Povežimo se

Uradi sam projekti

Stare čarape u svijetu umjetnosti: Održiva priča Petre Šabić

Od starih čarapa napravite sami svoj krevetić za ljubimca, uz vodstvo umjetnice

Petra Šabić

Petra Šabić, rođena u Zagrebu, a odrasla u Bjelovaru slikarica je i vizualna umjetnica. U svom radu susrela se s brojnim umjetničkim projektima, a trenutačno je i koordinatorica projekta Erasmus+ Umjetnici za umjetničko obrazovanje.

U svom recentnom radu, kaže, ispituje mogućnosti različitih medija – site-specific instalacija, tapiserije i tekstila, fotografskih objekata – i bilježi transverzalna značenja u svijetu kojim je okružena.
“U proširenom kontekstu stvaralaštva, ispitujem mogućnosti regenerativnog dizajna,
reciklirane umjetnosti i prenamjene uporabnih predmeta kao alata za preispitivanje
suvremene potrošačke kulture.”, rekla je Petra Šabić.

Draga Petra, Što te inspiriralo da se baviš recikliranjem i upcyclingom u svom umjetničkom radu?

Uključivanje materijala koji su izgubili svoju primarnu namjenu u kreativni proces izrazito je
zabavan i inspirativan čin. Neki novonastali predmeti pričaju slojevite priče o svom nastanku.
Iako sam tijekom studija, a i kasnije, nerijetko koristila „otpad“ u slikarstvu, on nikada nije bio
vidljiv niti sam posebno naglašavala njegovo korištenje u svom radu.

Moć recikliranja: kako funkcionira, koje su prednosti i kako pravilno reciklirati
Zapravo, cijela priča s istraživanjem recikliranja i metoda upcyclinga proizlazi iz osjećaja
osobne odgovornosti prema ekološkim problemima suvremenog svijeta. Iako sam svjesna da
su to mali koraci, istovremeno vjerujem da umjetnički rad može poslužiti kao platforma za
transformaciju odbačenog u nešto novo i potencijalno inspirativno, a ujedno otvoriti jedan
novi prostor za istraživanje novih oblika izražavanja.

Foto: iz arhive umjetnice

Kako si došla na ideju da od starih čarapa izrađuješ krevetiće za ljubimce? Odakle čarape?

Vjerujem da nisam jedina koja u svakodnevnom životu koristi velik broj predmeta sa
određenim rokom trajanja. Taj rok, doduše, često se odnosi samo na njihovu primarnu
namjenu, no priča o njima tu se ne mora nužno završiti.
Tijekom jednog proljetnog čišćenja odlučila sam razvrstati sav tekstil koji dugo nisam
koristila, koji je izgubio formu, bio oštećen ili jednostavno više nije imao svrhu.
Na kraju tog, u jednom trenutku beskonačnog procesa, shvatila sam da su čarape zauzele prvo mjesto po količini „otpisanog“ tekstila.

Zapravo, shvatila sam da gotovo nikada nisam bacila nijednu čarapu! Možda zato što su mnoge od njih postale svojevrsni vremenski objekti, nostalgično me podsjećajući na školske dane, posuđivanje odjeće s prijateljicama i brojne druge anegdote. Pomalo je smiješno koliko priča jedna obična čarapa može ispričati.

Kako nikada više ne izgubiti čarape u pranju i gdje zapravo nestaju?

Tako je nastala ideja o izradi tepiha, najprije za ljubimce. U roku od nekoliko tjedana sve svoje (stare) čarape Petra je pretvorila u tepihe i podijelila ih prijateljima i njihovim ljubimcima.

Nakon toga objavila je post na društvenim mrežama, tražeći druge ljude da pošalju svoje čarape. Zauzvrat, izradila bi im tepih i poslala ga natrag u novom obliku.


Isprva mi se cijela ideja činila potpuno neobaveznom i zabavnom, ali upravo zbog tog
humora objava je naišla na velik odjek! U roku od nekoliko dana primila sam brojne poruke
ljudi iz različitih dijelova Hrvatske koji su me pitali za adresu na koju mogu poslati svoje
čarape., iznenađeno će Petra Šabić.
Ponudila sam besplatnu izradu tepiha za ljubimce jer sam htjela doprijeti do što većeg broja
ljudi, a istovremeno prikupiti materijal kako bih dodatno usavršila svoju vještinu pletenja. Iz
tog malog projekta izrodila su se divna prijateljstva i poznanstva. Ljudi su prepoznali
nostalgiju povezanu s čarapama, a iako su mi jučer bili stranci, već sutradan smo dijelili
uspomene i priče.

Foto: iz arhive umjetnice

Postoji li ljubimac koji te inspirirao za izradu ovih krevetića?

Naravno, kontrolu kvalitete prvih krevetića provele su moje mačke Masenko, Minka i
Nano.

Kako izgleda proces pretvaranja starih čarapa u krevetiće za ljubimce?

Nakon pranja i sušenja, čarape se izrezuju na tanke trakice koje poprime oblik elastičnih
gumica. Zbog toga je uvijek lakše raditi s čarapama s visokim udjelom pamuka, dok sportske
čarape treba dodatno omekšati prije izrezivanja. Izrezane trakice selektiram prema boji ili
sastavu, ali o ovome svatko može odlučiti za sebe, rekla je Petra Šabić.

Kako reagiraju ljudi kada saznaju da su tvoji krevetići napravljeni od recikliranih čarapa?

Reakcije su uvijek izrazito pozitivne, a meni je posebno drago što čak i oni koji se smatraju
nedovoljno vještima u kreativnom izražavanju ne pružaju otpor ovoj tehnici obrade tekstila.
Štoviše, njezina jednostavnost čini je posebno pristupačnom. Usprkos tome, potrebno je
razraditi vještinu.
S obzirom na to da je mnogo ljudi do sad izrazilo želju za učenjem ove tehnike, pripremam
niz radionica
na kojima će se sudionici moći upoznati s njom. Iako će materijali biti osigurani, posebno će se poticati da sami donesu materijale za rad i tako se „riješe otpada“ iz svojih ormara.

Kako svojim radom podižeš svijest o važnosti recikliranja i održivosti?

“Obzirom da smo od siječnja ove godine moje kolegice i ja osnovale Atelje na Ribnjaku –
culture hub, privatni umjetnički atelje zamišljen kao mjesto okupljanja i prostor za kreativne
radionice te open studio izložbe, planiram organizaciju i provedbu serije radionica koje će
koristiti reciklirane materijale
i otkriti skriveni potencijal u odbačenom.”, govori nam umjetnica.
U pripremi su, naravno, radionice izrade tepiha i krevetića za životinje, ali i radionice izrade crtaće tinte od starih vrećica čaja te drugi susreti na kojima ćemo se upoznati s kulturom regenerativnog dizajna, razgovarati kako nas konzumerizam neprestano obasipa novim materijalima za rad te kako možemo vratiti vrijednost i značenje odbačenim materijalima.

Imaš li savjet za ljude koji žele početi s vlastitim recikliranjem ili upcycling projektima?

Krenite od svoje svakodnevice i predmeta koje koristite i kojima ste okruženi.

Napravite sami unikatnu lampu od terakota tegle

To mogu biti staklenke koje možete oslikavati, plastična ambalaža sredstava za čišćenje koje možete obojati i koristiti kao vaze za cvijeće, ostaci papira od kojeg možete napraviti svoje unikatne posjetnice ili pak ukrase za posebne prilike – rođendane, druženja, pa čak i svadbe.
U dobu konzumerizma, dominantnom modelu koji promovira neprestanu vrtnju kruga „kupi –
potroši – baci“, kreativno promišljanje o tom otpadu nudi određenu alternativu koja iako u
svojoj srži kritizira takvu rastrošnu kulturu, s druge strane ju koristi i okreće u jednom sasvim
novom smjeru.

Foto: iz arhive umjetnice

Napravite sami svoj krevetić za ljubimca

Potrebni alati i materijali za izradu krevetića:

  • Škare ili rezač tkanine
  • Igla za šivanje
  • Konac (po mogućnosti elastičan i deblji)
  • Stare šarene čarape

Proces izrade krevetića:

  1. Operite i osušite čarape.
  2. Izrežite čarape na tanke trakice koje će poprimiti oblik elastičnih gumica.
    • Preporučuje se korištenje čarapa s visokim udjelom pamuka.
  3. Selektirajte izrezane trakice prema boji ili sastavu, prema vlastitim preferencijama.
  4. Pletenje trakica:
    • Trakice se pletu prstima u obliku pletenice.
    • Dodatna čvrstoća može se postići šivanjem
    • Kako se sastav čarapa razlikuje, tako se mijenja i forma same pletenice. Stoga je važno procijeniti na koji način osigurati trajnost tepiha nakon što su izrađeni.
    • Pletenica se na kraju spaja šivanjem kako bi se dobila željena forma.
    • Za dodatnu čvrstoću (po potrebi): Prišijte komad tkanine na poleđinu tepiha ili krevetića.
  5. Prilagodite pletenicu prema sastavu čarapa kako biste osigurali trajnost konačnog proizvoda.

Ovaj proces je jednostavan i zabavan, posebno prilagođen i za rad s djecom, jer tehnika pletenja gumica omogućuje kreativnost i uživanje u reciklaži.

Priprema ovih tepiha / podloga / krevetića zahtjeva jednostavne alate, a naglasak je
na zabavnom prebacivanju gumica preko prstiju što ovu tehniku čini pristupačnom u radu s
djecom, zaključila je Petra Šabić.

Kućni popravci i održavanje

Čišćenje oluka i balkonskih odvoda – evo što provjeriti prije jesenskih kiša

Lokva na balkonu ili voda preko ruba oluka znakovi su koje vrijedi primijetiti na vrijeme. Donosimo što možete provjeriti i očistiti sami, a kada je potreban stručnjak

Ruke u zelenim zaštitnim rukavicama lopaticom uklanjaju žuto jesensko lišće iz oluka uz rub krova

Lišće na rešetki, voda koja stoji na balkonu ili mrlja ispod oluka znakovi su koje vrijedi primijetiti na vrijeme. Donosimo što možete provjeriti sami, gdje je granica sigurnog čišćenja i kada problem treba prijaviti.

Prva jača jesenska kiša često pokaže ono što po suhom nismo primijetili. Na balkonu se ispred rešetke skupi lokva, preko ruba oluka slijeva se voda, a na fasadi ispod spoja pojavi se taman trag. Netko pod mlaz stavi teglu, netko odluči da će to riješiti „kad prestane padati”.

Čišćenje oluka i odvoda nije velik posao, ali ga je najbolje obaviti prije kiše, a ne tijekom nje. Pritom vrijedi znati dvije stvari. Ne vidi se svaki problem s tla, a čišćenje ne rješava svako propuštanje. Ponekad voda stoji i u potpuno čistom odvodu.

Obilne kiše otkrivaju skriveni problem na vašoj kući…

Kuća: što na olucima možete primijetiti s tla

Dobar dio stanja oluka može se procijeniti bez penjanja. Sa sigurne površine pogledajte vire li iz žlijeba lišće, grančice ili mahovina, osobito na mjestima gdje se nad krovom nadvijaju krošnje. Provjerite jesu li dijelovi oluka ravni i na mjestu ili se negdje odvojio spoj ili popustio nosač.

Korisno je pogledati i fasadu ispod oluka. Tamne pruge, tragovi vode na spojevima ili ljuštenje boje mogu upućivati na to da se voda prelijeva ili curi.

Kada ste zadnji put oprali fasadu? Savjeti stručnjaka za dugotrajan izgled doma

Najviše ćete ipak saznati tijekom kiše. Iz zaklona, primjerice s prozora ili ispod nadstrešnice, pogledajte prelijeva li se voda preko ruba žlijeba i teče li iz odvodne cijevi snažnim mlazom. Prema uputama proizvođača sustava odvodnje JDP, voda koja se skuplja kraj ispusta žlijeba i slab mlaz iz vertikale znak su da je začepljena odvodna cijev.

Pogled s tla ne potvrđuje, međutim, da je cijeli sustav prohodan. Žlijeb može izgledati čisto, a vertikala biti začepljena.

Čišćenje oluka: gdje završava posao vlasnika

Naslage lišća i nečistoće ometaju otjecanje vode, a voda koja se prelijeva preko oluka može močiti pročelje i podnožje kuće. Zato se oluci najčešće čiste u jesen, nakon što otpadne lišće, i prije zime.

Sam rad, međutim, nije bezazlen. STIHL u svom vodiču upozorava da rad s vrha ljestava nosi rizik ozljede, a ljestve naslonjene na oluk mogu ga oštetiti, osobito ako je stariji. Kod prizemnice s niskim olukom ovaj posao mnogi obave sami, uz čvrste ljestve na ravnoj podlozi i nekoga tko ih pridržava. Kod kata, strmog terena ili oluka do kojeg je teško doći bolje je pozvati izvođača.

Postoje i nastavci za čišćenje s tla, za puhalice ili perače pod tlakom. Njihov doseg i prikladnost ovise o opremi, visini i stanju oluka, pa ih nije moguće preporučiti za svaku kuću. Za perače pod tlakom proizvođači upozoravaju da su prikladni samo za čvrste oluke.

Važno je ne zaustaviti se na vodoravnom žlijebu. Odvodna vertikala jednako se može začepiti, a začepljenje u njoj teže je uočiti. Ako je vertikala izravno spojena na podzemnu kanalizaciju, ne pokušavajte je odčepiti jakim mlazom vode, jer biste nečistoću mogli potisnuti dublje u sustav. Kod starijih ili nepoznatih sustava postupak čišćenja vertikale prepustite izvođaču limarskih radova.

Jedna baterija za cijeli vrt? Evo zašto akumulatorski alati postaju novi standard

Balkon: oslobodite rešetku i put do odvoda

Balkon je dio kuće ili stana o kojem se brinemo sami, a balkonski odvod najčešće se začepi od onoga što na balkon unesemo mi: lišća iz tegli, zemlje koja se ispere pri zalijevanju i sitnog otpada koji vjetar nanese u kut.

Prije kiše pometite balkon i maknite lišće i zemlju oko tegli. Oslobodite rešetku odvoda i pobrinite se da je ne zaklanjaju posude, tepisi ili namještaj, jer voda mora imati slobodan put do nje. Ako odvod ima uklonjivu rešetku ili košaricu za nečistoće, očistite je prema uputama konkretnog proizvoda i vratite sve dijelove na mjesto.

Ne postoji jedna univerzalna uputa za rastavljanje balkonskog odvoda. Balkonski slivnici i linijski kanali razlikuju se po izvedbi, pa ono što se na jednom lako skida, na drugom može biti dio brtvljenja prema hidroizolaciji. Ako niste sigurni što se smije skinuti, očistite samo ono što je dostupno s površine.

Odvod je čist, a voda i dalje stoji: što tada?

Ovo je trenutak kada čišćenje prestaje biti rješenje. Ako se lokva na balkonu ponavlja i nakon što ste uklonili sav vidljivi otpad, problem može biti u padu podne površine, u slivniku ili u cijevi ispod njega. Samo zadržavanje vode ne dokazuje određeni kvar, ali je dobar razlog za pregled.

Odvodnja balkona i terasa nije samo rešetka na podu. Planira se i izvodi zajedno s podnom konstrukcijom i hidroizolacijom, pa se i problemi na njoj procjenjuju kao dio cijelog sustava.

Česta je zamka i fuga. Napuklu fugu lako je proglasiti krivcem za vlagu, no ona nije automatski dokaz da je oštećena hidroizolacija ispod pločica. Isto tako, nova fuga nije univerzalno rješenje za propuštanje. Ako se vlaga pojavljuje na stropu prostorije ispod balkona ili na pročelju, uzrok treba utvrditi stručnjak.

Kada prijaviti problem

Ako živite u zgradi, a voda se zadržava ili propušta unatoč čišćenju, problem ne mora biti samo vaš. Najprije fotografirajte mjesto na kojem se voda zadržava ili tragove vlage, po mogućnosti tijekom kiše i nakon nje. Zapišite kada se problem pojavljuje: nakon svake kiše, samo kod pljuskova ili kad puše vjetar s određene strane.

S tim podacima obavijestite predstavnika suvlasnika ili upravitelja zgrade, osobito ako sumnjate da je riječ o zajedničkom dijelu sustava, poput vertikale ili oluka na krovu. Tko snosi trošak popravka ovisi o uzroku i dijelu zgrade na kojem je kvar, pa se to dogovara tek kada se problem utvrdi.

Kratka provjera prije kiše

  • Je li dostupni odvod slobodan od lišća i zemlje?
  • Jesu li predmeti maknuti s puta kojim voda otječe?
  • Postoje li raniji tragovi prelijevanja ili vlage na fasadi ili stropu?
  • Ponavlja li se zadržavanje vode i nakon čišćenja?
  • Treba li dogovoriti pregled nedostupnih oluka ili problem prijaviti upravitelju?

Ako na sva pitanja možete odgovoriti mirno, kiša može doći. A ako vas neko pitanje zabrine, bolje je to saznati sada nego sljedeći put kad se pod oluk opet bude stavljala tegla.

Nastavite čitati

Projekti organizacije i pohrane

Kišno vrijeme donosi i hodnik pun cipela, kaputa i jakni? Ovako to možete izbjeći

Što smo bliže zimi, to hodnik sve više izgleda kao ostava. Evo kako urediti predsoblje prema onome što radite kad uđete u stan: najprije cipele, zatim jakna, torba i kišobran

crvene čizme za kišu ispred vrata

Krajem ljeta predsoblje izgleda jednostavno: nekoliko pari tenisica, lagana jakna i ključevi. A onda počnu kiše. Na kuke dolaze kaputi, uz vrata se skupe mokri kišobrani, čizme stoje uz tenisice koje još nitko nije spremio, a na klupi završe šalovi, rukavice i vrećice iz trgovine. Što smo bliže zimi, to hodnik sve više izgleda kao ostava.

Problem nije samo u količini stvari. Kad pada kiša, u predsoblje unosimo i vlagu. Mokre cipele i jakne trebaju se negdje osušiti, a ako za to nema mjesta, završe u zatvorenom ormaru ili na podu.

Čišćenje oluka i balkonskih odvoda – evo što provjeriti prije jesenskih kiša

Zato uređenje predsoblja vrijedi pred kišne mjesece promisliti drukčije. Ono što u engleskom zovu mud room, posebna zona za mokru obuću i odjeću, u našim stanovima rijetko ima vlastitu prostoriju. Ali nekoliko kvadrata uz ulazna vrata može raditi isti posao, ako je uređeno prema onome što se u njemu događa u prvih pet minuta nakon dolaska kući.

Uređenje predsoblja počinje od prostora uz vrata

Prije nego što išta kupite, stanite na vrata i zamislite dolazak po kiši. Gdje odložite vrećice? Gdje se izujete? Ima li mjesta da se dvoje ljudi mimoiđe dok jedno skida cipele?

Prostor odmah iza praga treba ostati slobodan za ulazak. To nije mjesto za ormarić ni klupu, nego za otirač i za vas same. U uskom predsoblju ovo je najvažnije pravilo, jer sve što stavite ovdje stalno ćete zaobilaziti.

Provjerite i kako se otvaraju vrata, ulazna i ormarska. Ulazna vrata ne smiju udarati u klupu ili vješalicu, a vrata ormara za cipele trebaju se moći otvoriti i kad netko stoji ispred njih. Na tlocrtu sve stane, ali u stvarnosti se često pokaže da se ormar ne može otvoriti dok su ulazna vrata otvorena.

Prije kišnih mjeseci vrijedi napraviti i malu sezonsku smjenu. Sandale, lagane jakne i ljetne torbe spremite u ormar ili ostavu. Svaki par cipela koji maknete s poda ostavlja mjesto za čizme koje dolaze.

Mokre cipele: sušenje odvojite od spremanja

Ovo je najčešća greška u predsoblju. Mokre cipele završe u zatvorenom ormariću, gdje se ne mogu osušiti, a vlaga i neugodan miris ostanu u ormaru cijelu zimu.

Zato predsoblje treba dva mjesta za obuću. Prvo je mjesto za sušenje, odmah uz vrata. Najjednostavnije je to pladanj za cipele s povišenim rubom, plastični ili gumeni, koji zadrži vodu i blato i lako se ispere. Uz njega je dobro imati otirač koji upija vlagu, kako se mokri tragovi ne bi raznijeli stanom.

Drugo mjesto je za spremanje suhih cipela koje trenutačno ne nosite. U uskom predsoblju za to su najpraktičniji plitki ormarići s preklopnim pretincima, u kojima cipele stoje ukoso, pa ormarić zauzima malo prostora u dubinu. Cipele u njih stavljajte tek kad se osuše.

Previše cipela ili premalo prostora? Lesnina ima rješenje

Kožne cipele nemojte sušiti uz radijator ili na njemu, jer nagla toplina može isušiti i oštetiti kožu. Bolje ih je ostaviti da se osuše na sobnoj temperaturi, s papirom u unutrašnjosti, koji upija vlagu.

Klupa: mjesto za izuvanje, a ne za odlaganje

Klupa je jedan od najkorisnijih komada namještaja u predsoblju, ako za nju ima mjesta. Na njoj je lakše izuti mokre čizme, obuti djecu ili odložiti vrećice dok tražite ključeve.

No klupa brzo postane polica. Ako na njoj stalno stoje torbe, šalovi i pošta, više ne služi svrsi. Najbolja je klupa s prostorom za spremanje ispod sjedala, u koji idu kape i rukavice, a površina ostaje slobodna za sjedenje.

U vrlo uskom predsoblju umjesto klupe može poslužiti preklopno sjedalo na zidu ili mali tabure koji se gurne pod vješalicu.

Jakne i kaputi: kuke za mokro, ormar za suho

S jaknama vrijedi isto pravilo kao s cipelama. Mokra jakna ne ide u zatvoreni ormar, nego na kuku, gdje se može osušiti na zraku. Otvorene kuke ili zidna vješalica zato su u kišnim mjesecima praktičnije od ormara, jer zrak struji oko odjeće.

Kuke postavite na dvije visine: gornji niz za odrasle, a donji, na dohvat ruke, za djecu. Tako će djeca i sama objesiti svoju jaknu, umjesto da je ostave na podu.

Upravo su kuke mjesto na kojem se predsoblje najbrže pretvara u ostavu. Na njima neka visi samo ono što se nosi ovaj tjedan, a ostali kaputi i sezonska odjeća idu u ormar. Pet kaputa jedan preko drugoga na istoj kuki ne suše se i hodnik čine zatrpanim.

Vlažna odjeća i obuća povećavaju vlagu u stanu, pa predsoblje u kišnim danima vrijedi povremeno prozračiti. Više o tome pisali smo u tekstu o kondenzaciji na prozorima.

Kišobran, torba i ključevi: svaka stvar svoje mjesto

Za kišobrane je najpraktičniji stalak s posudicom na dnu, koja skuplja vodu. Otvoreni kišobran nemojte sušiti nasred predsoblja, gdje se o njega spotiče cijela obitelj. Bolje ga je ostaviti u kadi ili tušu dok se ne osuši.

Torba koja nema svoje mjesto završi na podu ili na klupi. Zato joj osigurajte posebnu, nešto čvršću kuku ili mjesto na polici iznad vješalice.

10 jednostavnih navika zbog kojih će vaš dom uvijek biti čist i uredan

Ključeve, novčanik i sitnice najlakše je odložiti u plitku zdjelu na komodi ili na kukicu uz vrata. Bitno je da se uvijek odlažu na isto mjesto. Tako ih ujutro ne tražite po džepovima mokre jakne.

Kad nema mjesta u širinu, iskoristite zid

U malom predsoblju zid je najveći saveznik. Polica iznad vješalice primit će stvari koje rjeđe trebate, poput kapa, šalova i torbi za kupnju, a košare na njoj skrivaju sitnice i održavaju vizualni red.

Ogledalo ima dvostruku ulogu. Služi za posljednji pogled prije izlaska, a predsoblje vizualno čini prostranijim i svjetlijim. U uskom hodniku najbolje ga je postaviti na dulji zid.

Lijepo, ali otporno na kišne dane

Predsoblje se u kišnim mjesecima najviše prlja, pa materijale vrijedi birati prema tome. Zidovi uz vješalicu i klupu najviše trpe od mokrih jakni, torbi i cipela, pa je na tom dijelu dobro koristiti perivu boju ili otpornu zidnu oblogu. Drvene obloge, ako ih želite, trebaju biti zaštićene od vlage.

Topli neutralni tonovi i prirodni materijali čine predsoblje ugodnim, a tamniji pod i otirači manje pokazuju svakodnevnu prljavštinu. No najbolje uređenje predsoblja nije ono s najljepšim detaljima, nego ono u kojem nakon kišnog dana svaka stvar ima kamo otići, umjesto da završi na hrpi uz vrata.

Kratka kad razmišljate o uređenju predsoblja:

  • Ima li ispred vrata dovoljno slobodnog mjesta za ulazak?
  • Jeste li spremili ljetnu obuću i odjeću?
  • Postoji li posebno mjesto za sušenje mokre obuće, odvojeno od ormarića?
  • Može li se mokra jakna osušiti na kuki, a ne u ormaru?
  • Imaju li kišobran, torba i ključevi svoje stalno mjesto?
  • Otvaraju li se ulazna i ormarska vrata bez zapinjanja?
Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama