Predstavljamo dom
Zavirite u stan jednog od naših najpoznatijih arhitekata, Ante Vrbana
‘Svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture’
Prvi projekt napravio je s devetnaest godina, a prvi kapitalni dvije godine kasnije. U Hrvatskoj je postao poznat i prije nego što je diplomirao, a prije svoje tridesete godine, izašao je na strana tržišta kojima i danas uspješno plovi. Vrata svoga doma otvorio nam je arhitekt Ante Vrban.
Dobrodošli u dnevnu sobu arhitekta Ante Vrbana. Prostor je to koji svako toliko mijenja svoje lice. ‘Zapravo , svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testiram sve materijale koje onda kasnije implementiram ili ne, ovisi o rezultatu’, kaže nam Ante. Uz to, mjesto je to gdje razmišlja i odmara. Karakteriziraju ga jednostavnost forme i mir i tako ovaj dom postaje savršeno mjesto za odmor i nove ideje i projekte.
‘Zapravo su to moja kolekcija stolića butter za 2022. Nekako travertin je kroz cijeli moj život jako važan kamen. Htio sam da budu monoliti i htio sam da budu skulpturalni. Ja mislim da je umjetnost zapravo jedna velika cjelina, dio arhitekture i da zapravo, da bi sve bilo u nekakvoj harmoniji, u trendu, ta industrija umjetnosti i arhitekture i dizajn, i moda i glazba, nekako trebaš spojiti sve svjetove da bi dobio proizvod’, smatra.
Ljeta u Šibeniku ostavila su trag
Iako je odrastao i školovao se u Zagrebu, Ante je ljeta provodio kod bake i dide u Šibeniku. Dida je imao jedrilicu čija je paluba kod Ante ostavila trag i postala inspiracija za njegov arhitektonski stil.
‘Pod je bijeli hrast, ali ima dilatacije od kaučuka, zapravo je sistem rađen kako palube na brodu, zapravo se u dilatacije između dvije letve, natanka zapravo tekući kaučuk. Kad se osuši, se reže kao na palubi’, kaže.
To je prepoznatljiv pod s potpisom ovog arhitekta za koji kaže da ga ne stavlja u svaki svoj projekt već samo ako osjeti vibru da bi on mogao biti kompatibilan s vlasnikom. Vrban smatra da dobar arhitekt treba biti potpuno prepoznatljiv, a evo koji je njegov zaštitni znak.
‘Ova ogledala, to se zapravo, to vani moji klijenti moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz recimo nekakav sumrak, osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik. Ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama. Ali je uvijek tu i na njoj je moja pločica da se zna da sam ja radio’, kaže Vrban.
Projekti po cijelom svijetu
A njegovih projekata zaista ima u cijelom svijetu. I kako kaže Ante, teško je izdvojiti najdraži mu.
‘Svaki arhitekt ili čovjek u svojoj karijeri ima prekretnice i raskrižja. kad razmislim, možda mi je prvi projekt, kad sam bio klinac na faksu. Ja sam prvi projekt napravio s 19 godina, ali prvi kapitalni je bio zgrada od Sokol Marića u Medulićevoj ulici, kad sam imao 21. Onda je bio Dubai s 23, i naravno, prva obnova Gradske kavane prva obnova njena, to sam imao 28 godina. Nakon Dubaia sam izašao na inozemno tržište i sad imam užasno puno projekta koji imaju confidentiality agreement koji, zapravo, to su ljudi koji ne žele uopće da se zna jer je riječ o privatnim investicijama, a recimo, crkva u Kninu koja je, na koju sam užasno ponosan, jer sam ja i katolik i Hrvat i to, gdjegod živio i radio, to spominjem’, ponosno ističe Ante.
Za svoje je radove dobio i mnoštvo međunarodnih nagrada što ga čini jednim od naših najnagrađivanijih arhitekata. Iza njega je više od 400 projekata diljem svijeta. Jedan od posljednjih je Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Dubaiju gdje je dobio Zlatnu nagradu za kvalitetu.
Rano probijanje na svjetsko tržište zasigurno je obilježilo njegovu karijeru, ali nije tu jedini faktor bila sreća jer za održati se na vrhu treba i puno rada.
Dobar si koliko je dobar tim
‘Biti arhitekt znači imati veliku domenu znanja i djelovanja. Zapravo, ti si od prvog dogovora, u komunikaciji s klijentom, prezentaciji projekta, realizaciji projekta i na kraju i na naplati tog projekta, ti moraš biti multifunkcionalan. Arhitektura i građevina moraju biti jedno tijelo, ja to govorim zapravo od pravog dana kad sam počeo raditi jer ja sam zapravo arhitekt koji je na gradilištu’, objašnjava.
Kaže da je netko onoliko dobar koliko mu je tim organiziran. On sa svojim radi već dugo i svi su zajedno rasli kroz realizirane projekte.
‘Ja sa svojim majstorima radim skoro od prvog projekta, mi smo svi obitelj već postali, kao mama patka ih vodim sa sobom po cijelom svijetu, nekako sam stvorio tim na kojem sam užasno zahvalan i ja bez njih ne postojim’, kaže.
A koliko je ljudi kojima je Ante zahvalan? Puno, sada već puno, kad smo kretali, bilo nas je troje. Sad nas ima preko 200 indirektno i direktno i to je veliki je blagoslov i velika je čast, kad radiš s ljudima koji već mogu nekako predvidjeti sljedeći korak. U principu oni već znaju u kojem smjeru, ja recimo nikada ne kasnim, uvijek sam na vrijeme, užasno me nervira kad netko kasni, to svi znaju, i ti da bi bio uspješan i da bi napravio stvari koje, za koje si stvoren, moraš shvatiti da si ti dio mozaika, a ne jedna slika i zapravo mi svi tvorimo taj jedan mozaik koji na kraju ispadne rezultat i na njima sam zapravo najviše zahvalan’, objašnjava.
Predstavljamo dom
Potresom oštećen stan pretvoren u snažan industrijski interijer
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje
Nekada zapušten i potresom dodatno oštećen stan u Masarykovoj ulici danas je snažan, karakteran interijer u kojem dominira industrijski stil. Ono što je mnogima izgledalo kao prevelik rizik, Željki i njezinoj obitelji bila je prilika.
Stan su kupili zbog lokacije i arhitektonskih potencijala koje su odmah prepoznali – visoki stropovi, mogućnost galerija i otvoren tlocrt pružali su prostor za kreativnu transformaciju.
„Stan je bio u jako lošem stanju, još i prije potresa, a potres je napravio dodatnu štetu. Ali to nas nije omelo jer smo imali viziju kako ćemo ga urediti“, prisjeća se vlasnica.
Visina stropa kao temelj novog prostora
Ključna ideja bila je maksimalno iskoristiti visinu stropa. Umjesto klasične adaptacije, odlučeno je da se u stan uvedu galerije – ali ne masivne, zatvorene konstrukcije, već prozračne i otvorene.
„Htjeli smo napraviti galerije, ali da budu lagane, da nisu betonske ni drvene, nego da sve ima zraka.“
Galerije su izvedene na čeličnim konstrukcijama, čime je dodatno naglašen industrijski stil u interijeru. Jedna galerija služi kao spavaća soba, druga kao radni prostor, a njihova otvorenost zadržala je osjećaj volumena i svjetlosti.
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje.
Odabir industrijskog stila – svjesna odluka
Nakon konstrukcijskih zahvata, stil uređenja gotovo se nametnuo sam.
„Zbog stepenica i galerija, namještaj se nekako prirodno uklopio u industrijski stil. Htjela sam da stan bude drugačiji, nisam pristaša onoga što je trenutno moderno.“
Industrijski stil u interijeru ovdje nije kopija trenda, već logičan nastavak arhitektonske ideje. Kombinacija metala, tamnijih tonova, sirovijih tekstura i otvorenih struktura prostoru daje snažan identitet.
Namještaj s pričom
Posebnost ovog stana krije se u detaljima. Umjesto generičkog namještaja, vlasnica je prostor ispunila komadima s pričom.
„Dobila sam ideju da od starih kofera napravim komode i stolove.“
Brojni komadi pronađeni su na buvljacima, obnovljeni i prilagođeni prostoru. Time je stan dobio osobni pečat i dodatnu slojevitost. Industrijski stil u interijeru ovdje se ne svodi samo na metal i konstrukcije, već uključuje i elemente nostalgije, putovanja i uspomena.
Uokvirene fotografije s putovanja dodatno naglašavaju osobnu dimenziju prostora.
Zagreb kao dio identiteta stana
Osim putovanja, važan motiv u uređenju je i grad Zagreb.
„Volim ovaj grad i htjela sam ga pokazati kroz detalje.“
Ukrasni tanjuri s motivima Zagreba, stakleni dekorativni elementi i gradske vizure integrirani su u interijer. Tako stan, osim što odražava industrijski karakter, nosi i snažnu lokalnu emociju.
Spoj prošlosti i suvremenog života
Ova obnova pokazuje kako se i najzapuštenijim stanovima može dati novi život – uz jasnu viziju i hrabrost. Umjesto brisanja prošlosti, ona je ovdje integrirana u suvremeni koncept.
Industrijski stil u interijeru poslužio je kao okvir, ali stvarnu vrijednost prostoru daju detalji, osobna priča i dosljednost ideji.
Stan u Masarykovoj danas nije samo obnovljen prostor – on je primjer kako arhitektonski potencijal, kreativnost i karakter mogu stvoriti dom koji odskače od tržišnih trendova i ostaje autentičan.
Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.
Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.
Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.
Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.
Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.
Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
