Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Tinel – kuća za odmor ovjenčana svjetskim nagradama

Osim privatnosti, poželjno je da kuća za odmor ima i izvrstan pogled. A ova kuća koja osvaja svjetske nagrade ima sve!

tinel-arhitektura-uklopljenost-u-okolis-domnakvadrat

Kuća za odmor definitivno je ovog ljeta bila odabir mnogih turista upravo zato što su se u njima mogli izolirati od cijelog svijeta. Možda privatnost i je bila prvi izbor, ali kad tome dodate i prekrasan pogled, onda definitivno imate osjećaj da ste u današnjim izazovnim vremenima dobili na lutriji.

tinel-kuca-za-odmor-arhitektura-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

Sigurni smo da su se tako osjećali i posjetitelji kuće za odmor Tinel na otoku Korčuli. Veći dio otoka karakteriziraju lijepi krajolici s bogatom vegetacijom te sačuvanim osjećajem divljine i prirodnosti. Upravo se u takvom krajoliku, na rubu malog naselja, našla parcela čija strmina omogućuje široke vizure na Pelješki kanal.

Kuća za odmor s pogledom na Pelješki kanal

pogled-na-peljeski-kanal-tinel-kuca-za-odmor-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

Kad su u studiju SODAA dobili zadatak da na toj parceli projektiraju kuću za odmor, pitali su se – kako na izrazito strmom i uskom terenu ostvariti bogate prostorne odnose unutarnjeg i vanjskog prostora za suvremeno korištenje, a pritom primijeniti i izvorne vrijednosti lokalne graditeljske baštine poput jednostavnosti, funkcionalnosti i ljudskog mjerila?

tinel-dnevni-boravak-kuca-za-odmor-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

„Strme i uske parcele relativno male površine i sjeverne padine uvjetovale su u velikoj mjeri projektantska rješenja kako bi se ostvarili što ugodniji ambijenti za boravak i u cjelosti iskoristio potencijal lokacije“, objašnjava autor projekta Vedran Jukić. Čitava parcela je promišljana kao cjelovita građevina koja se sastoji od niza prostora specifičnih karaktera i različitih razina intimnosti i otvorenosti.

Oblikovane su kuće za odmor čiji dnevni prostori izlaze iz padine i poput periskopa hvataju vizure, noćni prostori koji su većim dijelom ukopani, te oni servisni koji su u potpunosti pod zemljom. Svi krovovi se koriste kao aktivni elementi za boravak na otvorenom. I otuda vjerojatno naziv tinel koji se u mediteranskim dijelovima Hrvatske koristi kao naziv za prostoriju u koju se primaju gosti, bilo da je riječ o blagovaonici, dnevnom prostoru ili nekom vanjskom prostoru te namjene.

tinel-kuca-za-odmor-bazen-na-krovu-arhitektura-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

Mediteransko bilje kao dio arhitekture

Pogodna lokalna klima omogućuje izrazito bujan rast mediteranskog bilja koje je korišteno kao ravnopravan oblikovni element u cijelom obuhvatu kako bi se ostvarila što bolja integracija arhitekture i okoliša.

tinel-pogled-na-peljeski-kanal-kuca-za-odmor-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

U svakom slučaju izvrsno arhitektonsko rješenje za koje je kuća za odmor Tinel dobila nekoliko svjetskih nagarada – posljednja u nizu je nagrada German Design Awards 2020. koju je Njemačko vijeće za dizajn dodijelilo Tinelu u kategoriji izvrsne arhitekture.

tinel-arhitektura-uklopljenost-u-okolis-domnakvadrat
Foto: Marko Mihaljević

Lokacija: Tri Žala, Korčula

Autor: Vedran Jukić

Autorska suradnja: Maša Medoš

Projektni tim: Mihaela Goluža, Jure Čudina

Površina lokacije: 600 m²

Bruto površina: 480 m²

Nagrade i priznanja:

  • German Design Award 2020 u kategoriji izvrsne arhitekture – pobjednik
  • nagrada BIG SEE Architectural Award 2019 – pobjednik (rezidencijalna arhitektura)
  • S.ARCH Conceptual Design Award 2016 – finalist užeg izbora
  • Leonardo 2015. Award – 2. nagrada u kategoriji projekata obiteljskih kuća  Minsk
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Arhitektura kao poziv, a ne posao

Ako redovito pratite Dom na kvadrat, vjerujemo da ste već primijetili našu arhitekticu Gordanu Đerić. Prepoznatljiva po svojim fenomenalnim rješenjima, ali i po specifičnom načinu govora, Gordana Đerić već godinama oblikuje prostore – i živote – na autentičan način. A zašto baš arhitektura? I otkud njezin osebujan glas? Danas donosimo njezinu priču.

Gordana Đerić

Arhitektura, greškom

Goga, zašto arhitektura?

„Arhitektura je greškom. Sad bi se to nazvalo najbrži prst. Htjela sam upisati arheologiju, ali prvi prijemni bio je na arhitekturi. Položila sam prijemni – i ostala. Život je odlučio za mene.”

Godina je bila 1982. kada je Gordana Đerić završila fakultet. Prvo zaposlenje dobiva u Šipadu, tadašnjoj tvornici kuhinja. Posao ju je vodio na sajmove u Pariz, Köln i druge gradove, a potom prelazi u sektor između tvornica, prototipova i biroa. Znanje i iskustvo iz tog razdoblja usmjerili su je prema interijerima, gdje je ostala do danas.

Gordana Đerić: Arhitektica, psihijatrica, psihologinja i susjeda

Zapravo se već jako dugo baviš interijerima i svi znamo tvoja rješenja koja su apsolutno fenomenalna i uvijek inovativna. Što je tvoj ključ rada?

„Ne volim copy-paste. Volim ljude s identitetom, originalna rješenja. Klijentima kažem – ja sam i arhitektica i psihijatrica i psihologinja i mađioničarka i susjeda. Kad dođem prvi put, kažem: ‘Dobar dan, ja sam Gordana, tko ste vi?’“

Đerić kroz šalu, ali i veliku ozbiljnost, naglašava važnost odnosa s ljudima. Za nju, arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život. „Za mene arhitektura nije elitizam. Po opredjeljenju sam socijalna utopistica. Svaki čovjek ima pravo na lijep, dostojanstven prostor.“

Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika

Što ti je najvažnije kada oblikuješ prostor?

„Funkcionalnost. Prije svega ideja. Ja imam izraz: tehnološki proces čovjeka koji živi u tom stanu. Svi mi imamo iste potrebe, ali različite prioritete. I zato trebam znati tko je osoba s druge strane – da bi prostor bio autentičan.“

Stan koji djeluje veći nego što zapravo je

Specijalnost: izmisliti toplu vodu, odnosno novu sobu

Čini mi se da kad god netko traži još jednu sobu, zove tebe. Je li to zaista tvoja specijalnost?

„Da! Ja to zovem egzistencijalna ćelijska arhitektura. Volim izmišljati nove sobe. Volim udovoljavati nepostojećim željama svojih klijenata. I volim ih nagovoriti na rješenja koja su dobra za njih.“

Peterosobni stan u 60 kvadrata: Genijalno rješenje Gordane Đerić

Danas je, priznaje, možda teže nego ikada jer su ideje svuda. „Ljudi dolaze s previše slika, previše mogućnosti. Nisu sigurni što bi, što im treba, a što im odgovara. A neka rješenja su za druge prostore, druge obitelji, druge načine života.“

Posao kao terapija i poziv

Goga, što se dogodilo s tvojim glasom?

„Imala sam tumor na mozgu. Prije pet godina. Radila sam i prije i nakon operacije. Moj posao mi je terapija. Ovaj glas – to je najmanje što mi se moglo dogoditi. Puno je posljedica bilo, ali sam ih izliječila radoholičarstvom. A i pitanje je – tko danas želi uopće čuti što imamo za reći?“

Da nisi arhitektica, bi li stvarno upisala arheologiju?

„Mislim da sam sve što me zanimalo nekako pomirila – arheologiju, psihologiju, mađioničarstvo. Jer kad nekome adaptiraš stan, kad uđeš u njegov prostor i dušu, kad ispunjavaš želje, to je to. I kad na kraju ostaneš u normalnim, dobrim odnosima – to je uspjeh.“

Adaptacija iznutra

Postoji li nešto što još nisi projektirala, a htjela bi?

„Htjela bih ponovno adaptirati sebe. Svoju nutrinu i svoju dušu. Jer nakon operacije, moj pogled na svijet je potpuno drugačiji. Ne mjerim više stanove ni po kvadratima ni po budžetu. Mjerim ih po sreći i zadovoljstvu ljudi koji u njima žive.“

Arhitektura Gordane Đerić ne prestaje na tlocrtu. Ona počinje s čovjekom. I nastavlja se kroz odnose, male pomake, i – kako sama kaže – prostor koji ne mora biti savršen, ali mora biti njihov.

Nastavite čitati

Arhitektura i dizajn

Grad u zgradi – funkcionalno rješenje ili distopijska svakodnevica?

Možete li zamisliti svoj život u ovakvoj “zgradi”?

U kineskom gradu Hangzhouu, u poslovnoj zoni Qianjiang Century City, izgrađena je zgrada koja pomiče granice tradicionalnog stanovanja.

Naizgled fascinantno arhitektonsko ostvarenje, Regent International postao je simbol urbanističke krajnosti – gdje se funkcionalnost i gustoća susreću s pitanjem kvalitete života.

Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život

Regent International kao model vertikalnog grada

Regent International prvotno je zamišljen kao luksuzni hotel s pet zvjezdica, no s vremenom je preoblikovan u golemi stambeni kompleks. Danas u njemu živi više od 20.000 ljudi, a kapacitet doseže i do 30.000 stanovnika. Riječ je o više od 5.000 stambenih jedinica raspoređenih unutar masivne strukture visoke gotovo 200 metara.

Hotel Materra – mjesto gdje se luksuz i elegancija susreću s prirodom

Zgrada je projektirana kao samodostatna urbana jedinica – u njoj se nalaze trgovine, restorani, teretane, bazeni, saloni ljepote, medicinske usluge i školske ustanove. Stanari doslovno mogu živjeti bez izlaska iz objekta. I dok mnogi cijene praktičnost ovog koncepta, osobito zbog niskih troškova najma, život u stanovima bez prozora i prirodnog svjetla otvara brojna pitanja o životnim standardima.

Dizajn koji podržava funkciju, ali ne i iskustvo

Zgrada je organizirana u S-krivulji, čime se povezuju različiti krakovi i funkcionalne jedinice. Arhitektura omogućuje da se kroz zgradu kreće bez potrebe za izlaskom na otvoreno, a unutarnji sustavi uključuju napredne tehnologije pametnog upravljanja, sigurnosti i distribucije usluga.

Ipak, ono što Regent International pruža u funkcionalnosti, oduzima u doživljaju prostora. Interijeri su jednolični, bez puno prirodne svjetlosti, često sterilni, s hodnicima koji podsjećaju na hodnike bolnica ili stambenih jedinica iz znanstveno-fantastičnih filmova. Stanovanje u ovakvom prostoru može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, osjećaj izolacije i gubitak povezanosti s vanjskim svijetom.

Urbanistički eksperiment koji dijeli mišljenja

Za jedne je Regent International primjer pametnog rješenja za urbanu prenapučenost i manjak dostupnih stanova. Za druge, riječ je o distopijskoj viziji budućnosti, gdje se arhitektura podređuje učinkovitosti, a zanemaruje se ljudska potreba za prostorom, zrakom i pogledom.

Ovaj koncept “grada u zgradi” svakako postavlja važna pitanja o granicama između praktičnosti i kvalitete života. Je li dovoljno imati sve usluge nadohvat ruke ako istovremeno živimo u prostoru bez prirodnog svjetla, tišine i osobnog identiteta?

Inspiracija ili upozorenje?

S obzirom na sve veći pritisak na urbane sredine, pitanje kompaktnog, održivog i dostupnog stanovanja postaje izuzetno važno. No rješenja koja zanemaruju emocionalni i psihološki aspekt života mogu brzo prijeći granicu između inovacije i neljudskosti.

Zato se postavlja ključno pitanje: možemo li u urbanističkim strategijama razvijati funkcionalne stambene komplekse koji neće izgubiti ono najvažnije – osjećaj doma?

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice