Baumit akademija
Puknuti dimnjak iznad krova – uzroci, sanacija i trajna rješenja
Puknuti dimnjak i propadanje žbuke mogu ugroziti sigurnost objekta. Otkrijte sustave sanacije za standardne i povijesne dimnjake.
Puknuti dimnjak iznad razine krova jedan je od najčešćih, ali i najozbiljnijih problema na stambenim i poslovnim objektima. Gornji dio dimnjaka izravno je izložen kiši, snijegu, mrazu, suncu i jakim temperaturnim oscilacijama. Zbog stalnog širenja i skupljanja materijala, zadržavanja vlage u konstrukciji i postupnog slabljenja morta, na dimnjaku se pojavljuju pukotine, žbuka se ljušti, a stabilnost se s vremenom smanjuje. Takvo stanje omogućuje prodor vode u krov i zidove te može uzrokovati ozbiljna konstrukcijska oštećenja i sigurnosne probleme.
Obnova nakon potresa – Baumit Sicuro sustav
Zašto dimnjak puca iznad krova?
Dimnjak najčešće puca zbog kombinacije vlage i niskih temperatura. Vlaga i niske temperature uzrokuju smrzavanje vode unutar zidova, čime se volumen materijala povećava i dodatno širi postojeće pukotine. Loša ili dotrajala žbuka, nekvalitetni mortovi i loše izvedeni završeci dimnjaka dodatno pogoršavaju stanje. Vibracije, pomicanje konstrukcije i prirodno starenje materijala također pridonose slabljenju dimnjaka, zbog čega se s vremenom javlja pucanje i raslojavanje površine. Ako se problem ne sanira na vrijeme, opeka se počinje rasipati, a dimnjak može postati nestabilan, što ugrožava sigurnost objekta i integritet krova.
Kako prepoznati da dimnjak treba sanaciju?
Potrebu za sanacijom moguće je prepoznati po jasno vidljivim pukotinama na dimnjaku, otpadajućoj ili ispucanoj žbuci, pojavi tamnih mrlja i vlage u potkrovlju te po osjećaju nestabilnosti gornjeg dijela dimnjaka. U nekim slučajevima pojavljuju se i bijele naslage soli na površini, što je znak dugotrajnog zadržavanja vlage unutar zida i upozorenje da je konstrukcija već ozbiljno ugrožena. Pravovremena reakcija sprječava veća oštećenja i značajno smanjuje troškove obnove.


Sustavi sanacije puknutog dimnjaka
Odabir pravog sustava sanacije ovisi o vrsti objekta i stupnju oštećenja dimnjaka, a pravilno izveden sustav osigurava dugotrajnu zaštitu, stabilnost i estetski izgled.
Standardni objekti – novi dimnjak od klinker opeke
Kod jače oštećenih dimnjaka rješenje je izrada novog dimnjaka od klinker opeke. Izuzetno otporna na vlagu i smrzavanje te osigurava dugotrajnu mehaničku stabilnost. Sustav sanacije temelji se na izgradnji novog dimnjaka od klinker opeke, povezivanju elemenata betonom visoke čvrstoće Baumit HobbyBeton C 25/30 i korištenju specijalnog morta Baumit Klinker KM 100, koji osigurava trajnu vezu i dodatnu zaštitu od prodora vode. Zahvaljujući ovoj kombinaciji materijala, sustav pruža maksimalnu čvrstoću i dugotrajnost te je idealan za obiteljske kuće i moderne objekte izložene jakim vremenskim utjecajima.
Zona pobjede: Protupotresna obnova – kako do sigurne kuće i otpornije budućnosti
Povijesni objekti – paropropusna obnova
Za stare i zaštićene objekte primjenjuju se vapneni mortovi na bazi prirodnog hidrauličkog vapna (NHL). Onio mogućavaju „disanje“ zidova i sprječavaju zadržavanje vlage unutar konstrukcije. Sustav započinje izradom novog dimnjaka, nakon čega se nanosi Baumit NHL Sicuro MM 50 kao nosivi sloj. Zatim slijede slojevi Baumit NHL Pre, Baumit NHL Manu iBaumit NHL Fine, koji postupno izravnavaju i zatvaraju površinu. Kao završna zaštita koristi se Baumit SanovaPrimer i dekorativno-zaštitni premaz Baumit SilikatColor, čime se osigurava autentičan izgled dimnjaka i dugoročna otpornost na vanjske utjecaje.
Sanacija oštećene žbuke dimnjaka
Ako je dimnjak konstrukcijski stabilan, a problem se odnosi isključivo na propadanje žbuke, provodi se višeslojni sustav obnove. takav sustav vraća funkcionalnost i estetski izgled bez rušenja konstrukcije.
Standardni objekti
Na postojećem dimnjaku najprije se nanosi prionjivi sloj Baumit Spritz 2. Nakon toga slijedi sanacijska žbuka Baumit MPA 35, koja je otporna na vlagu i smrzavanje. Površina se zatim izravnava žbukom Baumit PerlaExterior, a prije završnog sloja nanosi se Baumit UniPrimer ili MultiPrimer radi bolje prionjivosti. Kao završna zaštita koriste se Baumit SilikatTop ili SilikatColor, koji osiguravaju dugotrajnu otpornost i estetski ujednačen izgled.
Povijesni objekti
Kod povijesnih dimnjaka zadržava se paropropusnost zidova, pa se na postojeći dimnjak najprije nanosi Baumit NHL Pre, zatim grubi i fini slojevi Baumit NHL Manu i Baumit NHL Fine. Površina se potom priprema s Baumit UniPrimerom, a završni izgled i zaštita postižu se mineralnom žbukom Baumit Classico Extra, koja čuva autentičan karakter objekta i omogućuje dugotrajnu zaštitu.

Kako odabrati pravi sustav sanacije?
Odabir odgovarajućeg sustava ovisi o starosti objekta, stupnju oštećenja, izloženosti dimnjaka vremenskim uvjetima i željenom estetskom rezultatu. Stručna procjena ključna je kako bi se izbjegla pogrešna rješenja koja mogu dovesti do ponovne pojave pukotina. U slučajevima kada je dimnjak ozbiljno oštećen, samo prežbukavanje nije dovoljno. Potrebna je potpuna sanacija s kvalitetnim materijalima poput klinker opeke ili NHL mortova.
Vodič za predpremaze: tajna savršene fasade počinje ispod površine
Prednosti profesionalne sanacije dimnjaka
Profesionalna sanacija osigurava dugotrajnu zaštitu dimnjaka, povećava sigurnost objekta, sprječava prodor vlage u krov i zidove te poboljšava ukupni izgled građevine. Osim toga, kvalitetno obnovljen dimnjak povećava i tržišnu vrijednost nekretnine, smanjuje rizik od ponovnog pucanja i omogućava dugotrajno estetsko i funkcionalno rješenje.
Često postavljana pitanja (FAQ)
- Koliko traje sanacija dimnjaka? Sanacija dimnjaka u pravilu traje od jednog do tri dana, ovisno o stupnju oštećenja i odabranom sustavu.
- Može li se dimnjak samo prežbukati? Samo prežbukavanje dimnjaka moguće je samo ako nema konstrukcijskih pukotina. Ako je dimnjak ozbiljno oštećen, potrebno je izvesti potpunu sanaciju.
- Je li klinker opeka bolji izbor od klasične opeke? Da, klinker opeka je otpornija na vlagu, smrzavanje i vremenske utjecaje, što je čini dugotrajnijim rješenjem za vanjske dimnjake.
- Kako spriječiti ponovno pucanje dimnjaka? Ključ je u korištenju kvalitetnih materijala, pravilnoj izvedbi završnih slojeva, redovitom održavanju dimnjaka i odabiru sustava sanacije prema vrsti i starosti objekta.
Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?
Puknuti dimnjak iznad krova i propadanje žbuke nisu samo estetski problemi, već mogu ugroziti sigurnost i trajnost objekta. Pravovremena identifikacija problema, odabir odgovarajućeg sustava sanacije i korištenje kvalitetnih materijala poput klinker opeke ili vapnenih NHL mortova ključni su za dugotrajnu zaštitu dimnjaka. Profesionalna sanacija osigurava ne samo stabilnost i otpornost na vlagu i mraz, nego i estetski izgled koji očuva vrijednost nekretnine. Redovito održavanje i pravilan odabir materijala sprječavaju ponovnu pojavu pukotina i osiguravaju da dimnjak ostane siguran i funkcionalan dugi niz godina.
Baumit akademija
Izvedba fasade stambene zgrade, evo zašto su stručna podrška i dobra koordinacija presudne
Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu
Fasada je prvo što vidimo na zgradi, ali gotovo uvijek posljednje što nastaje. Nakon više od deset godina bez nove stanogradnje, u Pločama je izgrađena nova stambena zgrada. Zbog svog neobičnog tlocrta dobila je nadimak Mercedes. Osim zanimljive arhitekture, zgrada je i primjer koliko je za kvalitetnu izvedbu fasade važna suradnja investitora, izvođača i tehničke podrške proizvođača. U ovom slučaju riječ je o Baumitu, jednom od vodećih europskih proizvođača fasadnih sustava i građevinskih materijala.
Iza upečatljivog pročelja stoje dvije godine gradnje. Tu je i složen sustav dilatacija, kao i stalna koordinacija svih uključenih strana, od arhitekata preko voditelja gradilišta do tehničkih savjetnika. Fasada stambene zgrade ovakve složenosti nikad nije samo pitanje boje i teksture. Riječ je o rezultatu mjeseci planiranja koji prethode danima koje kupac stana nikad ne vidi.
U nastavku donosimo cijelu priču, od prvih arhitektonskih odluka do rješavanja neočekivanih problema na gradilištu. Objašnjavamo i zašto se kvalitetna fasada, poput Baumitovih fasadnih sustava koji se u Europi ugrađuju na desetke milijuna kvadrata godišnje, ne gradi slučajno.
Nepravilna parcela odredila je arhitekturu zgrade
Prije nego što se uopće moglo razmišljati o fasadi, arhitekti Josip Sabolić i Goran Rako suočili su se s izazovom same parcele.
“Bilo je zanimljivo smjestiti taj prostor na tu relativno nepravilnu parcelu, približno trokutastu, gdje imamo dvije dosta loše strane, jednu veliku stambenu zgradu s jedne strane i jednu relativno prometnu ulicu. A jedna strana je pozitivna, negdje tamo iza brda na toj strani je more”, objašnjavaju arhitekti.
Umjesto klasičnog, pravilnog tlocrta, rješenje je bilo razlomiti oblik zgrade prema tim negativnim i pozitivnim stranama.
“Mi smo napravili tri fasade da gledaju na krošnje od stabala koje ćemo mi posaditi i one koje tamo postoje. Jer od ove zgradurine koja se nalazi s južne strane prema moru, nema šanse nikakve da vidimo more.”
Taj pristup, orijentacija prema zelenilu umjesto prema nedostižnom pogledu na more, oblikovao je karakterističan trokraki tlocrt zgrade. Sastoji se od četiri lamele povezane središnjim stubištem, oblik zbog kojeg je zgrada i dobila svoj kolokvijalni nadimak.

Fasada stambene zgrade počinje mnogo prije završne žbuke
Kad se govori o fasadi, većina ljudi zamišlja isključivo završni, dekorativni sloj i njegovu boju. U stvarnosti, fasada stambene zgrade ovakve složenosti počinje mnogo ranije. Cijeli sustav slojeva mora biti međusobno usklađen: ljepilo za lijepljenje i armiranje, armaturna mreža, profili, kutni elementi, dilatacijska rješenja i tek na kraju završni sloj.
Jure Manenica, voditelj gradilišta u MGA Nekretninama, jasno opisuje zašto je taj posljednji sloj ipak taj koji najviše određuje dojam o cijeloj zgradi.
“Fasada prodaje, fasada se zadnja vidi, u biti je jedina stvar koju krajnji korisnik i krajnji kupac prvo vidi, tako da je dosta bitna.”
Gradnja je trajala dvije godine, u dvije jasno odvojene faze. Prva je bila izvedba same konstrukcije, a druga, kako kaže Manenica, “kako tu konstrukciju ušminkati i dovesti u neko lijepo i prezentabilno stanje, a to je fasada.” Ovakav sustav toplinske fasade, poznatiji kao ETICS, po sličnom je principu opisan i u našem tekstu Energetski obnovite kuću ETICS fasadnim sustavom. Tamo objašnjavamo zašto je svaki sloj sustava jednako važan za konačnu kvalitetu i trajnost pročelja.

Četiri lamele i dilatacije kao najveći tehnički izazov
Najveći tehnički izazov na ovom projektu nije bio estetske, nego konstrukcijske prirode. Zgrada se sastoji od četiri lamele koje nisu jedna kruta cjelina. S vremenom se neznatno slijeću i pomiču, svaka na svoj način. Tim spojevima trebalo je omogućiti da prihvate te pomake bez pucanja završne fasade. To dilatacije čini tehnički nužnim dijelom sustava, ne dekorativnim detaljem.
“Zgrada je posebna zato što su te četiri lamele zapravo odvojene i imamo poantu tih dilatacija u svemu tome, kako taj problem riješiti, jer sve te zgrade nekako malo različito rade, sliježu se, pomiču se”, objašnjava Manenica.
Marko Katušić, tehnički savjetnik za primjenu proizvoda u Baumitu, dodaje tehničku pozadinu. Na zgradi je korišten Star sustav debelo slojnih ljepila za lijepljenje i armiranje, uz armaturnu mrežu i kompletan pribor za izvedbu sustava, dokapne profile, kutnike, lajsne i dilatacijske profile. Sve je prilagođeno specifičnoj podjeli zgrade na lamele A, B, C i D.

Zašto sama isporuka materijala nije dovoljna
Kvalitetni materijali sami po sebi nisu jamstvo dobrog rezultata, posebno ne na ovako specifičnom objektu. Domagoj Popić, prodajni predstavnik za regiju Južna Dalmacija u Baumitu, opisuje kako je izgledala njihova uloga na ovom projektu.
“Konkretno naša uloga bila je ovdje kvalitetno pratiti zahtjeve samog projekta, investitora i izvođača, sa savjetima, s kvalitetnim materijalom i sa stalnom prisutnošću.” Kako sam kaže, cilj nije biti samo dobavljač robe: “Nama nije interes da budemo samo obični dobavljači robe, nego jednostavno da od prvoga trena i do samog kraja projekta budemo doslovno prisutni na tom objektu, sa savjetima, suočavanjem s eventualnim problemima i rješavanjem istih.”
Ta prisutnost u praksi je značila svakodnevnu komunikaciju.
“Kad smo radili fasadu, čuli smo se na dnevnoj bazi telefonski, razmjenjivali slike. Nekakav problem probamo riješiti tako telefonski, ako ne možemo, nađemo se na gradilištu. Imali smo tjedne koordinacije, srijedom su bile koordinacije na gradilištu, sumiranje učinjenog, plan što treba, što ne treba, rješavanje detalja”
Popić dodaje da su na par situacija, gdje je objekt zbog svoje specifičnosti to zahtijevao, izašli na teren i zajednički razmijenili mišljenja.
“Jednostavno su uvažili naša stručna razmišljanja i, Bogu hvala, produkt svega toga je ovakav objekt koji izlazi.” Manenica potvrđuje dugogodišnje partnerstvo: “Baumit je naš dugogodišnji partner. MGA se kao tvrtka trudi ugraditi najbolje i najkvalitetnije materijale. S Baumitom imamo savršenu suradnju, podršku, potporu, i tu su kad nam trebaju.”
Dugoročnu vrijednost takve suradnje objašnjava i tekst Viva istraživački park: gdje se mjeri kako građevinski materijali utječu na kvalitetu života, koji pokazuje kako se Baumitova rješenja testiraju u stvarnim uvjetima prije nego što dođu na gradilište poput ovog u Pločama.


Kada projektirano rješenje na gradilištu ipak treba prilagoditi
Dobar projekt ne znači slijepo držanje prvotnog plana. Znači pravodobno prepoznavanje problema i spremnost na prilagodbu. Najbolji primjer toga na ovoj zgradi je monumentalno središnje stubište koje povezuje sve četiri lamele. Prvotni plan bio je jednostavan: beton pripremiti i obojati. No nakon što je površina obrušena i pripremljena za bojanje, tim je uvidio da to neće dati zadovoljavajući rezultat.
“Sjetio sam se toga jer sam primijetio neravnine na gredama, stupovima i liniji cijele etaže. Malo je tu bila oscilacija, i onda mi je došla zamisao, i radi same buduće ugradnje i kanalica i klupica, da to sve bude nekako u liniji i da to bude u skladu”
Rješenje su pronašli uz pomoć Baumitovog tima: “Zvali smo Marka iz Baumita, Marko, pomagaj. Onda je došao i Domagoj, pa kako ćemo, pa što ćemo, pa ideje, i odlučili smo se za taj Multistar koji se inače koristi u obnovama na starijim objektima.”
Katušić objašnjava zašto se ovo rješenje pokazalo prikladnim: “Multistar je tvornički pripremljen mort na mineralnoj bazi. Prionjiv je gotovo na sve vrste građevinskih materijala, pogodan je i na beton, to jest može ići direktno na beton.”
Na stubištu je poslužio i kao predpremaz koji je uklonio nečistoće s betonske podloge prije nanošenja. Materijal je nanesen strojno, a zatim obojan. Neravan beton tako je dobio urednu, ujednačenu završnu cjelinu. Slično rješenje za sanaciju nepravilnosti i oštećenja na postojećim površinama opisali smo i u tekstu Baumit Multi Star – rješenje za lokalna oštećenja fasada.

Kako odabrati završni sloj fasade
Odabir završnog sloja fasade nije samo pitanje boje. U obzir treba uzeti vrstu podloge, izloženost vremenskim uvjetima, arhitektonski oblik zgrade, željenu teksturu i kompatibilnost sa svim ostalim slojevima fasadnog sustava.
Na zgradi Mercedes korišten je silikatni završni sloj granulacije 1,5 milimetara, uz dosljedno poštivanje propisanih smjernica ugradnje. Kako pravilan odabir morta i završnih slojeva utječe na trajnost i toplinsku učinkovitost cijele konstrukcije, detaljnije objašnjavamo i u tekstu Baumit mortovi – kako odabrati pravi mort za svaku vrstu zidanja?


Nova zgrada kao poticaj razvoju Ploča
Zgrada Mercedes donosi novi stambeni kapacitet gradu koji deset godina nije imao novogradnje. Privlači mlade obitelji i nove doseljenike, dobrim dijelom s riviere i okolnih mjesta. Time se grad postupno širi i prema području Baćinskih jezera, jednom od najljepših prirodnih rezervata u regiji.
Ovaj projekt pokazuje da kvalitetna stambena arhitektura ne ovisi samo o dobroj ideji. Ovisi jednako toliko o preciznoj izvedbi, redovitoj komunikaciji i spremnosti svih sudionika da zajednički rješavaju izazove kako se pojave. Fasada koja danas krasi zgradu Mercedes rezultat je upravo takve suradnje, a ne samo dobrog projekta na papiru.
Baumit akademija
Završni sloj fasade nije samo boja! Jedna pogreška može skratiti vijek trajanja cijele fasade
Završna fasadna žbuka ne određuje samo izgled kuće, već i njezinu otpornost na vlagu, UV zračenje, alge i pukotine
Kad vlasnici kuće razmišljaju o obnovi fasade, najčešće ih zanima jedna stvar: boja.
Koja nijansa, koji ton, hoće li pristajati susjednoj kući… No arhitekti i stručnjaci za fasadne sustave upozoravaju da je boja tek završni detalj. Mnogo važnije je kakvu zaštitu fasada pruža od vlage, UV zračenja i temperaturnih opterećenja.
Završna fasadna žbuka mnogo je više od estetskog sloja. Ona štiti cijeli fasadni sustav od UV zračenja, vlage, algi, mikroorganizama i mehaničkih udaraca. Upravo ona u velikoj mjeri određuje koliko će fasada trajati. Koje su najčešće pogreške pri ugradnji i kako odabrati pravi materijal, objasnila je Lucija Jelenčić, mag. ing. arh., nezavisna stručnjakinja koja je pratila obnovu jednog ETICS fasadnog sustava od početka do kraja.

Zašto je završna fasadna žbuka toliko važna?
Završni sloj fasade svakodnevno je izložen svemu što priroda može ponuditi – suncu, kiši, mrazu, vjetru i temperaturnim promjenama koje mogu biti drastične između zime i ljeta. Upravo ta stalna igra skupljanja i širenja materijala može, ako žbuka nije kvalitetna ili nije pravilno nanesena, dovesti do pucanja fasade.
„UV zračenje uzrokuje blijeđenje boja fasade, ali bitno je naglasiti da sama sunčeva svjetlost, odnosno temperatura, uzrokuje da se fasada širi i skuplja. Ako nije dobro pripremljena i ako nije dobro izvedena, može doći do pucanja same fasade”, objašnjava Jelenčić
Upravo zato odabir vrste završne žbuke nije samo estetska odluka već odluka koja izravno utječe na trajnost i zaštitnu funkciju cijelog fasadnog sustava.

Najčešća pogreška kod obnove fasade: rad na vlažnoj podlozi
Možda je i najvažniji praktični savjet iz cijelog razgovora sa stručnjakinjom ovaj: nikad ne izvodite završnu žbuku na vlažnoj podlozi.
„Vrlo često u mojoj praksi majstori dođu na objekt i žele radizi sve četiri strane kuće istovremeno, a recimo jedna strana – prvenstveno sjeverna – im je još vlažna. To je najgore što se može dogoditi. Ako radite na vlažnu podlogu, zatvarate tu vlagu sa završnom žbukom. Nakon što se žbuka primijeni i očvrsne, ta vlaga će kroz žbuku htjeti izlaziti van i tu će se pojavljati prve fleke ili razlika u nijansi – što će investitora automatski povezati s kvalitetom žbuke, a neće povezati s fazama i pravilnim koracima ugradnje”
Rješenje je jednostavno, ali zahtijeva strpljenje: podloga mora biti potpuno suha, tretirana predpremazom koji ujednačava vodoupojnost i povećava prionjivost — tek tada ide završna žbuka. O tome kako prepoznati prve znakove propadanja fasade i kada je pravo vrijeme za obnovu pisali smo i ranije.
Zašto je primer obavezan korak?
Primer je korak koji se često preskače ili podcjenjuje i upravo tu počinju problemi. Njegova uloga nije dekorativna ni opcijska.
„Primer je jako bitan jer osigurava prionjivost završne žbuke za armaturni sloj, reducira vodoupojnost i samim time osigurava žbuci jednoliko sušenje. Jednoliko sušenje je jako bitno jer su sve Baumitove žbuke tonirane – i ukoliko žbuka nejednoliko suši, to se kasnije može pojaviti kao vidljiva razlika u nijansi”
Ukratko: primer povećava prionjivost, ujednačava upojnost podloge, sprječava pojavu fleka i osigurava da se žbuka suši ravnomjerno po cijeloj površini. Preskočiti ga znači igrati na sreću.

Cokl traži otporniji materijal od ostatka fasade
Podnožje kuće, tzv. cokl, jedan je od najizloženijih dijelova fasade. Dok ostatak pročelja primarno trpi sunce i kišu, cokl je neprestano izložen prskanju vode, snijegu, vlazi koja se skuplja uz tlo i mehaničkim udarima. Zbog toga traži poseban tretman i poseban materijal.
„Cokl mora biti žbuka ili neki drugi materijal koji je dodatno čvršći, krući i otporniji. Bitno je da se nijansom nadopunjuje ili da bude ostvaren neki kontrast, ali da u cjelokupnoj slici djeluje kao neka baza, a ne kao neki odvojeni dio”, ističe Jelenčić.
Za tu zonu biraju se otpornije dekorativne žbuke s dobrom vodoodbojnošću i visokom otpornošću na udarce — materijali koji mogu podnijeti sve što tlo i vremenski uvjeti svakodnevno nanose najnižem dijelu kuće. Više o tome na što sve treba paziti pri odabiru fasade možete pročitati u našem vodiču.

Kako odabrati završnu fasadnu žbuku koja dulje ostaje čista?
Jedna od češćih tegoba vlasnika kuća je fasada koja relativno brzo postane prljava, prekrivena algama ili mahovinom, posebno na sjevernim i sjenovitim stranama. Odgovor na taj problem djelomično leži u samom izboru žbuke.
Silikonske žbuke s tzv. dry pore efektom specifično su razvijene za brže sušenje fasade, a brže sušenje znači manje vlage, a manje vlage znači manje uvjeta za razvoj algi, mahovine i mikroorganizama koji trebaju vlagu da bi se razmnožavali.
„To je jedina žbuka (silikonska) koja ima tzv. dry pore efekt. U tehnologiji fasada time se postiže brže sušenje same fasade jer zbog finih, sitnih mikropora ima u sebi plitku zonu sušenja. Ujedno je hidrofobna — odbija vodu — ali ona vlaga koja dođe na samu žbuku, žbuka ju brzo upije kroz fini raspored kapilara i brzo se fasada i prosuši. Na taj način fasada ima veću otpornost na prljavštinu i na alge i mikroorganizme koji zapravo trebaju vlagu da bi se mogli razmnožavati”
Uz tehnička svojstva, važna je i redovita njega fasade — pranje svakih nekoliko godina može značajno produžiti vijek trajanja čak i dobre žbuke.

Boja fasade nije samo estetska odluka
Kad su svi funkcionalni slojevi na svom mjestu, tek tada dolazi red na boju — i tu ima više prostora za kreativnost nego što većina vlasnika misli. Nije samo pitanje nijanse, nego i toga kako boja može naglasiti arhitekturu kuće.
„Na ovom primjeru uvijek smo koristili dvije boje, kako bismo pomogli da se čitaju različiti volumeni od kojih je kuća sastavljena. Bojama pratimo kompoziciju i arhitekturu kuće”
Dvije nijanse iste boje — ili blag kontrast između cokla i gornjeg dijela pročelja — mogu vizualno produbiti fasadu, naglasiti horizontalne ili vertikalne linije i učiniti kuću arhitektonski zanimljivijom bez ikakvih građevinskih zahvata.

Završna fasadna žbuka ne određuje samo kako će kuća izgledati sutra — ona određuje koliko će dugo fasada ostati zaštićena od vlage, prljavštine, UV zračenja i mikroorganizama. Preskakanje koraka, rad na vlažnoj podlozi ili odabir materijala koji ne odgovara izloženosti pojedinih dijelova pročelja — sve su to pogreške koje se ne vide odmah, ali se osjete kroz nekoliko sezona.
Kvalitetna završna fasadna žbuka možda nije najuočljiviji dio obnove, ali upravo ona često odlučuje hoće li fasada i nakon desetak godina izgledati kao nova ili će zahtijevati novu sanaciju.







