Povežimo se

Arhitektura i dizajn

Predivno imanje na obroncima Medvednice

Živjeti s poslom i i živjeti za posao, po mogućnosti na svojoj djedovini, želja je mnogih. Rijetkima to uspijeva. No, u pitoresknom okruženju, na obroncima Medvednice, jednom čovjeku je to pošlo za rukom.

“Živjeti u jednoj autohtonoj originalnoj drvenoj kući, raditi u ovom objektu na 500-tinjak kvadrata i izlagati to što radiš u galeriji svojoj iznad.”, riječi su gospodina Miljenka Milinovića, dizajnera unikatnog namještaja. A upravo tu stvarnost on i živi na svom imanju.

Cirkularna ekonomija

imanje-milinović-domnakvadrat

Imanje koje se prostire na 8000 kvadrata nastalo je kao konglomerat sjenika i ciglane iz Dobove. Naime, ciglana je raskopana, preseljena uz pomoć 3 šlepera i složena ponovno u Tudor stilu. Za gospodina Milinovića životni lajtmotiv je cirkularna ekonomija. “Osnova cirkularne ekonomije je zapravo, u mom slučaju, kroz čitav život se proteže, zapravo uzeti jedan stari povijesni objekt koji je imao u određenom trenutku svoju funkciju, preseliti ga ili izvršiti neko djelovanje na njega nekakvom novom tehnologijom i time stvoriti vrijednost.”, naglašava Milinović.

Unikati od unikatnog drva

A vrijednost djela koja se nalaze na imanju-u radionici u prizemlju i galeriji na gornjem katu, teško je pretočiti brojkama. Ona su odraz višegodišnjeg predanog rada i ljubavi utkanih u svaku rezbarotinu. Svako djelo krije svoju priču, a pojedine skulpture kao što su skidanje s križa i rezbareni stolci, rađeni su i od posebnog drva.

“To drvo je zapravo karbonskog porijekla, fosilnog porijekla, dao sam ga na ispitivanje u Ruđer Bošković, s C-14 karbon metodom, i ustanovljeno je, imam certifikat da je drvo staro 1200 godina.”, ponosno naglašava gospodin Milinović.

Dizajniranje, restauracija i kolekcionarstvo

antikviteti-milinović-domnakvadrat

Imanje odražava autorovu autentičnost koja se očituje u svakom komadu namještaja. U njihovoj izradi spajaju se stare i nove tehnike te se koriste kvalitetni materijali. No, ovaj uspješan restaurator i dizajner unikatnog namještaja i nešto drugo nabavlja. Iako je 80 posto eksponata na imanju njegovih ruku djelo, od namještaja, lustera, umjetnina i drvenih stepenica, kolekcionarstvo mu nije strano.

Križ na imanju, na ulazu u prostoriju je ni manje ni više nego križ sa Zagrebačke katedrale. Prilikom obnove Zagrebačke katedrale neki su elementi zamijenjeni. Među njima je i križ koji sada svoju priču priča na ulazu u izložbeni prostor. Uz križ se veže zanimljiva anegdota koju nam je gospodin Milinović ispričao. “On ima priču da je tridesetih godina u Zagrebu postojao jedan čovjek koji je žarko želio postati vatrogasac. No, nikako mu nisu dali da postane vatrogasac jer je u to doba za postati vatrogasac trebalo pokazati svojom neustrašivošću. On se popeo na vrh katedrale, na taj križ, sjeo, mahao je svojim škrlakom zagrebačkim, sve dotle dok ga nisu prihvatili kao vatrogasca.”

Poznate ličnosti na imanju

A imanje je prihvatilo, odnosno, svoja vrata u proteklih 40 godina, otvorilo i mnogim poznatim ličnostima. Tako je na jednom stolcu sjedio i Josip Broz Tito 50-ih godina kada je boravio na imanju.

A na unikatnim djelima ovog dizajnera i antikvitetima sjedit će, i u njima uživati, i mnogi drugi. Moderna vremena, moderni zahtjevi. Galerija, u kojoj su izlagana djela, sada je prenamijenjena u prostore za evente i partije. Ovima se postiže prava sinergija prošlosti, sadašnjosti i budućnosti-cirkularna ekonomija koja je lajtmotiv svih dizajnerovih pothvata.

Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitekti i arhitektonski projekti

Mislav Salitrežić: Od Lego kockica do stadiona u Osijeku

Od dječjih snova do projektiranja stadiona

Mislav Salitrežić

Nogometni klub Osijek u novoj je sezoni dobio najmoderniji stadion u Hrvatskoj – Opus Arenu.

Projekt vrijedan višegodišnjeg truda i planiranja projekt je mladog arhitekta Mislava Salitrežić, koji se prisjeća kako je od dječjih igara s Lego kockicama došao do dizajniranja jednog od najimpresivnijih sportskih objekata u regiji.

Mislav Salitrežić

Od Lego kockica do stadiona u Osijeku

Mislav Salitrežić odmalena je pokazivao sklonost prema građenju i oblikovanju prostora. Odrastao je uz oca građevinskog inženjera, a ljubav prema arhitekturi razvijala se postupno.

“Uvijek sam govorio da ću biti ono što je tata. Nisam znao razliku između arhitekta i građevinca, ali kada sam shvatio da arhitekt odlučuje o izgledu građevina koje oblikuju gradove, sve mi je postalo jasno.”

Iako su mu u djetinjstvu snovi lutali od pilota do inženjera, odluka o arhitekturi pala je rano. Danas ne može zamisliti da radi bilo što drugo.

Od prvog nacrta do stadiona, koji su bili prvi projekti koje si radio?

Put prema velikim projektima započeo je – malim koracima.

“Prvi zadatak bio mi je nacrtati WC u robnoj kući IKEA. Pomislio sam, netko će to pregledati, ali rekli su mi – moraš to sam riješiti.”

Izazov za izazovom, iskustvo se brzo gomilalo. Rad na industrijskim i trgovačkim objektima proširio je vidike, ali arhitektura je uvijek ostala cilj.

“S vremenom smo se u firmi pokušali više usmjeriti na arhitekturu. To je dug proces, ali s vremenom se otvaraju prave prilike.”

Najveća prilika došla je u obliku projektiranja osječkog stadiona – zadatak koji je preoblikovao njegovu karijeru.

Kako je nastala Opus Arena?

Projekt stadiona trajao je čak pet godina. Prvotna ideja bila je gradnja manjeg stadiona s jednom tribinom, no kako su rasle ambicije, rastao je i projekt.

“U početku je bilo puno sastanaka i uvjeravanja. Investitori su željeli nešto skromnije, ali ubrzo se javila ideja da Osijek zaslužuje pravi nogometni stadion. I onda – krenuli smo.”

Opus Arena prvi je nogometni stadion u Hrvatskoj izgrađen u posljednjih 50 godina. Smješten uz rijeku Dravu, u srcu Slavonije, danas je ponos grada i regije.

Inspiracija iza dizajna

Za dizajn ovakvog objekta, trebalo je puno istraživanja. Salitrežić i njegov tim proučili su stotine sličnih stadiona u Europi i svijetu.

Čitali smo i komentare navijača – što im smeta, što vole, kakva iskustva žele na stadionu. Svaka sitnica može utjecati na percepciju arhitekture.”

Opus Arena ima engleski tip stadiona, što znači da su tribine blizu travnjaka, bez atletskih staza. To omogućuje bolju atmosferu i intenzivniji doživljaj utakmica.

“Htjeli smo da stadion ne izgleda masivno i teško, već lagano i moderno. Zato dominira bijela boja, a prozirna fasada reflektira zalazak sunca, stvarajući posebne efekte.”

Što te inspiriralo, zašto uopće Arena izgleda tako kako izgleda?

“Ne mogu sad reći da sam povukao jedan potez rukom kao što je Sydney opera ili Eiffelov toranj, uvijek kažu da se vrhunska arhitektura može nacrtat potez jednom rukom. Ovdje smo puno truda, puno je stvari, puno varijabli da bi se dobio konačni proizvod jer specifičnost kod stadiona i zašto mi je to drag projekt, jer on je dijelom infrastruktura

Inspiracija je više došla iz puno sitnih varijabli koje utječu na kako će nešto izgledat, gdje se nalazi, kakve su boje u tom prostoru, to zelenilo, nismo htjeli nešto tamno, nego da bude nešto svijetlo ili lagano. Zato je njegova primarna boja je bijela, bijeli stupovi, bijeli krov, bijela fasadna, polu providna ovojnica koja se u sumrak reflektira zalazak sunca pa se tu pojavljuju
neke nove boje.

Mislav Salitrežić

Osjećaj kada vidiš vlastiti stadion

Nakon godina planiranja i rada, došao je trenutak kada je stadion postao stvarnost.

“Dok ne vidimo prvi bager, mi arhitekti ne vjerujemo da će se nešto zaista izgraditi.”

Kada je Opus Arena konačno završena, osjećaj je bio neponovljiv.

Što je sljedeće?

Nakon Opus Arene, Salitrežić nije imao puno odmora. Prvo je uslijedio projekt obiteljske kuće, a zatim logistički distributivni centar.

No, sada radi na još jednom stadionu – rekonstrukciji Kranjčevićeve u Zagrebu.

“Lakše je sada kada imamo iskustvo. No, osjećam još veću odgovornost – ipak je to Zagreb, drugačije okruženje.”

Osječka tvrtka Sirrah projekt, u kojoj Salitrežić danas djeluje, preuzela je izradu glavnog i izvedbenog projekta rekonstrukcije NK Zagreb stadiona u Kranjčevićevoj.

Kada je riječ o budućim projektima, ne voli pričati o snovima – radije ih naziva planovima.

“Netko može reći da su to snovi, ali ako ih postaviš kao cilj, možda im se i približiš.”, zaključio je Mislav Salitrežić.

Nastavite čitati

Arhitekti i arhitektonski projekti

Rekonstrukcija motela Sljeme – Vitićevo djelo postaje Rivia Arts and Culture Hotel

Kultno Vitićevo djelo motel Sljeme postaje Rivia Arts and Culture Hotel!

rekonstrukcija motela Sljeme

Motel Sljeme, arhitektonsko remek-djelo Ivana Vitića iz 1965. godine, konačno dobiva novu priliku. Nakon godina propadanja, započela je njegova rekonstrukcija i transformacija u hotel Rivia Arts and Culture Hotel, što je najavljeno na press konferenciji u Rijeci.

Rekonstrukcija motela Sljeme, projekt iza kojeg stoji Hrvatska gospodarska komora, nije samo obnova nekadašnjeg omiljenog okupljališta – cilj je stvoriti svojevrsni showroom hrvatskih proizvoda, spoj arhitekture, dizajna i turizma.

“Želimo pokazati sve ono najbolje što imamo – od građevine, tehničkih rješenja do gastronomije i pića. Pritom želimo potaknuti nove investicije u turizmu,” izjavio je Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj.

Rekonstrukcija Vitićevog motela Sljeme uz suvremene elemente

Prije deset godina izrađen je konzervatorski elaborat, koji je definirao smjernice za obnovu. Ključni cilj je očuvanje autentičnosti Vitićeve arhitekture, ali uz interpolaciju novih elemenata potrebnih za hotelski standard od četiri zvjezdice.

“Vitićev originalni projekt nikada nije dovršen. Na temelju njegovih skica i istraživanja sada rekonstruiramo dio objekta koji je ostao samo u ideji,” objašnjava arhitekt Maroje Mrduljaš.

Osim eksterijera, poseban izazov predstavlja i interijer, koji više ne postoji u izvornom obliku. Cilj je rekreirati duh 60-ih godina, koristeći restaurirani namještaj, umjetničke radove i originalne reference iz tog razdoblja.

“Važno je uspostaviti dijalog između starog i novog – da novo ne nadjača staro, već da ga nadopuni,” dodaje Mrduljaš.

Arhitektura, kultura i turizam u istom projektu

Idejno rješenje hotela potpisuje arhitektonski ured Mataija x Sipina x Turato, a projekt je poseban jer spaja različite discipline – arhitekturu, dizajn, kulturu i turizam.

“Ovo nije samo arhitektonski projekt – ovdje se rekonstruiraju emocije i energija 60-ih. Skupljamo originalni namještaj, istražujemo Vitićeve ideje i balansiramo odnos starog i novog,” kaže dr. sc. Idis Turato.

Poseban naglasak stavljen je na infrastrukturnu obnovu i očuvanje ključnih elemenata, poput kultnog čeličnog stubišta koje će se pažljivo restaurirati.

“Suočeni smo s izazovom rekonstrukcije vizije arhitekta kojeg više nema. Proučavamo njegove druge projekte, tragove i ambicije kako bismo ih oživjeli u ovom prostoru,” dodaje Mrduljaš.

Što donosi novi hotel?

Rivia Arts and Culture Hotel imat će 57 smještajnih jedinica, uključujući šest izdvojenih apartmana. Uz modernu infrastrukturu, poseban naglasak stavljen je na umjetnost, kulturu i održivi turizam.

“Iako možda neće značajno povećati broj turističkih kapaciteta, ovaj hotel će promijeniti strukturu ponude Kvarnera i Hrvatske. Cilj je stvoriti održivi turizam spojen s umjetnošću i kulturom,” izjavio je Radoš.

Kada se očekuje otvaranje?

Radovi su već započeli i planirano je da traju 18 mjeseci, što znači da se otvaranje očekuje u jesen 2026. godine.

Ovim projektom ne obnavlja se samo jedan hotel – vraća se život kultnom Vitićevom djelu i redefinira pristup turizmu kroz arhitekturu, dizajn i baštinu.

Nastavite čitati

Kolumne

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice