Izbor urednice
Saznali smo sve o pilot emisiji “Where to sign”
Dok nestrpljivo iščekujemo početak emitiranja novog dokumentarnog serijala o prodaji luksuznih nekretnina, razgovarali smo s njegovim tvorcima i doznali sve o snimljenoj pilot epizodi.
Uz bok svjetskim trendovima
Vodeća hrvatska agencija za luksuzne nekretnine Eurovilla premijerno je predstavila pilot epizodu emisije Where to sign. Dina Serdarušić, voditeljica ureda Eurovilla objasnila je da se radi o dokumentarno reality formatu koji je prvi ovakav zapravo koncept na našim prostorima.
“Mi smo slijedili uzore svjetskih trendova, zato što jako puno gledamo stranih emisija vezanih uz nekretnine, arhitekturu, preuređenje stanova, kuća i došli smo na ideju, obzirom da u portfelju imamo jako puno luksuznih nekretnina, da iste te nekretnine predstavimo široj javnosti.”, nastavila je Serdarušić.
Iskusni audiovizualni profesionalci zaduženi za odličnu produkciju, ovaj su projekt stvarali 6 mjeseci, a isto toliko se razvijao koncept i osmišljavao sadržaj.
Kako je nastala ideja
“Zapravo mi smo na ideju došli zato što su nas naši i kupci i prodavatelji stalno ispitivali kada ćete vi ovako nešto snimiti što već vani po svijetu postoji. Tako da zapravo smo mi osluškujući naše klijente, prepoznali interes i njihovo zanimanje za sami projekt i odlučili napraviti prvi takvu emisiju na ovom području,”, rekla je Serdarušić.
Iako je trenutno snimljena samo pilot epizoda, postoje planovi za snimanje sezone od osam epizoda.
“Zapravo je koncept emisije svaki puta će biti drugačiji ali uvijek će u središtu pozornosti biti neka luksuzna nekretnina jedna ili dvije i kupci koji se, koji su za nju zainteresirani. S druge strane, pratimo i behind the scene situaciju kako agenti hendlaju takve kupce i prodavatelje te na koji način oni zapravo na kraju završavaju takve skupe, više milijunske kupoprodaje.”, ispričala je Serdarušić za Dom na kvadrat.
Pilot epizoda
U pilot epizodi licencirane agentice i agenti vode proces prodaje vile na moru, posebno motivirani izdašnom nagradom za potpisan ugovor. Osim luksuznih nekretnina, produkcijski tim želi pokazati i ljepote Hrvatske.
“Uvijek bi snimali Hrvatsku. Zato što smatramo da je Hrvatska prepuna prekrasnih nekretnina i prelijepih pejzaža, vidika, pogleda i da stvarno šteta da svijet zapravo ne vidi tu sliku Hrvatske i sada je trenutno snimljeno na Lošinju u jednoj prekrasnoj vili, prvi red uz more, a idući projekt će nam sve vezati uz Dubrovnik i uz Dubrovački arhipelag, uz Elafite oko Dubrovnika, tako da tamo spremamo nešto zanimljivo.”, otkrila je Dina Serdarušić.
Upoznajte rad i život agenata luksuznih nekretnina
Serijal dočarava životni stil agenata i njihovih klijenata, te pobliže prikazuje koliko je zahtjevan posao agenta za nekretnine, osobito kad se radi o luksuznim nekretninama.
“Hrvatska je dosta ograničena s luksuznim nekretninama, iako s jedne strane imamo ih određeni broj, opet nije to toliko broj nekretnina, tako da su u principu one skrivene i ovo će biti jedinstvena prilika da ih ljudi vide zapravo. Stranaca ima jako puno koji su zainteresirani za našu obalu, za Istru isto tako i za sve luksuzne nekretnine koje se tamo nude.”, rekla je Serdarušić.
Tko kupuje luksuzne nekretnine u Hrvatskoj
Za luksuzne nekretnine u Hrvatskoj najviše interesa pokazuju inozemni kupci, tako se i u pilot epizodi za prekrasnu vilu nadmeću dva strana investitora.
“Vjerojatno su prepoznali Hrvatsku kao jako sigurnu i kvalitetnu zemlju za život ali i za odmor i isto tako nije zanemarivo reći da mnogi stranci ju gledaju investicijski jer je i dalje u zadnjih par godina bila financijski prihvatljivija od nekretnina koje su Španjolci, Austrijanci, Nijemci, Amerikanci ili Englezi nalazili u domaćim zemljama.”, dodala je Serdarušić.
Početak emitiranja ovog serijala očekuje se na proljeće, a u narednim epizodama gledatelji će vidjeti još bogatije i luksuznije nekretnine.
Izbor urednice
Arhitektura Drage Galića kao idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
