Predstavljamo dom
Samoborski stan: spoj topline, drva i modernih detalja
Stan u Samoboru spaja prirodnu toplinu drveta s modernim detaljima, stvarajući elegantan i ugodan dom koji osvaja na prvi pogled.
Neodoljiva toplina drveta spojena s modernim detaljima, predivnom keramikom i vrlo zanimljivim dizajnom oduševila nas je u stanu kojeg je uredila dizajnerica Iva Pavičić.
Vođena idejom da kreira moderan i topao dom, Iva je za ovaj interijer pomno birala materijale koji će istaknuti izniman dizajn.
“Birani su uglavnom puno drvo ili furnir, na primjer na ovim pločama u kuhinji je pravi kamen, isto tako imamo kod televizije veliki komad travertina, koji radi obrade izgleda jako prirodno, a opet je i funkcionalan s obzirom na život i funkciju koju ima u prostoru. Ideja je bila da bude stan što više toga da skrijemo u ormare, a opet da se postigne da veličina prostora dominira, ali da ostavimo intimnost doma.”, ističe Iva Pavičić, dizajnerica interijera.
Iza staklenih, a neprozirnih vrata skriva se dnevna soba, blagovaonica i kuhinja s upečatljivom keramikom i bojom.
“Nju smo malo htjeli naglasiti u tvoj svojoj tamnoći, a i prvenstveno zato što jako puno natur boje drva, od poda, stola, djelomično stolci, blagovaonski cijela fronta, znači od ugradbenih ormara, od ulaznog prostora skroz do same kuhinje. Tako smo odlučili da ovaj niski dio kuhinje bude tamniji kako bi upravo svi ovi elementi došli do izražaja.
S obzirom da je prostor velik i kuhinja isto, otvorila nam se mogućnost da nemamo gornje ormariće nego smo samim dizajnom kuhinje i fronte pokušali to napraviti dosta decentno tako da se cijela kuhinja uklopi u prostor i blagovaonice i boravka i vidi se od samog ulaza. To je nekakav dominantni pogled općenito kada se uđe u stan, više je bila ideja ta to bude kao nekakva velika komoda, a svu funkciju ima.”, pojasnila je.
Blagovaonski stol je izabran zbog svog neuobičajenog oblika jer osigurava fluidno kretanje po prostoru, a postavljen je između kuhinje i dnevne sobe kojom dominiraju kutna garnitura i fotelja.
Renovacijom stana u suterenu stvoren divan stambeni postor od 56 kvadrata
“Velika kutna garnitura je kožna, to smo birali jednu nijansu koja je posebna, smirujuća ali ima svoj karakter. Dugo se tražilo koja bi bila tkanina fotelje koja bi na kraju onako malo još digla stvar da ima i svježinu, da ima malo kolorita, a da se fino uklopi u cjelinu prostora. To je stara fotelja koja je bila obnovljena, puno pažnje se posvetilo i obradi drva i tom novom tapicirungu koji mislim da je dao točku na I cijeloj, cijeloj situaciji.”
Iz dnevne sobe se ulazi u glavnu spavaću sobu koja ima svoju kupaonicu s vrlo posebnom keramikom i romantičnom rasvjetom.
“Ponovno smo imali ideju tih ugradbenih ormara u istoj obradi furniranog hrasta kao što je u ovom prostoru boravka, blagovaonice i kuhinje, ali smo na zid stavili tapetu, iznad uzglavlja koja je vrlo, suptilna u tipu tkanine, dok su ostala dva zida farbana u blagu bež nijansu s zelenkastim tonom, ona je otišla koloristički malo u jednom smjeru i na kraju kao točka na I taj jedan zastor koji sa točkama u sebi malo daje nekakvu razigranost prostoru. “, pojašnjava.
U drugom dijelu stana smještene su još dvije prostorije – gostinjska i muška.
“Muška nam je otišla u tamni kolorit, jer je bila ideja za ispijanje finih konjaka, a ta gostinjska za dječicu koja dođu, nju smo obojili u jednu svježinu i svjetlinu. Ona je najsvjetlija, ona ustvari ima i puno prirodnog svjetla, također ima i izlaz na tu terasu, ali u njoj nekako sam htjela da bude onaj osjećaj otvoren. Svježina i svjetlina se u njoj pretapaju.”
Adaptacijom stari stan s brojnim pregradnim zidovima postao otvoren prostor pun svjetlosti
Uz svježinu i svjetlinu savršeno se uklopila nježna tapeta s dezenom oblaka, a blago reljefne površine stvorile su zanimljivu igru svjetlosti i sjene.
Posebnu atmosferu u čitavom stanu dizajnerica je postigla koristeći boje.
Kolorit čitavog prostora, uključujući stropove, je pomno biran, to jesu u paleti bijele nijanse, ali se radi o posebnim bojama koje imaju specifičan ton u sebi, tako da ustvari atmosfera prostora bude posebna.
“Prostor djeluje bijelo, ali je sa tim specijalnim izborom tonaliteta jednostavno atmosfera u prostoru nježnija i posebnija. To smo pokušali povezat isto tako sa zavjesama koje prate na neki način koloristički i velim izbor tih boja zidova. Spoj keramike koja ima neki svoj reljef, zidova koji imaju boju, a glatki su i same tkanine koja opet donese nekakvu razigranost samim svojim načinom na koji se šiva… Ali same te promijene u volumenima koje one stvaraju čine nekakvu razigranost, a na kraju i eleganciju, mogu reći, mislim da je to bio dosta važan zahtjev da ju postignemo. “
Atmosferi svakako pridonosi i pažljivo odabrana rasvjeta te brojni detalji koji otkrivaju posebnost obitelji koja ovdje živi.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
