Uradi sam projekti
Uradi sam – kako obojiti zidove
Toplim vremenom počinje sezona preuređenja interijera. Odlučite li se za bojanje zidova, to je posao koji možete obaviti sami, a sav potreban alat, materijale i stručne savjete, potražite u Pevexu.
Što nam je sve potrebno?
Novi premaz boje na zidovima svakoj će prostoriji udahnuti novi život i dati potrebnu svježinu. To je posao koji možete raditi sami, no treba mu pristupiti pažljivo i prvo pripremiti prostoriju te nabaviti sav potreban alat i materijal.
Od alata nam je potreban zaštitni materijal u koji spadaju zaštitne folije, krep traka, valoviti karton, dok su nam od alata potrebno valjci i četke.
Za velike površine najbolji je valjak od 25 cm, a za manje površine dovoljan je valjak i od 10 cm. Također možemo uzeti i valjak za kuteve.
Najčešće sekratkodlaki valjci uzimaju za ravne površine dok se dugodlaki valjci uzimaju za površine koje nisu ravne.
Odaberite svoje najdraže nijanse, no neka se slažu s namještajem
Prije odabira boje, prvo treba izračunati potrebnu količinu. Većina boja pokriti će deset do dvanaest kvadratnih metara s jednom litrom boje. Mjere prostorije udvostručite kako biste imali dovoljno boje za dva sloja. Kod odabira boje, počnite od svojih najdražih nijansi pazeći da se dobro slažu s postojećim namještajem, a zatim odaberite vrstu boje.
Boju ćemo izabrati prema performansama koje želimo od te boje. Klasične disperzivne boje se dijele na tri segmenta. Klasične disperzivne boje koje su otporne na suho otiranje, kvalitetnije disperzivne boje koje su otpornije na mokro otiranje.
Boje na bazi lateksa su perive i preporuča se koristiti ih za kupaonice ili kuhinje, a namijenjene su i za zahtjevne zidne površine jer pružaju izvrsnu pokrivenost. Lateks boje podnose sve vrste sredstava za čišćenje kao i dezinfekcijsko sredstvo.
Za visokofrekventne prostore biramo boju sa visokim rangom perivosti, to su boje koje se mogu mokro otirati. Dok nam je za prostorije poput spavaće sobe dovoljna boja na suho otiranje.
Male prostorije ne preferiraju tamne boje
Optimalan odabir boje za interijer bio bi balans između omiljenih nijansi i boje prikladne za veličinu prostorije. Tamnije boje koriste se u većim prostorijama s puno dnevnog svjetla, dok se u manjima mogu koristiti samo kao akcent.
U većoj prostoriji će zelena ili plava boja pridonijeti mirnoj atmosferi, a isti ugođaj će u manjoj sobi dati nježna siva nijansa. Dnevna soba može podnijeti razne palete boja, od pastelnih do neutralnih, ovisno o ukusu i namještaju.
Važno je zaštiti namještaj
Sad kad imamo potrebnu boju i alat, vrijeme je da raščistimo prostoriju. Namještaj treba prekriti, a sve što možete iznesite iz prostorije. Također, obložite pod zaštitnom folijom.
Valoviti karton je najbolji za zaštitu podova zato što se ne kliže.
Očistite zidove od nečistoća
Kad ste pomaknuli sav namještaj, možete početi pripremati zidove. Prije svega ih treba očistiti od prašine i paučine te svih onih nečistoća koje mogu spriječiti prianjanje boje i postizanja savršene završne obrade.
Prije bojanja zidova, morali bi prije pregledati zidove i odstraniti sve dijelove koji nisu čvrsti i sve neravnine popuniti sa izravnavajućim masama, a površine je potrebno i impregnirati prije bojanja.
Impregnacija je vezivo koje učvršćuje i ujednačava podlogu. Iznimno je važna kada se zid boja prvi put, ali i kada se mijenja ton.
Nakon što su se zidovi osušili upotrijebite krep traku kako bi zaštitili utičnice, rubne letvice i sva ona područja koja ne želite obojati.
Od stropa prema podu
Kad otvorite limenku s bojom, dobro je promiješajte i ulijte u manju posudu ili pladanj za bojanje.
Za najbolje rezultate, počnite bojati od stropa prema podu, a želite li tamne zidove obojati u svijetlije tonove, preporuča se disperzivna vrsta boje.
Postupak je jednak kao i klasično bojanje. Trebalo bi impregnirati površinu i vjerojatno će trebati dva sloja boje da se vrati boja na bijelo ili u neku drugu nijansu.
Gotovo uvijek se preporuča bojanje u dva sloja te bojanje po dnevnom svjetlu jer ćete tako najbolje vidjeti rezultat. Ovisno o vrsti boje i vremenskim uvjetima, sušenje može trajati četiri do šest sati. Nakon toga skinite zaštitne folije i uživajte u osvježenoj prostoriji.
pevex.hr
Uradi sam projekti
Koju tiplu odabrati za policu, ogledalo ili ormarić? Ovisi o zidu
Ista tipla koja u betonu drži policu, u gips ploči može ispasti. Objašnjavamo kako odabrati pričvrsnicu prema zidu i težini predmeta, i kada je bolje pozvati majstora.
Ista tipla koja u betonu drži policu s knjigama u gipskartonskom zidu može ispasti s komadom ploče. Kod laganih slika to obično nije problem. Kod police, ogledala ili zidnog ormarića jest.
Tiple za zid ne biraju se prema predmetu, nego prema podlozi. Kako postaviti lagane slike, već smo objasnili u tekstu Kako pravilno postaviti slike u domu. Ovdje se bavimo težim predmetima i tri najčešće podloge: betonom ili punom opekom, šupljom opekom i gipskartonskom pločom. Jedno pravilo vrijedi za sve: univerzalna nosivost ne postoji. Koliko će neka pričvrsnica izdržati, ovisi o njezinu tipu, vijku, podlozi i načinu ugradnje.
Prvo prepoznajte zid
Prije kupnje tipli treba znati u što bušite. Gipskartonski zid zvuči šuplje kad po njemu kucnete, a pri bušenju izlazi bijela prašina i svrdlo brzo prolazi u prazno. Beton i puna opeka buše se tvrdo i ravnomjerno, uz sivu ili crvenu prašinu. Kod šuplje opeke svrdlo povremeno „propadne”, otpor je nejednak, a prašina crvena.
Ako niste sigurni, napravite probnu rupu manjim svrdlom na mjestu koje će predmet prekriti. Prije bilo kakvog bušenja provjerite ne prolaze li zidom električni vodovi ili cijevi. Detektor nije skup, a štedi puno nevolja.
Beton i puna opeka
To je najzahvalnija podloga. Obična tipla za zid pri uvrtanju vijka se širi i upire o stijenke rupe, pa u čvrstom materijalu dobro drži. Za ogledalo, policu i zidni ormarić to je obično najjednostavniji slučaj, uz uvjet da su tipla i vijak dovoljno dugi i debeli za predmet.
Na pakiranju provjerite piktogram podloge, promjer svrdla, dubinu rupe te promjer i duljinu vijka. Fischer za svoju tiplu DuoPower navodi jednostavno pravilo: potrebna duljina vijka jednaka je duljini tiple, plus debljina predmeta koji pričvršćujete, plus jedan promjer vijka. Prekratak vijak ne raširi tiplu do kraja, pa ona ne drži kako je predviđeno.
Majstora je dobro pozvati za vrlo teške predmete, poput bojlera ili kuhinjskih elemenata, i kad niste sigurni što je u zidu.
Šuplja opeka
Šuplja opeka je zahtjevnija. Zidovi opeke između šupljina su tanki, pa kratka tipla koja se širi samo u jednoj pregradi lako popusti. Bolje drže dulje tiple koje prolaze kroz više pregrada i u šupljinama se šire ili „čvore”. Za veće terete postoje i injekcijske mase s mrežastom čahurom, koje ispune dio šupljine i stvrdnu se oko vijka.
Važan je i način bušenja. Udarno bušenje u šupljoj opeci može razbiti tanke pregrade i povećati rupu, pa mnogi proizvođači za takve podloge preporučuju bušenje bez udarca. Provjerite to u uputama na pakiranju, kao i piše li izričito da tipla odgovara šupljoj opeci.
Polica i ogledalo s odgovarajućom tiplom obično nisu problem. Teži zidni ormarić traži provjeru sustava pričvršćivanja. Majstora zovite kad je riječ o teškim visećim elementima, kad se rupa pri bušenju „otvori” ili kad tipla nakon uvrtanja vijka ne drži.
Gipskartonska ploča
U gipskartonskom zidu tipla nema čvrst materijal u koji bi se širila, pa se koriste tiple za šupljine. One se iza ploče rašire ili preklope i upiru o njezinu stražnju stranu. Knauf u tehničkim uputama za pregradne zidove i zidne obloge navodi nekoliko uvjeta za takvo pričvršćivanje. Konzolni teret pričvršćuje se s najmanje dvije tiple na propisanom razmaku. Vijak mora biti dug najmanje koliko iznose debljina obloge i debljina predmeta. Takva opterećenja dopuštena su samo na pločama učvršćenima vijcima. Uz težinu treba voditi računa i o poluzi te o dubini predmeta.
Taj posljednji uvjet važan je kod zidnog ormarića. Dubok ormarić punjen posuđem ne opterećuje zid samo svojom težinom, nego i polugom, jer vuče gornje tiple prema van. Za teže terete Knauf predviđa traverze i nosače, koji opterećenje prenose na metalnu podkonstrukciju zida. Takav nosač najbolje je ugraditi prije zatvaranja zida, pa ako gradite pregradu ili preuređujete kupaonicu, unaprijed označite gdje će doći ormarić ili umivaonik.
Lakše ogledalo i polica s tiplama za šupljine obično su u redu. Za teške ormariće, police s knjigama i sanitarije pozovite majstora, posebno ako ne znate kako je zid izveden.
Ogledalo, polica i ormarić: na što paziti
Ogledalo je teže nego što izgleda i nema pravo na pogrešku, jer pad znači razbijeno staklo. Koristite pričvrsnicu prema podlozi i ne oslanjajte se na jednu kukicu.
Polica se ocjenjuje prema onome što će na njoj stajati, a ne prema njezinoj težini. Polica s knjigama ili posuđem opterećuje zid mnogo više od prazne, a polugom vuče gornji vijak nosača.
Zidni ormarić kombinira težinu, sadržaj i polugu. Zato je najčešći razlog da se, posebno u gipskartonskom zidu, pozove majstor.
Što pročitati na pakiranju
Nosivost na pakiranju ili u katalogu vrijedi samo za navedenu podlogu, vijak i način ugradnje. Prije kupnje provjerite:
- piktograme podloga za koje je tipla namijenjena
- promjer svrdla i potrebnu dubinu rupe
- promjer i duljinu vijka
- način bušenja, s udarcem ili bez
- broj tipli i razmak između njih, ako je naveden
Za pričvršćenja važna za sigurnost neki proizvođači navode europsku tehničku ocjenu (ETA), ali ona vrijedi samo za određene dimenzije i podloge. Ako na pakiranju ne pronađete podatke za svoj zid, odaberite drugu pričvrsnicu ili pitajte prodavača ili majstora.
Kućni popravci i održavanje
Klima je prestala grijati usred hladnog dana: Kada je to normalno, a kada zvati servis?
Klima usred hladnog dana prestane puhati, a iz vanjske jedinice curi voda? To je najčešće odmrzavanje klime, a ne kvar. Pokazujemo kako ga prepoznati i kada ipak zvati servis
Vani je hladno, a klima koja je do maloprije grijala odjednom prestane puhati topli zrak. Lampica možda svijetli, a iz vanjske jedinice curi voda. Prva pomisao je kvar, ali najčešće je riječ o nečemu što uređaj radi namjerno.
Kad klima grije, uzima toplinu iz vanjskog zraka. Izmjenjivač na vanjskoj jedinici pritom je hladniji od zraka oko sebe, pa se po hladnom i vlažnom vremenu na njemu skuplja inje i led. Led smanjuje učinak grijanja, pa ga uređaj povremeno sam otapa.
Taj postupak zove se odmrzavanje klime, a dok traje, u stanu vam može biti malo hladnije. U nastavku objašnjavamo kako izgleda, koliko ovisi o modelu i kada ipak treba zvati servisera.
Termostat kaže da je toplo, a vi se smrzavate: Je li postavljen na pravome mjestu?
Što se događa tijekom odmrzavanja
Uređaj na nekoliko minuta prekida grijanje i otapa led s vanjske jedinice. Daikin u uputama piše da tijekom odmrzavanja unutarnja jedinica ne puše topli zrak. Prema uputama za TCL-ove klima-uređaje, postupak obično traje 2 do 10 minuta, ventilator unutarnje jedinice za to vrijeme stoji, a grijanje se zatim samo nastavlja.
Koliko često i koliko dugo uređaj odmrzava ovisi o vanjskoj temperaturi i vlažnosti zraka. U uputama za Coolexpertove modele ACH-09FCI i ACH-12FCI piše da se inje stvara kad je vani hladno i vlažno, a da odmrzavanje traje od 4 do 10 minuta, ovisno o temperaturi i količini inja. Na tim modelima pri odmrzavanju svijetli posebna lampica. Isti proizvođač navodi da se nakon odmrzavanja iz unutarnje jedinice može pojaviti lagana sumaglica. Dok se led otapa, iz vanjske jedinice curi voda, pa vas lokvica ispod nje ne treba plašiti.
Ni ove pauze nisu kvar
Odmrzavanje nije jedini razlog zbog kojeg klima pri grijanju nakratko stane.
Pri uključivanju. Mnogi uređaji ne puhnu odmah, da vas ne bi zapuhao hladan zrak dok se izmjenjivač ne zagrije. Gree u uputama navodi da unutarnja jedinica nakon uključivanja grijanja čeka 1 do 5 minuta prije nego što počne puhati.
Nakon ponovnog pokretanja. Kompresor se nakon zaustavljanja ne može odmah ponovno pokrenuti. Coolexpert navodi kašnjenje od 3 do 4 minute.
Kad soba dosegne zadanu temperaturu. Unutarnja jedinica tada prestaje puhati ili prelazi na vrlo slab rad. To je znak da uređaj radi kako treba.
Pri jakoj hladnoći. Kad vanjska temperatura padne, klima iz vanjskog zraka može izvući manje topline, a prostor istodobno gubi više topline prema van. Coolexpert savjetuje da tada, ako uređaj ne može održati ugodnu temperaturu, koristite i dodatni izvor grijanja.
Koliko to ovisi o modelu
Puno. Trajanje odmrzavanja, lampice koje se pale i raspon temperatura u kojem uređaj grije razlikuju se od proizvođača do proizvođača. Za neke modele u uputama piše da griju do vanjske temperature od −15 °C, a za druge do −30 °C. Neki imaju posebnu lampicu za odmrzavanje, a drugi samo zaustave ventilator. Zato je najvažnije pročitati upute baš za svoj uređaj.
Oznaku modela najčešće ćete pronaći na naljepnici na bočnoj strani unutarnje jedinice ili u dokumentaciji koju ste dobili pri ugradnji. Upute se mogu potražiti na stranicama proizvođača ili prodavatelja. Primjeri uputa na hrvatskom su upute za zidne klima-uređaje Coolexpert ACH-09/12FCI i upute za TCL-ove split klima-uređaje. U poglavlju o pojavama koje nisu kvar obično je opisano i odmrzavanje klime za taj model.
Što provjeriti prvo
Ako je vani hladno, a uređaj je stao nakon što je neko vrijeme grijao, najprije pričekajte 10 do 15 minuta. Ako se grijanje samo nastavi, to je bilo odmrzavanje klime i ništa ne trebate poduzimati.
Pogledajte lampice i zaslon na unutarnjoj jedinici. Lampica za odmrzavanje je u redu. Šifra greške, obično slovo i broj, ili lampica koja stalno treperi nisu, pa zapišite što piše. Provjerite i daljinski upravljač: je li uključen način grijanja, je li zadana temperatura viša od sobne i rade li baterije.
Zaprljani filtri unutarnje jedinice smanjuju protok zraka, pa ih čistite onako i onoliko često koliko piše u uputama. Gree, primjerice, navodi čišćenje svaka tri mjeseca, a u prašnjavom prostoru i češće. Kako to napraviti, objasnili smo u tekstu Kada i kako očistiti klima uređaj?.
Na kraju pogledajte vanjsku jedinicu, ali izdaleka. Provjerite zaklanja li je snijeg, lišće ili neki predmet. Led s nje ne razbijajte, ne polijevajte vodom i ne koristite nikakva sredstva za odmrzavanje. Gree u uputama izričito upozorava da se ne koriste sredstva za ubrzavanje odleđivanja osim onih koja preporučuje proizvođač.
Kada zvati servisera
Proizvođači u uputama navode slične situacije u kojima treba prestati koristiti uređaj i obratiti se servisu:
- na zaslonu se pojavi šifra greške ili lampica treperi i nakon ponovnog uključivanja
- grijanje se ne vraća ni nakon dvadesetak minuta, ili su prekidi sve češći i dulji
- osjeti se miris paljevine ili iz uređaja izlazi dim
- uređaj proizvodi neobičnu buku
- osigurač ili zaštitna sklopka često ispadaju
- voda curi iz unutarnje jedinice
- kabel za napajanje se grije ili je oštećen
Kod mirisa paljevine, dima ili oštećenog kabela odmah isključite uređaj i odspojite napajanje, a tek onda zovite servis. Kad nazovete, recite točnu oznaku modela i šifru greške ako je postoji. Tako će serviser lakše procijeniti što treba ponijeti.
Uređaj nemojte otvarati ni pokušavati popraviti sami. Gree u uputama jasno piše: „Ne popravljajte klima uređaj sami.” Rashladni krug i električni dijelovi posao su za ovlaštenog servisera.
Ukratko
Kratki prekid grijanja usred hladnog dana najčešće znači da klima radi kako treba. Odmrzavanje klime je dio normalnog rada dizalice topline, a pauza od nekoliko minuta cijena je toga da uređaj nastavi učinkovito grijati. Servis trebate kad se grijanje ne vraća, kad se pojavi šifra greške ili kad se uređaj ponaša drugačije nego obično. Više o tome kako klima grije zimi pročitajte u tekstu Klima uređaji: kupnja ili investicija?
