Predstavljamo dom
Samoborski stan: spoj topline, drva i modernih detalja
Stan u Samoboru spaja prirodnu toplinu drveta s modernim detaljima, stvarajući elegantan i ugodan dom koji osvaja na prvi pogled.
Neodoljiva toplina drveta spojena s modernim detaljima, predivnom keramikom i vrlo zanimljivim dizajnom oduševila nas je u stanu kojeg je uredila dizajnerica Iva Pavičić.
Vođena idejom da kreira moderan i topao dom, Iva je za ovaj interijer pomno birala materijale koji će istaknuti izniman dizajn.
“Birani su uglavnom puno drvo ili furnir, na primjer na ovim pločama u kuhinji je pravi kamen, isto tako imamo kod televizije veliki komad travertina, koji radi obrade izgleda jako prirodno, a opet je i funkcionalan s obzirom na život i funkciju koju ima u prostoru. Ideja je bila da bude stan što više toga da skrijemo u ormare, a opet da se postigne da veličina prostora dominira, ali da ostavimo intimnost doma.”, ističe Iva Pavičić, dizajnerica interijera.
Iza staklenih, a neprozirnih vrata skriva se dnevna soba, blagovaonica i kuhinja s upečatljivom keramikom i bojom.
“Nju smo malo htjeli naglasiti u tvoj svojoj tamnoći, a i prvenstveno zato što jako puno natur boje drva, od poda, stola, djelomično stolci, blagovaonski cijela fronta, znači od ugradbenih ormara, od ulaznog prostora skroz do same kuhinje. Tako smo odlučili da ovaj niski dio kuhinje bude tamniji kako bi upravo svi ovi elementi došli do izražaja.
S obzirom da je prostor velik i kuhinja isto, otvorila nam se mogućnost da nemamo gornje ormariće nego smo samim dizajnom kuhinje i fronte pokušali to napraviti dosta decentno tako da se cijela kuhinja uklopi u prostor i blagovaonice i boravka i vidi se od samog ulaza. To je nekakav dominantni pogled općenito kada se uđe u stan, više je bila ideja ta to bude kao nekakva velika komoda, a svu funkciju ima.”, pojasnila je.
Blagovaonski stol je izabran zbog svog neuobičajenog oblika jer osigurava fluidno kretanje po prostoru, a postavljen je između kuhinje i dnevne sobe kojom dominiraju kutna garnitura i fotelja.
Renovacijom stana u suterenu stvoren divan stambeni postor od 56 kvadrata
“Velika kutna garnitura je kožna, to smo birali jednu nijansu koja je posebna, smirujuća ali ima svoj karakter. Dugo se tražilo koja bi bila tkanina fotelje koja bi na kraju onako malo još digla stvar da ima i svježinu, da ima malo kolorita, a da se fino uklopi u cjelinu prostora. To je stara fotelja koja je bila obnovljena, puno pažnje se posvetilo i obradi drva i tom novom tapicirungu koji mislim da je dao točku na I cijeloj, cijeloj situaciji.”
Iz dnevne sobe se ulazi u glavnu spavaću sobu koja ima svoju kupaonicu s vrlo posebnom keramikom i romantičnom rasvjetom.
“Ponovno smo imali ideju tih ugradbenih ormara u istoj obradi furniranog hrasta kao što je u ovom prostoru boravka, blagovaonice i kuhinje, ali smo na zid stavili tapetu, iznad uzglavlja koja je vrlo, suptilna u tipu tkanine, dok su ostala dva zida farbana u blagu bež nijansu s zelenkastim tonom, ona je otišla koloristički malo u jednom smjeru i na kraju kao točka na I taj jedan zastor koji sa točkama u sebi malo daje nekakvu razigranost prostoru. “, pojašnjava.
U drugom dijelu stana smještene su još dvije prostorije – gostinjska i muška.
“Muška nam je otišla u tamni kolorit, jer je bila ideja za ispijanje finih konjaka, a ta gostinjska za dječicu koja dođu, nju smo obojili u jednu svježinu i svjetlinu. Ona je najsvjetlija, ona ustvari ima i puno prirodnog svjetla, također ima i izlaz na tu terasu, ali u njoj nekako sam htjela da bude onaj osjećaj otvoren. Svježina i svjetlina se u njoj pretapaju.”
Adaptacijom stari stan s brojnim pregradnim zidovima postao otvoren prostor pun svjetlosti
Uz svježinu i svjetlinu savršeno se uklopila nježna tapeta s dezenom oblaka, a blago reljefne površine stvorile su zanimljivu igru svjetlosti i sjene.
Posebnu atmosferu u čitavom stanu dizajnerica je postigla koristeći boje.
Kolorit čitavog prostora, uključujući stropove, je pomno biran, to jesu u paleti bijele nijanse, ali se radi o posebnim bojama koje imaju specifičan ton u sebi, tako da ustvari atmosfera prostora bude posebna.
“Prostor djeluje bijelo, ali je sa tim specijalnim izborom tonaliteta jednostavno atmosfera u prostoru nježnija i posebnija. To smo pokušali povezat isto tako sa zavjesama koje prate na neki način koloristički i velim izbor tih boja zidova. Spoj keramike koja ima neki svoj reljef, zidova koji imaju boju, a glatki su i same tkanine koja opet donese nekakvu razigranost samim svojim načinom na koji se šiva… Ali same te promijene u volumenima koje one stvaraju čine nekakvu razigranost, a na kraju i eleganciju, mogu reći, mislim da je to bio dosta važan zahtjev da ju postignemo. “
Atmosferi svakako pridonosi i pažljivo odabrana rasvjeta te brojni detalji koji otkrivaju posebnost obitelji koja ovdje živi.
Predstavljamo dom
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji
Topli minimalizam u obiteljskoj kući nije samo estetski odabir, nego način promišljanja svakodnevnog života. Kada se dom projektira od nule, s arhitekticom koja vodi proces od konstrukcije do posljednjeg detalja interijera, rezultat je prostor koji izgleda mirno, funkcionalno i prirodno — a iza kulisa krije vrlo kompleksnu pripremu. Upravo takvu kuću predstavlja nam arhitektica Lucija Puljić, koja je ovaj dom osmišljavala od prvog poteza olovke do finalne izvedbe.
„Kuća je otprilike oko 180 kvadrata zatvorenih prostora,“ objašnjava Lucija. „Sastoji se od prizemlja i kata te garaže koja se spaja direktno na grijani dio. Htjeli smo osigurati tu neku toplu vezu zapravo.“
Ništa nije prepušteno slučaju, sve je planirano tako da dnevni život teče prirodno i bez nepotrebnih koraka.
Topli minimalizam koji počinje u nacrtu
Investitori su od početka željeli dom bez vizualnog šuma — minimalizam koji je topao, a ne sterilan. To znači da sve mora biti promišljeno unaprijed: gdje se skrivaju instalacije, kako funkcioniraju ormari, na što se sidre konstrukcije, gdje prolaze kablovi i kako se sve to integrira bez vidljivih prijelaza.
Upravo tu se rađa koncept toplog minimalizma u obiteljskoj kući — estetika u kojoj je sve čisto, ali ništa sterilno.
Koji odabrati i kako uspješno primijeniti stil uređenja u svom domu?
Kuća od oko 180 m² organizirana je na prizemlje i kat, s garažom koja se spaja direktno na grijani dio. I to nije slučajno — to je dio promišljenog procesa koji počinje analizom navika, dnevnih rutina i ritma života obitelji.
Prizemlje je rezervirano za dnevne, frekventne prostore koji su povezani u jednu fluidnu cjelinu. Kat je intimnija zona — spavaonice, kupaonice i vešeraj, smješten ondje gdje obitelj najviše boravi. „Na katu je više neka intimnija zona,“ dodaje arhitektica. „Vešeraj smo smjestili na gornji kat jer je to najpraktičnije.“
Minimalizam koji izgleda jednostavno, ali zahtijeva iznimnu razradu
„Minimalizam nije jednostavan,“ kaže Lucija Puljić. „Da se postigne taj minimalizam, potrebno je dosta tehničkih stvari i detalja unaprijed predvidjeti.“
Kada je arhitektica i autorica interijera ista osoba, sve te tehničke točke lakše se usklađuju. U ovoj kući čak su i elementi stubišta bili sidreni u armaturu prije izlijevanja betona, kako bi vizualni dojam ostao potpuno čist. „Sajle su bile učvršćene u nosače u sami beton,“ objašnjava Lucija. „Sve pričvrsnice sakrili smo u knauf ili pričvršćivali direktno u beton kako bi bilo stabilnije i kako ne bi vibriralo.“
Ovo je primjer zašto topli minimalizam nije samo „manje stvari“ nego arhitektonska logika koja se mora planirati puno ranije nego što će je korisnik primijetiti.
Materijali koji stvaraju toplinu
Najbolji izrazi toplog minimalizma dobivaju se upravo kroz materijalnost, a u ovom domu ona je pomno birana kako bi povezala sve prostore.
„Htjeli smo neutralne nijanse i drvene tonove,“ objašnjava arhitektica.
Materijali su birani tako da prate funkciju prostora. U prizemlju dominira mikrocement, vizualno povezujući ulaz, kuhinju i dnevni boravak u jednu fluidnu površinu bez prekida. Na katu se koristi topli drveni parket, stvarajući osjećaj doma, intime i ugode.
Tako se funkcija i estetika susreću na potpuno prirodan način.
Skriveni elementi koji čine razliku
Toalet u prizemlju jedan je od najljepših primjera kreativne slobode unutar minimalističke palete. Arhitektica se poigrala mikrocementom, kružnim oblicima i ručno rađenim postamentom za umivaonik, a sve prateće elemente vješto je sakrila nišama i integriranim rješenjima.
„Nismo htjeli da bude samo servisna prostorija. Htjeli smo se poigrati teksturom i oblikom,“ kaže arhitektica.
Kružni oblici, ručno rađeni postament za umivaonik i mikrocement stvaraju prostor koji je mali, ali potpuno promišljen. Niše skrivaju sve što ne treba biti izloženo, što ponovno potvrđuje koliko je topli minimalizam u obiteljskoj kući o inteligentnom skrivanju, a ne o odricanju.
Kuhinja koja je uvijek uredna
„Kuhinja je trebala sve maksimalno sakriti,“ ističe arhitektica. Integrirana je ostava koja se ne vidi na prvi pogled, jer su njezina vrata dio fronte kuhinje. Bez visećih elemenata, s ravnim površinama i integriranim kuhalištem, kuhinja postaje smirena pozadina, a drvo kao dominantan materijal dodaje toplinu.
Kuhinja je oblikovana kao potpuno čista ploha: bez visećih elemenata, s integriranom ostavom koja je „skrivena“ u ravninu fronti. Radna ploha i kuhalište također su integrirani, kako bi prostor djelovao mirno, uredno i funkcionalno.
Dnevni boravak kao demonstracija arhitektonskog jedinstva
Posebno dojmljiv dio kuće je dnevni boravak u kojem zakrivljeni zid povezuje kamin, TV zonu i police u jedinstvenu cjelinu.
„Htjeli smo da je sve maksimalno integrirano, da se prostor lako prilagođava svjetlu i atmosferi,“ objašnjava arhitektica.
Kamin u modernom interijeru – koje sve vrste postoje i kako ih uklopiti u svoj prostor
Zato je cjelokupna paleta smirena, a jedan pažljivo odabran luster postaje naglašeni detalj koji podigne prostor bez narušavanja minimalističke logike.
Spavaća soba i integrirana garderoba
Spavaća soba inspirirana je rješenjima iz hodnika — kombinacijom bijele i drvene površine, uz potpuno skrivenu garderobu u pozadinskom zidu kreveta.
„Ne želimo otvorene, izložene skladišne prostore,“ kaže Lucija. „Zato garderobu integriramo tako da postane dio arhitekture.“
I ovdje se nastavlja igra zaobljenih oblika i toplih nijansi, što kupaonicu iza garderobe pretvara u estetski skladan nastavak dnevne priče.
Dom koji je istovremeno jednostavan i duboko promišljen
Ova kuća možda izgleda smireno i nenametljivo, ali njezina snaga leži u slojevitosti. To je dom u kojem se estetika i funkcionalnost spajaju na najljepši način, gdje je svaki komad namještaja, svaka linija i svaka fuga rezultat ranog planiranja.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući ovdje nije trend, već pažljivo promišljen pristup životu.
Kada se dom gradi od nule, bez kompromisa i bez improvizacije, rezultat je prostor koji diše zajedno s obitelji.
Ovaj je dom dokaz koliko promišljen pristup, dobra komunikacija i integracija arhitekture i interijera unaprijed utječu na kvalitetu života. Kada se sve „podešava“ već u fazi nacrta, nema naknadnih rješenja, vizualnog šuma ni improviziranih pregrada — samo sklad, funkcionalnost i topla, nenametljiva estetika.
Predstavljamo dom
Transformacija gradskog stana u dizajnerski dom s dušom
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent
Kad je dizajnerica interijera Ivona Kalapač kupila svoj stan u starogradnji, znala je da ga želi pretvoriti u topao, karakteran i potpuno osoban dizajnerski stan. No ono što nije mogla predvidjeti bili su brojni problemi skriveni ispod slojeva vremena.
Iako je stan na prvu izgledao uredno, svaki zahvat otkrivao je novi izazov.
„Mislila sam da ću malo promijeniti parket, srušiti zid i pomaknuti pokoju utičnicu. Na kraju su radovi potrajali više od godinu dana“, prisjeća se Ivona. U starim zgradama, kaže, nikada ne znaš što te čeka ispod poda ili iza zida.
No, unatoč neplaniranim troškovima i rokovima koji su se protegli, krajnji rezultat potvrđuje da se strpljenje uvijek isplati: mali gradski stan pretvoren je u komforan, luksuzan i funkcionalan dizajnerski stan koji odiše toplinom.
Kreativna rješenja u 55 kvadrata: Adaptacija stana za obitelj glazbenika
Dizajnerski stan koji je rastao iz izazova
U procesu renovacije, svaki je problem Ivonu natjerao da preispita prvotni plan. Podno grijanje — koje je jako željela — morala je izostaviti zbog konstrukcije starih greda. Kuhinja, prvotno zamišljena potpuno drugačije, prilagodila se kosinama.
No, kako kaže, ništa od toga nije kompromitiralo konačan dojam:
„Ovo možda nije bila početna vizija, ali ispalo je bolje nego što sam zamislila.“
Tamni tonovi u kuhinji i boravku daju prostoru profinjenost, dok barski stolci i sofa u boji unose dozu razigranosti. Sve zajedno čini stan vizualno izbalansiranim, a svaki detalj doprinosi dojmu da se radi o pažljivo promišljenom dizajnerskom stanu.
Fotelje kao potpis dizajnerskog stila
Jedan od upečatljivijih trenutaka u prostoru su dvije male fotelje — nimalo slučajan izbor.
Ivona objašnjava:
„Fotelje nikad ne radim iste kao kauč. To mi je kao nakit prostora.“
U ovom dizajnerskom stanu one stvaraju simetriju i dinamiku, i to zato što su rađene po mjeri — nijedan gotovi model nije odgovarao njenoj viziji.
Kuhinjski otok kao skulptura
Poseban dojam ostavlja otok od ploče velikog formata.
Rezanje materijala zahtijevalo je preciznost i iskustvo, ali Ivoni je bilo jasno da želi skulpturalni element u prostoru.
Otok je postao centralna točka stana — praktična, ali istovremeno dekorativna, što je obilježje svakog dobrog dizajnerskog stana.
U kupaonici se na prvi pogled čini da su korištene iste pločice, no zapravo se radi o drugoj, pažljivo odabranoj keramici koja se tonalno savršeno nadovezuje na otok. Zlatni detalji dodatno naglašavaju luksuz.
Pametna rješenja pod kosinama i spavaća soba s karakterom
Stan od 55 kvadrata u starogradnji često znači borbu s kosinama, ali one su postale prednost.
Ispod krova Ivona je kreirala praktične elemente za pohranu, a nekadašnju kuhinju pretvorila u spavaću sobu.
Mini walk-in ormar nastao je od stare ostave, maksimalno iskorišten za police i vješanje.
„Koliko god je soba velika, nije bilo prostora za velike ormare. Zato sam sve izvela u nišama i pod kosinama“, kaže.
Umjesto tapete, jedan zid krasi ručno oslikano umjetničko djelo — detalj koji dodatno naglašava identitet ovog dizajnerskog stana. Stara peć, koju je odlučila zadržati, danas je jedan od najatraktivnijih elemenata prostora.
Kad je dizajnerica sama sebi klijent
Najzanimljiviji dio priče možda je onaj koji svaki dizajner razumije: biti sam sebi najteži klijent.
„Sve ono što ne volim kod svojih klijenata — radila sam sama sebi“, govori Ivona uz smijeh.
Zbog posla je u stan navraćala usput, između projekata, što je dovelo do grešaka, izmjena i novih rješenja.
Ali kao i svaki dizajnerski stan koji nastaje iz izazova, i ovaj je dobio poseban karakter baš zahvaljujući tim procesima.
Renovacija stana – izbjegnite najčešće greške
Kad dizajnerski stan postane odraz osobnosti
Ivonina priča pokazuje da dizajnerski stan nije definiran kvadraturom, već pristupom.
Radovi mogu potrajati, problemi se gotovo uvijek pojave, ali kada se svaki izazov pretvori u promišljeno rješenje — rezultat je dom koji izgleda kao cjelina, a osjeća se kao osobna priča.
Ovaj stan dokaz je da starogradnja, uz dobar dizajn, može postati jedno od najinspirativnijih platna za stvaranje doma.
