Uradi sam projekti
Stare čarape u svijetu umjetnosti: Održiva priča Petre Šabić
Od starih čarapa napravite sami svoj krevetić za ljubimca, uz vodstvo umjetnice
Petra Šabić, rođena u Zagrebu, a odrasla u Bjelovaru slikarica je i vizualna umjetnica. U svom radu susrela se s brojnim umjetničkim projektima, a trenutačno je i koordinatorica projekta Erasmus+ Umjetnici za umjetničko obrazovanje.
U svom recentnom radu, kaže, ispituje mogućnosti različitih medija – site-specific instalacija, tapiserije i tekstila, fotografskih objekata – i bilježi transverzalna značenja u svijetu kojim je okružena.
“U proširenom kontekstu stvaralaštva, ispitujem mogućnosti regenerativnog dizajna,
reciklirane umjetnosti i prenamjene uporabnih predmeta kao alata za preispitivanje
suvremene potrošačke kulture.”, rekla je Petra Šabić.
Draga Petra, Što te inspiriralo da se baviš recikliranjem i upcyclingom u svom umjetničkom radu?
Uključivanje materijala koji su izgubili svoju primarnu namjenu u kreativni proces izrazito je
zabavan i inspirativan čin. Neki novonastali predmeti pričaju slojevite priče o svom nastanku.
Iako sam tijekom studija, a i kasnije, nerijetko koristila „otpad“ u slikarstvu, on nikada nije bio
vidljiv niti sam posebno naglašavala njegovo korištenje u svom radu.
Moć recikliranja: kako funkcionira, koje su prednosti i kako pravilno reciklirati
Zapravo, cijela priča s istraživanjem recikliranja i metoda upcyclinga proizlazi iz osjećaja
osobne odgovornosti prema ekološkim problemima suvremenog svijeta. Iako sam svjesna da
su to mali koraci, istovremeno vjerujem da umjetnički rad može poslužiti kao platforma za
transformaciju odbačenog u nešto novo i potencijalno inspirativno, a ujedno otvoriti jedan
novi prostor za istraživanje novih oblika izražavanja.
Kako si došla na ideju da od starih čarapa izrađuješ krevetiće za ljubimce? Odakle čarape?
Vjerujem da nisam jedina koja u svakodnevnom životu koristi velik broj predmeta sa
određenim rokom trajanja. Taj rok, doduše, često se odnosi samo na njihovu primarnu
namjenu, no priča o njima tu se ne mora nužno završiti.
Tijekom jednog proljetnog čišćenja odlučila sam razvrstati sav tekstil koji dugo nisam
koristila, koji je izgubio formu, bio oštećen ili jednostavno više nije imao svrhu.
Na kraju tog, u jednom trenutku beskonačnog procesa, shvatila sam da su čarape zauzele prvo mjesto po količini „otpisanog“ tekstila.
Zapravo, shvatila sam da gotovo nikada nisam bacila nijednu čarapu! Možda zato što su mnoge od njih postale svojevrsni vremenski objekti, nostalgično me podsjećajući na školske dane, posuđivanje odjeće s prijateljicama i brojne druge anegdote. Pomalo je smiješno koliko priča jedna obična čarapa može ispričati.
Kako nikada više ne izgubiti čarape u pranju i gdje zapravo nestaju?
Tako je nastala ideja o izradi tepiha, najprije za ljubimce. U roku od nekoliko tjedana sve svoje (stare) čarape Petra je pretvorila u tepihe i podijelila ih prijateljima i njihovim ljubimcima.
Nakon toga objavila je post na društvenim mrežama, tražeći druge ljude da pošalju svoje čarape. Zauzvrat, izradila bi im tepih i poslala ga natrag u novom obliku.
Isprva mi se cijela ideja činila potpuno neobaveznom i zabavnom, ali upravo zbog tog
humora objava je naišla na velik odjek! U roku od nekoliko dana primila sam brojne poruke
ljudi iz različitih dijelova Hrvatske koji su me pitali za adresu na koju mogu poslati svoje
čarape., iznenađeno će Petra Šabić.
Ponudila sam besplatnu izradu tepiha za ljubimce jer sam htjela doprijeti do što većeg broja
ljudi, a istovremeno prikupiti materijal kako bih dodatno usavršila svoju vještinu pletenja. Iz
tog malog projekta izrodila su se divna prijateljstva i poznanstva. Ljudi su prepoznali
nostalgiju povezanu s čarapama, a iako su mi jučer bili stranci, već sutradan smo dijelili
uspomene i priče.
Postoji li ljubimac koji te inspirirao za izradu ovih krevetića?
Naravno, kontrolu kvalitete prvih krevetića provele su moje mačke Masenko, Minka i
Nano.
Kako izgleda proces pretvaranja starih čarapa u krevetiće za ljubimce?
Nakon pranja i sušenja, čarape se izrezuju na tanke trakice koje poprime oblik elastičnih
gumica. Zbog toga je uvijek lakše raditi s čarapama s visokim udjelom pamuka, dok sportske
čarape treba dodatno omekšati prije izrezivanja. Izrezane trakice selektiram prema boji ili
sastavu, ali o ovome svatko može odlučiti za sebe, rekla je Petra Šabić.
Kako reagiraju ljudi kada saznaju da su tvoji krevetići napravljeni od recikliranih čarapa?
Reakcije su uvijek izrazito pozitivne, a meni je posebno drago što čak i oni koji se smatraju
nedovoljno vještima u kreativnom izražavanju ne pružaju otpor ovoj tehnici obrade tekstila.
Štoviše, njezina jednostavnost čini je posebno pristupačnom. Usprkos tome, potrebno je
razraditi vještinu.
S obzirom na to da je mnogo ljudi do sad izrazilo želju za učenjem ove tehnike, pripremam
niz radionica na kojima će se sudionici moći upoznati s njom. Iako će materijali biti osigurani, posebno će se poticati da sami donesu materijale za rad i tako se „riješe otpada“ iz svojih ormara.
Kako svojim radom podižeš svijest o važnosti recikliranja i održivosti?
“Obzirom da smo od siječnja ove godine moje kolegice i ja osnovale Atelje na Ribnjaku –
culture hub, privatni umjetnički atelje zamišljen kao mjesto okupljanja i prostor za kreativne
radionice te open studio izložbe, planiram organizaciju i provedbu serije radionica koje će
koristiti reciklirane materijale i otkriti skriveni potencijal u odbačenom.”, govori nam umjetnica.
U pripremi su, naravno, radionice izrade tepiha i krevetića za životinje, ali i radionice izrade crtaće tinte od starih vrećica čaja te drugi susreti na kojima ćemo se upoznati s kulturom regenerativnog dizajna, razgovarati kako nas konzumerizam neprestano obasipa novim materijalima za rad te kako možemo vratiti vrijednost i značenje odbačenim materijalima.
Imaš li savjet za ljude koji žele početi s vlastitim recikliranjem ili upcycling projektima?
Krenite od svoje svakodnevice i predmeta koje koristite i kojima ste okruženi.
Napravite sami unikatnu lampu od terakota tegle
To mogu biti staklenke koje možete oslikavati, plastična ambalaža sredstava za čišćenje koje možete obojati i koristiti kao vaze za cvijeće, ostaci papira od kojeg možete napraviti svoje unikatne posjetnice ili pak ukrase za posebne prilike – rođendane, druženja, pa čak i svadbe.
U dobu konzumerizma, dominantnom modelu koji promovira neprestanu vrtnju kruga „kupi –
potroši – baci“, kreativno promišljanje o tom otpadu nudi određenu alternativu koja iako u
svojoj srži kritizira takvu rastrošnu kulturu, s druge strane ju koristi i okreće u jednom sasvim
novom smjeru.
Napravite sami svoj krevetić za ljubimca
Potrebni alati i materijali za izradu krevetića:
- Škare ili rezač tkanine
- Igla za šivanje
- Konac (po mogućnosti elastičan i deblji)
- Stare šarene čarape
Proces izrade krevetića:
- Operite i osušite čarape.
- Izrežite čarape na tanke trakice koje će poprimiti oblik elastičnih gumica.
- Preporučuje se korištenje čarapa s visokim udjelom pamuka.
- Selektirajte izrezane trakice prema boji ili sastavu, prema vlastitim preferencijama.
- Pletenje trakica:
- Trakice se pletu prstima u obliku pletenice.
- Dodatna čvrstoća može se postići šivanjem
- Kako se sastav čarapa razlikuje, tako se mijenja i forma same pletenice. Stoga je važno procijeniti na koji način osigurati trajnost tepiha nakon što su izrađeni.
- Pletenica se na kraju spaja šivanjem kako bi se dobila željena forma.
- Za dodatnu čvrstoću (po potrebi): Prišijte komad tkanine na poleđinu tepiha ili krevetića.
- Prilagodite pletenicu prema sastavu čarapa kako biste osigurali trajnost konačnog proizvoda.
Ovaj proces je jednostavan i zabavan, posebno prilagođen i za rad s djecom, jer tehnika pletenja gumica omogućuje kreativnost i uživanje u reciklaži.
Priprema ovih tepiha / podloga / krevetića zahtjeva jednostavne alate, a naglasak je
na zabavnom prebacivanju gumica preko prstiju što ovu tehniku čini pristupačnom u radu s
djecom, zaključila je Petra Šabić.
Kućni popravci i održavanje
Radijator topao dolje, a hladan gore? Što to znači i kako pripremiti grijanje za sezonu
Donosimo vodič prema simptomima i provjere koje vrijedi napraviti prije nego što grijanje zatreba.
Hladan radijator ne znači uvijek isto. Po tome gdje je hladan možete prepoznati je li dovoljno odzračivanje ili treba zvati instalatera.
Prvi hladni dan, grijanje se uključi, a vi prođete rukom po radijatoru. Dolje je topao, gore hladan. Ili je hladan cijeli, ili klokoće kao da u zidu teče potok. Grijanje koje je cijelo ljeto mirovalo na prvom uključivanju vrlo brzo pokaže sve što s njim nije u redu.
Dobra vijest je da radijator gotovo uvijek sam kaže gdje je problem. Treba ga samo znati čitati.
Kako radijator zapravo radi
Topla voda iz bojlera, kotla, dizalice topline ili toplane ulazi u radijator, prolazi kroz njega i predaje toplinu prostoriji, a ohlađena se vraća u sustav. Kad sve radi kako treba, radijator je ravnomjerno topao, s tek blagom razlikom između ulaza i izlaza.
Što znače boje cijevi? Evo kako prepoznati instalacije u domu
Kad je neki dio radijatora hladan, to je znak da voda do njega ne dolazi. A gdje je hladan, otkriva i zašto.
Hladan gore, topao dolje: u radijatoru je zrak
Ovo je najčešći simptom i najlakše se rješava. Zrak je lakši od vode, pa se skuplja na vrhu radijatora i ondje zauzima mjesto koje bi trebala ispuniti topla voda. Rezultat je radijator koji grije samo dio svoje površine. Prostorija se sporije zagrijava, a prirodna reakcija je pojačati grijanje, što znači veću potrošnju.
Rješenje je odzračivanje, jednostavan posao za koji vam treba ključ za radijatore, krpa i mala posuda. Prema uputama britanskog Energy Saving Trusta, postupak je sljedeći:
- Isključite grijanje i pričekajte da se radijatori ohlade.
- Ispod ventila za odzračivanje, koji se nalazi na gornjem bočnom rubu radijatora, postavite krpu i posudu.
- Ključem polako okrenite ventil za četvrtinu ili pola okreta. Čut ćete šištanje zraka.
- Kad šištanje prestane i iz ventila počne izlaziti voda, zatvorite ventil.
- Ako imate kombinirani bojler, provjerite manometar na njemu. Odzračivanjem tlak u sustavu može pasti, pa ga treba nadopuniti prema uputama proizvođača, dok kazaljka ne bude u preporučenom rasponu.
U kući s više etaža obično se kreće od radijatora na najnižoj etaži prema višima, ali najbolje je to provjeriti s instalaterom ili u uputama sustava.
Ako se gornji dio radijatora ponovno ohladi nakon nekoliko dana, zrak u sustav negdje ulazi. Tada odzračivanje rješava posljedicu, a ne uzrok, i vrijeme je za instalatera.
Topao gore, hladan dolje: talog na dnu
Obrnuti simptom najčešće upućuje na talog, mulj i hrđu koji se godinama skupljaju na dnu radijatora i ometaju protok vode. Odzračivanje tu ne pomaže. Sustav, ili pojedini radijator, treba isprati, a to je posao za instalatera.
Cijeli radijator hladan: provjerite ventil
Ako je hladan cijeli radijator, a ostali u stanu griju, prvo pogledajte termostatski ventil. Ventil koji je cijelo ljeto stajao zatvoren ili na najnižoj postavci zna se zaglaviti i ne otvoriti kad ga okrenete. Uzrok može biti i zatvoren ventil na povratnom vodu, nizak tlak u sustavu ili problem s cirkulacijom.
Ako ventil ne reagira ni nakon što ga nekoliko puta okrenete s minimuma na maksimum, nemojte ga silom rastavljati. Pozovite instalatera.
Neki radijatori griju, a neki ne
Kad su radijatori bliže kotlu vrući, a oni udaljeniji jedva mlaki, sustav je najčešće neuravnotežen. Voda bira najkraći put, pa do najudaljenijih radijatora dolazi premalo tople vode. Rješenje je hidrauličko uravnoteženje, odnosno podešavanje protoka na svakom radijatoru. I to je posao za instalatera.
Klokotanje, kucanje i šumovi
Klokotanje i žuborenje u cijevima obično znače zrak u sustavu. Kucanje, pucketanje ili jače zujanje mogu upućivati na nizak tlak, talog ili problem s pumpom. Ako šumovi ne prestanu nakon odzračivanja, a tlak je u redu, sustav treba pregledati stručnjak.
Grijete se dizalicom topline? Mlak radijator ne mora biti kvar
Dizalice topline rade s nižom temperaturom vode od plinskih kotlova, pa su radijatori na dodir često tek mlaki. To je normalno, sve dok prostorija postiže željenu temperaturu. Kod radijatora se za dizalice topline preporučuje polazna temperatura vode od 45 do 55 °C, kako smo pisali u tekstu o pravilnom korištenju dizalice topline zimi.
Ako prostorija ipak ostaje hladna, prvo treba provjeriti krivulju grijanja, odnosno postavku koja određuje temperaturu vode prema vanjskoj temperaturi. Radijatori pritom ne moraju biti problem.
„Kod hibridnih sustava postoji zabluda da se na postojećim radijatorima neće moći grijati zbog nižih temperatura polaza dizalice topline. To nije točno”, objašnjava Ivana Lajtman, dipl. ing. stroj. i prodajna projektna inženjerka u Viessmannu, u našem tekstu o hibridnom grijanju.
Jesu li radijatori dovoljno veliki za konkretnu kuću, procjenjuje se proračunom, o čemu smo više pisali u tekstu o tome možete li zadržati radijatore i prijeći na dizalicu topline.
U zgradi s toplanom ili zajedničkom kotlovnicom
Ako se grijete preko toplane ili zajedničke kotlovnice, izvorom topline ne upravljate sami. Vaša odgovornost su radijatori i ventili u stanu: jesu li dostupni, cure li i reagiraju li termostatski ventili.
Odzračivanje radijatora u zgradi uskladite s upraviteljem ili ovlaštenim izvođačem, jer se sustav puni i odzračuje centralno. Ako nekoliko stanova ima isti problem, riječ je o sustavu zgrade, a ne o vašem radijatoru.
Priprema cijelog sustava prije sezone
Radijatori su tek jedan dio priče. Prije nego što grijanje radi punom snagom, vrijedi provjeriti i izvor topline.
Plinski bojler i kotao servisira ovlašteni serviser, a dimnjak i dimovod pregledava dimnjačar. To su dvije različite provjere i jedna ne zamjenjuje drugu. Ako imate stariji atmosferski bojler, otvori za dovod zraka u prostoriji ne smiju biti zatvoreni.
Peći na drva i pelete traže pregled i čišćenje dimnjaka te provjeru brtvi na vratima. Grijanje na drva, kako je u našem pregledu sustava grijanja istaknuo Matej Igrec, specijalizant projektne podrške, prije svake zime zahtijeva i dodatni rad: drva treba nacijepati, osušiti i postupno unositi u kuću.
Dizalica topline traži provjeru postavki i slobodnu vanjsku jedinicu, bez lišća, a zimi bez snijega i leda.
Detektor ugljičnog monoksida u prostoriji s plinskim uređajem ili peći jedna je od najjeftinijih i najvažnijih provjera prije sezone. Ugljični monoksid nema ni boju ni miris, pa ga bez detektora nećete primijetiti.
Na kraju, grijanje uključite probno nekoliko dana prije nego što ga stvarno zatrebate. Pratite reagira li sustav na termostat, griju li svi radijatori i čuju li se neuobičajeni zvukovi. Ujedno zabilježite stanje brojila, kako biste na proljeće mogli usporediti potrošnju.
Kada zvati instalatera
Odzračivanje i provjera ventila poslovi su koje možete napraviti sami. Instalater je potreban kada:
- se radijator ponovno ohladi gore nedugo nakon odzračivanja,
- je radijator hladan dolje, a topao gore,
- termostatski ventil ne reagira ni nakon nekoliko pokušaja,
- udaljeniji radijatori stalno griju slabije od bližih,
- tlak u sustavu stalno pada ili šumovi ne prestaju,
- primijetite curenje na ventilima ili spojevima.
Radijator vam vrlo jasno pokazuje gdje je problem. Ako ga poslušate na vrijeme, u listopadu, zimu ćete dočekati u toplom, a ne u redu za instalatera.
Uradi sam projekti
Neugodnog mirisa iz odvoda možete se riješiti ovim jednostavnim trikom
Vodica za ispiranje usta može u trenu popraviti smrdljive odvode
Neugodan miris iz odvoda čest je problem u kućanstvima, a najčešće se javlja u kuhinji i kupaonici. Razlozi su različiti, od ostataka hrane i masnoće u cijevima do nakupljanja bakterija, plijesni i nečistoća. Kada se pojavi, prvi instinkt mnogih je posegnuti za jakim kemikalijama, no postoje i jednostavnija, prirodnija i dugoročno sigurnija rješenja. U ovom tekstu donosimo praktične savjete kako se riješiti mirisa iz odvoda uz pomoć lako dostupnih sredstava i navika koje će spriječiti ponovni nastanak problema.
Kako se riješiti mirisa iz odvoda prirodnim metodama
Prvi i najjednostavniji korak jest korištenje sastojaka koje već imate u kuhinji. Soda bikarbona i ocat provjerena su kombinacija kada je riječ o čišćenju i dezinfekciji odvoda. U odvod najprije ulijte pola šalice sode bikarbone, a potom i šalicu octa. Reakcija stvaranja pjene pomoći će otopiti naslage i ukloniti bakterije koje uzrokuju neugodne mirise. Nakon 15-ak minuta sve isperite s litrom kipuće vode.
Ista kombinacija, ocat i soda bikarbona, dobro poznata je i u drugim dijelovima doma. Koristimo je i za uklanjanje plijesni u kupaonici, gdje ocat jednako uspješno dezinficira površine oko odvoda tuša ili WC školjke, kao i za opću prirodnu njegu kupaonice, gdje se preporučuje redovito ulijevanje četvrtine šalice sode bikarbone u umivaonik, upravo kako bi se spriječilo začepljenje prije nego što uopće nastane.
Sol i vruća voda također mogu biti korisni. Gruba tekstura soli pomaže u uklanjanju masnoća i ostataka hrane, dok kipuća voda dodatno otapa prljavštinu. Ovaj postupak preporučuje se ponavljati jednom tjedno kako bi odvod ostao svjež i čist.
Kako se riješiti mirisa iz odvoda uz pomoć kućnih trikova
Ako tražite brza rješenja, vodica za ispiranje usta može poslužiti kao privremeno rješenje. Zahvaljujući antibakterijskim svojstvima, uništava bakterije koje uzrokuju neugodan miris, a ostavlja i ugodan miris mente. Ulijte manju količinu u odvod, ostavite desetak minuta i isperite toplom vodom.
Suhi sifoni i inovativni dodaci poput dozračnih ventila također su odlična dugoročna rješenja. Oni osiguravaju da neugodni mirisi ne ulaze u prostor čak i kada se sifon osuši. Njihova ugradnja osobito je korisna u prostorijama koje se ne koriste često, poput vikendica ili pomoćnih kupaonica. Za one koji žele i vizualno urednije rješenje, postoje i moderni tuš profili s lako dostupnim sifonom, kod kojih se poklopac diže jednim pritiskom prsta, bez alata, što uvelike olakšava redovito čišćenje i sprječava taloženje nečistoća koje uzrokuju neugodne mirise.
Prevencija — ključ dugoročnog rješenja
Kako bi se izbjegao povrat problema, važno je usvojiti nekoliko jednostavnih navika. Ne bacajte ostatke hrane, masnoće ili talog kave u sudoper jer se oni lako lijepe za stijenke cijevi i stvaraju naslage. Umjesto toga, ostatke bacite u smeće, a odvod redovito ispirite toplom vodom.
Redovito održavanje cijevi prirodnim metodama može spriječiti potrebu za agresivnim kemikalijama. Iako su kemijska sredstva učinkovita, ona dugoročno mogu oštetiti cijevi i predstavljati rizik za okoliš. Prirodne metode su sigurnije, ekološki prihvatljivije i često jednako učinkovite.
Ako problem ne nestaje unatoč redovitom čišćenju i preventivnim mjerama, moguće je da postoji ozbiljniji kvar u sustavu odvodnje. U tom slučaju preporučuje se kontaktirati stručnjake za vodoinstalacije koji će pregledati instalacije i otkloniti uzrok problema. Dugotrajno ignoriranje neugodnih mirisa može dovesti do većih kvarova i troškova, slično kao i kod drugih kućanskih sustava koji ovise o odvodnji. Isti princip vrijedi, primjerice, i kod bojlera ili perilice rublja koja ne povlači vodu, gdje se manji, zapušteni problem s vremenom pretvori u skuplji kvar cijelog uređaja.
Vrijedi napomenuti da problem s neugodnim mirisom ponekad uopće ne dolazi iz same cijevi u kući, nego iz vanjskog sustava odvodnje. Ako primijetite da se miris pojačava nakon kiše ili da se voda sporije povlači s krova ili dvorišta, dobro je provjeriti i stanje sustava odvodnje oborinskih voda, jer začepljen ili loše održavan vanjski sustav može posredno utjecati i na mirise unutar kuće.
Neugodan miris iz odvoda nije samo estetski problem
Neugodan miris iz odvoda nije samo estetski problem, već i znak da se u cijevima razvijaju bakterije i nečistoće. Dobra vijest je da postoje brojna jednostavna rješenja, od sode bikarbone i octa, preko kućnih trikova poput vodice za ispiranje usta, pa sve do inovativnih sustava poput suhih sifona. Redovito održavanje i preventiva ključ su za dugotrajan učinak. Ako se problem nastavi, najbolje je obratiti se stručnjacima. Uz pravilnu njegu i održavanje, svaki će odvod ostati čist, bez mirisa i siguran za upotrebu.
Zašto je dobro držati zdjelicu s octom u kuhinji? Razlog će vas iznenaditi
