Izbor urednice
Kako se u Hrvatskoj gospodari otpadom?
Papir, plastika, metal, staklo, tekstil, drvo… vrijedne su sirovine, koje je potrebno odvojeno sakupljati
Kad bismo svi pokušali prenamijeniti stvari iz kućanstva koje nam ne trebaju, ili ih redovito nosili u reciklažna dvorišta imali bismo manje otpada, a više korisnih sirovina. Kako se u Hrvatskoj gospodari otpadom govorilo se.
U prošloj, pandemijskoj godini, kad je cijeli svijet stao više smo boravili doma. I nastalo je gotovo 1,7 milijuna tona komunalnog otpada. To znači da jedan stanovnik Hrvatske proizvede čak 414 kilograma otpada.
Iz godine u godinu raste količina otpada
Konzumiranjem velikog broja proizvoda raste i količina otpada, rekao je na 11.-toj konferenciji Croatia Waste Expo Željko Teufel, član uprave tvrtke CE-ZA-R iz C.I.O.S. grupacije. Da bi se svi ti proizvodi proizveli, raste proizvodnja i opet se tijekom proizvodnje proizvode velike količine otpada.
No, otpad može biti i jest vrijedan materijal. Nužno je stoga što veće količine otpada reciklirati, pretvarati u vrijedne sirovine, a ostatak iskoristiti za proizvodnju energije.
U otpadu se kriju vrijedne sirovine
Papir, plastika, metal, staklo, tekstil, drvo… vrijedne su sirovine, koje je potrebno odvojeno sakupljati. Napredak se vidi iz godine u godinu, međutim još uvijek smo jako daleko od zadovoljavajućih rezultata, istaknula je Marijana Palijan, direktorica EKO-FLOR PLUS-a.
Limenci, primjerice, nije mjesto u vrećama s miješanim komunalnim otpadom.
“Ne bacamo je u smeće. Nego ćemo je odnijeti u trgovinu, tamo ćemo dobiti svojih zasluženih 50 lipa zato što smo je odvojili. Ona zatim ide u centar na brojanje i sortiranje ako je potrebno. Zatim se ona preša i završava u Sisku u našoj talionici i ljevaonici aluminija. Iz nje se lijeva legura koja se kasnije koristi za proizvodnju najčešće radijatora, ali i novih limenki ili drugih gotovih proizvoda od aluminija”, naveo je primjer iz prakse Željko Teufel.
Iz aluminijske metalne ambalaže proizvodi se osnovna sirovina, od koje nastaju novi proizvodi. Investira se u nove tehnologije, povećavaju se kapaciteti obrade. Tržište očekuje ekološki i ekonomski učinkovito gospodarenje otpadom -preuzeti ga, obraditi i pretvoriti u korisnu sirovinu.
“Više od 80 posto tog otpada, kao sirovinu, izvozimo van u druge zemlje. Nažalost, u Hrvatskoj nema dovoljnih kapaciteta proizvodnje i mi bi voljeli da možemo sav taj resurs koji smo dobili iz otpada plasirati na hrvatsko tržište”, naglasio je Željko Teufel iz CE-ZA-R-a. U Hrvatskoj jednostavno nema dovoljno potražnje, ali ni dovoljno velikog broja proizvođača novih proizvoda koji bi koristili otpad kao sirovinu.
Svaki ciklus gospodarenja otpadom počinje sakupljanjem. 600 CIOS-ovih specijaliziranih vozila lani je prikupilo više od milijun tona otpada.
Miješani komunalni otpad sakuplja se na kućnom pragu, predaje se u tvornicu koja ga mehanički i biološki obradi. Selektivno prikupljeni otpad EKO-FLOR PLUS preuzima i obrađuje sortiranjem u vlastitim pogonima.
Sad smo baš pred velikom investicijom gdje ćemo imati automatiziranu sortirnicu i time ćemo unaprijediti samo sortiranje, najavila je direktorica Marijana Palijan. Strojevi će prepoznavati vrstu materijala i sortirati ih, a ljudi će biti samo u kontrolnoj funkciji.
Smiju li se zaštitna maska ili rukavice baciti u kućni otpad?
Da bi što više korisnog otpada završilo na trakama EKO-FLOR PLUS-a od posebne je važnosti već na kućnom pragu ambalažu pravilno odvojiti, isprazniti i očistiti. Posebna pravila vrijede i za zaštitnu opremu, kao što su rukavice i sveprisutne zaštitne maske.
Evo uputstva kako odlagati sveprisutne maske i zaštitne rukavice.
“Ukoliko je masku ili plastične rukavice nosila osoba koja nije imala korona virus tada se stavi u plastičnu vrećicu, zaveže se i odloži se u spremnik za miješani komunalni otpad. Ukoliko je zaštitnu masku ili rukavice koristila osoba koja je bila zaražena koronavirusom tada je potrebno ta sredstva staviti u plastičnu vrećicu, zavezati, staviti u još jednu plastičnu vrećicu zavezati i ostaviti da stoji 72 sata, odnosno 3 dana i tek onda odložiti u spremnik za mješoviti komunalni otpad” , objasnila je direktorica Palijan.
Samo osvješćivanjem javnosti možemo ostvariti ciljeve kružnog gospodarstva, pretvoriti otpad u resurse. Zato….ako već ne možemo spriječiti nastanak otpada, potrebno ga je reciklirati na ekološki i ekonomski prihvatljiv način. I iz starog napraviti novi koristan proizvod.
Izbor urednice
Što se stvarno događa sa cijenama nekretnina u 2026.
Prema riječima agentice za prodaju nekretnina Martine Mataić Škugor, prošlu godinu obilježila je stagnacija, ali ne i pad vrijednosti.
Nakon nekoliko godina snažnog rasta cijena i velike potražnje, tržište nekretnina u Hrvatskoj tijekom 2025. godine ušlo je u mirniju fazu. Iako se često govorilo o mogućem padu, do sloma tržišta nije došlo. Nekretnine se i dalje prodaju, ali sporije, uz znatno promišljeniji pristup kupaca i postupno realnija očekivanja prodavatelja.
Kupujete stan? Rješavamo vječnu dilemu – starogradnja ili novogradnja
Globalna ekonomska neizvjesnost, rast kamatnih stopa i oprez potrošača utjecali su na tempo kupoprodaja, no temeljni interes za kvalitetne nekretnine, osobito na dobrim lokacijama, i dalje ostaje snažan.
Sporije tržište, ali bez pada cijena
Prema riječima agentice za prodaju nekretnina Martine Mataić Škugor, prošlu godinu obilježila je stagnacija, ali ne i pad vrijednosti.
„Možemo reći da je došlo do određene stagnacije, ali ne možemo govoriti o općem padu cijena ili padu tržišta. Tržište je i dalje aktivno, no kupci su danas znatno promišljeniji prilikom kupnje.“
Podaci to potvrđuju. Eurostat bilježi da su cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj u trećem tromjesečju 2025. porasle gotovo 14 posto na godišnjoj razini, što je znatno iznad prosjeka Europske unije. Istovremeno, broj transakcija prema podacima Porezne uprave i agencija pao je za oko 13 posto u prvih devet mjeseci godine, a u nekim županijama i do 30 posto.
Takav odnos pokazuje da tržište nekretnina u Hrvatskoj nije izgubilo vrijednost, već se usporilo i postalo selektivnije.
Kupci danas kupuju promišljeno
Kupci su danas informiraniji nego ikad. Prije odluke o kupnji uspoređuju više ponuda, detaljno se raspituju o stanju zgrade, energetskom razredu, iznosu režija i pričuve te realnim troškovima održavanja.
„Kupci se financijski pripremaju, ulaze u pregovore i spremni su odustati ako nekretnina ne odgovara njihovim mogućnostima. Impulzivne kupnje gotovo su nestale“, ističe Mataić Škugor.
Takav pristup produljuje proces kupoprodaje, ali istovremeno donosi veću sigurnost i kvalitetnije odluke.
Prodavatelji se prilagođavaju, ali bez velikih korekcija
Iako prodavatelji i dalje često imaju visoka očekivanja, oni koji doista žele prodati sve su otvoreniji za pregovore. Ipak, tržište zasad ne pokazuje znakove velikih korekcija cijena, osobito kada je riječ o kvalitetnim nekretninama.
Posebno u urbanim i obalnim zonama, gdje je ponuda ograničena, a potražnja stabilna, cijene se i dalje drže visoko.
Velike razlike među regijama
Tržište nekretnina u Hrvatskoj izrazito je neujednačeno. Dok većina županija bilježi pad broja transakcija, neke regije, poput Varaždinske županije, bilježe rast kupoprodaja, što ukazuje na snažan utjecaj lokalnih ekonomskih i demografskih čimbenika.
Zagreb ostaje stabilno tržište s kontinuiranom potražnjom domaćih kupaca, ponajviše onih koji rješavaju stambeno pitanje, ali i investitora usmjerenih na dugoročni najam. Na obali, osobito u Istri i Dalmaciji, atraktivne lokacije i dalje bilježe visoke cijene uz značajan udio stranih kupaca. Kontinentalna Hrvatska pokazuje veću osjetljivost, s većim prostorom za pregovore.
Novogradnja ili starogradnja?
Iako je novogradnja i dalje poželjna, visoke cijene i mali prostor za pregovore mnoge kupce okreću starogradnji. Za istu cijenu često mogu dobiti veći stambeni prostor, uz spremnost na dodatna ulaganja.
„Kupci su spremni ulagati u starogradnju, ali im je iznimno važno unaprijed znati koliki su stvarni troškovi adaptacije“, objašnjava Mataić Škugor.
Energetska učinkovitost kao ključni kriterij
Uz lokaciju, energetska učinkovitost postala je jedan od najvažnijih faktora pri kupnji. Kupce zanima stanje izolacije, sustavi grijanja i hlađenja, energetski razred zgrade te visina mjesečnih režija.
Zašto je obnova centra zelenija od gradnje na periferiji?
Energetska učinkovitost danas više nije dodatna prednost, već standard koji značajno utječe na odluku o kupnji i dugoročne troškove stanovanja.
Što očekivati u 2026.?
Analitičari za 2026. godinu predviđaju umjereniji rast cijena, između 4 i 7 posto, ovisno o lokaciji i kvaliteti nekretnine. Drastični pad nije izgledan, ali tržište će ostati diferencirano.
„Kvalitetne nekretnine na dobrim lokacijama i dalje će bilježiti blagi rast, dok će kod ostalih biti sve više pregovora“, zaključuje Mataić Škugor.
Zaključno, tržište nekretnina u Hrvatskoj ulazi u zreliju fazu – s manje euforije, više analize i realnijim očekivanjima. Kupci su oprezniji, prodavatelji fleksibilniji, a 2026. bi mogla donijeti stabilniju ravnotežu između ponude i potražnje.
Izbor urednice
Koliko smo zapravo blizu trenutku kada će humanoidni roboti postati dio svakodnevice
Pitali smo Bojana Jerbić, akademika i profesora emeritusa, jednog od vodećih stručnjaka za robotiku u Hrvatskoj…
Dok se svijet dizajna i arhitekture svake godine okreće Milanu i sajmu Salone del Mobile, tehnološki pogled u budućnost sve češće vodi prema Las Vegasu i CES-u, jednom od najvažnijih sajmova potrošačke elektronike na svijetu. Upravo tamo ove je godine predstavljen humanoidni robot namijenjen pomoći u kućanstvu – tehnologija koja je desetljećima pripadala znanstvenoj fantastici, a danas se sve ozbiljnije razvija u laboratorijima diljem svijeta.
Koliko smo zapravo blizu trenutku kada će humanoidni roboti postati dio svakodnevice, pitali smo Bojana Jerbić, akademika i profesora emeritusa, jednog od vodećih stručnjaka za robotiku u Hrvatskoj. Bojan Jerbić je, između ostalog, osnivač Katedre za autonomne sustave i računalnu inteligenciju i Regionalnog centra izvrsnosti za robotske tehnologije (CRTA) zajedno s laboratorijima za autonomne sustave, računalnu inteligenciju i medicinsku robotiku.
Od industrijske ruke do humanoidnog tijela
Razvoj humanoidnih robota traje gotovo koliko i razvoj robotike općenito. Prvi industrijski roboti pojavili su se šezdesetih godina prošlog stoljeća, no tada nisu nalikovali čovjeku – bili su to mehanički sustavi nalik ljudskoj ruci, namijenjeni ponavljajućim zadacima u industriji.
„Kompleksni humanoidni roboti koji podsjećaju na ljudsko tijelo, s onim što zovemo fizička inteligencija, razvijaju se intenzivnije tek posljednjih dvadesetak godina“, objašnjava Jerbić. Upravo ta fizička inteligencija – sposobnost kretanja, ravnoteže i interakcije s okolinom – predstavlja najveći izazov suvremene robotike.
Kada ih možemo očekivati u kući?
Nakon predstavljanja robota za kućanstvo na CES-u, optimizam oko njihove dostupnosti sve je veći. Ipak, stručnjaci su oprezni. Prema aktualnim procjenama, humanoidni roboti mogli bi dosegnuti razinu šire primjene u razdoblju od pet do deset godina, ali prije svega u sektorima poput zdravstva, logistike i industrije.
Razlozi za sporiji ulazak u domove brojni su: tehnologiju je potrebno „sabiti“ u humanoidni volumen kako bi se robot mogao kretati u prostoru dizajniranom za ljude, autonomija baterija trenutačno iznosi tek dva do četiri sata, a cijena je i dalje visoka. Danas se humanoidni roboti, ovisno o kompleksnosti, kreću u rasponu od 20 do 200 tisuća dolara.
„Da bi robot bio realno primjenjiv u kućanstvu, njegova cijena morala bi biti usporediva s cijenom boljeg stolnog računala“, ističe Jerbić. Prema istraživanjima Morgan Stanleyja, masovnija primjena očekuje se tek nakon 2030. godine, a do 2050. čak se predviđa više od milijardu humanoidnih robota na svijetu.
Zašto se ljudi vežu uz robote?
Iako humanoidni roboti još nisu dio svakodnevice, priprema za njihov dolazak već traje. Robotski usisavači postali su uobičajen dio doma, a mnogi vlasnici razvijaju i emotivnu povezanost s njima.
„Ljudi čak pišu imena na robote kad ih šalju na servis, kako ih ne bi zamijenili drugim uređajem. Imaju osjećaj da robot ima svoj karakter, način kretanja i ponašanja“, kaže Jerbić. Ta emocionalna veza, dodaje, prirodna je za ljudsku vrstu i predstavlja pripremu za novu tehnološku eru.
Humanoidni roboti razvijaju se i u Zagrebu
Razvoj humanoidne robotike ne događa se samo u velikim svjetskim centrima. U Zagrebu, u Regionalnom centru izvrsnosti za robotske tehnologije – CRTA na Fakultetu strojarstva i brodogradnje – razvijaju se hrvatski humanoidni roboti.
„Pero i Rudi naši su omiljeni humanoidni roboti. Na njima istražujemo metode upravljanja, učenja i primjene humanoidnih robota u stvarnim okruženjima“, ističe Jerbić. Poseban fokus stavlja se na učenje pokazivanjem – na način kako ljudi uče djecu, što zahtijeva suradnju tehničkih i humanističkih znanosti.
Zašto je ljudsko tijelo i dalje nenadmašno?
Jedan od najvećih izazova humanoidne robotike jest složenost ljudskog tijela. Svakodnevni pokreti koje ljudi izvode automatski – poput vezivanja vezica ili zakopčavanja gumba – za robote su iznimno zahtjevni zadaci.
Čovjek raspolaže s oko 600 mišića i približno 240 stupnjeva slobode gibanja, dok najsloženiji humanoidni roboti danas imaju oko 70. Iako roboti mogu nadoknaditi dio ograničenja većom fleksibilnošću zglobova, upravljanje takvim sustavima ostaje izuzetno složeno.
Posebno zahtjevan segment su robotske ruke. Na vrhovima ljudskih prstiju nalaze se tisuće receptora za pritisak, temperaturu i vibracije, što omogućuje precizno rukovanje predmetima – osobito fleksibilnim materijalima poput tkanina. Upravo zato je, kako kaže Jerbić, „san svakog robotičara razviti robota koji će moći ispeglati košulju“.
Budućnost je jasna, ali još nije blizu
Humanoidni roboti još nisu spremni preuzeti svakodnevne kućanske zadatke, no smjer razvoja je jasan. Tehnologija napreduje, cijene padaju, a društvo se postupno navikava na prisutnost robota u svakodnevnom životu.
Iako umjetna inteligencija danas može obraditi ogromne količine informacija, ljudska sposobnost interpretacije, iskustva i emocija i dalje ostaje nenadmašna. Upravo ta razlika čini granicu između onoga što roboti danas mogu – i onoga što će tek morati naučiti.
Humanoidni roboti možda još nisu dio naše svakodnevice, ali više nisu ni daleka budućnost. Oni su, polako ali sigurno, već zakoračili u naš svijet.
You must be logged in to post a comment Login