Predstavljamo dom
Mali stan s velikim rješenjem: Stil i dodatna soba u 53 m²
Stan veličine 53 četvorna metra bio je urbano i lijepo uređen, no proširenjem obitelji potrebna je bila još jedna spavaća soba.
Uz kompletnu promjenu namještaja, renovirala se i kupaonica. Tlocrtne promjene napravila je arhitektica Gordana Đerić.
Kreativna rješenja za maksimalno iskorištavanje prostora
Postojeća, izdvojena, ne funkcionalna kuhinja pretvorila se u dječju sobu, a od dijela velikog dnevnog boravka zatvoren je dio za roditeljsku spavaću sobu. Ostatak stana ostao je otvoren i prozračan: kuhinja, šank, blagavaonica i dnevni boravak.
“Nedostatak spremišnog prostora iskorijenjen je ugradbenim ormarima koji se protežu duž dnevnog boravka. Niše koje su na vrijeme predviđene kod gradnje, u knaufu su omogućile prostora za ormare koji su apsolutno neprimjetni u cijelom stanu” rekla je arhitektica.
Arhitektonskim rješenjem cijeli stan je dobio na prostranosti, a centralni komad namještaja u dnevnoj sobi predivan je modularni kauč. On se može pretvoriti u kutnu garnituru ili u ležaj za spavanje, što u konačnici doprinosi funkcionalnosti prostora.
Nježnoj boji kauča suprotstavljen je crni zid i dva crna pomoćna stolića koja također doprinose dinamici prostora. Uz neutralne boje i crne detalje, toplina prostora postignuta je parketom, za koji su investitori imali nekoliko zahtjeva.
Poseban naglasak na parket
U Happy Flooru pronašli su ono što su tražili – masivan parket koji u sebi ima prirodne elemente kao što su to čvorovi, godovi, koji će donijeti toplinu prostora kao kontrast bijelini zidova i nježnosti cijelog prostora. Mladen Skitanić iz tvrtke Happy Floor objasnio je da je u ovom stanu rađena kompletna adaptacija.
“Skidan je stari postojeći parket, išli smo na opciju pripreme podloge OSB pločama prvenstveno zbog toga jer je bilo više različitih nivoa, što se s OSB pločama moglo dobiti. Tim se dobila idealna podloga OSB pločama i investitor se odlučio za takozvani troslojni parket po dizajnu kao seljački pod. Parket izgleda potpuno prirodno s istaknutim dijelovima kvrga i godova. Format parketa je metar 90, širine 19 centimetara, što daje eleganciju i unosi moderan štih u novi prostor.
Uz to su postavljene i bijele lajsne jer one malo i podignu, povećaju prostor, djeluju modernije, a to je i trend zadnjih nekoliko godina. U svakom slučaju s bijelim lajsnama u pravilu se nikad ne može promašiti.”
Dekorativni elementi
Parket također pridonosi osjećaju prostranosti i povezanosti, a u prostoru blagavaonice stoji okrugli betonski stol sa pristajaćim bijelim stolcima. Iako zove da se obitelj smjesti oko stola, on je u ovom slučaju više dekorativni element, jer će se većina jela i pića odvijati za pregradnim šankom sa pripadajućim prozirnim stolcima. “Ali najveći efekt cijelom stanu daju crne žaluzine umjesto zavjesa, koje zaista u ovoj varijanti crno bijelog sa drvenim podom daju jedan ekskluzivan izgled”, objasnila je arhitektica.
Maksimalan efekt pločica
Kada smo krenuli birati pločice za kuhinju proces nam je bio vrlo kompliciran jer još tada nismo imali izabrane fronte kuhinje, pa smo se pokušali prilagoditi u nekakvom tonu koji nam već prati kupaonicu i cijeli stan da bi se prilagodili toj bež boji kuhinje koja je bila još pod navodnicima, ispričala je Jelena Vodopija, prodajna savjetnica iz tvrtke Toop2Floor.
Zid koji dijele kuhinja i kupaonica obložen je efektnom tapetom, a njom su skrivena i vrata malene kupaonice.
Osnovni motiv pločica nam je bila džungla siva, koja u sebi ima malo svjetlucavog tona, da ne bi bilo dosadno. Sa crnim efektima, kadom i svim elementima, kao i sa kliznim vratima koja na sebi imaju sivo ogledalo postigli smo maksimalan efekt da pločice dođu do izražaja, a i pločice okolo smo uskladili sa nijansom tih pločica tako da prostor djeluje zaista kompaktno, rekla je Đerić.
“Pločice s uzorkom srebrnog sjaja i zelenkastih tonova vrlo je zahtjevna i morali smo tražiti ton koji bi se uklopio u cijelu komponentu, da ne bi odskakale neke boje. Vrlo nam je bilo zahtjevno naći neki isti ton koji bi pratio cijelu priču, a da ne odskače. Uz srebrne pločice uskladili smo crne detalje kako bi istaknuli taj srebrnkasti sjaj, a pojednostavili cijelu priču”, nadovezala se Vodopija.
Roditeljska i dječja soba
Potpuno funkcionalna roditeljska spavaća soba minimalnih je dimenzija s emotivnom notom dječjih radova na zidovima, a zbog dječje sobe svaki posjetitelj poželi barem na kratko opet biti dijete.
Dječja soba je maksimalno iskorištena i vrlo zanimljivo rješena.
“Zadržali smo postojeće krevete na kat i doradili krevete krevetom za goste ili za igru sa ormarom ispod, iza je umjetnički rad od djece. Dječje remek djelo na zidu je osvjetljeno, a bočno smo stavili daske i imitirali penjanje po zidu. Djeca su oduševljena”, izjavila je Đerić.
Na kraju su na zidove postavljene dvije grafike velikih dimenzije koje su dodatno obogatile prostor.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.
Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“
Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.
Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.
Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.
Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.
Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.
Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.
Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
