 10 kilograma težine.

Za izradu prekrasnih herbarija potrebni su: kistovi, ljepilo na vodenoj bazi, skalpel, škare, pinceta, šestar, kvalitetni 300 gramski papir i biljni materijal.

Herbarij se može izraditi u od raznog cvijeća i u raznim oblicima i svaki je unikatan. Jer kao što ne postoje ni dva jednaka lista u prirodi, ne postoje ni dva identična herbarija.

“Nakon što izvadimo uzorke, pohranimo ih u kutijice ili između paus papira, a onda kada nas ulovi inspiracija, krećemo slagati oblike. Za probu složimo jedan oblik na papir i olovkom pribilježiti gdje su nam nekakve gornje, donje, krajnje točke, savjetuje Ostojčić.

Nakon cjelodnevnog sušenja, herbarij se uokviruje. “Ostavim ga do sutradan da se suši. Nikad ga ne stavljam u okvir isti dan”, kaže Ostojčić. To vrijedi i za prekrasne herbarije od rezanog cvijeća u geometrijskim oblicima.

Kao prekrasna dekoracija ili podsjetnik na bezbrižno djetinjstvo svoje mjesto lako pronalazi na zidovima, ali i u srcima.

Ako ste dvojili može li helikopter sletjeti u vaše dvorište, više ne morate. Topijari će vam to omogućiti.

Ova zelena umjetnost postoji još od davnina, a najpoznatiji vrtovi puni raznih topijara su engleski i japanski vrtovi. Kako bi im i vaš vrt konkurirao, biljke za topijare treba pomno birati, ističe mag. ing. agr. Ivor Savković, savjetnik u prodaji u Iris MBM Vrtnom centru.

Odabir biljaka

Osnovni kriteriji su da one budu spororastuće i otporne na rezidbu. Za jednostavne oblike mogu se odabrati listopadne biljke, no za one zahtjevnije potrebne su zimzelene.

Biljke koje se koriste za oblikovanje topijara od crnogorice su najčešće: tisa, čempres, čempres tuja, a od zimzelenih biljaka: božikovina, ligustrum.

Upravo je ligustrum ili kalina kod nas najpopularniji odabir za topijare. Ima gustu formu i dobro podnosi rezidbu više puta za vrijeme vegetacije stoga se često koristi i za žive ograde.

No, da bismo od male biljke dobili formu, potrebne su godine uzgoja i truda. Redovita gnojidba, zalijevanje i rezidiba su preduvjet da biljke budu raskošne. Dok za jednostavne nije potrebno učvršćivanje, za raskošne topijare bit će potrebna žica. Razlozi za to su željeno oblikovanje topijara te olakšavanje rezidbe, odnosno da ne bismo previše zarezali i izgubili oblik.

Rezidba topijara

Pojedine biljke mogu narasti i do 50 centimetara u tromjesečnom periodu i potpuno narušiti oblik topijara, stoga bi na orezivanje trebalo pripaziti. Da bi topijari bili raskošnji, listopadne biljke treba rezati na vrijeme, prije prvih jesenskih mrazova koji mogu uništiti mlade izboje biljaka. A spororastuću crnogoricu, jednom do maksimalno dvaput godišnje-obavezno u proljeće kada krene vegetacija.

Uz malo prakse i puno ljubavi prekrasni topijari mogu, osim u vrtovima, u paru krasiti i ulaze u domove i terase. Zbog njihovih kombinacija s različitim CVJETNICAMA vaši eksterijeri djelovat će bajkovito. A toj bajci nema kraja, jer kad je topijarima riječ, samo mašta je granica.

Kada živa na termometru raste, dobra hidratacija u zoru je univerzalni recept za biljke. No, ne za sve, jer pored zalijevanja, pojedino cvijeće teško opstaje izloženo direktnom ljetnom suncu. Jedne od takvih sigurno nisu ljetnice, ivančica, afrička ivančica i prkos.

Ivančica ili margareta kao savršena ljetnica

Ivančica, popularno zvana margareta, je jedna od onih biljaka koje vam zasigurno neće zamjeriti ako je malo zanemarite u tople ljetne dane. Nekoć ih se moglo naći samo na livadama, zbog čega se i danas nazivaju poljskim cvijećem. No, danas je njihov uzgoj vrlo popularan, jer osim što krase tegle i vrtne gredice, kao rezano cvijeće neizostavan su dio buketa.

Sadnja ivančica

Sanela Predojević, agronom u Vrtnom centru Šestine je odlučila kombinirati 2 ljetnice, biljke iz iste porodice-ivančicu i afričku ivančicu. Za vas ih je odlučila POSADITI u terakotnu teglu. Prije sadnje treba pripremiti supstrat sastavljen od organskog gnojiva i treseta tako da nećete morati koristiti drugo gnojivo. Na dno posude se stavlja drenaža i preko nje supstrat. Umetnu se ivančice, a zemljom se puni tegla gotovo do vrha. Zalijevat ih treba jednom tjedno, a prihranjivati dvaput mjesečno. Ako se odlučite za sadnju u gredicama, razmak među biljkama bi trebao biti 30 centimetara. Prednost takve sadnje jest što ih treba rijeđe zalijevati, jer korijen crpi vlagu direktno iz zemlje. Afrička ivančica će svoje cvjetove zatvoriti kada padne mrak, baš kao i druga zahvalna ljetnica, prkos.

Prkos prkosi vrućini

Ljetnica prkos je niskog rasta s igličastim, mesnatim listovima i cvate u različitim bojama, a u tegli se sadi na istu podlogu kao i ivančica. Kombinacija drenaže i supstrata uz minimalno zalijevanja bit će zaslužni za njegov uspješan rast. Prema riječima Sanele Predojević iz Vrtnog centra Šestine, prkos nema mirisa, otporan je na dosta na bolesti i voli izrazito sunčana mjesta. A sunce s juga i zapada je upravo takvo, direktno i nemilosrdno. Stoga će mu ivančica, afrička ivančica baš kao i prkos uspješno prkositi. A vaš balkon, uz minimalno njege, uljepšavati do prvih mrazova.