Ružičaste, ljubičaste, smeđe, žute, plave, zelene…. U žarkoj ili pastelnoj verziji. Sva su ova klupka nekad bila pamučna odjeća. Danas su sirovina za sasvim nove proizvode. U kreativnim rukama Martine Vasari reciklirani pamuk postaje primjerice ženska torbica. 

Kako reciklirani pamuk postane torba

“Totalno se desilo. Bio mi je interesantan taj materijal, pamuk, prvo sam smišljala šta od njega napraviti. Internet je pun raznih ideja i jednostavno sam pokazala kćerkama torbice, svidjelo im se i tako je nastala prva, i onda poslije, interes je sve bio veći i veći. Jedna kolegica, druga kolegica, pa za jedan rođendan, drugi rođendan i jednostavno se eto, to pretvorilo u posao.” kaže Martina o svom početku.

Tehniku kukičanja, tj. heklanja kojom nastaju ovi zanimljivi uporabni predmeti Martina je naučila od svoje bake Marije Lilek po kojoj posao i nosi ime. Ovisno o veličini torbe koju radi, za jednu joj treba tri do četiri sata. 

Višestruko recikliranje materijala

Ovo je ustvari duplo recikliranje. Kada radimo ruksak, od ostataka niti koja se spaja dobijemo prednjicu ruksačića koji može biti dječji.

Ako se pitate gdje nabaviti sirovinu za heklanje, ovakva klupka od ostataka recikliranog tekstila dostupna su na tržištu ili… Svaka neka majica se može porezati u trake i izraditi neki sitni mali predmet. Biti će puno čvorova, spajanja, ali je itekako moguće.

Od izrade torbica Martini često ostaju komadići recikliranog pamuka, a kako se kod nje ništa ne baca, onda od njih hekla razne uporabne predmete sebi za kuću – teglice, etui za mobitele ili naočale, privjeske, setove za radne stolove. Primjena recikliranog pamuka može zaista biti svakojaka.

Kukučanje, šivanje i malo inspiracije

Osim kukičanja, za izradu ovakvih torbica treba i vještina šivanja. Jer polovice treba nekako spojiti u jedno. 

Nakon šivanja zatvarača torbe kreće spajanje, za taj pamuk imamo iglu koja nije obična šivaća. Nakon spajanja za torbu se pričvršćuje ručkica za šaku ili naramenice ruksaka. 

Održavanje predmeta od recikliranog pamuka

Ljepota je u korištenju prirodni materijal na koje smo navikli, koje stalno nosimo kao odjevne predmete, jednako ga održavamo kao i svaku majicu, u perilici rublja, na trideset stupnjeva svaku posudicu od teglice, svaki taj uporabni predmet.

Sad kad smo saznali da je i održavanje jednostavno, jedva čekamo da se i sami iskušamo u vještini izrade uporabnih predmeta od recikliranog pamuka.

Neutralnih boja i zanimljivih oblika, ovi će izvori ambijentalnog svjetla u domu zaista stvoriti jedan poseban doživljaj, koji djeluje baš nekako ljetno.

“To su keramičke lampe, nastale su zapravo eto, jer sam odabrala taj medij, trenutno mi baš paše za izražavanje kreativnosti, jednostavno za opuštanje. Upoznala sam se s glinom u likovnom centru grada Zagreba i ono što me zapravo baš nekako zalijepilo za glinu je to što je taj dodir s materijalom koji je baš opuštajući terapijski i nekako nas postavlja u sam trenutak u kojem jesmo jednostavno je to neka sloboda koju ti dopušta da izraziš se i oslobodiš se nekakvih nepotrebnih misli.” kaže dizajenrica Darija.

Proces izrade keramičke svjetiljke

Proces izrade svjetiljke svakako nije jednostavan i zahtijeva puno truda i vremena. Glinu treba osloboditi viška zraka i dovesti je u stanje kada se lako obrađuje.

Treba dosta vremena, proces je podijeljen unekoliko etapa. Prvo treba obraditi sami materijal, prije nego što ga uopće koristimo. Onda biramo jednu od tehnika koju ćemo koristiti, to su tehnika građenjem glista, modeliranje linijama gline ili utiskivanje sam gline u kalupe. Sljedeći korak je sušenje, pa dodatna obrada i nakon toga pečenje i onda još sastavljanje same lampe nekoliko tjedana.

Potrebno je nešto inspiracije i oprema za obradu keramike

Za pečenje definitivno trebaju posebne peći u kojima se postižu visoke temperature. Daria zasada svoju glinu peče u Centru za likovni odgoj Grada Zagreba, ali nad se da će nekad u skoroj budućnosti imati i svoju peć. Tijela svjetiljki zanimljivih su motiva, pa smo je pitali gdje pronalazi inspiraciju. 

Cipela je jednostavno nešto što crtam oduvijek i ono, to mi je samo taj, te linije koje povlačim dok bih crtala cipelu samo dolaze tako i tako sam to odlučila napraviti u glini, o ovo ostalo isto nekako možda vizualno nešto što me privuče, ove Morandi lampe su inspiracija preko njegovih slika, i sve povezano s mjesecom općenito mi je uvijek zanimljivo i tako si to nekako složim i skombiniram. 

Sjenila zasada ne izrađuje sama, već ih kupuje kod jedne gospođe koja ih izrađuje. I to je nešto što planira naučiti u budućnosti kako bi svjetiljka bila u potpunosti njezinih ruku djelo.

A što je kablovima i grlima za žarulju? 

Situacija sa strujom je takva da isto imam pomagača u tome, ali koji vrlo često gubi živce, pa sam i ja isto zaključila da je možda bolje da i tu skratim proces i naučim to i sama za ubuduće jer nije izgledalo to toliko komplicirano, al eto, vidjet ćemo. 

Dakle, razmišljanja i planovi za budućnost postoje, a mi već sada vidimo da ove svjetiljke pred sobom imaju svijetlu budućnost. 

Zato nas je zanimalo mogu li se smatrati svojevrsnim umjetničkim dijelima….

Sigurno, sami taj moment dok radiš, prenosiš nešto svoje u objekt i ono kako se osjećaš u tijelu, osjećaš tu svoju energiju tijela i to se jednostavno pretače u glinu tako da, da, naravno.