Predstavljamo dom
Najdraži kvadrati uređeni s puno ljubavi i malo novca
Kako s malo novca i puno kreativnih ideja urediti najdraže kvadrate, pokazala nam je na primjeru vlastitog stana Martina Palić Mako.
„U domu se morate osjećati ugodno i opušteno. Da biste to postigli, svoje najdraže kvadrate morate urediti s puno ljubavi“, kaže interijer blogerica Martina Palić Mako.
Budite majstori kombiniranja
„Naša mala kuhinjica je prvo mjesto koje smo počeli preuređivati. To je nekakvo srce doma, ali nismo htjeli potrošiti previše na kuhinju koju nećemo moći ponijeti sa sobom danas sutra u novom domu. Zato sam krenula osmišljavati kako neku jednostavnu kuhinju pretvoriti u nešto malo ljepše. Sve modularne kuhinje same po sebi su jednostavne i bazične, ali ako se poigrate s recimo visećim elementima i napravite jedan mozaik ispast će barem malo netradicionalno i malo zgodnije“, kaže interijer blogerica Marina.
Ona je zapravo majstorica kombiniranja. Uz jednostavne, čiste linije uvijek , kaže, dobro dođe neki starinski ili unikatni detalj poput kožnih ručkica na njenoj kuhinji.
A kako ih napraviti? „U biti treba vam samo jedan duguljasti komad kože, jedan šaraf koji će proći kroz unutarnju stranu i onda će se sa jednom maticom zatvoriti i tako ostati fiksno na mjestu“, objašnjava Martina.
Posegnite za stvarima koje su naizgled neiskoristive i dajte im novu namjenu
Većina stvari u Martininom stanu ima svoju priču i dio su obiteljske povijesti. Baš kao i kuhinjski otok koji dijeli kuhinju od blagovaone. „Daske su korištene od stare tatine radione, to smo spojili u ovu inicijalnu konstrukciju. Ova gornja ploča je od suprugovog tate iz njegovog kafića, tako da smo dobili ovaj mramor na vrhu za eto nikakve novce“, prisjeća se Marina.
Ni zid s obiteljskim fotografijama nije bio velika investicija, ali je Martini neprocjenjiv.
„Blagovaonica je super pokazatelj ove moje kombinacije starog i novog. Recimo stol je potpuno novi, ali se lijepo uklopio sa starim stolcima koji su naslijeđeni ili preuređeni. Detalje isto uvijek gledam da kombiniram nešto potpuno novo s evo bakinim ćupom ili nekim starim detaljima“, ističe interijer blogerica.
Svaki komad namještaja može pričati priču
I ova vitrina u njihovom stanu ima svoju priču. „To su dva kuhinjska elementa viseća iz svekrvine kuhinje koje smo prebojali u sivo da dobije ipak malo moderniji štih. Dodali smo noge i evo sad je super, naš mali vinski podrum“, ponosno kaže Martina.
Svemu dajte osobni pečat
Slobodne trenutke Martinina obitelj najviše provodi u dnevnom boravku. U njemu, kombinacija više različitih stilova. Sve s osobnim pečatom. „Biblioteku sam isto sama osmislila i dobar je pokazatelj kako od nekakvih gotovih elemenata možete stvoriti jedan vrlo upečatljiv element. Ovo dolje su kuhinjski elementi koji su plitki pa onda odgovaraju uz biblioteku, ovaj gornji dio za knjige. U biti to su klasične police samo smo policama promijenili redoslijed tako da djeluje malo više kao da je rađeno po mjeri, a ne gotovi element“, ističe interijer blogerica.
Komoda je kaže stara nekoliko desetljeća, prefarbana je i to je sve. Stol je naslijeđen, isto stari, ali ne toliko star, a sofu smo kupili potpuno novu da bude dovoljno velika za cijelu obitelj.
Prava šefica u ovom domu je malena Rita koja spava u krevetiću ispod baldahina, a pored roditeljskog kreveta s uzglavljem koje je isto jedan uspješan uradi sam projekt.
Najdraži kvadrati – dječja soba
Pravo iznenađenje dočekalo nas je u dječjoj sobi.
„Dok je beba bila u trbuhu, krenuli smo s izradom ovog zida. Ja sam htjela čudesnu šumu ovdje, jer mi je to najdraži crtić još iz djetinjstva. Tetak je autor i također jedan od autora crtića pa smo njega zamolili za inicijalne crteže. Onda sam ja krenula kistićem malo po malo raditi. Zamišljeno je kao neka bojanka. Dio smo malo ofarbali, a ostatak ćemo farbati s njom, danas sutra kad poraste“, kaže Martina.
S malo ljubavi i dobrih ideja rezultat je uistinu čudesan
U ovoj sobi gotovo sve je neki ručni rad. Unikatni komadi se savršeno uklapaju u šarmantnu cjelinu. „Vitrina koju smo preuredili je od prijatelja. Promijenili smo noge da bude funkcionalna za presvlačenje. Noge stare komode bile su nešto niže. Luster je cvjetni da odgovara uz šumu pa smo to zajedno suprug i ja radili. Sve lampe su u ovoj sobi nekakav DIY. Fotelju smo isto preuredili. To je stara fotelja iz dedine vikendice. Sve je nekako rađeno da bude po našem, nekakve naše ideje da se ovdje vide i eto, da bude unikatno. Sve su to stvari koje može bilo tko, nisu nikakva znanja ni posebne vještine, možda malo prakse. Ali stvarno ništa prekomplicirano“, ponosno kaže interijer blogerica.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
