Izbor urednice
Keramika kao mentalna terapija
Ravitera je svojim pristupom jedinstvena u regiji jer svojim prisustvom objedinjuje sve – proizvodnju, prodaju, savjetovanje i edukaciju na području keramike. Ne samo da smo ih posjetili, nego smo se i mi okušali u izradi predmeta od gline.
Ova priča počela je prije 23 godine u malom uredu s jednim zaposlenikom. Danas je njihova priča jedinstvena u regiji. Proizvode i nude sve što je potrebno za izradu keramičkog proizvoda.
Različite vrste gline
Glina na početku izgleda kao da ste ju iskopali iz zemlje. Može biti različite boje što ovisi o njenom sastavu. Ono što ljudi često ne znaju, je to da crvena glina koja je u Hrvatskoj najčešća po boji, dok još nije pečena zapravo ima žućkastu, kremastu boju.
Tu je i bijela koja daje visoku čvrstoću, te je vrlo popularna u restoranima i ugostiteljskim objektima.
Kako iz gline dobijemo konkretne predmete?
Keramika se u najvećem broju slučaja mora ispeći dva puta da bismo dobili predmet. Konkretno, prva faza pečenja zove se biskvitna. Koriste se ploče i stupići koji su za visoke temperature kako ne bi došlo do deformacija i pucanja.
Temperatura na kojoj se zagrijava je vrlo visoka, doseže i do 1300 stupnjeva, a cijeli proces traje više od 24 sata. Tek tada dobijemo poluproizvod koji kasnije dekoriramo glazurom ili podglazurnom bojom.
Pokrenuli su radionicu za amatere
Ravitera ima super projekt keramika.info s kojim je zaokružila cijelu priču. Riječ je o radionici u sklopu koje i najveći amateri mogu naučiti sami izraditi predmete od gline, odosno keramičke proizvode!
Naša je novinarka postala sudionica radionice!
Staviti na sebe pregaču i zasukati rukave, prvo je što morate napraviti.
Voda, alati, spužva, žice potrebna su oprema s kojom ćete raditi. Naša je novinarka odlučila izraditi vinsku čašu.
Što znači biti keramičar?
Keramičar u Hrvatskoj je čovjek koji postavlja pločice, a dizajner keramike je osoba koja mu dizajnira pločice.
Naš sugovornik krenuo je od malih nogu. Majka mu je bila keramičarka i njoj je pomagao još kao dijete jer je praktički živio u keramičkoj radionici. Nakon toga je završio ŠPUD – Školu primjenjene umjetnosti i dizajna po čijem je završetku nastavio tamo gdje se zadržao do dan danas.
To nije samo posao
Napominje kako je obrada gline za njega puno više od samog posla. “U jednom momentu si odsutan od svih svojih negativnih misli i fokusiran si na nešto vrlo jednostavno što te vraća u djetinjstvo kada smo se igrali s blatom.”
Iz toga razloga, na njihovoj radionici mogu se pronaći ljudi različitih profila. Od djece do starijih gospođa pa i gospodina, a nekada im dođu i cijele obitelji.
A je li naša novinarka bila uspješna u izradi svog prvog proizvoda od gline, pogledajte u prilogu.
Izbor urednice
Kako je arhitektura Drage Galića postala idealna kulisa za seriju Dnevnik velikog Perice
U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu
Ako ste se ikada pitali zašto vas je serija Dnevnik velikog Perice tako uvjerljivo vratila u šezdesete godine prošlog stoljeća, odgovor ne leži samo u kostimima i scenografiji, već i u arhitekturi.
Jedna od ključnih lokacija snimanja bio je ovaj filmski stan smješten u stambenoj zgradi koju je projektirao Drago Galić, jedan od najvažnijih predstavnika zagrebačkog modernizma. Upravo ta arhitektonska podloga omogućila je da prostor bez velikih intervencija postane vjerodostojna scenografija jednog razdoblja.
Filmski stan kao scenografski alat, a ne mjesto stanovanja
Stan u Vukovarskoj ulici danas ne funkcionira kao klasičan životni prostor. Kako objašnjava Tomislav Peleski, koji se već dva desetljeća bavi location managementom, ideja je bila stvoriti polivalentni, lako prilagodljiv filmski stan – prostor koji može “glumiti” različite interijere, od bakinog stana do urbanog dnevnog boravka.
Stan je dvoetažan, površine gotovo 100 četvornih metara, i u trenutku početka projekta bio je potpuno prazan. Upravo ta “prazna ploča” omogućila je scenografima i producentima slobodu u oblikovanju prostora prema potrebama snimanja. Namještaj se po potrebi iznosi, zamjenjuje ili preslaguje, a svaki kadar dobiva novu priču.
Zašto su Galićevi stanovi idealni za snimanje
Arhitektura Drage Galića pokazala se iznimno zahvalnom za filmsku produkciju. Stanovi u njegovim zgradama odlikuju se velikim prozorima, obiljem dnevnog svjetla i jasnom konstrukcijskom logikom. Drago Galić (1907. – 1963.) jedan je od ključnih arhitekata zagrebačke moderne. Njegove stambene zgrade, osobito one uz Vukovarsku ulicu, odlikuju se humanim mjerilom, promišljenim tlocrtnim rješenjima i naglašenim odnosom prema svjetlu i prostoru.
Betonske grede omogućuju jednostavno postavljanje rasvjete, bez potrebe za vanjskom tehnikom, dok dobra toplinska i zvučna izolacija – rijetkost u današnjoj novogradnji – osigurava stabilne uvjete za snimanje.
Scenografija koja poštuje arhitekturu
Iako je prostor prilagodljiv, njegova arhitektonska vrijednost ostaje u prvom planu. Scenograf Bojan Drezgić sudjelovao je u savjetovanju oko boja i atmosfere, dok su pojedini komadi namještaja originali iz šezdesetih godina. Boje su naknadno “smirene” kako prostor ne bi djelovao previše ilustrativno, već životno i uvjerljivo.
Posebna pažnja posvećena je detaljima – od retro kuhinje s originalnim terrazzo pultom i umivaonikom, do harmonika-vrata koja omogućuju da se jedna prostorija u trenutku pretvori u zasebnu garsonijeru. Takva fleksibilnost čini ovaj filmski stan gotovo scenografskim studijem unutar stvarne arhitekture.
Kada arhitektura postane glavni glumac
Ovaj stan nije samo lokacija – on je aktivni sudionik priče. Njegova arhitektura omogućuje brze transformacije, ali istovremeno nosi snažan identitet vremena u kojem je nastao. U svijetu u kojem se scenografija često gradi od nule, ovakvi prostori pokazuju koliko dobra arhitektura može nadživjeti svoju izvornu namjenu.
Zato se ovaj stan ne doživljava kao “uređen interijer”, već kao živi arhitektonski resurs – mjesto gdje se susreću modernizam, film i suvremena produkcija. A upravo u tome leži njegova najveća vrijednost.
Izbor urednice
Nova godina na tanjuru – od grožđa do odojka i skrivena simbolika hrane
Novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama
Nova godina oduvijek je bila više od običnog kalendarskog prijelaza. U mnogim kulturama ona označava novi početak, nadu u bolju budućnost i priliku za promjenu. Upravo zato uz doček Nove godine vežemo brojne rituale – od načina na koji je provodimo, do hrane koju stavljamo na blagdanski stol. Iako se danas ti običaji često shvaćaju s dozom humora, simbolika hrane za Novu godinu duboko je ukorijenjena u kolektivnoj svijesti i govori mnogo o vrijednostima, strahovima i željama ljudi.
Hrana pritom nikada nije bila samo pitanje okusa ili dostupnosti. Ona je nosila poruke – o obilju, zdravlju, dugovječnosti, uspjehu ili napretku. Kroz jednostavne namirnice ljudi su pokušavali prizvati sreću i osigurati dobar početak godine koja dolazi.
Odojak za Novu godinu – značenje obilja i napretka
U našim krajevima jedan je običaj posebno snažno ukorijenjen – svinjetina, najčešće u obliku odojka, kao središnje jelo novogodišnjeg stola. Razlog tome nije samo tradicija, već jasna simbolika. Svinja se u narodnom vjerovanju smatra životinjom koja ide naprijed – kopa i gura njuškom ispred sebe. Upravo zato povezuje se s napretkom, uspjehom i „guranjem sreće“ u budućnost.
U prošlosti je posjedovanje svinje značilo sigurnu zimnicu i punu kuću, pa je svinjetina bila simbol materijalne stabilnosti. Jesti odojak na prvi dan godine značilo je započeti novu godinu u znaku obilja i nade u dobar ishod mjeseci koji slijede.
Perad i Badnjak: simbolika zatvaranja stare godine
Za razliku od Nove godine, Badnjak je u tradiciji obilježen smirenošću, tišinom i pripremom za Božić. U mnogim krajevima bio je posni dan, a ondje gdje se jelo meso, često se birala perad.
Prema pučkom vjerovanju, kokoši i purice kljucaju unatrag, pa se smatralo da takva hrana ne nosi sreću naprijed. Upravo zato perad simbolički pripada kraju godine – vremenu zatvaranja, povlačenja i smirivanja prije velikog blagdana. Time se jasno razlikuju dva trenutka: završetak starog ciklusa i početak novog.
Simbolika hrane za Novu godinu u svijetu
Grožđe za Novu godinu – običaj koji donosi sreću
Jedan od najpoznatijih novogodišnjih običaja dolazi iz Španjolske. U ponoć se jede dvanaest zrna grožđa, jedno za svaki mjesec u godini koja dolazi. Vjeruje se da će onaj tko uspije pojesti sva zrna u ritmu otkucaja sata imati sretnu i uspješnu godinu.
Ovaj običaj proširio se i na brojne zemlje Latinske Amerike te je postao simbol nade, ritma vremena i dobrih želja.
Leća u Italiji – simbolika hrane i novca
U Italiji je leća tradicionalno novogodišnje jelo, često poslužena uz svinjetinu. Razlog je jednostavan – zrna leće oblikom podsjećaju na kovanice, pa simboliziraju novac i financijski prosperitet.
Prema vjerovanju, količina leće na tanjuru izravno je povezana s količinom obilja koja će pratiti osobu u nadolazećoj godini.
Riba u Japanu – dug život i otpornost
U Japanu se Nova godina dočekuje uz posebno pripremljena jela, pri čemu svaka namirnica ima svoje značenje. Riba, osobito haringa, simbolizira dug život, izdržljivost i snagu.
Za razliku od raskošnih zapadnjačkih stolova, japanska novogodišnja hrana naglašava ravnotežu, poštovanje ciklusa prirode i zahvalnost.
Simbolika hrane u različitim kulturama – važan je i oblik
U mnogim tradicijama simbolika se ne veže samo uz namirnicu, već i uz njezin oblik. Okrugli kruh, kolači ili peciva simboliziraju ciklus, cjelovitost i kontinuitet.
Okrugli oblik podsjeća da kraj i početak nisu suprotnosti, već dijelovi istog kruga.
Takvi običaji dodatno naglašavaju ideju da Nova godina nije nagli rez, već prirodan nastavak života.
Što se tradicionalno izbjegavalo za Novu godinu?
Osim namirnica koje su se smatrale „sretnima“, postojale su i one koje se, prema vjerovanjima, nije preporučivalo jesti:
- perad, jer se vjerovalo da „odnosi sreću“
- riba, jer sreća može „otplivati“
- zec, jer sreća „pobjegne“
Iako se danas ova pravila rijetko shvaćaju ozbiljno, ona otkrivaju koliko su naši preci pažljivo promišljali simboliku svakodnevnih odluka.
Simbolika hrane za Novu godinu danas
Danas se većina ovih običaja njeguje više iz tradicije i zabave nego iz stvarnog uvjerenja. Ipak, simbolika hrane za Novu godinu i dalje ima svoju vrijednost – podsjeća nas na potrebu za nadom, optimizmom i osjećajem kontrole nad neizvjesnom budućnošću.
Bez obzira jedemo li odojak, grožđe ili leću, poruka ostaje ista: novogodišnji stol nije samo mjesto okupljanja, već mali ritual kojim simbolično krojimo godinu koja je pred nama.
