Predstavljamo dom
Mali stan s velikim rješenjem: Stil i dodatna soba u 53 m²
Stan veličine 53 četvorna metra bio je urbano i lijepo uređen, no proširenjem obitelji potrebna je bila još jedna spavaća soba.
Uz kompletnu promjenu namještaja, renovirala se i kupaonica. Tlocrtne promjene napravila je arhitektica Gordana Đerić.
Kreativna rješenja za maksimalno iskorištavanje prostora
Postojeća, izdvojena, ne funkcionalna kuhinja pretvorila se u dječju sobu, a od dijela velikog dnevnog boravka zatvoren je dio za roditeljsku spavaću sobu. Ostatak stana ostao je otvoren i prozračan: kuhinja, šank, blagavaonica i dnevni boravak.
“Nedostatak spremišnog prostora iskorijenjen je ugradbenim ormarima koji se protežu duž dnevnog boravka. Niše koje su na vrijeme predviđene kod gradnje, u knaufu su omogućile prostora za ormare koji su apsolutno neprimjetni u cijelom stanu” rekla je arhitektica.
Arhitektonskim rješenjem cijeli stan je dobio na prostranosti, a centralni komad namještaja u dnevnoj sobi predivan je modularni kauč. On se može pretvoriti u kutnu garnituru ili u ležaj za spavanje, što u konačnici doprinosi funkcionalnosti prostora.
Nježnoj boji kauča suprotstavljen je crni zid i dva crna pomoćna stolića koja također doprinose dinamici prostora. Uz neutralne boje i crne detalje, toplina prostora postignuta je parketom, za koji su investitori imali nekoliko zahtjeva.
Poseban naglasak na parket
U Happy Flooru pronašli su ono što su tražili – masivan parket koji u sebi ima prirodne elemente kao što su to čvorovi, godovi, koji će donijeti toplinu prostora kao kontrast bijelini zidova i nježnosti cijelog prostora. Mladen Skitanić iz tvrtke Happy Floor objasnio je da je u ovom stanu rađena kompletna adaptacija.
“Skidan je stari postojeći parket, išli smo na opciju pripreme podloge OSB pločama prvenstveno zbog toga jer je bilo više različitih nivoa, što se s OSB pločama moglo dobiti. Tim se dobila idealna podloga OSB pločama i investitor se odlučio za takozvani troslojni parket po dizajnu kao seljački pod. Parket izgleda potpuno prirodno s istaknutim dijelovima kvrga i godova. Format parketa je metar 90, širine 19 centimetara, što daje eleganciju i unosi moderan štih u novi prostor.
Uz to su postavljene i bijele lajsne jer one malo i podignu, povećaju prostor, djeluju modernije, a to je i trend zadnjih nekoliko godina. U svakom slučaju s bijelim lajsnama u pravilu se nikad ne može promašiti.”
Dekorativni elementi
Parket također pridonosi osjećaju prostranosti i povezanosti, a u prostoru blagavaonice stoji okrugli betonski stol sa pristajaćim bijelim stolcima. Iako zove da se obitelj smjesti oko stola, on je u ovom slučaju više dekorativni element, jer će se većina jela i pića odvijati za pregradnim šankom sa pripadajućim prozirnim stolcima. “Ali najveći efekt cijelom stanu daju crne žaluzine umjesto zavjesa, koje zaista u ovoj varijanti crno bijelog sa drvenim podom daju jedan ekskluzivan izgled”, objasnila je arhitektica.
Maksimalan efekt pločica
Kada smo krenuli birati pločice za kuhinju proces nam je bio vrlo kompliciran jer još tada nismo imali izabrane fronte kuhinje, pa smo se pokušali prilagoditi u nekakvom tonu koji nam već prati kupaonicu i cijeli stan da bi se prilagodili toj bež boji kuhinje koja je bila još pod navodnicima, ispričala je Jelena Vodopija, prodajna savjetnica iz tvrtke Toop2Floor.
Zid koji dijele kuhinja i kupaonica obložen je efektnom tapetom, a njom su skrivena i vrata malene kupaonice.
Osnovni motiv pločica nam je bila džungla siva, koja u sebi ima malo svjetlucavog tona, da ne bi bilo dosadno. Sa crnim efektima, kadom i svim elementima, kao i sa kliznim vratima koja na sebi imaju sivo ogledalo postigli smo maksimalan efekt da pločice dođu do izražaja, a i pločice okolo smo uskladili sa nijansom tih pločica tako da prostor djeluje zaista kompaktno, rekla je Đerić.
“Pločice s uzorkom srebrnog sjaja i zelenkastih tonova vrlo je zahtjevna i morali smo tražiti ton koji bi se uklopio u cijelu komponentu, da ne bi odskakale neke boje. Vrlo nam je bilo zahtjevno naći neki isti ton koji bi pratio cijelu priču, a da ne odskače. Uz srebrne pločice uskladili smo crne detalje kako bi istaknuli taj srebrnkasti sjaj, a pojednostavili cijelu priču”, nadovezala se Vodopija.
Roditeljska i dječja soba
Potpuno funkcionalna roditeljska spavaća soba minimalnih je dimenzija s emotivnom notom dječjih radova na zidovima, a zbog dječje sobe svaki posjetitelj poželi barem na kratko opet biti dijete.
Dječja soba je maksimalno iskorištena i vrlo zanimljivo rješena.
“Zadržali smo postojeće krevete na kat i doradili krevete krevetom za goste ili za igru sa ormarom ispod, iza je umjetnički rad od djece. Dječje remek djelo na zidu je osvjetljeno, a bočno smo stavili daske i imitirali penjanje po zidu. Djeca su oduševljena”, izjavila je Đerić.
Na kraju su na zidove postavljene dvije grafike velikih dimenzije koje su dodatno obogatile prostor.
Arhitekti i arhitektonski projekti
Od mračnog hodnika do svijetlog, otvorenog interijera: Pogledajte kako je ovaj stan dobio potpuno novi doživljaj prostora
Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku
Stan iz 70-ih na zagrebačkim Ravnicama, u neposrednoj blizini parka Maksimir, prošao je temeljitu transformaciju koja pokazuje koliko kvalitetna adaptacija stana može promijeniti način života. Projekt potpisuje arhitektonski studio šen, koji je kroz novi raspored i pažljivo odabrane materijale prostoru dao potpuno novu logiku.
Zašto se u nekim domovima osjećamo bolje nego u drugima? Odgovor je u rasporedu
Iako je stan i u izvornom stanju imao značajnu prednost, obilje prirodnog svjetla i pogled na krošnje, njegova unutarnja organizacija to nije pratila. Upravo je zato adaptacija bila usmjerena na oslobađanje prostora, smanjenje komunikacijskih zona i stvaranje protočnog, suvremenog interijera.
Renovacija stana prije i poslije: od zatvorenog tlocrta do protočnog prostora
Stan je prije adaptacije bio ispunjen pregradama, a velik dio površine zauzimao je hodnik. Takav raspored bio je tipičan za razdoblje gradnje, no u suvremenom načinu života pokazao se kao ograničavajući.
“Stan smo zatekli s velikim udjelom hodnika i nizom pregrada koje su ograničavale njegov potencijal”, objašnjava arhitekt.
Prostorije su bile jasno odvojene – dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni boravak i kupaonica – ali njihov međusobni odnos nije omogućavao maksimalno korištenje svjetla i prostora. Dnevna zona, iako smještena uz otvore, nije u potpunosti koristila potencijal prirodnog osvjetljenja.
Nakon adaptacije stana uklonjen je višak pregrada, a prostor je dobio novu protočnost. Razlika između prije i poslije najviše se očituje u dojmu – interijer je danas otvoreniji, svjetliji i vizualno povezan.
Lounge umjesto hodnika
“Postojeći raspored soba, s obzirom na raspodjelu otvora, pokazao se kao logična osnova za novo rješenje. Polazišna točka bila je pojačati prisutnost svjetla i pogleda na krošnje”, ističe arhitekt.
Umjesto klasičnog hodnika uveden je centralni prostor koji funkcionira kao svojevrsni lounge – linearna zona koja povezuje sve dijelove stana. Upravo taj prostor postaje ključna točka interijera i najveća promjena u odnosu na izvorni tlocrt.
Lounge više nije samo komunikacija, već aktivni dio stana. Opremljen je klupama, diskretnom rasvjetom i ogledalom koje reflektira svjetlo i dodatno produbljuje prostor.
Posebnu fleksibilnost omogućuju klizna vrata pune širine, koja prostor po potrebi zatvaraju ili otvaraju. Time stan postaje prilagodljiv različitim scenarijima – od otvorenog dnevnog prostora do intimnijih cjelina.
Više svjetla i povezanost s okolinom
Jedan od glavnih ciljeva projekta bio je naglasiti prirodno svjetlo kao ključni element interijera. To je postignuto premještanjem spavaćih soba prema središtu stana, čime su pročelja oslobođena za dnevne zone.
Rezultat je prostor u kojem svjetlo prodire dublje u interijer, dok pogled na zelenilo Maksimira postaje sastavni dio svakodnevnog iskustva. Stan koji je prije djelovao zatvoreno danas odiše prozračnošću i smirenošću.
Pametna organizacija servisnih prostora
Uz sjeverni nosivi zid organiziran je kompaktan servisni blok koji uključuje ulazni prostor, kupaonicu i kuhinju. Smanjenjem tih zona na optimalne dimenzije oslobođen je dodatni prostor za dnevne funkcije.
Kuhinja je pritom značajno povećana i danas djeluje kao ravnopravan dio stana. Nekada izdvojena i ograničena, sada je funkcionalnija i vizualno povezana s ostatkom interijera.
Materijali i boje: ravnoteža između neutralnog i naglašenog
Interijer se temelji na neutralnoj paleti – bijelim zidovima i svijetlom mikrocementu koji se proteže kroz većinu prostora. Takva baza omogućuje kontinuitet i naglašava prostornu protočnost.
Središnje zone, poput spavaćih soba, dodatno su naglašene parketom koji unosi toplinu i jasno definira različite funkcionalne cjeline.
Karakter prostoru daju pažljivo uvedeni akcenti – kuhinja u desaturiranoj zelenoj boji te crveni stolarski elementi u loungeu i kupaonici. Namještaj je većinom odabran u smirenim tonovima kako bi se postigla ravnoteža između dinamike i jednostavnosti.
Prostor je dodatno obogaćen biljkama, umjetninama i detaljima, među kojima se ističe rad „Crvena zemlja“ autora Tomislava Šen.
Adaptacija stana kao primjer suvremenog stanovanja
Ovaj projekt jasno pokazuje kako adaptacija stana može nadmašiti estetsku razinu i postati alat za unapređenje kvalitete života. Bez povećanja kvadrature, prostor je dobio novu funkcionalnost, više svjetla i veću fleksibilnost.
Uklanjanjem suvišnih pregrada i uvođenjem prilagodljivih zona stvoren je interijer koji odgovara suvremenim potrebama – otvoren, ali istovremeno intiman kada je to potrebno.
Ova adaptacija pokazuje da ključ kvalitetnog stanovanja nije u veličini prostora, već u promišljenom rasporedu.
Dizajn prostora, namještaja i dekoracija
Ostava usred dnevnog boravka: Kako je arhitektica pretvorila problem u prednost stana
Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija smjestila je spremište u središte dnevnog prostora — i time riješila ne samo pohranu, već i loš odnos kuhinje i dnevne sobe.
Stan od otprilike 80 kvadrata na prvi pogled nije djelovao skučeno. Problem je bio suptilniji — nedostatak kvalitetne pohrane i krivi odnos između kuhinje i dnevnog boravka. Dnevna soba bila je prevelika u odnosu na kuhinju, a otvoreni prostor nije bio optimalno iskorišten. Upravo tu je mag. ing. arh. Lucija Puljić iz El Be arhitektonskog studija pronašla rješenje koje na prvu zvuči neobično.
„Htjeli smo ubaciti negdje spremište i to smo iskoristili u dnevnom dijelu zato što je bio komotan, ali odnos kuhinje i dnevne sobe bio je kriv. Bila je prevelika dnevna soba u odnosu na kuhinju. Tako da smo jednim centralnim dijelom povećali spremište i time omogućili dodatno skladištenje u kuhinji i preorijentirali samu dnevnu sobu kako bi se omogućio lakši pristup prema terasi.”
Uvođenjem centralnog volumena ostave postignuto je nekoliko stvari odjednom: povećana je količina pohrane, bolje je organiziran prostor kuhinje, dnevni boravak je dobio jasniju strukturu, a omogućena je i bolja komunikacija prema terasi.
Namještaj po mjeri koji sve drži na okupu
Ključni izazov bio je uklopiti ostavu u prostor bez narušavanja estetike — zatvoriti je u ormare i vizualno povezati s kuhinjom i dnevnim boravkom. Marko Vurušić, vlasnik Restyle stolarije, objašnjava složenost izvedbe.
„Najveći izazovi su bili da zatvorimo ostavu u ormare, u kompletnu priču — da bude u jednoj cjelini kuhinja, ostava plus dnevni boravak. Uspjeli smo ukomponirati postojeće zidove s našim namještajem, dobiti kut po 45 stupnjeva, spoj smo napravili gerung — znači lijepi prelaz tog kuta i nastavak dnevnog boravka na drugu stranu.”
Preciznost izrade bila je ključna. Prijelazi iz materijala u materijal zahtijevali su detaljnu razradu radioničkih nacrta kako ne bi došlo do pogreški u izvedbi.
Lincoln orah koji izgleda kao pravi furnir
U interijeru dominira iveral koji vjerno imitira prirodne materijale. Mladen Lovreković, direktor tvrtke Elgrad, posebno ističe dekor Lincoln orah.
„Kad ga vidimo na velikim površinama i lijepo svjetlo pada na njega, toliko djeluje poput prirodnog furnira da stvarno mislim da nitko nema što prigovoriti iveralima i sličnim materijalima.”
Posebno zanimljiv detalj je zidna obloga u dnevnoj sobi koja na prvi pogled izgleda poput filca. Lovreković objašnjava da je zapravo riječ o iveralu — tek kad ga se dodirne, postaje jasno da nije meka tekstilna površina nego tvrdi materijal. Takvi detalji pokazuju koliko daleko su otišli suvremeni materijali u imitiranju različitih tekstura.
Boje koje ne odudaraju od onoga što već postoji
Kod odabira boja Lucija Puljić krenula je od onoga što je u stanu već bilo — drvene podne obloge i sivkastih keramičkih pločica u kupaonama.
„Htjeli smo postići nenametljivost. Bili smo definirani već postojećom podnom oblogom koja je bila drvena i oblogama pločica u kupaonama koje su bile sivkaste, pa smo nijansiranje usmjerili prema tome — bež nijanse i drvene nijanse koje se ne kose s postojećim oblogama.”
U dnevnim prostorima prevladava bež u kombinaciji s tamnim drvetom, dok su detalji izvedeni u toploj crnoj (tzv. soft black) i antracit tonu (tzv. onyx) — nijansama koje su dovoljno bliske da ne stvaraju oštre kontraste, ali dovoljno različite da prostor ima dubinu.
Kuhinja koja se ističe radnom pločom
Iako kompaktna, kuhinja dobiva karakter zahvaljujući radnoj ploči od kompaktnog materijala — izuzetno popularnog i trajnog materijala posljednjih godina. Lovreković opisuje odabrani dekor kao tamni mramor koji prema njegovim riječima već malo ima prema betonu i škriljevcu — neobičan izbor koji se s tamnim detaljima u ostatku interijera izvrsno uklopio.
Šaht u sredini i podno grijanje: Rješavanje problema dizajnom
Projekt je imao i tehničke izazove koji su zahtijevali kreativna rješenja. U sredini prostorije nalazio se postojeći šaht koji se nije mogao mijenjati, a u pod se nije smjelo intervenirati jer je već bilo postavljeno podno grijanje. Umjesto klasičnih građevinskih zahvata, problem je riješen kroz dizajn namještaja — elementima ormara dobivena je, zapravo, još jedna prostorija.
Kupaonica: Najveći izazov projekta
Kupaonica je bila najzahtjevniji dio projekta. Perilica rublja i unutarnja jedinica dizalice topline bile su na pozicijama koje nisu odgovarale novom rasporedu, ali ih se nije moglo premjestiti.
„Kupaona nam je bila veliki izazov. Imali smo postavljene instalacije, perilicu rublja i unutarnju jedinicu dizalice topline na mjestima koja nam nikako nisu odgovarala. Zatvorili smo perilicu u ormar u koji smo smjestili i sve potrepštine, a u maloj kupaoni smo elementom ormara s ukalupljenim ogledalom uspjeli smjestiti sve šampone i slično što ne želimo prikazivati.”
Lucija Puljić, mag. ing. arh., El Be arhitektonski studio
Materijal je i u kupaonama isti — iveral. Lovreković naglašava da je on dovoljno čvrst i kvalitetan za korištenje i u kuhinji i u kupaonici, uz uvjet da su rubovi pravilno zatvoreni kako vlaga ne bi prodrla unutra.
Ovaj stan pokazuje da se potencijal prostora često krije tamo gdje ga najmanje očekujemo. Ostava usred dnevnog boravka na prvu zvuči kao kompromis — ali u rukama dobre arhitektice postala je prednost koja je unaprijedila cijeli stan.
Topli minimalizam u obiteljskoj kući – sve je projektirano unaprijed i ništa nije slučajno
