Predstavljamo dom
Moslavačka kuća
Na području Moslavine i danas se mogu pronaći primjeri tradicionalnih moslavačkih kuća. Sagrađene su od hrasta lužnjaka, a izgledom neodoljivo podsjećaju na nekadašnja vremena.
Te stare kuće su rađene od hrastovih planki te armaturne mreže. Dosta su stabilne bile, evo i u današnje vrijeme, zapravo kad su sve druge u ovom nedavnom potresu bile oštećene, naše kuće su ostale zapravo netaknute tako da vrlo kvalitetna gradnja je bila prije, ispričao je za Dom na kvadrat Ivan Ožetski.
Spoj tradicionalnog i suvremenog
Svaka od kuća na obiteljskom imanju u Moslavini preseljena je tako da sačuva autentičnost staru preko 100 godina i danas čini savršen spoj tradicionalnog i suvremenog.
Obično znam reći kao lego kockice su slagane, daska po daska se preslagivala, slagala ponovno, bitni su jako majstori koji su nam to prenosili. Obično sve te daske su po brojevima poslagane, rimskim brojevima i one su ponovno presložene ovdje tako da su autentične skroz, ispričala je Snježana Ožetski.
Ljudi su se nekada rješavali starog namještaja, a kako bi se sačuvao u autentičnom obliku do danas, ključnu su ulogu odigrali restauratori.
Imamo znači taj starinski restaurirani namještaj koji su restaurirali vrhunski majstori, sav namještaj je preko sto godina star i vide se i ti mali kreveti kao što su nekad bili, jer su ljudi bili puno niži nego danas, i ti mali sitni detalji na namještaju i to zahtijeva veliku brigu i konstantno restauriranje, objasnio je Ivan Ožetski.
Interijer moslavačke kuće
Tipičan interijer moslavačke kuće podrazumijevao je blagovaonicu u kojoj su se svi okupljali.
Svi su se zadržavali obično u kuhinji sa blagovaonicom, to je jedan stol sa klupama i stolicama gdje su svi objedovali zajedno, doručkovali, ručali, večerali, nekad su svi zajedno za stolom bili pa je i tako ta kuhinja s blagovaonicom trebala biti dosta velika, objasnila je Snježana Ožetski.
Karakteristična za tradicionalnu moslavačku kuću bila je i spavaća soba s visokim krevetima. Iznad kreveta obično su bile slike svetih motiva, kao i obiteljske slike na mnogim zidovima.
Mi u našim kućicama imamo obiteljske slike iz prošlog stoljeća, s kraja devetnaestog stoljeća, točnije iz 1936. godine, vjenčanje bake i djede, na to smo ponosni, nekad smo s njima i živjeli u kući, i to je bila ta tradicija, bili su nam kao drugi roditelji, prisjeća se Ožetski.
Nekada i danas
Sadašnja moslavačka kuća spoj je tradicionalnog i modernog, no nekada su prostorije doma ipak bile drugačije.
Danas svi mi želimo ipak imati komociju, ali nekad ja se sjećam da kupaonice čak i nisu bile, a wc je bio van kuće s onim srčekom gore i to su bile drvene kućice gdje je wc, uvijek se išlo van, u lavoru se pralo, objašnjava Ožetski.
Osim wc-a koji je danas unutar kuće, razliku između nekadašnje i današnje moslavačke kuće čine i brojni kućanski aparati kojima su ove moderne opremljene.
Imamo i perilicu za suđe, imamo i bojler, imamo grijanje na plin, nekad se grijalo na peć, imamo i takvu autentičnu peć, međutim ipak grijemo, lakše je ljudima da griju preko radijatora na plin, a mogu si za ugođaj u i zagrijati s peći, navodi Ožetski.
Prirodne ljepote
Život u na selu i u prirodi jednostavniji je i mirniji od užurbane gradske vreve pa će mnoge i danas povući upravo taj nekadašnji način života.
Prekrasna je priroda, naša Moslavina je stvarno prekrasna, prekrasan kraj, zelenilo, a toplina ovog drveta i ovog namještaja vraća nas u prošlost, živimo duh prošlosti u sadašnjem vremenu, zaključila je Ožetski.
Uz tradicionalnu notu nekadašnjeg interijera savršeno se slažu i blagodati eksterijera poput zelenila, šume i jezera. Zato je spoj starog i novog, tradicionalnog i suvremenog, uz prirodne ljepote, najčešće idealna kombinacija.
Predstavljamo dom
Potresom oštećen stan pretvoren u snažan industrijski interijer
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje
Nekada zapušten i potresom dodatno oštećen stan u Masarykovoj ulici danas je snažan, karakteran interijer u kojem dominira industrijski stil. Ono što je mnogima izgledalo kao prevelik rizik, Željki i njezinoj obitelji bila je prilika.
Stan su kupili zbog lokacije i arhitektonskih potencijala koje su odmah prepoznali – visoki stropovi, mogućnost galerija i otvoren tlocrt pružali su prostor za kreativnu transformaciju.
„Stan je bio u jako lošem stanju, još i prije potresa, a potres je napravio dodatnu štetu. Ali to nas nije omelo jer smo imali viziju kako ćemo ga urediti“, prisjeća se vlasnica.
Visina stropa kao temelj novog prostora
Ključna ideja bila je maksimalno iskoristiti visinu stropa. Umjesto klasične adaptacije, odlučeno je da se u stan uvedu galerije – ali ne masivne, zatvorene konstrukcije, već prozračne i otvorene.
„Htjeli smo napraviti galerije, ali da budu lagane, da nisu betonske ni drvene, nego da sve ima zraka.“
Galerije su izvedene na čeličnim konstrukcijama, čime je dodatno naglašen industrijski stil u interijeru. Jedna galerija služi kao spavaća soba, druga kao radni prostor, a njihova otvorenost zadržala je osjećaj volumena i svjetlosti.
Čelik, stepenice i vidljive konstrukcije postale su estetski element, a ne samo funkcionalno rješenje.
Odabir industrijskog stila – svjesna odluka
Nakon konstrukcijskih zahvata, stil uređenja gotovo se nametnuo sam.
„Zbog stepenica i galerija, namještaj se nekako prirodno uklopio u industrijski stil. Htjela sam da stan bude drugačiji, nisam pristaša onoga što je trenutno moderno.“
Industrijski stil u interijeru ovdje nije kopija trenda, već logičan nastavak arhitektonske ideje. Kombinacija metala, tamnijih tonova, sirovijih tekstura i otvorenih struktura prostoru daje snažan identitet.
Namještaj s pričom
Posebnost ovog stana krije se u detaljima. Umjesto generičkog namještaja, vlasnica je prostor ispunila komadima s pričom.
„Dobila sam ideju da od starih kofera napravim komode i stolove.“
Brojni komadi pronađeni su na buvljacima, obnovljeni i prilagođeni prostoru. Time je stan dobio osobni pečat i dodatnu slojevitost. Industrijski stil u interijeru ovdje se ne svodi samo na metal i konstrukcije, već uključuje i elemente nostalgije, putovanja i uspomena.
Uokvirene fotografije s putovanja dodatno naglašavaju osobnu dimenziju prostora.
Zagreb kao dio identiteta stana
Osim putovanja, važan motiv u uređenju je i grad Zagreb.
„Volim ovaj grad i htjela sam ga pokazati kroz detalje.“
Ukrasni tanjuri s motivima Zagreba, stakleni dekorativni elementi i gradske vizure integrirani su u interijer. Tako stan, osim što odražava industrijski karakter, nosi i snažnu lokalnu emociju.
Spoj prošlosti i suvremenog života
Ova obnova pokazuje kako se i najzapuštenijim stanovima može dati novi život – uz jasnu viziju i hrabrost. Umjesto brisanja prošlosti, ona je ovdje integrirana u suvremeni koncept.
Industrijski stil u interijeru poslužio je kao okvir, ali stvarnu vrijednost prostoru daju detalji, osobna priča i dosljednost ideji.
Stan u Masarykovoj danas nije samo obnovljen prostor – on je primjer kako arhitektonski potencijal, kreativnost i karakter mogu stvoriti dom koji odskače od tržišnih trendova i ostaje autentičan.
Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.
Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.
Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.
Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.
Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.
Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
