Muče li vas površine u vrtu na kojima ništa ne uspijeva i kosine s kojih tijekom kiša curi blato, imamo rješenje – idealni saveznici svake okućnice su takozvani pokrivači tla.

Za prekrivanje površina na kojima ništa ne uspjeva, idealni su zimzeleni pokrivači tla. Neugledne površine pretvaraju u cijelogodišnji zeleni tepih.

‘Pokrivači tla, kao što i sama riječ govori, pokrivaju tlo, tj, rastu vrlo nisko’, kaže Lidija Mamić iz Vrtnog centra Šestine. Mogu bit skroz niski, znači doslovno centimetar 2 od tla, a mogu biti i do 40-tak centimetara.

Biljke koje rastu do 40ak centimetara

‘Ono što se smatra ustvari pokrivačima tla su biljke koje su biljke koje rastu do 40-tak centimetara u visinu i rastu horizontalno’, dodaje.

Najčešći pokrivači tla su juniperusi horizontalis. Otporni su na onečišćenja zraka, jednostavni za održavanje i savršeni za popunjavanje kosina. 

‘Prekrivače tla sadimo na razmak od pola metra, tj. na 1 metar idu dva komada ili na metar kvadratni 4 komada’, objašnjava. Kod kosih terena, obično zemlja curi kod velikih kiša, kod velike vlage, raste puno korova, nije pristupačno i uvijek to želimo pokriti nekim biljkama, a koje ne zahtjevaju puno održavanja.

Sadnja u liniji ili cik-cak

‘Zato smo odabrali juniperuse koji rastu vrlo nisko ravno, u liniji tla i oni će pratiti tu liniju, tu kosinu i popunit će taj prostor koji je problematičan’, kaže.

Obzirom da rastu u svim smjerovima, moguće ih je saditi u liniji ili u cik-cak.

‘Biljku ćemo namjestiti u rupu i samo ćemo ovu zemlju vratiti nazad. Usmjerit ćemo biljku u željenom smjeru da ide. Isto će sve to biljke popuniti, spojiti. Imat ćemo sve popunjeno sve će bit zeleno. Ovaj juniperus je poseban po tome što ima zlatni rub, tj. golden carpet se zove, znači kao zlatni tepih. I kad se jednom to sve razraste, bude stvarno onako lijepa zlatna površina.

Sprečavaju curenje zemlje

‘Juniperusi rastu vrlo nisko, ne idu skoro uopće u visinu i to je super jer oni će pratiti ovu kosinu. Ispod njih kao prvo neće rasti korov, tako da ste taj dio riješili, a druga stvar je što kada pada kiša, kad su obilne kiše, obično na kosinama, slijevaju potoci blata , a ovdje se to neće događati jer će vam ove biljke, bit će jako guste, sprječavat da ta zemlja ispod njih curi. Oni će držati to tlo’, objašnjava.

Nakon sadnje potrebno ih je nekoliko dana zalijevati, a nakon toga oko njih nema puno brige.

‘U proljeće lagana rezidba, znači, treba ih malo pokratiti, ošišati, suhe grane. Maknuti sve što biljci smeta.  Treba ih ustvari malo osloboditi, malo prozračiti i oni će tako puno bolje rasti’, kaže Lidija.

Gdje se nalaze pokrivači tla, nema košnje. Vjerojatno je zbog toga sve češći stanovnik gradskih parkova i mnogih okućnica cotonaster. Osim njega sveprisutan je i brzorastući bršljan. Iznimno je otporan na sve uvjete, a uspijeva i u sjeni i na suncu. 

Redovito kontroliranje je preduvjet

‘Kod bršljana je važno da ga konroliramo, znači da ga redovito, svake godine, orezujemo, skraćujemo jer ako to ne radimo, zna postati jako neugledan’, kaže. Samo u sjeni uspijeva pahisandra.

‘Ne podnosi sunce. Obično se sadi na području gdje ima puno velikih stabala, borova, velikih drvca, gdje rijetko što uspijeva, a htjeli bi ipak nešto imati’, tvrdi.

‘Raste do 40 centimetara i jedna je od višljih pokrivača tla. Svoju punu ljepotu pokazuje kroz 2-3 godine od sadnje. Razigranost površina jako dobro postiže bujni šarenolisni evonimus’, objašnjava.

Pokrivači tla, mogu prekrivati velike i kose površine, a one koje se o njima brinu oslobađaju čupanja korova, košnje i zalijevanja. Kad svim ovim dobrobitima dodamo i spječavanje curenja tla, lako je zaključiti da su zimzeleni pokrivači tla, savršeni saveznici svakog vrtlara.

Izgleda stan našeg poznatog dizajnera nakita Nenada Sovilja je očaravajuć. Pri posjetu ovom osebujnom umjetniku otkrili smo da ima pozamašnu kolekciju bonsaia.

Velika ljubav dizajnera nakita Nenada Sovilja, osim dragulja je i bonsai. Mala se stabla obično uzgajaju na otvorenom, ali za vrijeme blagdana ili kad imaju goste, Japanci ih ponosno pokazuju na istaknutom mjestu. U doslovnom prijevodu bonsai znači stabalce u posudi. Za njegovo oblikovanje i uzgoj, osim holtikulturnih vještina potrebna je i umjetnička ruka.

‘Neka dublja filozofija koja se krije iza toga je zapravo, to da je biljka u tegli kao takva djelo čovjeka, predstavlja neki spoj neba i zemlje’, kaže Nenad. Bonsai tehnika nastala je u 14. stoljeću u Japanu, a izvorno potječe iz Kine. Sovilj se u ovu tehniku zaljubio na fakultetu.

Dvije ljubavi

‘Bilo je prije nakita. Ja sam tada studirao agronomiju, odnosno zaštitu bilja, fitomedicinu, na koju sam išao baš zbog toga što je, uz umjetnost, neka moja druga ljubav su biljke’, tvrdi.

Osnovni princip bonsai tehnike je uzgojiti minijaturno stabalce koje ima sve karakteristike te biljne vrste koja u “normalnoj” veličini raste u prirodi.

‘To je japanski bijeli bor, star je oko 35 godina, nisam ga ja napravio, napravljen je u Japanu, kod mene je zadnjih par godina, ponosan sam jer jednostavno četinjače su moja najdraža skupina biljaka, među njima su i ovi borovi’, dodaje.

Maksimalna njega

Bonsai biljkama potrebno je pružiti maksimalnu njegu kako bi bile što gušće i razgranatije. ‘Sve ovisi što ja od ovaj tog stabla dalje želim, ako želim da se širi u stranu, onda se treba sprečavati rast na način da se skidaju pupovi, odnosno te snopovi novih iglica koji izlaze. Svake godine se treba presaditi, naravno, redovito zalijevati, što uključuje dva puta dnevno ljeti, naravno biranje tegle koja smije bit samo mrvicu veća’, govori Nenad.

‘Prihrana kroz gnojivo, naravno, dva puta godišnje, za ljeto je ona jednog tipa, za zimsko razdoblje je druga, više fosfora i kalija. I puno ljubavi, razgovora, vjere, u to čudo’, dodaje.

Moguće je uzgojiti sve drvenaste biljke

Bonsai tehnikom mogu se uzgojiti sve drvenaste biljke. Jedna od metoda održavanja željene forme biljke je orezivanje koje se vrši u periodu bujne vegetacije. Sve se radi kvalitetnim alatom od čelika kako bi rez bio oštar i bezbolan.

‘Sad ja skidam tu konkretno ono što se meni odokativno čini da bi trebalo skinuti, to je stvar iskustva i osjećaja i mislim da ako izrežete nekad malo više, nećete napraviti nikakvu dramu’, priča.

Važno je otprilike imati ideju što u konačnici želimo od svog bonsaia i uzeti u obzir karakteristike same biljke. ‘Ovo je fikus koji je najčešći unutarnji bosai, i ono što je tu ključno je micati ove izboje iz debla. Biljka se gleda iz svih strana i ovdje se gornji dio počeo spajati s donjim i to ćemo reducirati’, objašnjava.

Dugogodišnji rad

Bonsai je živa skulptura koju čovjek radi dugi niz godina. Baš kao i kipar, mora razmišljati o tome kako će buduća skulptura izgledati. 

‘Prekrasni Larix kaempferi koji je baš lijepo krenuo ove godine, ali ja imamo neku ideju, volio bih dobiti neki oblik ali više da liči na cedar. Na neki libanonski ili atlantski cedar, pa ću u tom smjeru ga i ožičavati. Ja želim ove dvije grane jačati, ovu spustit i radit kao neke otoke koji su karakteristični za cedrove starije od 50 godina.  Žica mora ić u obliku slova ‘S’. Debljina žice ovisi o jačini, debljini grane, logično da žica od 2 milimetra ne može držat savijenom granu od preko centimetar. Žice ostaju na biljci sve dok grane, odnosno biljka ne poprimi željeni oblik. Za uspješan uzgoj bonsaia nema univerzalnog rješenja, već puno učenja, rada i strpljenja’, zaključuje Nenad.