Povežimo se

Dekoracije i detalji

Nova Studijo kolekcija poručuje: Umjetnost je putovanje onih koji se usuđuju biti prvi

Kad god ovaj hrvatski brend zidnih tapeta najavi novu kolekciju, među ljubiteljima interijera zavlada napeto iščekivanje – svi žele znati čime će Studijo ovaj put iznenaditi. Iako nas je Josipa Maras već razmazila kolekcijama koje nerijetko diktiraju trendove na svjetskoj sceni, ova kolekcija iz male hrvatske tvornice donijela je još neviđenu ljepotu hrvatske povijesne baštine i potpunosti nas oduševila. 

Od arhiva do ateljea – povijest utkana u potez kista

Dubrovnik je stoljećima gradio svoj identitet na tri stupa: ljudima koji su ga oblikovali, arhitekturi koja ga je čuvala i zapisima koji su ga pamtili. Upravo ta tri elementa čine okosnicu „Ode Dubrovniku“ – jedinstvene kolekcije zidnih tapeta koja nosi karakter limited edition izdanja, ne zbog ograničene dostupnosti, već zbog svoje jedinstvenosti umjetničkog izričaja. Povod za nastanak ove kolekciju bio je personalizirani projekt novog luksuznog hotela, smještenog u srcu uvale Lapad, koji svoja vrata otvara u rujnu ove godine i donosi suvremeni luksuz na svega tri kilometra od povijesne jezgre Dubrovnika.

Stvaranje „Ode Dubrovniku“ prema autorici, bilo je poput arheološkog otkrivanja – pronalaženja priče ispod slojeva bogate povijesne baštine grada pod Srđem. Proces je započeo istraživanjem arhiva i muzeja, proučavanjem originalnih dokumenata, crteža, natpisa i fotografija, nastavio se skiciranjem olovkom, gradnjom kompozicija i dodavanjem akvarelnih tonova koji su unijeli mekoću i fluidnost boje, a završio digitalnom obradom koja je namjerno zadržala nesavršenosti, čuvajući ih kao autentične tragove ruke koja stvara – one umjetnice Josipe Maras.

“Kad mi je povjeren ovaj projekt, znala sam da će me promijeniti – ne samo kao slikaricu, već i kao čovjeka. Dubrovnik nije grad koji možeš dotaknuti površno – on traži da ga razumiješ. Jutarnje šetnje gradom iznova su me oduševljavale – tih i bez ljudi, otkrivao se kroz lica svojih fasada i tišinu starih prolaza. Provodila sam sate u arhivima, listajući spise čiji miris papira i tragovi tinte čuvaju sjećanja na ljude i priče koje su ga oblikovale. Čitala sam rukom pisane recepte iz 14. stoljeća, gledala karte koje su crtale granice Republike, pratila tragove odluka koje su spašavale živote. Moja je misija bila prikazati ga izvan razgledničke ljepote – uhvatiti puls njegove prošlosti. To iscrpljuje, ali i hrani, jer vjerujem da je umjetnost putovanje onih koji se usuđuju biti prvi.” – izdvojila je autorica kolekcije, Josipa Maras.

Svevremenski uređen stan umjetnice Josipe Maras

Grad ispričan kroz junake, arhitekturu i povijesne spise

Svaka tapeta iz nove kolekcije nosi trostruku kompoziciju: figuru junaka priče, arhitektonski element koji ga smješta u prostor i povijesni dokument koji ga uranja u vrijeme. Redoslijed je pažljivo promišljen – figure dominiraju, arhitektura daje strukturu, a dokumenti pružaju tihu, ali ključnu pozadinsku priču. Izdaleka, kompozicija djeluje skladno; izbliza otkriva bogatstvo detalja – rukopisne zapise, zrnca pigmenta i teksturu papira. Glavni junaci kolekcije su dubrovački velikani: pjesnik Ivan Gundulić, znanstvenik i filozof Ruđer Bošković, renesansni liječnik Amatus Lusitanus… Tu su i bezimeni junaci – trgovci pod lukovima Sponze, pomorci s blagom iz dalekih luka, barjaktari sv. Vlaha, žene koje su djecu ostavljale pred vratima prihvatilišta znajući da će ondje pronaći sigurnost. Arhitektura u kolekciji djeluje kao stup narativa: Knežev dvor – političko srce Republike, palača Sponza – gospodarski centar, crkva sv. Vlaha – duhovno središte, te Onofrijev vodovod – inženjersko čudo 15. stoljeća. Pozadine tapeta ispisane su rukopisima i dokumentima koji su oblikovali Dubrovnik: statutom iz 1272., odlukama Velikog vijeća, receptima iz franjevačke ljekarne Male braće, starim kartama Republike, zapisima o trgovini, pomorstvu i ukidanju ropstva – stoljećima prije ostatka Europe.

„Isprva sam mislila da će najveći izazov biti sama izvedba, ali vrlo brzo sam shvatila da je ključ pronaći način kako spojiti tri svijeta – junake priče, arhitektonske elemente i povijesne spise. Svaki je nosio svoju snagu i govorio vlastitim jezikom, ali ih je bilo teško uskladiti u jednoj vizualnoj kompoziciji. Nerijetko sam provodila neprospavane noći tražeći odgovor – gdje smjestiti likove, kako udahnuti život arhitekturi, na koji način dopustiti spisima da govore, a da pritom svi zajedno tvore skladnu cjelinu. I onda se polako posložilo: dokumenti su pronašli svoje mjesto u podlozi i teksturi, junaci su izronili u prvi plan, a arhitektonski oblici postali su stupovi koji nose cijelu kompoziciju. Tada je zid po prvi put – oživio. I znala sam da ispred sebe imam nešto veliko, vrijedno svakog truda i svake treće smjene.” – prisjetila se umjetnica.

Nagrada za najbolji dizajn, osvajanje Pariza i predstavljanje američkom tržištu

Kolekcija bez prethodnika – prvi otisak drugačije povijesti

U vremenu kada digitalni alati mogu replicirati gotovo svaki oblik, kada se autorska prava sve češće narušavaju u utrci za instant slavom i tržište preplavljuju brojne replike, ova kolekcija podsjeća na vrijednost izvornog rukopisa. Nijedna tehnologija ne može prenijeti trenutak kada umjetnik odluči pustiti kap boje da se razlije preko ruba zamišljene linije, niti atmosferu arhiva u kojem je ideja sazrijevala. Upravo u tim akvarelnim prijelazima, u mrlji koja prelazi crtu, u drhtavom potezu kista pohranjena je prava priča kolekcije. „Oda Dubrovniku“ stvarana tijekom nekoliko mjeseci – od prvih istraživačkih bilješki do posljednjeg poteza kista. Proces je bio trostruk: junak, arhitektonski motiv i povijesni dokument, pažljivo složeni tako da funkcioniraju i izbliza i izdaleka. Kada je ručni rad pretočen u digitalni format, zadržana je taktilnost i osjećaj da svaka linija nosi namjeru – kao trajni otisak ruke koja stvara.

“Iako sam uvijek otvorena za nove tehnologije i počašćena što je moj rad postao inspiracija mnogima, vjerujem da izvorna umjetnost uvijek pobjeđuje replike – jer ono što nastaje iz tvog vlastitog osjećaja, intuicije i naleta kreativnosti ne može se preslikati, kopirati niti ponoviti. Umjetnost nije algoritam. Možeš precrtati liniju, ali nikada nećeš uspjeti prenijeti njezinu namjeru, viziju cjeline ili trenutak odluke da potez ostane nesavršen – jer upravo tako priča istinu. Upravo zato hrvatske velikane nisam željela prikazati kao muzejske eksponate, već kao ljude, ideje i simbole utkane u tkivo grada. Stare spise utkala sam u pozadinu koja diše, a građevine su doživjele renesansu kakvu može podariti samo ruka ovog stoljeća.” – zaključila je Josipa Maras.

Kolekcija je dostupna na https://studijo.co/

Dekoracije i detalji

Božićna čarolija koja nastaje puhanjem stakla

Možda nismo zavirili u radionicu Djeda Mraza, ali smo zato bili u radionici u kojoj Božić traje svih 365 dana u godini. U svijetu brzih dekoracija i masovne proizvodnje, staklene božićne kuglice i dalje nastaju sporim, preciznim i gotovo meditativnim procesom – baš onako kako se radilo i prije nekoliko desetljeća.

Koogle, božićne kuglice staklopuhačice Martine Križanić, nastaju od užarenog stakla, daha i strpljenja, a svaka kuglica nosi priču, tradiciju i osobni potpis.

Od staklene cijevi do božićne kuglice

Proces izrade ručno puhanih staklenih božićnih kuglica temelji se na tradicionalnoj tehnici koja se desetljećima gotovo nije promijenila. Polazišna točka je staklena cijev, čiji promjer ovisi o veličini kuglice koja se želi dobiti. Cijev se najprije zagrijava dok se ne formira tzv. ampula, a zatim se daljnjim taljenjem i puhanjem oblikuje kugla ili drugi željeni predmet.

Kuglica može nastati slobodnim puhanjem ili upuhivanjem stakla u kalupe, ovisno o obliku i dizajnu. Riječ je o procesu koji zahtijeva iskustvo, mirnu ruku i osjećaj za materijal, jer se staklo u svakom trenutku ponaša drugačije.

Obiteljska tradicija i povratak zanatu

Za Martinu Križanić, izrada staklenih božićnih kuglica nije samo posao, već nastavak obiteljske priče. Odrasla je u okruženju u kojem je Božić doslovno bio prisutan cijele godine – kroz staklo, alate i ukrase koje su izrađivali njezin djed i otac.

Iako je dugo radila u administraciji, s vremenom se javila potreba za povratkom nečemu opipljivom i kreativnom. S četrdeset godina odlučila je naučiti zanat, a znanje je prenosio upravo njezin otac. Ono što je započelo kao ispušni ventil, preraslo je u ozbiljan posao i nastavak obiteljskog obrta.

Transparentno staklo i kuglica kao mala scena

Dok su se staklene božićne kuglice nekada tradicionalno amalgamirale – stvarao se sjajni, zrcalni efekt, a zatim su se umakale u boje i dodatno ukrašavale glitterima, vatom i sličicama – Martina je odlučila krenuti drugim putem.

Njezine kuglice ostaju prozirne i transparentne. Staklo nije skriveno, već naglašeno. Svaka staklena božićna kuglica postaje mala pozornica, unutar koje se grade minijaturne scenografije s figuricama i detaljima. Kuglica tako funkcionira kao mala, zatvorena priča, a ne samo ukras.

Zašto su staklene božićne kuglice danas luksuz

Današnje ručno izrađene staklene božićne kuglice nemaju istu cijenu kao nekada. Proizvodnja je skuplja, energenti su poskupjeli, a cijeli proces zahtijeva vrijeme i znanje. Upravo zato takvi ukrasi danas pripadaju kategoriji malog luksuza.

Od ovakvih kuglica rijetko se kiti cijeli bor. Umjesto toga, staklene božićne kuglice skupljaju se postupno – kao kolekcija – ili se poklanjaju kao trajna uspomena. Upravo darivanje jedan je od najčešćih razloga njihove kupnje, jer nose emocionalnu vrijednost i priču.

Ukras koji traje desetljećima

Jedna od najljepših potvrda vrijednosti ovog zanata dolazi iz povratnih priča kupaca. Ljudi se javljaju sa staklenim božićnim kuglicama koje su izrađivali Martinini baka i djed prije 40 ili 50 godina, a koje su se, uz pažljivo rukovanje, sačuvale do danas.

Staklo jest krhko, ali nije prolazno. Bez udaraca i uz malo pažnje, ručno puhana staklena božićna kuglica može trajati desetljećima, prenoseći uspomene i obiteljsku tradiciju s generacije na generaciju.

U vremenu u kojem se blagdanski ukrasi često mijenjaju iz godine u godinu, staklene božićne kuglice podsjećaju nas da Božić nije samo dekor – već osjećaj, priča i nasljeđe koje se može čuvati cijeli život.

Nastavite čitati

Dekoracije i detalji

Umjetno božićno drvce: Prolazni trend ili održiva blagdanska odluka?

Stručnjaci ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno

Sve više kućanstava za Božić bira umjetno božićno drvce. Razlozi su jasni – jednostavno održavanje, dugotrajnost i činjenica da moderni modeli izgledom sve uvjerljivije oponašaju prirodno drvce. Umjetno božićno drvce danas više nije kompromis, već promišljena odluka prilagođena suvremenom načinu života.

Umjetni ili ipak pravi bor? Evo kako odabrati božićno drvce za vaš dom

Što je trenutno u trendu i na što obratiti pažnju pri kupnji, doznali smo u Lesnini, gdje se ponuda umjetnih božićnih drvaca iz godine u godinu značajno proširuje.

Umjetno božićno drvce prilagođeno svakom prostoru

Jedna od najvećih prednosti koju nudi umjetna jelka jest velik izbor dimenzija i oblika. U ponudi su modeli za manje stanove, ali i raskošna drvca za velike dnevne boravke.

Kako ističe Valentina Lafter Filipčić, prodajna savjetnica u Lesnini, kupci mogu birati između užih i nižih umjetnih božićnih drvaca za ograničene prostore te robusnijih modela za veće interijere. Visine se kreću od oko 120 centimetara pa sve do gotovo prirodnih, impozantnih dimenzija.

Kako je umjetno božićno drvce postalo gotovo neprepoznatljivo od pravog

Razvoj tehnologije izrade značajno je promijenio izgled umjetnog božićnog drvca. Današnji modeli izrađuju se od PVC i PE polimera koji se oblikuju u trodimenzionalne iglice lijevane u kalup, zbog čega drvca izgledaju iznimno realistično.

Posebna se pažnja posvećuje gustoći grana, prirodnoj boji iglica i detaljima poput imitacije snijega, koja je sve popularnija među kupcima koji žele zimsku atmosferu tijekom cijelog prosinca.

Praktičnost umjetnog božićnog drvca u svakodnevnom životu

Osim izgleda, umjetno božićno drvce donosi i niz praktičnih prednosti. Modularna konstrukcija omogućuje jednostavno sastavljanje i rastavljanje, a nakon blagdana drvce se lako sprema i ne zauzima prostor tijekom ostatka godine.

U urbanim stanovima, gdje je skladištenje često izazov, ta se funkcionalnost posebno cijeni. Većina modela osmišljena je tako da se može kompaktno sklopiti i pohraniti u ormar, spremište ili podrum.

Umjetno božićno drvce i kućni ljubimci

Posebni modeli umjetnog božićnog drvca osmišljeni su i za domove s kućnim ljubimcima. Kod nekih su modela donje grane namjerno reducirane ili izostavljene kako bi se spriječilo da mačke i drugi ljubimci dođu do kuglica i ukrasa.

Kako bi drvce i dalje izgledalo skladno, donji dio često se dodatno ukrašava košarama, tkaninama ili dekorativnim podlogama koje ujedno skrivaju stalak.

Je li onda umjetno božićno drvce održiv izbor?

Iako se umjetni bor često doživljava kao održivija opcija, važno je sagledati i njegovu proizvodnju – plastiku, metal, energiju i transport. No kvaliteta izrade danas je znatno viša nego prije, pa jedno drvce može trajati dugi niz godina.

Stručnjaci zato ističu da umjetno božićno drvce ima smisla upravo tada kada se koristi dugoročno. Kupnja kvalitetnog modela s namjerom višegodišnje upotrebe znatno smanjuje njegov ukupni ekološki otisak.

Umjetno božićno drvce kao promišljena blagdanska odluka

Današnje umjetno božićno drvce uspješno spaja estetiku, praktičnost i dugotrajnost. Iako ne može zamijeniti miris pravog bora, nudi stabilnost, jednostavno održavanje i vizualnu dosljednost iz godine u godinu.

Za mnoge obitelji ono postaje logičan blagdanski izbor – ne kao zamjena tradicije, već kao suvremena alternativa prilagođena ritmu današnjeg života.

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama