Predstavljamo dom
55 kvadrata luksuza
Dizajnerica interijera Petra Antunović hrabrim je potezima od 55 kvadrata učinila savršenu crno-bijelu, a opet toplu priču. U stan te kvadrature uspjela je smjestiti moćan šank od tri metra.
Luksuz, profinjenost, sklad. Tako bismo mogli opisati crno-bijeli stan koji je uredila dizajnerica interijera Petra Antunović.

„Cilj je bio stvoriti jedan ugodan i elegantan prostor sa muškom notom. Zapravo samim izborom boja i materijala postigli smo da 55 kvadrata izgleda komforno i usudila bih se reći i raskošno s obzirom na kombinaciju neutralnih tonova i jedne vječne klasike između crne i bijele“, kaže Petra.
Knauf obložen pločicama
U dnevnom boravku ističe se nekoliko stvari. Dominantna crna biblioteka do stropa, naglašena asimetrično postavljenim policama i pomno biranim sklupturama u bijeloj boji, prva zapinje za oko. Naslonjena je na element od knaufa.

„Cilj je bio stvoriti element koji djeluje kao jedna cjelina koji je zapravo od zida do zida, bez ikakvih dodatnih polica i detalja kojima će odskakati u prostoru, dakle jedne čiste i ravne linije. Knauf je obložen keramičim pločicama i zapravo bilo je vrlo važno da je minimalan prijelaz između tih pločica i da nekako dobijemo tu jednoličnu sliku i spajanje žilica kako bi zapravo stvorili jednu cjelinu u prostoru“, isitče dizajnerica interijera.

Zlatni detalji i dašak klasike
U dnevni boravak se savršeno uklopio veliki zlatni luster. „Zlatno smo birali čisto za neke završne detalje kako bi postigli jedan luksuzni dojam, kako bi tu elegenciju podigli na jednu višu razinu i kako bi upotpunili, utoplili cijeli prostor“, objašnjava.

Toplinu daju i hrastov pod, udobna fotelja i štukture. „Na jedan decentan način smo odlučili istaknuti zid, dekorirati ga i nastaviti tu priču na biblioteku i unijeti dašak klasike u jedan moderno uređen stan“, kaže dizajnerica interijera.

Šank od 3 metra u stanu od 55 kvadrata
U stanu je sve prilagođeno potrebama vlasnika koji voli okupiti veliko društvo.

„Na zahtjev investitora izbjegli smo zapravo klasičan blagavaonski stol i klasično nisko sjedenje i odlučili smo se za jedan konkretniji šank, odnosno šank od 3 metra koji u ovom prostoru postaje multifunkcionalan. Osim dodatnog skladištenja i dodatne površine, stvorili smo prostor koji može okupiti veći broj ljudi. I tome prilagodili cijeli šank pa smo tako ugradili i vinski frižider. Nastavak šanka je zapravo zidna metalna obloga koja služi za odlaganje staklenih čaša. S obzirom i da se radi o vlasniku koji je mlađe dobi, o samcu, rješenje šanka je zapravo bilo idealno rješenje s obzirom da je dosta opuštenija varijanta“, objašnjava dizajnerica interijera Petra Antunović.


Velika crna kuhinja
Šank od tri metra i visoka crna kuhinja u stanu od 55 kvadrata hrabar su, ali i smjeo dizajnerski potez.

„Odlučili smo se za crnu kuhinju, upravo iz razloga da bi dodatno akcenirali i naglasili kompletan prostor. Da bi dobili jednu dubinu prostora. I zapravo kako bi akcentirali cijeli stan. S obzirom da je kompletan stan u bijelim zidovima, neutralnim tonovima, crna je zapravo poslužila kao dodatno naglašavanje stana i stvaranje jednog moćnijeg dojma“, kaže Petra.

Moćne tapete
Moćan dojam postignut je i u spavaćoj sobi u kojoj su crni samo detalji. „Dakle, glavni dio sobe je uzglavlje koje smo odlučili naglasiti tapetama za zid i koje smo zapravo dodatno uokvirili i naglasili drvenim oblogama koje tonovima prate neutralne i zemljane tonove samih tapeta koje su svojim geometrijskim oblicima zapravo razigrali sobu“, ističe dizjanerica interijera.
Iako se čini da ga ima, soba nema ormara.

„S obzirom da se dva ugradbena ormara nalaze u hodniku i soba nam je bila rezervirana samo za krevet. Odlučila sam na jedan način produbiti sobu i stvoriti dojam većeg prostora i zapravo iz tog razloga smo se odlučili za staklo u sivom tonu kako ne bi bilo dosta agresivno kako inače bude obično ogledalo, tako da smo ga time prigušili a i vizualno produbili samu sobu“, objašnjava dizajnerica interiejra Petra Antunović.

Uređenje manjeg stana u novogradnji čini se jednostavno. Međutim, samo stručno oko može iz njega izvući maksimum i stvoriti interijer na kojem se zaista vidi – dizajnerski potpis.

Predstavljamo dom
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor kada budžet ne dopušta sve – pogledajte kako to rješava naša omiljena arhitektica
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba…
Parcijalna adaptacija stana sve je češći izbor mladih koji teško dolaze do novog, vlastitog prostora. Umjesto potpune renovacije, sve se više radi postupno, u skladu s budžetom. Takav pristup donosi i novu vrstu klijenata, ali i drugačiji način razmišljanja o prostoru.
Upravo takav primjer pokazuje stan koji je uredila arhitektica Gordana Đerić. Adaptacija je rađena djelomično, ali promišljeno, s jasnim fokusom na svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Parcijalna adaptacija stana počinje tamo gdje se najviše živi
Zbog ograničenih financijskih mogućnosti, nije se uređivao cijeli stan. Fokus je stavljen na centralne zone – dnevni boravak, kuhinju i ulazni prostor. Cilj je bio stvoriti ugodno i funkcionalno okruženje u kojem se nakon radnog dana može normalno živjeti i odmarati.
Stan je prije adaptacije bio tipičan primjer gradnje iz osamdesetih godina. Imao je mračan hodnik, izdvojenu kuhinju i vrlo malo skladišnog prostora. Upravo su ti nedostaci postali temelj za nova rješenja.

Hodnik kao neočekivano mjesto za veliko spremište
Jedna od ključnih intervencija bila je transformacija hodnika koji vodi prema spavaćoj sobi. Spuštanjem stropa do visine vrata stvoren je prostor za veliko spremište. U njemu se danas nalaze skije, sezonska oprema i hobiji koji su važan dio života stanara.
Rješenje je u početku iznenadilo klijenta, ali se pokazalo iznimno funkcionalnim. Hodnik je prestao biti mračan prolaz i postao aktivan dio stana.


Svjetlo, ogledala i nova percepcija prostora
Kako bi se dodatno poboljšao dojam prostora, ostava koja je imala ulaz iz kuhinje zatvorena je, a novi ulazi izvedeni su iz hodnika. Postavljena su klizna staklena vrata u ogledalu, koja vizualno proširuju prostor.
Ogledalo je provedeno i preko ostatka zida, a iznad je dodana indirektna rasvjeta. Takvo osvjetljenje stvara ugodnu atmosferu bez agresivnog svjetla, što je bio jedan od važnih zahtjeva klijenata.

Kuhinja kao dio dnevne komunikacije
Kuhinja je iz zatvorenog prostora postala dio dnevnog boravka. Rušenjem zida prostor je otvoren i povezan, čime je stan dobio protočnost i bolju organizaciju.
Poseban zahtjev bio je hladnjak za vino, koji je uklopljen u novu cjelinu. Manji zidni segment iskorišten je za staklenu vitrinu u blagovaonici, uz dodatnu rasvjetu koja ima i funkcionalnu i dekorativnu ulogu.

Namještaj iz trgovina, ali s arhitektonskim pristupom
Iako namještaj u ovom stanu nije rađen po mjeri, nego kupljen u trgovinama, prostor nije izgubio na kvaliteti. Kuhinjska čela kupljena su od jednog dobavljača, a zatim prilagođavana cijelom korpusu kuhinje.
Takav proces zahtijevao je precizne prilagodbe i dobru suradnju s majstorima. Rezultat je ujednačena kuhinja koja izgleda kao cjelovito rješenje.
Skriveno radno mjesto za rad od kuće
Rad od kuće bio je važan dio projekta. Umjesto klasičnog radnog stola, osmišljeno je skriveno i fleksibilno rješenje.
Klupski stol ima više funkcija. Jedan dio služi kao radni stol, drugi za društvene igre, treći kao klasični stolić, a četvrti za opuštanje uz televizor. Jedan komad namještaja tako odgovara na više svakodnevnih potreba.

Nova generacija klijenata traži usklađivanje
Prema iskustvu Gordane Đerić, danas se pojavila nova vrsta klijenata. Riječ je o ljudima koji su informirani, koriste dostupne alate i vrlo dobro znaju što im treba jer dugo žive u istom prostoru.
Uloga arhitekta u takvim projektima nije nametanje rješenja, nego usklađivanje. Arhitekt povezuje ideje, materijale, boje i dobavljače u smislenu cjelinu. Jednako važno, pomaže klijentima da unutar budžeta dobiju maksimalnu vrijednost.
Razmišljate rušiti zidove kako biste dobili prekrasan open space? Razmislite još jednom
Kada parcijalna adaptacija stana ima najviše smisla
U ovom stanu nema viška kvadrata, ali postoji jasno posložen život. Prostor koji je nekad bio mračan i nefunkcionalan danas odgovara stvarnim potrebama ljudi koji u njemu rade, odmaraju i planiraju budućnost.
Dobro osmišljena parcijalna adaptacija stana pokazuje da nije uvijek potrebna potpuna renovacija. Uz pametna rješenja, iskustvo i realan budžet, moguće je stvoriti dom koji funkcionira – i dugoročno ima smisla.
Predstavljamo dom
Ovaj prekrasan mali stan rezultat je suradnje arhitekta i investitora
Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje
U svijetu u kojem se interijeri često oblikuju prema prolaznim trendovima i vizualima s društvenih mreža, rijetki su prostori koji nastaju iz dublje, osobne logike. Ovaj mali stan nije uređen da bi bio „u trendu“, već kao rezultat jasne životne filozofije, načina razmišljanja i povjerenja. Upravo je suradnja arhitekta i investitora bila ključna za stvaranje prostora koji ne imitira stilove, nego autentično odražava osobnost onoga tko u njemu živi.
Planirate renovaciju stana? Evo koga trebate angažirati i kada
Arhitektica Gordana Đerić pristupila je projektu bez unaprijed zadanih obrazaca, oslanjajući se na dijalog, proces i potpunu slobodu stvaranja. Kako sama ističe, ovo nije stan koji je nastao iz potrebe da se slijede aktualni trendovi, već prostor koji proizlazi iz poimanja života – multifunkcionalnosti, protočnosti, povezanosti i dozirane jednostavnosti.
Suradnja arhitekta i investitora kao temelj kvalitetnog prostora
Najvažnija polazišna točka ovog projekta bila je potpuna sinergija između arhitektice i vlasnika stana. Od samog početka zajedno su donosili sve odluke, birali materijale, promišljali funkcije i testirali ideje. Bez tog bezuvjetnog povjerenja, naglašava arhitektica, ne bi bilo moguće ostvariti razinu kreativnosti koja ovaj stan čini posebnim.
Stan je izvorno bio star, podijeljen u dvije prostorije s klasičnom kupaonicom i pomoćnim prostorima bez jasne svrhe. Novi vlasnik, izrazito kreativan i društven, imao je vrlo jasne, ali i zahtjevne potrebe – od radnog stola i pianina do prostora za druženja, šanka i multifunkcionalnih zona. Upravo zato je projekt nastajao u procesu, kroz stalne razgovore, prilagodbe i eksperimentiranje.

Arhitektura koja nastaje u procesu
Jedan od ključnih trenutaka u oblikovanju prostora dogodio se tijekom uklanjanja spuštenog stropa. Otkrivena konstrukcija postala je inspiracija za novo rješenje – naglašeni strop s utorima i integriranom rasvjetom koja nije dekoracija, već sastavni arhitektonski element. Time je prostor dobio snažan karakter, ali bez vizualnog opterećenja.
Iako su kuhinja i spavaća soba minimalnih dimenzija, u potpunosti zadovoljavaju svakodnevne potrebe. Spavaća soba projektirana je u dužini kreveta, s ormarom kojem se pristupa s obje strane, dok staklena klizna vrata omogućuju fleksibilnost između intime i otvorenosti prostora.

Centralni prostor kao mjesto zajedništva
S obzirom na životni stil vlasnika, središnji dio stana zamišljen je kao najveća i najotvorenija zona. Dnevni boravak, radni i glazbeni kutak te balkon povezani su u jedinstvenu cjelinu koja se prilagođava različitim situacijama – od mirnog rada do okupljanja s prijateljima.
Gordana Đerić: Arhitektura nije forma ni trend, već sredstvo za kvalitetniji život
Posebnu ulogu u prostoru ima stup od opeke, materijala koji „pamti“, nosi toplinu i prirodnu teksturu. Umjesto da dijeli prostor, opeka ga povezuje. U njoj je integriran i multifunkcionalni šank, čime je dodatno naglašena ideja kružne komunikacije i protočnosti.

Minimalizam bez straha od identiteta
Veliki ormar uzduž zidova obložen je sivim ogledalima koja reflektiraju svjetlo i vizualno povećavaju prostor. Time su funkcionalni elementi postali gotovo nevidljivi, a stan je dobio dodatnu dubinu i dinamiku.
Industrijski stil uređenja doma – kako ga prepoznati i primijeniti
Boja zidova i stropova ujednačena je, prostor je monokromatski, ali nikako hladan. Prirodni materijali, industrijski detalji i pažljivo dozirani akcenti stvaraju ugodnu, toplu cjelinu koja ne skriva život, već ga prihvaća. Ovdje je minimalizam funkcionalna nužnost, a ne estetski trend.

Kako zaključuje arhitektica, najvažnija vrijednost ovog stana je originalnost – ona koja se ne može naučiti, već proizlazi iz znanja, iskustva, pogrešaka i hrabrosti. Upravo zato je ovaj prostor najbolji dokaz koliko daleko može doseći kvalitetna suradnja arhitekta i investitora kada se temelji na povjerenju, otvorenosti i zajedničkoj viziji.
Moglo bi vas zanimati i prije i kasnije ovog stana… Adaptacijom staroga stana novi je postao prostor pun svjetlosti






