Prvi projekt napravio je s devetnaest godina, a prvi kapitalni dvije godine kasnije. U Hrvatskoj je postao poznat i prije nego što je diplomirao, a prije svoje tridesete godine, izašao je na strana tržišta kojima i danas uspješno plovi. Vrata svoga doma otvorio nam je arhitekt Ante Vrban.  

Dobrodošli u dnevnu sobu arhitekta Ante Vrbana. Prostor je to koji svako toliko mijenja svoje lice. ‘Zapravo , svaki moj prostor je moj svojevrsni laboratorij arhitekture gdje testiram sve materijale koje onda kasnije implementiram ili ne, ovisi o rezultatu’, kaže nam Ante. Uz to, mjesto je to gdje razmišlja i odmara. Karakteriziraju ga jednostavnost forme i mir i tako ovaj dom postaje savršeno mjesto za odmor i nove ideje i projekte.

‘Zapravo su to moja kolekcija stolića butter za 2022. Nekako travertin je kroz cijeli moj život jako važan kamen. Htio sam da budu monoliti i htio sam da budu skulpturalni. Ja mislim da je umjetnost zapravo jedna velika cjelina, dio arhitekture i da zapravo, da bi sve bilo u nekakvoj harmoniji, u trendu, ta industrija umjetnosti i arhitekture i dizajn, i moda i glazba, nekako trebaš spojiti sve svjetove da bi dobio proizvod’, smatra.

Ljeta u Šibeniku ostavila su trag

Iako je odrastao i školovao se u Zagrebu, Ante je ljeta provodio kod bake i dide u Šibeniku. Dida je imao jedrilicu čija je paluba kod Ante ostavila trag i postala inspiracija za njegov arhitektonski stil.

‘Pod je bijeli hrast, ali ima dilatacije od kaučuka, zapravo je sistem rađen kako palube na brodu, zapravo se u dilatacije između dvije letve, natanka zapravo tekući kaučuk. Kad se osuši, se reže kao na palubi’, kaže.

To je prepoznatljiv pod s potpisom ovog arhitekta za koji kaže da ga ne stavlja u svaki svoj projekt već samo ako osjeti vibru da bi on mogao biti kompatibilan s vlasnikom. Vrban smatra da dobar arhitekt treba biti potpuno prepoznatljiv, a evo koji je njegov zaštitni znak.

‘Ova ogledala, to se zapravo, to vani moji klijenti moji klijenti zapravo zovu skulpture. To su ručno brušena trake od ogledala i ona nije samo stvar refleksije i nekako igre svijetla i refleksije. Potpuno drugačiji dojam daju po noći i uz recimo nekakav sumrak, osvjetljene umjetno ili prirodno, to je zapravo jedan cool trik. Ja mislim da sam imao 18 godina kad sam prvi put tu traku stavio i evo, do dan danas, pojavljuje se u svakom projektu, ne u možda ovako, u različitim, recimo, dimenzijama. Ali je uvijek tu i na njoj je moja pločica da se zna da sam ja radio’, kaže Vrban.

Projekti po cijelom svijetu

A njegovih projekata zaista ima u cijelom svijetu. I kako kaže Ante, teško je izdvojiti najdraži mu.

‘Svaki arhitekt ili čovjek u svojoj karijeri ima prekretnice i raskrižja. kad razmislim, možda mi je prvi projekt, kad sam bio klinac na faksu. Ja sam prvi projekt napravio s 19 godina, ali prvi kapitalni je bio zgrada od Sokol Marića u Medulićevoj ulici, kad sam imao 21. Onda je bio Dubai s 23, i naravno, prva obnova Gradske kavane prva obnova njena, to sam imao 28 godina. Nakon Dubaia sam izašao na inozemno tržište i sad imam užasno puno projekta koji imaju confidentiality agreement koji, zapravo, to su ljudi koji ne žele uopće da se zna jer je riječ o privatnim investicijama, a recimo, crkva u Kninu koja je, na koju sam užasno ponosan, jer sam ja i katolik i Hrvat i to, gdjegod živio i radio, to spominjem’, ponosno ističe Ante.

Za svoje je radove dobio i mnoštvo međunarodnih nagrada što ga čini jednim od naših najnagrađivanijih arhitekata. Iza njega je više od 400 projekata diljem svijeta. Jedan od posljednjih je Hrvatski paviljon na svjetskoj izložbi u Dubaiju gdje je dobio Zlatnu nagradu za kvalitetu.

Rano probijanje na svjetsko tržište zasigurno je obilježilo njegovu karijeru, ali nije tu jedini faktor bila sreća jer za održati se na vrhu treba i puno rada.

Dobar si koliko je dobar tim

‘Biti arhitekt znači imati veliku domenu znanja i djelovanja. Zapravo, ti si od prvog dogovora, u komunikaciji s klijentom, prezentaciji projekta, realizaciji projekta i na kraju i na naplati tog projekta, ti moraš biti multifunkcionalan. Arhitektura i građevina moraju biti jedno tijelo, ja to govorim zapravo od pravog dana kad sam počeo raditi jer ja sam zapravo arhitekt koji je na gradilištu’, objašnjava.

Kaže da je netko onoliko dobar koliko mu je tim organiziran. On sa svojim radi već dugo i svi su zajedno rasli kroz realizirane projekte.

‘Ja sa svojim majstorima radim skoro od prvog projekta, mi smo svi obitelj već postali, kao mama patka ih vodim sa sobom po cijelom svijetu, nekako sam stvorio tim na kojem sam užasno zahvalan i ja bez njih ne postojim’, kaže.

A koliko je ljudi kojima je Ante zahvalan? Puno, sada već puno, kad smo kretali, bilo nas je troje. Sad nas ima preko 200 indirektno i direktno i to je veliki je blagoslov i velika je čast, kad radiš s ljudima koji već mogu nekako predvidjeti sljedeći korak. U principu oni već znaju u kojem smjeru, ja recimo nikada ne kasnim, uvijek sam na vrijeme, užasno me nervira kad netko kasni, to svi znaju, i ti da bi bio uspješan i da bi napravio stvari koje, za koje si stvoren, moraš shvatiti da si ti dio mozaika, a ne jedna slika i zapravo mi svi tvorimo taj jedan mozaik koji na kraju ispadne rezultat i na njima sam zapravo najviše zahvalan’, objašnjava.