Predstavljamo dom
Kako spojiti tradicionalni i moderni stil u uređenju stana
Zavirite u predivan zagrebački stan, pun svjetlosti i detalja
Zavirili smo u jedan predivan stan kojeg je vlasnica sama uredila i vješto povezala tradicionalan stil s modernim.
Za uređenje stana, Mia Antunović je inspiraciju potražila na društvenim mrežama, a ideja je bila povezati tradicionalni stil s modernim detaljima.
“Druga glavna stvar mi je bila da želim svijetlo, sve svijetle tonove, i u nekim tim neutralnim bojama, bež, bijelo, tako da onda po sezonama mogu s dekoracijama mijenjat kompletan stan s nekakvim jastučićima, dekorom… Mi obično sezonski kitimo, od Božića do Uskrsa, pa ljeto pa jesen, sad smo još u jesenskim dekoracijama i onda da u skladu s tim možemo samo promijenit dekoracije i dobit potpuno novi dojam stana. ” pojasnila je te nastavila,
“Klasični element je kamin koji nam je bio glavna stvar, njega smo slučajno otkrili jer smo oduvijek željeli kamin, ali kako živimo u zgradi nismo bili u mogućnosti imati pravi kamin, igrom slučaja smo putem Instagrama, preko jedne pratiteljice, otkrili električni kamin koji je odradio više nego dobro svoju funkciju i onda smo u principu cijeli taj dnevni dio gradili oko njega.
Željeli smo kameno postolje oko njega i sve se naknadno nadograđivao na to. Klasični dijelovi osim toga su možda i dizajn kauča i dizajn stolica, oni su isto možda malo u retro štihu i isti takav kamen kakav je oko kamina smo stavljali na šank tako da se spoji onda s tim nekako taj blagovaonski i kuhinjski dio sa ovim dnevnim dijelom.”
Moderna kuhinja ravnih, sjajnih fronti i radnom plohom od iverala, upotpunjena je prikladnom zidnom oblogom.
“Bilo je nekoliko opcija za backsplash, ja sam znala da želim mramor. Mramor kao mramor naravno nije bio opcija, onda je zbog prskanja, održavanja i čišćenja kvarc bio opcija druga, isto ga nismo mogli dobit u roku u kojem smo htjeli. Na kraju smo se odlučili na keramiku iz komada, ali sa mramornim uzrokom i koja je onda odradila svoj dio onako, dobili smo taj dojam koji smo htjeli s tim. ” ističe Mia.
Moderni lusteri i klasične slike upotpunjuju prostoriju kojoj je dodatnu dubinu dalo joj je veliko zrcalo.
“To ogledalo je otvorilo ovu prostoriju da ju učini da izgleda još duplo veća, konkretno je raspored stana provotno bio totalno drugačiji. Na ovom zidu gdje je ogledalo je bila namijenjen izvod za televiziju i nama se to nikako nije činilo logično jer u tom slučaju je dnevni boravak spojen sa kuhinjom, a ne blagovaona.
Nikako nismo mogli shvatit logiku to rasporeda i onda u tom slučaju bi bilo da ili iz blagovaone preko nekoga gledamo u televiziju ili da iz kuhinje preko dnevnog boravka nosimo hranu u blagovaonu, mi smo spustili i stropove. Srećom imali smo izuzetno visoke stropove u startu, tako da smo ih spustili za 40 centimetara i onda smo preko stropa kompletnu instalaciju preveli na drugu stranu strana i pretumbali cijelo pozicioniranje. ” pojašnjava vlasnica.
Stolić u dnevnoj sobi Mia je izabrala zbog velikog spremišta za knjige, a okružen je svijetlom sofom. Taj je dio prostorije radila vođena samo jednom idejom.
“Htjela sam dobiti osjećaj doma, htjela sam da je to nekakvo mjesto okupljanja. Da, ja sam u glavi imala sliku da mi gledamo Sam u kući, gori kamin i pijemo toplu čokoladu, evo to je bio neki moj prvi vizual i to se upravo i desilo jer uglavnom kad se družimo, a često se družimo, smo tu svi grupirani na tom kauču i oko tog kamina. Kamin je za mene uvijek nekako bio dom i to je bila prva stvar koju sam htjela – da on bude obložen kamenom i da ga njime nekako malo vratimo retro stil. ”
Interijer pun detalja i svijetlih nijansi dom je četveročlane obitelji kojoj su udobnost i jednostavno održavanje bili imperativ.
“Mislim da smo našli dobar kompromis između ugodnog života i održavanja tog istog interijera. ” zaključila je vlasnica stana.
Predstavljamo dom
Spiralne stepenice, skriveni bazen i dizalica topline: Ovako izgleda vila iz snova na Pagu
Evo kako izgleda kada arhitektura i tehnologija rade zajedno
Strani investitor godinama je ljetovao na otoku Pagu i u njega se zaljubio, pa je odlučio sagraditi vlastitu kuću čiji interijer odražava upravo taj otok.
Arhitektica Darija Turina iz StudioPANKa osmislila je prostor, dok je Ivana Lajtman, prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, projektirala sustav grijanja i hlađenja koji ga prati. Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija, kad rade zajedno od prvog dana projekta, daju rezultat koji nijedna od njih ne bi mogla postići samostalno.
Pogled i orijentacija kao polazišna točka
Investitor je od početka imao jasnu želju: pogled na more i zidove rezervirane samo za umjetničke slike. Ostatak je prepustio arhitektici.
“Kuća je orijentirana na dvije strane, ima sjeverni i južni ulaz. Sa sjeverne strane na Pagu znamo da je bura dosta snažna, tako da je kuća s te strane zatvorenija”, objasnila nam je Turina
Fasada prema ulazu doista to potvrđuje: puna, obložena svijetlim kamenom nalik travertinu, s uvučenim, gotovo tunelastim ulazom uokvirenim istim kamenom, do kojeg vodi ravna staza kroz minimalistički uređen prednji vrt s levandom, niskim zimzelenim grmljem i sivim šljunkom.
Nakon te početne zatvorenosti, ulazi se u prostor koji se otvara u svim smjerovima, gore, dolje, lijevo i desno. Suprotna, južna strana kuće posve je drugačija: velike staklene stijene u tankim tamnim aluminijskim okvirima otvaraju cijeli dnevni dio prema uskom, izduženom bazenu s efektom prelijevanja, koji se pruža uz cijelu dužinu terase, obrubljen svijetlim kamenim popločenjem i živicom.
Open space koji se otvara prema bazenu
Prizemlje kuće koncipirano je kao jedan povezani fluidni prostor koji se otvara prema van, sve do pogleda na bazen i okolni krajolik. Dnevni boravak je dvoetažni, a dominira mu velika, svijetlosiva L-sofa okrenuta prema staklenoj stijeni, uz stolić s drvenom pločom i tekstilnu zidnu instalaciju u živim, prugastim bojama koja unosi jedini izraženiji kolorit u inače neutralan, bijelo-sivi prostor.
Kroz staklo se izravno vidi bazen, a u kutu dnevnog boravka smjestio se i obiteljski pas, znak da prostor unatoč galerijskoj čistoći ostaje stvarno naseljen.
Poseban je detalj i unutarnji atrij s pravim maslinovim stablom, zasađenim u sloju bijelog šljunka i uokvirenim staklenim stijenama sa svih strana, tako da se vidi i iz dnevnog boravka i s prolaza na katu.
Biblioteka, iako odijeljena atrijem, ostaje povezana s ostatkom prizemlja kroz te staklene plohe, čuvajući vintage štih starih kuća uz radni stol i pogled u daljinu. Blagovaonica, s masivnim tamnim drvenim stolom i bijelim skulpturalnim stolicama, smještena je upravo ispod zavoja spiralnog stubišta, tako da stepenice doslovno lebde iznad stola za ručavanje.
Spiralne stepenice kao skulptura, ne prepreka
Budući da je kuća zamišljena i kao galerija za investitorovu kolekciju slika, stepenice su oblikovane kao skulpturalni element u prostoru.
“Odabrana je spirala koja jednostavno teče u prostoru, čista je bijela i prozračna, i ne blokira pogled jer se iza nje nalazi cijeli jedan svijet otoka u daljini”
Stubište doista djeluje kao jedna kontinuirana bijela vrpca koja se dvaput zavija oko svoje osi, bez klasične nosive konstrukcije, s tankim bijelim gazištima koja izgledaju gotovo kao da lebde. Na katu prelazi u ravnu rampu zaštićenu staklenom ogradom, uz koju su na zidovima obješene velike apstraktne slike u žutim, plavim i ljubičastim tonovima, potvrđujući galerijsku ulogu prostora.
Stepenice funkcioniraju kao svojevrsni atraktor, dodatna senzacija u prostoru, umjesto prepreke pogledu, što je detalj koji odvaja promišljenu arhitekturu od puke funkcionalnosti. Iz donjeg kuta gledano, spirala uokviruje pogled prema staklenoj stijeni atrija s maslinom, a odozgo, s kata, otvara pogled ravno prema van, kroz veliki prozor u dnevnom boravku.
Kuhinja kao dio galerijskog niza
Kuhinja nastavlja istu logiku dosljednosti kao i ostatak prizemlja. Tamni, gotovo čokoladni drveni ormari pružaju se od poda do stropa, a središnje mjesto zauzima veliki otočni element obložen sivim kamenom izražene, gotovo mramorne teksture, s istim materijalom koji se penje i na stražnji zid kao zaštita iza radne površine. Ugradbeni pećnica i ostali aparati integrirani su u visoke ormare, bez vidljivih ručki koje bi narušile čistoću linija, a uz radnu površinu stoji set noževa i drvena daska, jedini naznak da je riječ o prostoru za svakodnevno kuhanje, a ne samo izlog materijala.
Dizalica topline u pozadini
Za ugodan boravak tijekom cijele godine, u kući je ugrađen suvremen sustav grijanja i hlađenja.
“U ovoj privatnoj kući na moru Viessmann je isporučio grijanje i hlađenje putem dizalice topline”, objašnjava Lajtman.
Vanjska jedinica, model Vitocal 200, smještena je diskretno uz bočni zid kuće obložen kamenom, gotovo neprimjetna s glavnog prilaza. Unutarnja jedinica, bijeli spremnik s okruglim vrhom i digitalnim zaslonom, montirana je u zasebnom tehničkom prostoru zajedno s pripadajućim ventilima i instalacijom.
Za funkcioniranje takvog sustava potreban je zaseban prostor s minimalnim volumenom instalacije. Kuća je imala predviđenu malu kotlovnicu sa spremnikom sanitarne vode i buffer spremnikom za akumulaciju ogrjevne, odnosno rashladne vode. Slično rješenje, gdje se suvremena tehnologija integrira u postojeći ili tradicionalni prostor, opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući.
Podno grijanje i hlađenje iz istog uređaja
Grijanje je riješeno površinski, putem podnog grijanja, a isti sustav omogućuje i podno, odnosno površinsko hlađenje. Na taj način kuća s jednim uređajem dobiva komforno grijanje i hlađenje tijekom cijele godine, bez potrebe za odvojenim klima sustavom.
Upravljanje sustavom odvija se preko crnog dodirnog zaslona na glavnoj jedinici, gdje se jednostavno očitavaju trenutna i željena temperatura, uz mogućnost povezivanja s mobilnom aplikacijom putem naljepnice s QR kodom “Connect me”, tako da se temperatura može provjeriti i namjestiti i izvan kuće. Posebna pažnja posvećena je i kvaliteti vode: uređaj Aqua Home Duo omekšava i filtrira vodu u kućanstvu, štiteći sve aparate i izljevna mjesta od kamenca i nečistoća.
Dizalica topline u projektiranju moderne vile
Kod projektiranja moderne vile s dizalicom topline, dovoljan je zaseban, minimalno dimenzioniran prostor za strojarnicu, u kojemu stane sve potrebno za neometan rad sustava. To je posebno važna prednost kod luksuznih vila, gdje arhitekti rijetko žele žrtvovati kvadrate za tehniku, a investitori očekuju da tehnologija ostane potpuno nevidljiva iz stambenog dijela kuće.
Isti uređaj pritom pokriva i grijanje i hlađenje, čime se izbjegava potreba za dva odvojena sustava i dvije zasebne instalacije koje bi inače trebalo provući kroz cijelu kuću. Podno grijanje i hlađenje rade preko istog sustava, bez dodatne klime, pa fasada i unutrašnji zidovi ostaju čisti, bez vanjskih jedinica raspoređenih po pročelju ili rešetki koje bi narušile arhitektonsku cjelinu, poput one koju je Turina zamislila kao gotovo galerijski čist prostor.
Rad sustava može se nadzirati i putem mobilne aplikacije, što investitoru koji dio godine ne provodi u kući omogućuje da temperaturu podesi na daljinu, prije dolaska gostiju ili tijekom duljih odsutnosti. Kvaliteta vode dodatno se štiti uređajem za omekšavanje, čime se produljuje vijek trajanja svih kućanskih aparata i sanitarne opreme, što je kod luksuznih vila s vrhunskim materijalima i opremom dodatna, ali vrlo praktična investicija.
Integrirani namještaj i galerijski pristup interijeru
Budući da je kuća kompletno ostakljena prema moru, a zidovi trebaju primiti umjetnine, interijer je koncipiran kao čist, galerijski prostor.
“Ostali namještaj integriran je u zid. Sve je ugrađeno, sve je rađeno po mjeri”, kaže arhitektica
Pravi furnir provlači se kroz cijeli interijer, unoseći toplinu doma unatoč galerijskoj čistoći prostora, a otok Pag, cijeli izgrađen od svijetlog kamena, inspirirao je i samu paletu boja interijera, vidljivu u svijetlim podovima, bež tekstilu i kamenim oblogama. Sličan pristup integriranog namještaja i pametnih sustava opisali smo i u tekstu Pametni stanovi – visoka tehnologija radi za vas.
Na katu kuće nalaze se tri spavaće sobe i praonica, pri čemu svaka soba ima vlastitu kupaonicu, gotovo poput hotelskog tipa smještaja namijenjenog i gostima investitora, a ne samo obitelji koja u kući stalno boravi.
Vila iz snova na Pagu
Projektiranje moderne vile poput ove pokazuje kako arhitektura i tehnologija mogu funkcionirati kao jedna cjelina, a ne kao dvije odvojene discipline koje se dogovaraju naknadno.
Pogled, orijentacija i otvorenost prostora oblikuju iskustvo boravka, dok tehnički sustavi poput dizalice topline i podnog grijanja rade u pozadini, gotovo nevidljivo, kako bi taj doživljaj bio ugodan tijekom cijele godine, bez obzira gleda li se na more ili buru.
Za detaljniji pregled toga kako dizalice topline danas postaju standardni dio modernog stanovanja, pogledajte i tekst Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Predstavljamo dom
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Na samo 10 četvornih metara dizajnerica je osmislila sobu u kojoj oba dječaka imaju svoj krevet, radni stol i dovoljno prostora za igru – bez osjećaja da je jedno dijete dobilo bolji dio sobe
Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.
Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.
Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera
Za koga je soba osmišljena
Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.
Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:
„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“
Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.
Kako je svako dijete dobilo svoj kutak
Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.
Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.
Boje i materijali u prostoru
Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.
Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.
Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!
Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.
Zajednička zona koja ostaje slobodna
Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:
„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“
Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.
Ravnoteža između zajedništva i individualnosti
Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:
„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“
Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.
Soba koja raste zajedno s djecom
Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.
Renderi: Melita Kenđel
