Predstavljamo dom
Predivna kuća od 200 m² : moderna klasika koja oduševljava na prvi pogled
Ova impresivna kuća (200 m²) stvara dojam već na prvi pogled – spoj tradicionalnih štagljeva, stakla i skandinavskog dizajna oduzima dah.
Jednog ponedjeljka poslijepodne, posjetili smo Aleksandru u njenom dom i teško smo od tamo otišli. Zašto? Zbog neopisive atmosfere, predivnog dizajna i trnovečkih makača mame Slavice.
Dvjestotinjak kvadrata stambenog prostora raspoređeno je na dvije funkcionalne jedinice.
Aleksandra Bilić dizajnerica je interijera, a navodi kako je inspiracija arhitekata bila iz štagljeva koji su zapravo dosta specifični za kraj u kojem živi, napraviti kuću koja izvana kao dva štaglja koja su spojena sa jednim staklenim dijelom.
I baš taj stakleni dio sa stepenicama i prekrasnom visilicom, oduševljava već na prvom koraku.
Stepenište joj je omiljeni dio kuće, a same stepenice rađene su od čelika i one su skulptura sama po sebi. Posebno su efektne po noći kad se upali rasvjeta.
A sunce koje ulazi kroz velike staklene stijene obasjava jedan vrlo poseban dizajn interijera.
“Ideja mi je bila napraviti neki stil kuće koje nije moderan, više klasičan i koji će mi biti lijep i za desetak godina, nekako da ujedinim stilove i mene i supruga i rekla bi možda, neki miks “skandi look”. “
Ugodnost dnevne sobe na desnoj strani kuće potvrđuje veliki kauč s brojnim jastucima, velikim kaminom i prilično diskretno postavljenim televizorom, što je bila želja Aleksandrinog supruga.
“Bila mu je velika želja da televizor ne bude u prvom planu, kako je nama obiteljska tradicija da se okupimo oko kamina i da pričamo priče, tako smo htjeli da fokalna točka ovog prostora bude veliki kamin i veliki blagovaonski stol zbog toga što imamo veliku obitelj pa nas se evo za Božić skupi dvadesetak ljudi i eto, odlučili smi da mora biti ogroman stol na razvlačenje, ova klupa na kojoj ti sjediš je ujedno služi kao sjedište za tri osobe kad se stol razvuče. Nekako smo planirali da osim estetkse strane, sve bude i funkcionalno. “, pojašnjava.
Raspored kuhinje diktirale su staklene stijene u sredini, a dizajnirana je da funkcionalnošću odgovara Aleksandrinim željama i navikama. Poput uređaja odmah spremnih za rad ili prilagođene visine perilice i ladica. Kuhinjom dominiraju velike porculanske površine te otok na kojem je smješten sudoper.
“Mislim da zbog toga što volim simetriju nisam htjela forsirati da po pravilima sve smjestim na jednu stranu, nego da uživam i u tom nekom estetskom dijelu da sudoper bude na otoku. Bilo mi je jako važno da imam ekstra velik sudoper za ekstra velike teče i posude pošto imam veliku obitelj i jako veliko kuhalište, gdje kad se svi skupimo je onako tok prostora jako funkcionalan.”, dodaje vlasnica.
Lijeva strana prizemlja rezervirana je za servisnu sobu, kupaonicu te radnu sobu u kojoj je zid oslikan hrastom koji je nekad rastao na ovoj parceli.
“Kad smo kupili ovo gradilište nekako smo htjeli tom slikom dati omaž uspomeni koje ovo mjesto nosi. I osim toga, posadili smo 4 hrasta, koja će nadam se moji unuci se ljuljati na njemu.”
Na katu, desna je strana rezervirana za dječicu i tu su se smjestile dvije prekrasne sobe s kupaonicom.
“Kćer je imala želju da njena sobica bude plava, nikako ne roza i da bude nešto morsko pošto je tata s mora, ona obožava more, i eto odabrali smo zajedno jednu tapetu koja je onako fokalna točka u njezinoj sobi, a zajedno smo odabrale i namještaj koji je svijetao, visoki su stropovi koje smo ukrasili jednim lijepim lusterom. Sin je htio crnu sobu, međutim, ja kao dizajner ne mogu dopustiti da ima sobu crnu kao što tata ima, pa smo se onda igrali sa nekim crnim detaljima i sa smeđim detaljima. “, pojašnjava sugovornica.
A roditeljski dio diše potpuno drugačijim ritmom što se osjeti već u hodniku.
“Tu sam stavila jednu tapetu koja objedinjuje paletu boja koja se ponavlja u cijeloj kući, tu imamo zlatne detalje isto na tapeti ali opet je i tamna i dosta specifična i daje onako moody osjećaj koji je zapravo cijeli u tom roditeljskom dijelu. Također, odabrala sam i da vrata u tom roditeljskom dijelu budu drugačije boje nego što su u ostatku stana što i super si pašu uz zlatne kvake i taj odličan kontrast. “, otkriva.
Prozračnost, udobnost i lakoća prvi su dojmovi koje ostavlja roditeljska spavaća soba iz koje se ulazi u walk in ormar.
A nakon walk in-a ulazimo u lijepu spa oazu rezerviranu za njih dvoje.
Kupaonica je izrađena u mikrocementu, a neočekivane boje stvaraju posebnu atmosferu.
“Htjela sam čiste linije, mikrocement, bez fuga. Ali opet ih ukrasiti sa zlatnim detaljima ali pošto je tamna kupaonica trebala sam ju utopliti sa nekim detaljima drva i zlata.”
Aleksandrin suprug Juraj za svoju je radnu sobu odabrao tamne boje zidova, a neutralna boja kauča s nekoliko jastučića i savršeno uklopljenim tepihom unijeli su potrebnu toplinu.
Uz pomno odabranu rasvjetu i puno prekrasnih detalja, ovaj nas je interijer već na ulazu pridobio.
Predstavljamo dom
Zebra uzorak, cozy maksimalizam i vibrantne boje: Ovaj stan od 43 kvadrata dokazuje da je vrijeme bež interijera prošlo
Pogledajte kako mali stan može biti topao, funkcionalan i potpuno drugačiji od interijera na koje smo navikli
Nakon godina dominacije minimalizma, neutralnih paleta i interijera u kojima su bež, bijela i siva bile najsigurniji izbor, sve se više javlja potreba za prostorima koji imaju karakter. Boje, uzorci, umjetnine i osobni predmeti ponovno zauzimaju važno mjesto u domu, a ovaj stan od 43 četvorna metra odličan je primjer takvog zaokreta.
“Obavezno zebra, obavezno cozy i obavezno ne bež.”
Upravo su te tri upute definirale projekt koji potpisuje studio Happy Habitat u suradnji s novootvorenim studijem Dunks. Rezultat je mali, ali autentičan stan u kojem zebra uzorak nije samo dekorativni detalj nego polazišna točka cijelog koncepta, i dokaz da se od jasne vizije može doći do interijera koji ne nalikuje nijednom drugom.
Stan za mladog doktora
Klijent je bio mladi doktor s jednim jasnim zahtjevom: da mu u vlastitom domu nikada ne bude dosadno. Prije renovacije stan je imao tipičan raspored starijih stanova – uski hodnik, zatvorenu kuhinju i odvojene prostorije koje nisu dovoljno koristile prirodno svjetlo. Prostor je funkcionirao, ali nije imao identitet ni osjećaj povezanosti.
Kompletnom adaptacijom povezani su dnevni boravak i kuhinja, čime je stvoren otvoreniji, svjetliji i protočniji prostor.
Nekadašnja zatvorena kuhinja danas je srce stana, odnosno prostor koji se prirodno nastavlja na blagovaonicu i dnevni boravak. Uz rušenje zida, adaptacija je uključivala sanaciju poda, kompletnu obnovu kupaonice, postavljanje novog parketa i keramičkih pločica te zamjenu unutarnje i vanjske stolarije. Projektiranje je trajalo nešto manje od dva mjeseca, a sami radovi oko četiri.
Zebra uzorak u interijeru kao polazišna točka, ne kao naknadna ideja
Kod većine projekata uzorak dolazi na kraju, kad je sve ostalo riješeno. Ovdje je proces bio obrnut.
Custom-made zebra tapeta posebno je dizajnirana kako bi se uklopila u ostatak kolorita stana i povezala vibrantne tonove s toplom atmosferom prostora.
“Krenuli smo od želje za tapetom u uzorku zebre i mid-century modern stilom te smo kroz nekoliko varijanti polako definirali ostatak prostora, kako bi bio maksimalno funkcionalan, ali i maksimalno zabavan”
Da bi tako intenzivan uzorak funkcionirao bez da “pojede” prostor, ostatak interijera ostao je u toplim tonovima. Narančasti detalji, police, zidna lampa i blagovaonski stol, provlače se kroz cijeli stan i drže energiju konzistentnom, dok velika sofa boje konjaka unosi toplinu u dnevni boravak.
Nježni zeleni tonovi u kuhinji smiruju intenzitet i daju prostoru potreban predah.
Mid-century modern i cozy maksimalizam bez stilskog kaosa
Ovaj interijer teško je smjestiti u jednu kategoriju, i to je upravo njegova najveća kvaliteta.
Mid-century modern vidljiv je u toplim tonovima drveta, jednostavnim linijama namještaja i retro detaljima, dok cozy maksimalizam prostoru daje slojevitost, osobnost i toplinu. Boje, umjetnine i neočekivani detalji stvaraju interijer koji djeluje razigrano i karakterom potpuno odudara od neutralnih prostora na koje smo navikli.
Iako sadrži mnogo vizualno snažnih elemenata, prostor ne djeluje kaotično. Upravo suprotno, svaki detalj djeluje promišljeno i međusobno povezano.
Namještaj projektiran oko stvarnih navika
Ono što ovaj projekt čini funkcionalno uspješnim nije samo estetika, nego pristup projektiranju namještaja od samog početka.
“Sav je namještaj projektiran specifično za potrebe korisnika. Uzeli smo u obzir sve, od navika u kuhinji do količine odjeće, knjiga i drugih osobnih stvari. Sve ima svoje mjesto, a meni je najdraži detalj s gramofonom i pločama”, kaže Ema Dunkić.
Svaki centimetar stana maksimalno je iskorišten, ali bez osjećaja zatrpanosti – što je u 43 kvadrata rjeđe nego što zvuči.
Kupovni komadi kombinacija su dizajnerskih klasika i pristupačnijih opcija, a posebno se ističu sofa, fotelja i stolice danskog brenda HAY.
Od rendera do realizacije
Kod ovakvih projekata renderi imaju konkretan zadatak: ne prodati san, nego prikazati stvarnost što preciznije.
“Ponekad nam je kao dizajnerima teško odoljeti porivu da u render stavimo neke skuplje komade ili dekoracije, no ključno je biti realan i unaprijed prikazati prostor onakvim kakav bi stvarno mogao biti. Pomno planiranje budžeta ključan je faktor u tome da nam finalna slika izgleda što bliže planiranoj.”
Rezultat govori sam za sebe: finalni prostor gotovo je identičan onome što je planirano.
Retro pločice, narančasti stol i puno skladišnog prostora
Nova kuhinja projektirana je minimalistički i funkcionalno, s velikim skladišnim kapacitetima i pažljivo planiranim rasporedom koji odgovara stvarnim navikama vlasnika.
Vizualni karakter dolazi od retro uzorka zidnih pločica koji naglašava mid-century estetiku prostora, dok narančasti blagovaonski stol postaje centralni detalj zone i prirodna veza između kuhinje i dnevnog boravka.
Spavaća soba: namjerno tiša
Za razliku od vibrantnog dnevnog prostora, spavaća soba uređena je znatno mirnije i suptilnije.
Nježna plava boja na donjem dijelu zidova smiruje atmosferu i daje osjećaj prozračnosti, dok veliki ormari po mjeri maksimalno koriste kvadraturu bez vizualne težine. Kontrast između sobe i ostatka stana čini oba prostora zanimljivijima.
Osobna kolekcija koja nije završila u kutiji na tavanu
Većina slika i dekorativnih predmeta u stanu nije kupljena za projekt — već je pripadala vlasniku i prije adaptacije, a njihovi tonovi i atmosfera bili su jedna od polazišnih točaka za definiranje interijera.
“Bilo nam je bitno da se stvari koje su mu drage uklope i u novi prostor. Taj će se zid vremenom još napuniti novim slikama i memorabilijama, a mene je posebno oduševila tapiserija umjetnice pod nadimkom Jupiterska”, kaže Dunkić.
Zbog toga stan ne izgleda kao showroom. Izgleda kao da u njemu netko zapravo živi — i da mu se sviđa što vidi svaki dan kad se vrati kući.
Ovaj stan pokazuje da mala kvadratura ne mora značiti suzdržanost, a zebra uzorak u interijeru ne mora biti riskantan potez ako je promišljeno uklopljen u cjelinu. Uz dobar projekt, jasnu viziju i namještaj prilagođen stvarnim navikama korisnika, i 43 kvadrata mogu postati prostor pun karaktera.
Foto: Luka Šen
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
