Kada pogledate oko sebe – svoj dnevni boravak, ormar, auto ili čak mobitel – što vidite? Ako je odgovor “sivo, crno, bijelo i možda malo bež”, niste jedini. Iza tog suzdržanog kolorita stoji priča koja traje već desetljećima. I nije riječ samo o modi ili ukusu, nego o nečemu dubljem – o tome kako boje utječu na nas, često i bez da to primijetimo.

Svijet koji je nekad bio šareniji

Zanimljivo istraživanje iz 2020. godine bacilo je novo svjetlo na ovu temu. Znanstvenici su proučili više od 7.000 predmeta iz zbirke britanskog Znanstvenog muzeja – od 1800-ih do danas. Zaključak? S godinama su boje postajale sve manje izražajne. Prvo polako, a onda sve brže – osobito u 20. stoljeću.

S dolaskom industrijske proizvodnje zavladala je potreba za jednostavnošću, brzinom i praktičnošću. Jarke boje nisu bile najzahvalnije za masovnu proizvodnju, a neutralni tonovi lakše su se uklapali u svaki prostor i ukus. U jednom trenutku, “sivo” je postalo sinonim za “bezvremensko” i “sigurno”.

View this post on Instagram

A post shared by DAS ARCHIVEE ™ (@das.archivee)

Psihološki učinak boja u svakodnevnom prostoru: više od estetike

No boje nisu samo dekoracija. One komuniciraju s nama na dubljoj razini. Smiruju, motiviraju, umaraju, bude, podižu raspoloženje ili umiruju prostoriju. Znanstvenici upozoravaju da nas stalna izloženost neutralnim nijansama može vizualno i emocionalno “uspavati”. Smanjena stimulacija može utjecati na našu kreativnost, koncentraciju, pa čak i emocionalno stanje.

Boje su više od vizualnog dojma – one su način komunikacije, izražavanja emocija i oblikovanja prostora… Diana Sokolić o jeziku boja: Kako ih imenujemo i razumijemo?

Drugim riječima, psihološki učinak boja nije nešto što se uvijek događa svjesno. Ako radite od kuće u prostoriji gdje dominiraju siva i bijela, možda vam nije samo “ponedjeljak” kriv za loše raspoloženje.

Je li vrijeme za povratak boji?

Ne znači da sada sve oko sebe trebamo obojiti u narančasto ili ciklamasto. Ali možda je trenutak da se zapitamo – imamo li u svom domu dovoljno boja koje nas vesele i bude? Zid u boji masline, plava fotelja ili samo nekoliko jastuka u boji senfa – ponekad je dovoljno malo da bi prostor dobio više karaktera i energije.

Psihologija boja: Kako boje utječu na naš prostor i emocije

Dizajneri interijera to već prepoznaju – sve se češće vraćaju toplim i zemljanim tonovima, razigranim detaljima i kontrastima. Jer kad promijenimo prostor, često se – barem malo – promijenimo i mi sami.

Boje su više od vizualnog dojma – one su način komunikacije, izražavanja emocija i oblikovanja prostora. No, jeste li se ikada zapitali zašto određene boje nose specifična imena i kako se ta imena mijenjaju kroz vrijeme?

Akademska slikarica Diana Sokolić u svojoj knjizi O bojama otkriva kako doživljavamo boje i zašto njihovo razumijevanje igra ključnu ulogu u dizajnu interijera.

Diana Sokolić: Boje i njihova imena kroz vrijeme

“Knjiga je nastala zato što sam shvatila da ljudi jednostavno ne znaju kako se boje zovu. I zbog toga dolazi do nesporazuma u razgovoru. Ljudi misle na jednu boju, a kada čuju, primjerice, boju marelice, lososa ili breskve, zamisle nešto sasvim drugo”, objašnjava Diana Sokolić.

Točno definiranje boja ključno je u dizajnu interijera. Stolari, dizajneri i arhitekti često koriste europski sustav podudaranja boja (RAL sustav), koji omogućuje preciznu identifikaciju nijansi i usklađivanje različitih materijala u prostoru. Danas je zahvaljujući modernim tehnologijama miješanje boja mnogo jednostavnije nego prije, kada su majstori boje prilagođavali “od oka”.

“Danas, uz automatska miješanja boja, puno je lakše postići željenu nijansu. Nekada su se boje miješale ručno, pa bi svaka korekcija boje dovela do potpuno nove nijanse”, dodaje Diana Sokolić.

Kako boje vidimo i doživljavamo?

Način na koji vidimo boje temelji se na refleksiji svjetlosti. Primjerice, crvena površina upija sve boje spektra osim crvene, dok crna ne reflektira ništa. Zbog toga crna boja često djeluje snažno i dominantno u prostoru.

“Crna naglašava ono što se na nju stavi. Ona je odlična podloga za umjetničke objekte, jer omogućuje lako mijenjanje izgleda interijera kroz detalje”, ističe Diana Sokolić.

Boje također imaju univerzalna značenja – svaka razvijena kultura poznaje istih 11 osnovnih boja: bijelu, žutu, narančastu, crvenu, roza, ljubičastu, plavu, zelenu, smeđu, sivu i crnu. No, neki jezici razlikuju dodatne nijanse, poput ruskog, koji ima dva naziva za plavu boju, ili mađarskog, gdje postoje dva naziva za crvenu boju – jedan za veselu, a drugi za težu, ozbiljniju nijansu.

Psihologija boja: Kako boje utječu na naš prostor i emocije

Od pigmenata do gotovih boja

Danas lako kupujemo boje u tubama, ali nekada je njihova proizvodnja bila dugotrajan proces. Prvi pigmenti bili su prirodni – zemljani okeri, izgoreni ugljen, a kasnije su dodavana veziva poput masti i ulja kako bi boje bile trajnije.

“Ultramarin se, primjerice, dobivao od poludragog kamena lapis lazuli. On je bio toliko vrijedan da su ga naručitelji slika plaćali kao luksuz. Michelangelo i Leonardo počeli su kao šegrti u radionicama, gdje su najprije meli podove i pripremali pigmente prije nego što su smjeli slikati”, objašnjava Diana Sokolić.

Imena boja često dolaze od pigmenata, poput cinobera, okera i umbre, dok miješane nijanse nazivamo prema svakodnevnim asocijacijama – boja mente, maline i sl. Zanimljivo je da ista boja može imati više nijansi ovisno o proizvođaču, što stvara razlike u preferencijama kupaca.

Boje nisu samo stvar estetike – one su jezik koji komunicira značenja, emocije i kulturne kontekste. Kroz svoju knjigu, Diana Sokolić donosi dublji uvid u način na koji imenujemo i doživljavamo boje, pomažući dizajnerima, arhitektima i ljubiteljima boja da ih preciznije razumiju i koriste.