Uređenje interijera
Odabrali ste dizajnera interijera? Evo koje su njegove, a koje vaše obaveze
Dizajneri nude i opciju ključ u ruke, no, što to zapravo znači?
Odlučujete li se za renovaciju ili uređujete novogradnju, dizajneri interijera nude dvije opcije – izvedbeni projekt ili ključ u ruke. Što to konkretno znači pitali smo Maju Mihovilović, dizajnericu interijera.
Angažirati dizajnera interijera znači i pažljivo odlučiti kome ćete povjeriti taj posao. Osim što nude svoju stručnost o uređenju prostora, dizajneri će pomoći u profesionalno izvedenom projektu.
“Puno bitnija strana je ona tehnička. To početna strana kad pričamo o zidovima, o ispravno postavljenoj instalaciji struje… Dizajner nije dužan to tehnički znati, međutim mora biti upućen u projektiranje interijera i tu je zapravo njegova najveća vrijednost da osmisli prostor koji će biti funkcionalan, u kojem će ljudi kasnije moći živjeti.”, pojašnjava stručnjakinja.
Dizajneri nude i opciju ključ u ruke, no, što to zapravo znači?
“To znači popratiti radove od početka do kraja, naći izvođače, organizirati i koordinirati radove, garantirati ugovorom dogovorene rokove. Ako kasnimo plaćamo penale, to je jedna visoka razina pravne i financijske odgovornosti sa naše strane i kompletna nabava opreme za interijer, ako stranka želi prepustiti povjerenje i želi da to odradimo mi.
U konačnici stranka useljava u prostor koji je vidjela na 3D vizualizacijama i nije se morala angažirati čak niti oko kupnje ručnika za ruke.”
Prije početka radova, dizajner bi vam trebao dati kompletan troškovnik, terminski plan i projektnu dokumentaciju.
“Izmjera se radi najkasnije otprilike 4 mjeseca prije početka radova, nakon izmjere krećemo sa tlocrtnim rješenjima, dižemo crno bijeli 3D. Stranku nastojimo upoznat uopće sa prostornim odnosima, jer si malo tko može uopće zamislit prostorne odnose samo na temelju 2D-a.
U nastavku hodograma suradnje, definiramo struju, gdje će se što palit, koja su rasvjetna tijela, gdje žele utičnice i tako dalje. Definiramo namještaj po mjeri unutrašnjost, sve detalje koji čine jedan kompletiran projekt i to radimo puna tri mjeseca.”, dodaje Mihovilović.
Ako želite znati da je tehnički sve dobro izvedeno, za to ćete morati angažirati stručnjaka
Dizajner interijera ne može pravno raditi stručni građevinski nadzor jer nije za to kvalificiran, navodi.
“Kada mi kažemo nadzor radova, mi samo provjeravamo usklađenost projekta sa onim što se izvodi. Dakle, hoće li se na dobroj visini izvesti prekidač, je li nešto dobro posloženo i tako dalje, ali ne možemo garantirati, odnosno provjeravati tehničku ispravnost.”, pojašnjava.
Dobra komunikacija i povjerenje iznimno su važni za uspješnost projekta
Na investitoru je da prepusti kontrolu i da povjerenje, a dizajner mora pridobiti povjerenje svojim stručnim znanjem i savjetima. No, u konačnici, angažirati dizajnera interijera ne znači i odustati od svake odluke.
“Ja radim na način da dajem svoj stručni prijedlog što se tiče estetike, uglavnom ga stranke prihvate, jer su me zato i angažirali. Međutim zna se dogodit da stranka baš želi neki detalj po svome.
Ako je to ok, ako je to nekakav naglasak koji prije svega tehnički ne kvari projekt, apsolutno dozvoljavam i dapače, uvijek naglašavam stranki da je jako važno da je njima taj prostor ugodan, da to nije generic prostor u kojem može živjeti bilo tko, da taj prostor ima neki njihov osobni potpis i da njima mora biti ugodno. Mora biti usklađeno sa njihovim životnim navikama, a ne nešto što se meni čini dobrim. Možemo reći da investitor ima zadnju riječ.”, zaključila je.
Prije nego što odaberete dizajnera, razgovarajte s nekolicinom njih, pogledajte njihove izvedene projekte i svakako se osigurajte ugovorom koji će zaštititi obje strane.
Čišćenje i organizacija
Smrdljivi martin u kući: Zašto ulazi i kako ga se učinkovito riješiti
Uz malo pažnje i nekoliko praktičnih mjera, vaš dom može ostati miran, čist i bez nepoželjnih stanara…
U jesen, kada temperature padnu i dani postanu kraći, mnogi primijete nepozvanog “gosta” kako polako gmiže po prozorskoj dasci ili zavjesi. Riječ je o smrdljivom martinu, kukcu koji posljednjih godina sve češće ulazi u naše domove. Iako nije opasan za zdravlje, njegov neugodan miris i masovna pojava mogu izazvati pravu jesensku frustraciju.
U nastavku donosimo sve što trebate znati o ovom neugodnom, ali zanimljivom kukcu – od njegovog porijekla i životnog vijeka do učinkovitih načina sprječavanja i uklanjanja iz kuće.
Tko je zapravo smrdljivi martin?
Smrdljivi martin (lat. Halyomorpha halys) pripada obitelji Pentatomidae, poznatoj i kao stjenice ili stenice smrdljivice. U narodu ga zovu i smrdljiva stjenica, a karakterističan je po specifičnom mirisu koji ispušta kada se osjeća ugroženo.
Porijeklom je iz istočne Azije – točnije iz Kine, Japana i Koreje – a u Europu je dospio krajem 1990-ih godina slučajnim unosom u transportima robe i poljoprivrednih proizvoda. Prvi put je zabilježen u Sloveniji 2017., a u Hrvatskoj već iduće godine. Danas je prisutan u gotovo svim dijelovima zemlje.
Prirodno stanište i životni vijek
U prirodi smrdljivi martin obitava na biljkama i drveću čije plodove siše. Posebno voli voćke, kukuruz, soju, papriku, rajčicu i vinovu lozu, zbog čega se smatra poljoprivrednim štetnikom. U urbanim područjima lako prelazi s vegetacije na zgrade i kuće, osobito u prijelaznim razdobljima između ljeta i jeseni.
Njegov životni ciklus traje oko godinu dana, a odrasle jedinke mogu prezimiti u suhim i toplim prostorima poput tavana, zidnih pukotina i potkrovlja. Ženka tijekom ljeta polaže 30–100 jaja na naličje listova, iz kojih se izlegu ličinke koje prolaze pet razvojnih stadija prije nego što postanu odrasli kukci.
Zašto smrdljivi martin ulazi u kuću?
S dolaskom jeseni i prvim hladnijim noćima, smrdljivi martin traži mjesto za prezimljavanje. Upravo tada ga najčešće primjećujemo kako ulazi kroz:
- pukotine u prozorskim okvirima i roletnim kutijama,
- otvore oko cijevi i ventilacija,
- slabo zatvorena vrata ili mrežice protiv komaraca,
- ili čak kroz odjeću i torbe koje su bile vani.
Njega privlači toplina i svjetlost, pa će se često zadržavati na sunčanim fasadama i prozorima okrenutima prema jugu i zapadu. Kada pronađe otvor, ući će unutra i u pukotinama potražiti mirno mjesto za zimovanje.
Jesu li smrdljivi martini opasni?
Za razliku od žohara ili komaraca, smrdljivi martin nije opasan za ljude.
- Ne grize, ne siše krv i ne prenosi bolesti.
- Ne uzrokuje oštećenja na namještaju, tkaninama ili zidovima.
Jedina neugodnost je miris koji ispušta kada se osjeti ugroženo ili kad ga se zgnječi. Taj miris potječe iz žlijezda na prsima i služi kao obrambeni mehanizam. Može izazvati blagu iritaciju kože ili kihanje kod osjetljivijih osoba, ali ozbiljne reakcije su vrlo rijetke. Kod kućnih ljubimaca gutanje kukca obično uzrokuje samo kratkotrajno slinjenje ili povraćanje.
Oprez: Ovi sukulenti mogu biti opasni za pse i mačke
Kako spriječiti ulazak smrdljivih martina u dom
Najbolja obrana protiv smrdljivih martina je prevencija, posebno krajem kolovoza i početkom rujna, kada traže sklonište za zimu.
1. Zabrtvite sve pukotine
- Provjerite okvire prozora, vrata, utičnice, ventilacijske otvore i spojeve oko cijevi.
- Upotrijebite silikon, PU pjenu ili akrilni kit za popunjavanje.
2. Popravite ili zamijenite mrežice na prozorima
I najmanje rupice dovoljne su da stenice uđu unutra. Obratite pozornost i na roletne kutije i stropne pukotine.
3. Smanjite privlačnost fasade
- Ugasite vanjsku rasvjetu ili koristite žarulje toplijeg tona (žuto svjetlo ih manje privlači).
- Uklonite grane i biljke koje dodiruju zid kuće – one služe kao “most” za ulazak.
4. Održavajte tavane i pomoćne prostorije
Držite ih suhim i čistim. Umjesto kartonskih kutija koje stenice vole, koristite plastične posude s poklopcem.
Kako ih se riješiti ako su već ušli
Ako ste ih već pronašli u kući, najbolje ih je ukloniti mehanički, bez zgnječenja.
1. Usisavač s vrećicom
Usisajte ih i odmah zbrinite vrećicu u vanjsku kantu. Time izbjegavate širenje mirisa po prostoru.
2. Staklenka i papir
Pažljivo ih gurnite papirom u staklenku, zatvorite poklopcem i iznesite van.
3. Zamka s vodom i svjetlom
U tamnoj prostoriji postavite zdjelu s vodom i par kapi deterdženta ispod lampe. Stenice će privući svjetlo, a sapun smanjiti površinsku napetost pa će potonuti.
4. Ljepljive trake
Zalijepite ih uz prozore i rolete. Redovito ih mijenjajte jer gube učinkovitost.
Kemijska sredstva se ne preporučuju u interijeru, jer stenice ne reagiraju na mamce, a insekticidi često samo rašire neugodan miris. U slučaju masovne pojave, rješenje je vanjski tretman koji provodi ovlaštena služba, najčešće u rujnu.
Kada pozvati stručnjake?
Ako se svake godine u jesen suočavate s desecima ili stotinama smrdljivih martina, a problem se ponavlja i nakon brtvljenja, vrijeme je da kontaktirate profesionalce.
Stručne službe provode preventivno prskanje vanjskih zidova i otvora posebnim pripravcima koji stvaraju barijeru i sprječavaju njihov ulazak. Takav tretman najbolje je obaviti krajem ljeta, prije prvih hladnih noći.
Smrdljivi martin je neugodan, ali bezopasan gost u kući. Iako ne prenosi bolesti i ne grize, svojom brojnošću i mirisom može ozbiljno narušiti udobnost doma.
Najbolja zaštita je pravovremena prevencija – brtvljenje pukotina, red i suhoća u prostoru te pažljivo održavanje prozora i vrata.
Ako se ipak pojave, izbjegavajte ih zgnječiti i koristite jednostavne mehaničke metode ili, po potrebi, stručnu pomoć.
Jesenski dolazak smrdljivog martina postao je gotovo svake godine siguran znak da dolazi hladnije vrijeme – no uz malo pažnje i nekoliko praktičnih mjera, vaš dom može ostati miran, čist i bez nepoželjnih stanara.
Predstavljamo dom
Dvoje djece, jedna soba: Dizajnerica otkriva kako postići da svatko dobije svoj prostor
Na samo 10 četvornih metara dizajnerica je osmislila sobu u kojoj oba dječaka imaju svoj krevet, radni stol i dovoljno prostora za igru – bez osjećaja da je jedno dijete dobilo bolji dio sobe
Kad je Melita Kenđel, mag. dizajna iz Art Biroa, uređivala sobu za dijete predškolske dobi, najveći izazov bio je stvoriti prostor dovoljno neutralan da prati razvoj jednog djeteta kroz godine.
Uređenje dječje sobe za dvoje djece zadatak je drugačije prirode, ali jednako zahtjevan: potrebno je urediti prostor koji dvoje djece mora dijeliti, a da nijedno ne osjeti da ima “lošiji” dio sobe. Kenđel je ponovno pristupila projektu s istom filozofijom neutralne baze, ali ovoga puta izazov nije bio fleksibilnost kroz vrijeme, nego ravnopravnost u prostoru.
Zaboravite hladne neutralne tonove: Čokoladno smeđa nova je zvijezda suvremenih interijera
Za koga je soba osmišljena
Projekt je namijenjen dvojici dječaka, u dobi od 7 i 9 godina, uz ideju da prostor bude dugoročno funkcionalan. Namještaj, organizacija i odabir materijala prilagođeni su njihovim trenutačnim potrebama, ali i razdoblju adolescencije koje slijedi, kako bi soba mogla pratiti njihov razvoj bez većih preinaka.
Soba ima površinu od približno 10,2 četvorna metra, dimenzija 3,40 sa 3,00 metra. Kenđel opisuje kako je pristupila tom ograničenju:
„Soba je dosta mala s obzirom na to što je sve bilo potrebno smjestiti u nju. Pažljivim planiranjem uspjeli smo smjestiti sve potrebne funkcionalne cjeline bez osjećaja skučenosti.“
Najvažniji zahtjev roditelja bio je osigurati da oba dječaka imaju jednako kvalitetne uvjete za odmor, učenje i svakodnevno korištenje prostora. Svaki je trebao dobiti vlastiti krevet, vlastiti radni stol i dovoljno prostora za pohranu, uz zajedničku zonu za igru i druženje. Poseban zahtjev bio je iskoristiti dva radna stola koja je obitelj već posjedovala.
Kako je svako dijete dobilo svoj kutak
Svaki dječak dobio je vlastiti krevet, radni stol, rasvjetu i police za osobne stvari. Organizacija prostora potpuno je simetrična: dva kreveta postavljena su uza suprotne zidove, sa zajedničkim ugradbenim ormarom između njih, a radni stolovi smješteni su bočno, jedan uz prozor, čime se postiže osjećaj jednakosti i izbjegava dojam da jedno dijete ima bolji dio sobe.
Pohrana za dvoje djece riješena je velikim ugradbenim ormarom do stropa, s jasno definiranim zonama za svakog dječaka. Dodatnu pohranu omogućuju ladice ispod kreveta, otvorene police iznad uzglavlja te elementi iznad radnih stolova za knjige i školski pribor.
Boje i materijali u prostoru
Iako je paleta boja svjesno suzdržana, prostor nikako ne djeluje hladno. Temeljni ton daje toplo siva boja ormara i zidova, kombinirana s prirodnim svijetlim drvom parketa i unutrašnjosti polica. Uzglavlja oba kreveta izvedena su u tamnoplavoj, kanaliranoj tapeciranoj oblozi, koja odmah unosi mirnu, “mušku” notu bez da prostor učini pretamnim.
Najupečatljiviji detalj je velika tapeta s motivom karte svijeta u crno-bež tonovima, postavljena iznad jednog kreveta, koja funkcionira kao svojevrsna umjetnička instalacija i prirodni fokus prostora. Drveni paneli iza uzglavlja, s ugrađenom LED rasvjetom koja obasjava police, dodatno griju inače prilično monokromatsku bazu.
Umjesto ukrasne tapete isprobajte direktan ispis slike na zid – genijalno izgleda!
Personalizacija se odvija kroz sitne, lako zamjenjive detalje: crno-bijele fotografije i postere različitih motiva iznad svakog radnog stola, žute autiće i knjige na tepihu, te dva pufa u tamnosivoj i pješčanoj boji koji unose mekoću u središnju zonu za igru. Ovakav pristup, gdje baza ostaje suzdržana, a boja i karakter dolaze kroz tekstil i dekoraciju, izravno odražava filozofiju o kojoj Kenđel govori u nastavku.
Zajednička zona koja ostaje slobodna
Najveći izazov pri organizaciji bio je smjestiti dvije potpuno ravnopravne radne i spavaće zone unutar relativno male kvadrature, a pritom zadržati dovoljno slobodne površine u sredini sobe. Kenđel objašnjava filozofiju iza takvog pristupa:
„Cilj nije bio maksimalno ispuniti prostor namještajem, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i prozračnosti.“
Središnji dio sobe zato je ostavljen potpuno slobodan te je definiran velikim tepihom s dijamantnim uzorkom koji postaje zona za igru. Na taj način djeca imaju dovoljno mjesta za autiće, trkaću stazu ili druge aktivnosti bez potrebe za dodatnim namještajem. Ugradbeni namještaj, izrađen po mjeri, koristi cijelu visinu prostorije, a kombinacija zatvorenih ormara i otvorenih polica omogućuje maksimalnu iskoristivost bez vizualnog opterećenja prostora.
Ravnoteža između zajedništva i individualnosti
Osnova projekta je simetrična organizacija koja stvara osjećaj ravnopravnosti, dok se individualnost svakog djeteta ostvaruje kroz dekoracije, knjige, igračke i osobne predmete koje će vremenom prilagoditi vlastitim interesima. O odabiru boja Kenđel kaže:
„Odabrala sam neutralnu bazu u toplim sivim tonovima, prirodnom drvu i tamnoplavim naglascima. Takva paleta djeluje bezvremenski, a individualnost se može jednostavno naglasiti tekstilom, posterima ili dekoracijama koje se lako mijenjaju kako djeca odrastaju.“
Središnji ugradbeni ormar predstavlja vizualnu okosnicu cijelog prostora. On povezuje obje zone, unosi simetriju i organizaciju, dok drveni detalji i diskretna LED rasvjeta dodatno naglašavaju toplinu interijera.
Soba koja raste zajedno s djecom
Projekt je zamišljen kao dugoročno rješenje. Neutralni dizajn omogućuje jednostavne promjene bez velikih ulaganja, zamjenom dekoracija, tekstila ili rasvjete soba se lako prilagođava interesima tinejdžera, dok osnovni namještaj ostaje jednako funkcionalan.
Kako urediti dječju sobu – ideje i savjeti za sve uzraste
Za razliku od sobe za jedno dijete predškolske dobi, gdje je fokus bio na fleksibilnosti prostora koji raste zajedno s djetetom, kod sobe za dvoje djece ključni izazov postaje simetrija i pravednost u organizaciji. Oba projekta ipak dijele istu podlogu: neutralnu bazu koja ne diktira previše, a individualnost i karakter prepuštaju detaljima koji se lako mijenjaju. Kako izgleda to načelo primijenjeno na sobu za jedno dijete, pogledajte u tekstu Uređenje dječje sobe predškolske dobi koje prati dijete kroz godine.
Renderi: Melita Kenđel
