Fasada je prvo što vidimo na zgradi, ali gotovo uvijek posljednje što nastaje. Nakon više od deset godina bez nove stanogradnje, u Pločama je izgrađena nova stambena zgrada. Zbog svog neobičnog tlocrta dobila je nadimak Mercedes. Osim zanimljive arhitekture, zgrada je i primjer koliko je za kvalitetnu izvedbu fasade važna suradnja investitora, izvođača i tehničke podrške proizvođača. U ovom slučaju riječ je o Baumitu, jednom od vodećih europskih proizvođača fasadnih sustava i građevinskih materijala.

Iza upečatljivog pročelja stoje dvije godine gradnje. Tu je i složen sustav dilatacija, kao i stalna koordinacija svih uključenih strana, od arhitekata preko voditelja gradilišta do tehničkih savjetnika. Fasada stambene zgrade ovakve složenosti nikad nije samo pitanje boje i teksture. Riječ je o rezultatu mjeseci planiranja koji prethode danima koje kupac stana nikad ne vidi.

U nastavku donosimo cijelu priču, od prvih arhitektonskih odluka do rješavanja neočekivanih problema na gradilištu. Objašnjavamo i zašto se kvalitetna fasada, poput Baumitovih fasadnih sustava koji se u Europi ugrađuju na desetke milijuna kvadrata godišnje, ne gradi slučajno.

Nepravilna parcela odredila je arhitekturu zgrade

Prije nego što se uopće moglo razmišljati o fasadi, arhitekti Josip Sabolić i Goran Rako suočili su se s izazovom same parcele.

“Bilo je zanimljivo smjestiti taj prostor na tu relativno nepravilnu parcelu, približno trokutastu, gdje imamo dvije dosta loše strane, jednu veliku stambenu zgradu s jedne strane i jednu relativno prometnu ulicu. A jedna strana je pozitivna, negdje tamo iza brda na toj strani je more”, objašnjavaju arhitekti.

Umjesto klasičnog, pravilnog tlocrta, rješenje je bilo razlomiti oblik zgrade prema tim negativnim i pozitivnim stranama.

“Mi smo napravili tri fasade da gledaju na krošnje od stabala koje ćemo mi posaditi i one koje tamo postoje. Jer od ove zgradurine koja se nalazi s južne strane prema moru, nema šanse nikakve da vidimo more.”

Taj pristup, orijentacija prema zelenilu umjesto prema nedostižnom pogledu na more, oblikovao je karakterističan trokraki tlocrt zgrade. Sastoji se od četiri lamele povezane središnjim stubištem, oblik zbog kojeg je zgrada i dobila svoj kolokvijalni nadimak.

Fasada stambene zgrade počinje mnogo prije završne žbuke

Kad se govori o fasadi, većina ljudi zamišlja isključivo završni, dekorativni sloj i njegovu boju. U stvarnosti, fasada stambene zgrade ovakve složenosti počinje mnogo ranije. Cijeli sustav slojeva mora biti međusobno usklađen: ljepilo za lijepljenje i armiranje, armaturna mreža, profili, kutni elementi, dilatacijska rješenja i tek na kraju završni sloj.

Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama, jasno opisuje zašto je taj posljednji sloj ipak taj koji najviše određuje dojam o cijeloj zgradi.

“Fasada prodaje, fasada se zadnja vidi, u biti je jedina stvar koju krajnji korisnik i krajnji kupac prvo vidi, tako da je dosta bitna.”

Gradnja je trajala dvije godine, u dvije jasno odvojene faze. Prva je bila izvedba same konstrukcije, a druga, kako kaže Manenica, “kako tu konstrukciju ušminkati i dovesti u neko lijepo i prezentabilno stanje, a to je fasada.” Ovakav sustav toplinske fasade, poznatiji kao ETICS, po sličnom je principu opisan i u našem tekstu Energetski obnovite kuću ETICS fasadnim sustavom. Tamo objašnjavamo zašto je svaki sloj sustava jednako važan za konačnu kvalitetu i trajnost pročelja.

Četiri lamele i dilatacije kao najveći tehnički izazov

Najveći tehnički izazov na ovom projektu nije bio estetske, nego konstrukcijske prirode. Zgrada se sastoji od četiri lamele koje nisu jedna kruta cjelina. S vremenom se neznatno slijeću i pomiču, svaka na svoj način. Tim spojevima trebalo je omogućiti da prihvate te pomake bez pucanja završne fasade. To dilatacije čini tehnički nužnim dijelom sustava, ne dekorativnim detaljem.

“Zgrada je posebna zato što su te četiri lamele zapravo odvojene i imamo poantu tih dilatacija u svemu tome, kako taj problem riješiti, jer sve te zgrade nekako malo različito rade, sliježu se, pomiču se”, objašnjava Manenica.

Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu. Na zgradi je korišten Star sustav debelo slojnih ljepila za lijepljenje i armiranje, uz armaturnu mrežu i kompletan pribor za izvedbu sustava, dokapne profile, kutnike, lajsne i dilatacijske profile. Sve je prilagođeno specifičnoj podjeli zgrade na lamele A, B, C i D.

Zašto sama isporuka materijala nije dovoljna

Kvalitetni materijali sami po sebi nisu jamstvo dobrog rezultata, posebno ne na ovako specifičnom objektu. Domagoj Popić, prodajni predstavnik za regiju Južna Dalmacija u Baumitu, opisuje kako je izgledala njihova uloga na ovom projektu.

“Konkretno naša uloga bila je ovdje kvalitetno pratiti zahtjeve samog projekta, investitora i izvođača, sa savjetima, s kvalitetnim materijalom i sa stalnom prisutnošću.” Kako sam kaže, cilj nije biti samo dobavljač robe: “Nama nije interes da budemo samo obični dobavljači robe, nego jednostavno da od prvoga trena i do samog kraja projekta budemo doslovno prisutni na tom objektu, sa savjetima, suočavanjem s eventualnim problemima i rješavanjem istih.”

Ta prisutnost u praksi je značila svakodnevnu komunikaciju.

“Kad smo radili fasadu, čuli smo se na dnevnoj bazi telefonski, razmjenjivali slike. Nekakav problem probamo riješiti tako telefonski, ako ne možemo, nađemo se na gradilištu. Imali smo tjedne koordinacije, srijedom su bile koordinacije na gradilištu, sumiranje učinjenog, plan što treba, što ne treba, rješavanje detalja”

Popić dodaje da su na par situacija, gdje je objekt zbog svoje specifičnosti to zahtijevao, izašli na teren i zajednički razmijenili mišljenja.

“Jednostavno su uvažili naša stručna razmišljanja i, Bogu hvala, produkt svega toga je ovakav objekt koji izlazi.” Manenica potvrđuje dugogodišnje partnerstvo: “Baumit je naš dugogodišnji partner. MGA se kao tvrtka trudi ugraditi najbolje i najkvalitetnije materijale. S Baumitom imamo savršenu suradnju, podršku, potporu, i tu su kad nam trebaju.”

Dugoročnu vrijednost takve suradnje objašnjava i tekst Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života, koji pokazuje kako se Baumitova rješenja testiraju u stvarnim uvjetima prije nego što dođu na gradilište poput ovog u Pločama.

Kada projektirano rješenje na gradilištu ipak treba prilagoditi

Dobar projekt ne znači slijepo držanje prvotnog plana. Znači pravodobno prepoznavanje problema i spremnost na prilagodbu. Najbolji primjer toga na ovoj zgradi je monumentalno središnje stubište koje povezuje sve četiri lamele. Prvotni plan bio je jednostavan: beton pripremiti i obojati. No nakon što je površina obrušena i pripremljena za bojanje, tim je uvidio da to neće dati zadovoljavajući rezultat.

“Sjetio sam se toga jer sam primijetio neravnine na gredama, stupovima i liniji cijele etaže. Malo je tu bila oscilacija, i onda mi je došla zamisao, i radi same buduće ugradnje i kanalica i klupica, da to sve bude nekako u liniji i da to bude u skladu”

Rješenje su pronašli uz pomoć Baumitovog tima: “Zvali smo Marka iz Baumita, Marko, pomagaj. Onda je došao i Domagoj, pa kako ćemo, pa što ćemo, pa ideje, i odlučili smo se za taj Multistar koji se inače koristi u obnovama na starijim objektima.”

Katušić objašnjava zašto se ovo rješenje pokazalo prikladnim: “Multistar je tvornički pripremljen mort na mineralnoj bazi. Prionjiv je gotovo na sve vrste građevinskih materijala, pogodan je i na beton, to jest može ići direktno na beton.”

Na stubištu je poslužio i kao predpremaz koji je uklonio nečistoće s betonske podloge prije nanošenja. Materijal je nanesen strojno, a zatim obojan. Neravan beton tako je dobio urednu, ujednačenu završnu cjelinu. Slično rješenje za sanaciju nepravilnosti i oštećenja na postojećim površinama opisali smo i u tekstu Baumit Multi Star – rješenje za lokalna oštećenja fasada.

Kako odabrati završni sloj fasade

Odabir završnog sloja fasade nije samo pitanje boje. U obzir treba uzeti vrstu podloge, izloženost vremenskim uvjetima, arhitektonski oblik zgrade, željenu teksturu i kompatibilnost sa svim ostalim slojevima fasadnog sustava.

Na zgradi Mercedes korišten je silikatni završni sloj granulacije 1,5 milimetara, uz dosljedno poštivanje propisanih smjernica ugradnje. Kako pravilan odabir morta i završnih slojeva utječe na trajnost i toplinsku učinkovitost cijele konstrukcije, detaljnije objašnjavamo i u tekstu Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?

Nova zgrada kao poticaj razvoju Ploča

Zgrada Mercedes donosi novi stambeni kapacitet gradu koji deset godina nije imao novogradnje. Privlači mlade obitelji i nove doseljenike, dobrim dijelom s riviere i okolnih mjesta. Time se grad postupno širi i prema području Baćinskih jezera, jednom od najljepših prirodnih rezervata u regiji.

Ovaj projekt pokazuje da kvalitetna stambena arhitektura ne ovisi samo o dobroj ideji. Ovisi jednako toliko o preciznoj izvedbi, redovitoj komunikaciji i spremnosti svih sudionika da zajednički rješavaju izazove kako se pojave. Fasada koja danas krasi zgradu Mercedes rezultat je upravo takve suradnje, a ne samo dobrog projekta na papiru.

Kad vlasnici kuće razmišljaju o obnovi fasade, najčešće ih zanima jedna stvar: boja.

Koja nijansa, koji ton, hoće li pristajati susjednoj kući… No arhitekti i stručnjaci za fasadne sustave upozoravaju da je boja tek završni detalj. Mnogo važnije je kakvu zaštitu fasada pruža od vlage, UV zračenja i temperaturnih opterećenja.

Završna fasadna žbuka mnogo je više od estetskog sloja. Ona štiti cijeli fasadni sustav od UV zračenja, vlage, algi, mikroorganizama i mehaničkih udaraca. Upravo ona u velikoj mjeri određuje koliko će fasada trajati. Koje su najčešće pogreške pri ugradnji i kako odabrati pravi materijal, objasnila je Lucija Jelenčić, mag. ing. arh., nezavisna stručnjakinja koja je pratila obnovu jednog ETICS fasadnog sustava od početka do kraja.

Zašto je završna fasadna žbuka toliko važna?

Završni sloj fasade svakodnevno je izložen svemu što priroda može ponuditi – suncu, kiši, mrazu, vjetru i temperaturnim promjenama koje mogu biti drastične između zime i ljeta. Upravo ta stalna igra skupljanja i širenja materijala može, ako žbuka nije kvalitetna ili nije pravilno nanesena, dovesti do pucanja fasade.

„UV zračenje uzrokuje blijeđenje boja fasade, ali bitno je naglasiti da sama sunčeva svjetlost, odnosno temperatura, uzrokuje da se fasada širi i skuplja. Ako nije dobro pripremljena i ako nije dobro izvedena, može doći do pucanja same fasade”, objašnjava Jelenčić

Upravo zato odabir vrste završne žbuke nije samo estetska odluka već odluka koja izravno utječe na trajnost i zaštitnu funkciju cijelog fasadnog sustava.

Najčešća pogreška kod obnove fasade: rad na vlažnoj podlozi

Možda je i najvažniji praktični savjet iz cijelog razgovora sa stručnjakinjom ovaj: nikad ne izvodite završnu žbuku na vlažnoj podlozi.

„Vrlo često u mojoj praksi majstori dođu na objekt i žele radizi sve četiri strane kuće istovremeno, a recimo jedna strana – prvenstveno sjeverna – im je još vlažna. To je najgore što se može dogoditi. Ako radite na vlažnu podlogu, zatvarate tu vlagu sa završnom žbukom. Nakon što se žbuka primijeni i očvrsne, ta vlaga će kroz žbuku htjeti izlaziti van i tu će se pojavljati prve fleke ili razlika u nijansi – što će investitora automatski povezati s kvalitetom žbuke, a neće povezati s fazama i pravilnim koracima ugradnje”

Rješenje je jednostavno, ali zahtijeva strpljenje: podloga mora biti potpuno suha, tretirana predpremazom koji ujednačava vodoupojnost i povećava prionjivost — tek tada ide završna žbuka. O tome kako prepoznati prve znakove propadanja fasade i kada je pravo vrijeme za obnovu pisali smo i ranije.

Zašto je primer obavezan korak?

Primer je korak koji se često preskače ili podcjenjuje i upravo tu počinju problemi. Njegova uloga nije dekorativna ni opcijska.

„Primer je jako bitan jer osigurava prionjivost završne žbuke za armaturni sloj, reducira vodoupojnost i samim time osigurava žbuci jednoliko sušenje. Jednoliko sušenje je jako bitno jer su sve Baumitove žbuke tonirane – i ukoliko žbuka nejednoliko suši, to se kasnije može pojaviti kao vidljiva razlika u nijansi”

Ukratko: primer povećava prionjivost, ujednačava upojnost podloge, sprječava pojavu fleka i osigurava da se žbuka suši ravnomjerno po cijeloj površini. Preskočiti ga znači igrati na sreću.

Cokl traži otporniji materijal od ostatka fasade

Podnožje kuće, tzv. cokl, jedan je od najizloženijih dijelova fasade. Dok ostatak pročelja primarno trpi sunce i kišu, cokl je neprestano izložen prskanju vode, snijegu, vlazi koja se skuplja uz tlo i mehaničkim udarima. Zbog toga traži poseban tretman i poseban materijal.

„Cokl mora biti žbuka ili neki drugi materijal koji je dodatno čvršći, krući i otporniji. Bitno je da se nijansom nadopunjuje ili da bude ostvaren neki kontrast, ali da u cjelokupnoj slici djeluje kao neka baza, a ne kao neki odvojeni dio”, ističe Jelenčić.

Za tu zonu biraju se otpornije dekorativne žbuke s dobrom vodoodbojnošću i visokom otpornošću na udarce — materijali koji mogu podnijeti sve što tlo i vremenski uvjeti svakodnevno nanose najnižem dijelu kuće. Više o tome na što sve treba paziti pri odabiru fasade možete pročitati u našem vodiču.

Kako odabrati završnu fasadnu žbuku koja dulje ostaje čista?

Jedna od češćih tegoba vlasnika kuća je fasada koja relativno brzo postane prljava, prekrivena algama ili mahovinom, posebno na sjevernim i sjenovitim stranama. Odgovor na taj problem djelomično leži u samom izboru žbuke.

Silikonske žbuke s tzv. dry pore efektom specifično su razvijene za brže sušenje fasade, a brže sušenje znači manje vlage, a manje vlage znači manje uvjeta za razvoj algi, mahovine i mikroorganizama koji trebaju vlagu da bi se razmnožavali.

„To je jedina žbuka (silikonska) koja ima tzv. dry pore efekt. U tehnologiji fasada time se postiže brže sušenje same fasade jer zbog finih, sitnih mikropora ima u sebi plitku zonu sušenja. Ujedno je hidrofobna — odbija vodu — ali ona vlaga koja dođe na samu žbuku, žbuka ju brzo upije kroz fini raspored kapilara i brzo se fasada i prosuši. Na taj način fasada ima veću otpornost na prljavštinu i na alge i mikroorganizme koji zapravo trebaju vlagu da bi se mogli razmnožavati”

Uz tehnička svojstva, važna je i redovita njega fasade — pranje svakih nekoliko godina može značajno produžiti vijek trajanja čak i dobre žbuke.

Boja fasade nije samo estetska odluka

Kad su svi funkcionalni slojevi na svom mjestu, tek tada dolazi red na boju — i tu ima više prostora za kreativnost nego što većina vlasnika misli. Nije samo pitanje nijanse, nego i toga kako boja može naglasiti arhitekturu kuće.

„Na ovom primjeru uvijek smo koristili dvije boje, kako bismo pomogli da se čitaju različiti volumeni od kojih je kuća sastavljena. Bojama pratimo kompoziciju i arhitekturu kuće”

Dvije nijanse iste boje — ili blag kontrast između cokla i gornjeg dijela pročelja — mogu vizualno produbiti fasadu, naglasiti horizontalne ili vertikalne linije i učiniti kuću arhitektonski zanimljivijom bez ikakvih građevinskih zahvata.

Završna fasadna žbuka ne određuje samo kako će kuća izgledati sutra — ona određuje koliko će dugo fasada ostati zaštićena od vlage, prljavštine, UV zračenja i mikroorganizama. Preskakanje koraka, rad na vlažnoj podlozi ili odabir materijala koji ne odgovara izloženosti pojedinih dijelova pročelja — sve su to pogreške koje se ne vide odmah, ali se osjete kroz nekoliko sezona.

Kvalitetna završna fasadna žbuka možda nije najuočljiviji dio obnove, ali upravo ona često odlučuje hoće li fasada i nakon desetak godina izgledati kao nova ili će zahtijevati novu sanaciju.