Uređenje interijera
Želite promjenu u svom domu? Boje su uvijek dobro rješenje!
Ako svome domu želite dati novi svjež izgled, možete to učiniti promjenom boje zidova. Pri tome je dobro znati da to nikako ne bi smio biti površno odrađen posao niti mu tako treba pristupiti. Donosimo vam savjete za unošenje boja u interijer bojenjem zidova.
Prvi korak je dobra priprema, a ona uključuje predviđanje potrebnog pribora i vremena. Kako bi bojenje zidova bilo što lakše i brže, najprije treba iznijeti sve stvari i namještaj iz prostorije. Ako vam to iziskuje previše vremena, bit će dovoljno odmaknuti sve od zidova i grupirati na jednom mjestu, po mogućnosti u središtu prostorije. Tako će vam uza zidove ostati dovoljno prostora za kretanje i rad. Namještaj je potrebno prekriti najlonskom folijom, koju poput ostalog nužnog pribora možete kupiti u specijaliziranim prodavaonicama boja i lakova. Kako bi se poštedjeli naknadnog dugotrajnog čišćenja površina dobro je zaštititi i pod te podne lajsne, unutarnju stolariju, utičnice i prekidače, kao i radijatore i cijevi.
Oprema i priprema prostora
Za bojenje zidova, osim dovoljne količine boje po izboru, bit će vam potrebni i valjci, kistovi, posuda i mrežica za ocjeđivanje suvišne boje s valjka. Kako bi lakše dosegnuli i najudaljenije dijelove stropa, uz štap ili teleskopski nastavak za valjak, dobro će vam doći i zidarske ljestve.
Zaštitnom trakom oblijepite rubove stropa ako zidove namjeravate obojiti nekom drugom bojom. Tako ćete spriječiti prskanje boje, kao i mogućnost da valjkom dotaknete već obojeni strop i na njemu napravite mrlje. Kako bi sebe zaštitili, obucite radnu kutu ili jednokratno radno odijelo, papirnatu ili staru kapu, a na ruke stavite latofleks rukavice.
Priprema zida za bojenje
Rupe od čavlića, oštećenja i pukotine na zidovima, trusnu boju ili žbuku odstranite žičanom četkom. Očišćene površine i neravnine uputno je poprskati vodom kako bi lakše prihvatile masu za zaravnavanje. Pomoću zidarske lopatice, ravnalice ili za to namijenjenih limova, glet masom ili gipsom popunite rupe, pukotine i neravnine. Kada se masa osuši, zakrpe poravnajte brusnim papirom oznake grubosti 120-180, tako da površina bude dovoljno glatka i ravna.
Zid prije bojenja svakako mora biti ravan, čist i suh. U protivnom će u kuhinji ili kupaonici biti vidljive stare mrlje od masnoće, vlage ili drugih nečistoća. Njih je prije bojenja potrebno sanirati. Ako se zbog lošeg provjetravanja u prostoriji kondenzira para, zidove obojite bojom koja sprječava kondenzaciju ili ih obložite nekom zidnom oblogom. Površine koje su izložene vlazi ili su na njima bile prisutne plijesni i gljivice prije bojenja treba premazati fungicidnim sredstvom koje će spriječiti njihovo daljnje nastajanje.
Da bolje prihvate boju, posebice ako već postoji nekoliko prethodnih slojeva, zidove bi prije bojenja trebalo poprskati, odnosno na njih valjkom nanijeti tekuće sredstvo za impregnaciju te ostaviti da se osuše. Prije nego li krenete u kupnju boje izmjerite površinu zidova i stropa, kako bi vam prodavač mogao preporučiti dostatnu količinu boje. Zidove možete obojiti jeftinijim disperzijskim bojama na bazi vode, ili onim skupljim, na akrilnoj bazi koje se mogu prati, neovisno o tome jeste li izabrali sjajnu ili mat boju. Osim gotovih nijansi boja, u specijaliziranim i bolje opremljenim prodavaonicama boja i lakova možete odabrati željenu nijansu koju će za vas kompjuterski zamiješati na licu mjesta. Vodite računa o odabiru boja koje će se dobro uklopiti u vaš interijer.
Tehnika bojenja zidova
Ako najprije obojite zidove, vaš bi trud mogao biti uzaludan zbog prskanja i curenja boje po njima prilikom bojenja stropa. Zbog toga je najbolje da započnete sa stropom. Za to je dobro imati krzneni valjak i pripremiti nešto gušću boju. Drugi premaz treba nanijeti okomito na prethodni, kako bi bojom što bolje prekrili cijelu površinu.
Plosnatim kistom i malim valjkom najprije obojite rubove uz strop, kutove i dijelove oko dovratnika, utičnica, cijevi i žica te podne lajsne. Kasnije, kad ćete velikim valjkom obojiti ostatak zidne površine, nećete prilaziti spojevima, pa ćete izbjeći mogućnost da neželjeno obojite susjedne površine.
Budete li se pridržavali ovih pravila, bojenje zidova može biti zabavna aktivnost za cijelu obitelj! Posebice zato što ćete moći uživati u plodovima svoga zajedničkog rada i izgledu doma kakvog ste si željeli.
Kupaonica
Jedan ili dva umivaonika? Provjerite što odabrati za vašu kupaonicu
Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru
U planiranju uređenja kupaonice jedno od ključnih pitanja koje se uvijek iznova pojavljuje je: trebaju li vam jedan ili dva umivaonika? Odluka nije isključivo estetska – ona se tiče prostora, navika ukućana i razine funkcionalnosti koju želite postići.
Dok se jednostruki modeli lako uklapaju u kompaktne tlocrte, dvostruki umivaonici sve su popularniji u obiteljskim domovima.
Donosimo pregled svih kriterija koji vam mogu pomoći u odabiru.
Jedan ili dva umivaonika – koje su stvarne razlike?
Razlika između jednog i dva umivaonika proizlazi iz kapaciteta i načina korištenja prostora.
Klasični umivaonik zauzima manje mjesta, pristupačniji je i jednostavniji za održavanje, što ga čini idealnim rješenjem za manje kupaonice.
S druge strane, dupli umivaonici pružaju dvije odvojene radne površine i omogućuju istodobno korištenje – što je iznimno praktično u domovima gdje kupaonicu dijeli više osoba. Upravo zbog toga sve više vlasnika stanova i kuća razmatra jedan ili dva umivaonika kao važnu odluku u planiranju prostora.
Obožavamo terrazzo u kupaonici – evo nekoliko ideja kako ga uklopiti u prostor
Prednosti i nedostaci klasičnog umivaonika
Jednostruki umivaonik najbolji je izbor u manjim kupaonicama ili stanovima u kojima prostor diktira većinu odluka. Njegove prednosti uključuju:
- kompaktnu veličinu idealnu za male tlocrte
- jednostavnu ugradnju i manje instalacija
- nižu cijenu kupnje i održavanja
- široku paletu modela za sve stilove uređenja
Ovakvo rješenje vizualno rasterećuje prostor i omogućuje bolje kretanje u užim kupaonicama.
Nedostatak se javlja u situacijama kada kupaonicu koristi više osoba istodobno – tada jedan umivaonik može stvarati gužvu i ubrzano gomilanje stvari oko njega.
Prednosti i nedostaci duplog umivaonika
U većim kupaonicama i obiteljskim domovima, dupli umivaonici često su najpraktičnije rješenje. Prednosti su:
- paralelno korištenje bez stvaranja zastoja
- bolja organizacija jutarnjih i večernjih rutina
- jasna podjela prostora za svakog korisnika
- povećanje vrijednosti nekretnine
Ipak, prije ugradnje važno je uzeti u obzir kvadraturu. Za dva umivaonika potrebno je više radne površine, dodatna instalacija i veći budžet. U malim kupaonicama dvostruki model može zakrčiti prostor i smanjiti funkcionalnost.
Još jedna stavka koju treba imati na umu je potencijalno veća potrošnja vode.
Kako odlučiti: jedan ili dva umivaonika?
Da biste lakše odabrali jedan ili dva umivaonika, razmotrite sljedeće:
- koliki je stvarni prostor na raspolaganju
- dijeli li više osoba istodobno kupaonicu
- trebate li dodatnu radnu površinu
- uklapa li se dvostruki model u stil uređenja
- isplati li se investicija dugoročno
Ako imate manju kupaonicu, jedan kvalitetan umivaonik bit će funkcionalnije rješenje. U prostranim kupaonicama, osobito u obiteljskim domovima, dupli umivaonik značajno podiže komfor i ubrzava svakodnevne rutine.
Kada razmišljate hoćete li odabrati jedan ili dva umivaonika razmislite i o ovome…
Odluka između toga trebate li jedan ili dva umivaonika ovisi o prostoru, načinu života i preferencijama ukućana. Jednostruki modeli optimalni su za kompaktne kupaonice, dok su dupli umivaonici izvrsno rješenje za obitelji koje žele više praktičnosti i bolje organizirane jutarnje navike. Pravi izbor donosi kupaonicu koja je funkcionalna, estetski usklađena i prilagođena stvarnim potrebama vašeg doma.
Boje i materijali
Vodič kroz najvažnije vrste masa za fugiranje
Saznajte koja masa za fugiranje pruža najbolju izdržljivost, jednostavno održavanje i savršen završni izgled vaših pločica.
Mase za fugiranje igraju ključnu ulogu u funkcionalnosti, dugovječnosti i izgledu podnih i zidnih obloga od keramičkih pločica. Dobro odabrana i pravilno izvedena fuga sprječava odvajanje pločica, pucanje, prodor vlage te osigurava elastičnost i otpornost površina — osobito u kupaonicama, kuhinjama, predsobljima ili vanjskim površinama. Kako bi odabrali pravu masu za fugiranje, najprije je važno razumjeti koje vrste fuga postoje i za koje se situacije preporučuju.
Kako postaviti pločice: Detaljan vodič za samostalno postavljanje
Osnovne vrste masa za fugiranje
Cementne, odnosno klasične mase za fugiranje, najčešći su izbor pri ugradnji keramičkih pločica. Riječ je o tradicionalnom materijalu koji se sastoji od cementa, vode te, ovisno o vrsti, dodatka finog pijeska. Dijele se na dvije osnovne kategorije: fug mase bez pijeska i one s pijeskom.
Varijanta bez pijeska ima finiju, glatkiju strukturu, što je čini idealnom za vrlo uske fuge — najčešće do 3 mm — kao i za zidne površine ili osjetljive vrste pločica poput prirodnog kamena i poliranih površina koje bi grublja masa mogla oštetiti. S druge strane, masa s pijeskom čvršća je i stabilnija, manje se skuplja tijekom sušenja te bolje podnosi šire fuge, stoga se često koristi na podovima i u prostorima s većim opterećenjem.
Cementne fuge popularne su zbog svoje pristupačnosti i jednostavne primjene, a u većini stambenih prostora pružaju sasvim zadovoljavajuće rezultate. Ipak, njihova je mana poroznost — sklone su upijanju vode i mrlja, pa zahtijevaju povremeno brtvljenje te s vremenom mogu promijeniti boju ili popucati. Zbog toga su najprikladnije za unutarnje prostore umjerenog prometa koji nisu izloženi stalnoj vlazi ili agresivnim kemikalijama.
7 genijalnih ideja kako pločice u kupaonici mogu potpuno promijeniti prostor
Fuge s poboljšanim svojstvima – polimer-cementne mase
Uz standardne cementne fuge danas su dostupne i naprednije, tzv. polimer-cementne mase koje uključuju razne polimere, aditive ili impregnacije. Dodaci poboljšavaju fleksibilnost, otpornost na vlagu i mrlje te smanjuju rizik od pucanja i promjene boje. Ovakva rješenja idealna su ukoliko želite trajnije i kvalitetnije fugiranje od onog koje nude standardne cementne mase, ali vam epoksidne fuge nisu potrebne ili ne ulaze u planirani budžet. Primjena im je vrlo široka — od kuhinjskih zidova i radnih ploha, preko kupaonica i hodnika, do stambenih površina srednjeg opterećenja te keramičkih obloga različitih dimenzija.
Epoksidne mase za fugiranje
Epoksidne fuge predstavljaju najizdržljiviju i tehnološki najnapredniju opciju na tržištu. Izrađene su od epoksidnih smola, punila i stvrdnjivača, bez portland cementa i vode, što im daje iznimnu gustoću i gotovo potpunu neporoznost nakon sušenja. Upravo ta svojstva čine ih izuzetno otpornima na vlagu, mrlje, agresivne kemikalije i mehaničko habanje. Njihove prednosti najviše dolaze do izražaja u prostorima gdje je higijena prioritet ili su površine stalno izložene vodi — poput kupaonica, tuševa, bazena, profesionalnih kuhinja, sanitarnih prostora ili industrijskih i komercijalnih objekata s visokim intenzitetom prometa. Ipak, epoksidne fuge imaju i nekoliko mana. Osjetno su skuplje od cementnih, njihovo miješanje i ugradnja zahtijevaju veliku preciznost, dok su vremena za obradu ograničena, pa je nužno raditi brzo i stručno. Također, nisu prikladne za sve vrste pločica, posebno za one koje zbog velike poroznosti mogu zadržati pigment epoksida. Uklanjanje stvrdnute epoksidne mase vrlo je zahtjevno, pa se ovakvo fugiranje najčešće preporučuje prepustiti profesionalcima.
Kako odabrati pravu masu za fugiranje?
Pri odabiru odgovarajuće fug mase važno je razmotriti nekoliko ključnih čimbenika. Prvi među njima je namjena prostora: suhi stambeni prostori imaju sasvim drugačije zahtjeve od kupaonica, kuhinja, vanjskih površina ili područja izloženih kemikalijama i vlazi. Jednako je bitna i vrsta te format pločica — osjetljive, polirane ili prirodne površine traže nježnije, nesandirane fuge, dok veći formati i opterećene podne površine zahtijevaju čvršće i stabilnije mase.
Širina fuga također igra važnu ulogu. Vrlo uske fuge najbolje je ispuniti finim, glatkim masama, dok se za šire fuge preporučuju cementne mase s pijeskom ili epoksidna rješenja, ovisno o zahtjevima prostora. Potrebno je uzeti u obzir i očekivanu razinu otpornosti i održavanja: u prostorima gdje dominira vlaga, prljavština ili kemijska izloženost, bolji je izbor polimer-cementna ili epoksidna fuga, dok je za standardne stambene prostore često sasvim dovoljna klasična cementna masa. Na kraju, važan faktor je i budžet. Cementne fuge i dalje su najpovoljnija i najjednostavnija opcija, dok epoksidne, iako skuplje, nude superiornu izdržljivost i minimalne potrebe za održavanjem.
Odabir odgovarajuće mase za fugiranje nije samo estetsko pitanje — on izravno utječe na trajnost, funkcionalnost i izgled obloga kroz dugi niz godina. U većini stambenih prostora klasične cementne fuge bit će sasvim dovoljne, posebno uz pravilnu zaštitu i povremeno održavanje. Za one koji žele višu otpornost na vlagu, kemikalije i mrlje, bez ulaganja u epoksid, poboljšane polimer-cementne fuge predstavljaju odličan kompromis. U zahtjevnim uvjetima, poput kupaonica, kuhinja, mokrih čvorova, bazena ili prostora s velikim prometom, epoksidne fuge ostaju najbolji i najdugotrajniji izbor. Bez obzira na vrstu, ključ kvalitetne izvedbe leži u pravilnom odabiru materijala, dobroj pripremi podloge i stručno izvedenom fugiranju — jedino tako površina može ostati funkcionalna, čvrsta i estetski privlačna dugi niz godina.
Planirate postavljati pločice na pločice? Evo što o tome kažu stručnjaci
You must be logged in to post a comment Login